Komentar
Nastavljamo sa dozvolom Uzvišenog Allaha, da ukratko spominjemo pouke i poruke iz sure Jusuf, moleći Uzvišenog da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje i najljepše. Uzvišeni Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja:
(83) "Nije tako" - reče jakub - "u dušama vašim je ponikla zla misao, lijepo strpljenje, i ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uisitnu. On sve zna i mudar je." (84) I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!" - a oči su mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo potišten.
(83) Sabrun džemil - lijepo strpljenje ima hvale dostojnu završnicu i razlika je između njega i obična strpljenja. Pri ovom strpljenju onaj koji je pogođen iskušenjem nikome se ne jada već stvar prepušta Svevišnjem Allahu. Lijepo mišljenje o Allahu, subhanehu ve te'ala, što neizostavno zahtijeva tevhid, iskreno obožavanje samo Uzvišenog Allaha i negiranje svakog drugog božanstva, i suprotno ukoliko ne postoji lijepo mišljenje o Allahu, to je očiti dokaz manjkavosti vjere u Njega Uzvišenog. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Svevišnji Allah je rekao: 'Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni ..." (Buharija, 7405.) Ja'kub, alejhi ve ala nebijjina es-salatu ves-selam, koliko li je godina bio odvojen od svoga djeteta -približno dvadeset godina- i opet na kraju, nakon toliko godina, Ja'kub iskazuje svoje lijepo mišljenje o Allahu i kaže: „nadam se da će mi ih Allah sve vratiti." Vidite li lijepa mišljenja o Uzvišenom Allahu?! Gdje li smo mi od ovakvih robova?! Ja'kub, alejhi ve ala nebijjina es-salatu ves-selam, nije rekao: „Nadam se da će mi Allah vratiti mog mlađeg sina" za kojeg je znao da je kod vezira u Egiptu, već je rekao: „Nadam se da će mi ih Allah sve vratiti" i mlađeg i starijeg sina, i Benjamina i Jusufa. Iako nije znao ništa o Jusufu -gdje je, šta se desilo s njim- međutim, imao je lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu Koji je Zaštitnik vjernika.
(84) Plač ne negira i ne potiskuje strpljenje: „Reče: 'O Jusufe, tugo moja!' - a oči su mu bile pobjeljele od žalosti". Od plača i suza crnilo očiju pretvorilo se u bjelilo. Dakle, plač ne negira strpljenje, ukoliko taj plač ne preraste u naricanje, što je strogo zabranjeno. Naricanje je to koje potiskuje strpljenje i pojačava žalost sve više, iskazuje nezadovoljstvo Allahovoj, subhanehu ve te'ala, odredbi. Od Ebu-Malika el-Eš'arija, radijallahu 'anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Četiri stvari u mome ummetu su od paganskih stvari koje oni neće napustiti: hvalisanje porijeklom, omalovažavanje porijekla (drugih), pripisivanje i traženje kiše od zvijezda i naricanje za umrlim." I rekao je: „Ona koja nariče ukoliko se ne pokaje prije svoje smrti na Sudnjem danu bit će proživljena a na sebi će imati odjeću od katrana i oklop od hrđe." (Muslim, 934.) Od Ummu-Atije, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: „Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo je od nas ugovor kada smo mu davale prisegu da nećemo naricati, nakon čega nijedna žena nije umrla a da pored nje nije bilo više od pet žena ..." (Buharija, 1306 i Muslim, 936.) Usljed ovog naricanja dolazi do cijepanja odjeće, udaranja po licu, čupanja kose što je sve strogo zabranjeno. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Nije od nas onaj koji se udara po obrazima, cijepa odjeću i poziva pagansk pozive." (Buharija, 1294 i Muslim, 103.)
(85) "Allaha nam," - rekoše oni - "ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!" (86) "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate" - reče on. (87) "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."
(85-86) Vjernik, musliman svoj jad iznosi samo Allahu, subhanehu ve te'ala, i ne žali se na svoje stanje nikome od ljudi jer onaj koji se jada je milostiv i zbog toga se jada a većina drugih ljudi nisu milostivi. Zbog toga se jad iznosi samo nome koji je Milostiv.
(87) Razlika između raspitivanja i uhođenja, špijuniranja. Uhođenje, špijuniranje je istraživanje skrivenih stvari, slušanje govora čiji govornik ne želi da se njegov govor čuje i prenosi dalje, već da se skrije i zadrži, dok raspitivanje je samo prikupljanje vijesti, informacija bez slušanja ljudi koji ne žele da se njihov govor čuje i prenosi, bez provirivanja kroz ključanice da bi se spoznale sramote i intimne stvari pojedinih ljudi što je strogo zabranjeno. Stroga zabrana gubljenja nade u Allahovu milost jer je to osobina nevjernika. Ibnu-Hadžer, rahimehullahu te'ala, gubljenje nade je ubrajao u velike grijehe dokazujući svoju tvrdnju riječima Svevišnjeg: „samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost". Nakon što je spomenuo mnogobrojne obveseljujuće hadise koji govore o veličini Allahove milosti rekao je: „Ovaj grijeh se smatra velikim grijehom, ono čime su nevjernici iskušani i to je jasno zbog žestoke patnje koja se obećava." Takođe je rekao: „Loše mišljenje o Allahu, subhanehu ve te'ala, i gubljenje nade u Allahovu milost su dva velika grijeha." (Ez-Zevadžir, 114) Ibnu-Mes'ud, radijallahu 'anh, je rekao: „Od najvećih velikih grijeha jeste i: pripisivanje Allahu druga, sigurnost od Allahove kazne i gubljenje nade u Allahovu milost." (Abdurrezzak u svome Musannefu, Ed-durru en-nedijje, 226.) Abdurrahman b. Hasan Alu-Šejh, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Onome koji se boji Allaha, subhanehu ve te'ala, nije dozvoljeno da gubi nadu u Njegovu milost, već je na njemu da strahuje i nada se; strahuje za svoje grijehe i radi na pokornosti Svevišnjem Allahu nadajući se Njegovoj milosti." (Fethul-Medžid, 359.) Jedan od islamskih učenjaka je rekao: „Najgori ljudi su oni koji podstiču i navode druge ljude na gubljenje nade u Allahovu milost." (Lisanul-Arab, 6/3752) Kako da ne kada gubljenje nade u Allahovu milost prekida vezu čovjeka sa svojim Gospodarom, slabi njegovu vjeru, razum, odvodi ga od činjenja dobrih djela i povratku njima, podstiče šejtana na jače i veće zavođenje.
(88) I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju." (89) "A znate li" - upita on - "Šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?" (90) "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikaše oni. - "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine." (91) "Allaha nam," - rekoše oni - "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili." (92) "Ja vas sada neću koriti: - reče - "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilovistiji!"
(88) Allah, subhanehu ve te'ala, potpomoći će onoga kome je učinjeno nasilje pa makar i nakon dužeg vremena i uzdignuti mu položaj i ugled ukoliko se strpi i bude bojao Svevišnjeg Allaha. Koliko li su Jusufova braća samo učinila nasilja Jusufu, alejhi ve ala nebijjina es-salatu ves-selam, ali dolazi dan kada Allah, subhanehu ve te'ala, pomaže one kojima je učinjeno nasilje, odaziva se molbi onih kojima je učinjeno nasilje pa, makar i nakon dužeg vremena, dolazi dan poniženja onih koji su činili nasilje. Jusufova braća dolaze Jusufu, alejhi ve ala nebijjina es-salatu ves-selam, i obavještavaju ga da je njih i njihove porodice pogodila nedaća. Mole ga da im udjeli. Allah će nagraditi one koji udjeljuju na Njegovu putu.
(89) Čovjek vjernik kada primjeti nekoga od ljudi, posebno svojih bližnjih, u nevolji, brizi, on im neće povećavati tu nevolju i brigu već će nastojati da ih oraspoloži i brigu zamijeni radošću, pokušat će pronaći im izlaz iz njihova problema i potištenosti. Tako i Jusuf, alejhi ve ala nebijjina es-salatu ves-selam, nije htio da ovako teško stanje svoje braće i njihovih familija povećava, da ih još više ponižava i otežava njihovu situaciju, da ih vraća jedanput, dvaput, triput ili više kako bi ih omalovažavao, ponižavao i produbljivao njiovo ionako loše stanje, već, kada ih je vidio u ovakvom stanju, sažalilo mu se na njih i odmah je razotkrio svu stvar. Rekao je: „A znate li šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?" Dakle, čovjeku vjerniku nikako ne priliči da se naslađuje brigama i nedaćama drugih.
(90) Čovjek što god postigne u svome životu od: znanja, imetka, položaja i ugleda, ništa to neće pripisati sebi i svojoj inteligenciji, već će tu blagodat priznati samo Allahu, subhanehu ve te'ala, i zahvaljivati Mu se na njoj. Pogledajte kako to vjernici čine: „Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao". Priznao je blagodat, koju je uživao, Allahu, subhanehu ve te'ala, a ne sebi i svojoj inteligenciji. Spoj između bogobojaznosti i strpljenja i Allahov sunnet-zakon da On Uzvišeni završnicu daje onima koji se budu samo Njega bojali i strpljivi bili.
(91-92) Vjernik vodi računa o ljudskim osjećanjima i vodi računa, koristi priliku da ih pozove Allahu, subhanehu ve te'ala, u svim trenucima a posebno u trenucima njihova poniženja, nedaće i briga, podučavajući ih da je izlaz, uspjeh i ponos samo kod Svevišnjeg Allaha, Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i vjernika. Jusuf, alejhi ve ala nebijjina es-salatu ves-selam, je rekao: „Ja vas sada neću koriti, Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilovistiji!" Kao što je postupio i Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što je ušao u Mekku. El-Kasim b. Selam b. Miskin prenosi od svoga oca da je rekao: „Zatim je (Allahov poslanik) prišao Ka'bi i uhvatio se za strane vrata. Upitao je: 'Šta kažete i šta mislite da ću ja s vama učiniti?' Rekli su: 'Kažemo: Bratić i amidžić, blagi i milostivi!' To su rekli tri puta, pa im je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzvratio: 'Kažem kao što je i Jusuf rekao: - Ja vas sada neću koriti, Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilovistiji!-' Otišli su kao proživljeni iz svojih kaburova i ušli su u islam." (El-Bejheki, 13/440; Sunen en-Nesa'i el-kubra, 6/382) Iz ovoga proizilazi i sljedeća korist: Pohvalnost oprosta u situaciji kada se može kazniti. Dova onome koji pogriješi prema tebi, koji ti učini nasilje. Kažeš mu: „Allah ti oprostio!" Inšaallahu te'ala, time ćeš zadobiti veliku nagradu. Svevišnji Allah je Onaj Koji mnogo prašta i Koji obilno nagrađuje! Neka je Njemu Uzvišenom sva hvala i neka je salavat i selam na Muhammeda, Allahova poslanika, njegove ashabe i sve koji slijede vjeru islam do Sudnjeg dana!