Pokazatelji bolesnog i zdravog srca

Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!

Sveijedan organ u tijelu stvoren je radi određene funkcije. Ukoliko taj organ bude potpun i zdrav, u potpunosti će i ispunjavati svoju funkciju. Dok, ukoliko dotični organ bude bolestan, obavljanje njegove funkcije biće poremećeno i otežano. Pa, ukoliko oboli ruka, ona neće moći doticati i stiskati. Ukoliko oboli oko, njime se neće moći promatrati i gledati. Ako oboli jezik, govor će biti otežan. Proširi li se bolest cijelim tijelom, tijelo će se otežano kretati, oslabit će i vjerovatno pasti na postelju. Ukoliko se srce razboli, tada ono neće ispunjavati svoju funkciju zbog koje je i stvoreno, a stvoreno je radi spoznaje Allaha, subhanehu ve te'ala, iskazivanja ljubavi prema Njemu Uzvišenom, žudnje za susretom s njim, vraćanjem Njemu i radi davanja prednosti Allahu nad svim prohtjevima i strastima. Kada bi čovjek poznavao sveijedno pitanje, imao ogromno znanje, međutim, ne bude poznavao svoga Gospodara, taj kao da ništa i ne poznaje. Kada bi postigao sveijedan dunjalučki cilj, osjetio i doživio svaku vrstu uživanja na dunjaluku, međutim, ne osjeti ljubav prema Allahu Uzvišenom, želju za Njim i Njegovom blizinom, takav kao da nije uživao u slastima i uživanjima ni koliko je treptaj oka. Naprotiv, ukoliko srce bude prazno od ljubavi prema Allahu, sva ta uživanja u slastima i strastima, na kraju, kazna će biti za njega. Kažnjavat će samoga sebe zbog onoga u čemu je uživao na dva načina:

●  Kajat će se za tim jer sve to će proći i između čovjeka i njegovih uživanja jednog dana pregrada će se postaviti. Iako je on bio čvrsto vezan za njih, nije se odvajao od slasti i strasti, uživanja, na kraju morat će se odvojiti od njih, pa će se kajati: cijeli svoj život založio je za ta uživanja i sada na kraju mora se rastaviti od njih.

●  I kajat će se što ga je mnogo bolje, i korisnije, i vječnije prošlo, ništa od toga on nije postigao. Od voljenog za kojim je žudio i na svakom koraku ga upražnjavao sada se mora rastati, a mnogo vrijednije od toga on je propustio i nije postigao.

Svaki onaj koji spozna Allaha sigurno Ga i zavoli, iskreno Mu ispovijeda vjeru, samo Njega obožava, Njemu Uzvišenom daje prednost nad svim voljenim stvarima i uživanjima. Dok, onaj koji svojim uživanjima da prednost nad Allahom, subhanehu ve te'ala, njegovo srce je bolesno.

Pokazatelji bolesnog srca

Ponekada se srce razboli i njegova bolest se poveća, a da to čovjek –zbog zaokupiranosti dunjalukom, okretanja od saznavanja simptoma zdravog srca i razloga koji vode do njegova zdravlja- i ne primjeti. Naprotiv, zna se desiti da srce potpuno zamre, a da njegov sahibija-čovjek i ne osjeća njegovo mrtvilo. Simptomi svega toga su: ne tište ga i ne bole njegova loša djela i ne brine ga njegovo nepoznavanje istine, njegovo ništavno ubjeđenje. Doista, srce, ako ima života u njemu, kada počini loše djelo to ga tišti i peče, i brine ga njegovo neznanje. Ponekad čovjek osjeti bolest svoga srca, međutim, teško mu je da se liječi, teško podnosi gorčinu lijeka i nema strpljenja na njegovom dugotrajnijem uzimanju, tako da se opredjeljuje za bol nad njegovim liječenjem. Tako lijek srca –iako je u tome samo korist za njega- ukoliko se suprostavlja strastima, tada je to nešto najteže za njegovu dušu. Ponekada čovjek primora svoju dušu na strpljenje ali brzo posusutane, ne može da ustraje u tome zbog slabog i nedovoljnog znanja i strpljenja. Poput je onoga koji krene opasnim putem znajući da on na kraju dovodi do sigurnosti. Zna da ako se strpi na njemu, savlada strah, na kraju će postići sigurnost. Takav je potreban velikog strpljenja i velikog ubjeđenja u put kojim hodi da ga on na kraju dovodi do potpune sigurnosti. Ukoliko njegovo strpljenje i ubjeđenje oslabe, on će se vratiti s tog puta, neće moći podnijeti tegobu tog puta, naročito ako ne bude imao saputnika, ako na tom putu bude sam. Ovakvo je stanje većine ljudi i takvo ih stanje upropaštava. Od pokazatelja bolesti srca jeste i njihovo okretanje od korisne ishrane, one hrane koja im je namijenjena, pa se okreću od nje ka hrani koja im šteti; kao i okretanje od korisnih djelotvornih lijekova ka štetnim beskorisnim lijekovima. Tako da kada je riječ o srcu potrebno je poznavati sljedeće četiri bitne stvari:

●  korisnu ishranu,

●  koristan lijek,

●  štetnu ishranu,

●  upropaštavajući lijek.

Zdravo srce daje prednost korisnom i djelotvornom nad štetnim i uznemiravajućem, dok, bolesno srce, potpuno je suprotno. Znajmo da je najkorisnija hrana, imanska hrana, i najkorisniji lijek jeste Kur'an.

Pokazatelji zdravog srca

●  Od simptoma zdravog srca jeste putovanje dunjalukom sve dok se ne stigne i zaustavi na ahiretu. Zdravo srce za ahiretom čezni i žudi, ljubav ga veže za njega kao da je od njegovih stanovnika i potomaka. U ovu dunjalučku kuću dolazi samo da ispuni svoju potrebu, a zatim se vraća svojoj domovini, svojoj istinskoj kući, upravo kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oporučio Abdullahu b. Omeru, radijallahu 'anhuma, rekavši mu:„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik, i smatraj se od stanovnika kabura.“ (Buharija, 6416; Tirmizi, 2333.) Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, je rekao: „Uistinu, dunjaluk se kreće odmičući se, dok se ahiret kreće približavajući se. Svaki od njih ima svoje stanovnike, svoje sinove. Pa, budite od sinova ahireta, a ne budite od sinova dunjaluka. Doista, danas je vrijeme rada, a ne obračuna, a sutra će biti vrijeme obračuna, a ne rada.“ Kada god se srce izliječi od bolesti, usmjeri se ka ahiretu, približi se njemu, postaje jedan od njegovih sinova. Dok, kada god se srce razboli, prikloni se za dunjaluk, uzima ga za svoju domovinu i biva jedan od njegovih stanovnika.

●  Od simptoma zdravog srca jeste da stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju da se vrati Allahu, da bude samo Njemu Svevišnjem pokoran i ponizan, i da se veže za Njega. Onome kojeg najviše voli i kojeg je najviše potreban, Onoga bez kojeg mu nema života, Onoga bez kojeg nema uspjeha, nema uživanja niti sreće osim u Njegovom zadovoljstvu i Njegovoj blizini. Samo s Njim se smiruje! Samo Njemu pribjegava! Samo radi Njega se raduje! Samo na Njega se oslanja! Samo u Njega ima povjerenja! Samo Njemu se nada i samo od Njega strahuje! Snaga njegova srca je u spominjanju Svevišnjeg Allaha! Njegova hrana je ljubav prema Allahu! Žudnja za Allahom, život je srca, uživanje, slast i radost! Okretanje od Njega Uzvišenog ka nekome drugom, bolest je srca, dok je njegov lijek u vraćanju Allahu, subhanehu ve te'ala. Kada srce spozna svoga Gospodara, smiruje se, biva spokojno, sigurno, daleko od svakog straha, uznemirenosti i nesigurnosti. U srcu postoji praznina koju ne može popuniti ništa drugo do ljubav prema Uzvišenom Allahu! U srcu postoji nesklad i nered kojeg ne može uskladiti i urediti osim okretanje prema Allahu, subhanehu ve te'ala! U srcu se nalazi bolest koju ne može izliječiti ništa do ihlas-iskreno ispovijedanje vjere samo Svevišnjem Allahu, iskreno obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala! Zdravo srce stalno podstiče i savjetuje svoga sahibiju na Allaha, sve dok se ne smiri i ne postane potpuno spokojno uz Allaha, subhanehu ve te'ala, jedinog istinskog boga. Tada ono istinski doživljava život, osjeća ljepotu i slast, njegov život biva drugačiji od života nemarnih - onih koji se okreću od cilja zbog kojeg su stvoreni, zbog kojeg je stvoren Džennet i Džehennem, zbog kojeg su slati poslanici i objavljivane knjige. Ebul-Hasan el-Verrak, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Život srca je u spominjanju Živog koji nikada neće umrijeti i njegovom posvećivanju samo Allahu, nikome drugom.“ Jahja b. Mu'az, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Koga raduje da bude pokoran Allahu i u hizmetu Njegove vjere, sve drugo će biti radosno da bude u hizmetu njemu! Čije se oko bude radovalo susretu i viđenju Allaha, subhanehu ve te'ala, svi drugi će se radovati susretu i viđenju s njim!“

●  Od znakova zdravog srca je da ne prestaje sa spominjanjem svoga Gospodara, ne prestaje sa hizmetom Njegove vjere, ne prijateljuje s nekim drugim, niti traži blizinu nekoga drugog osim onoga koji ga usmjerava ka Allahu, subanehu ve te'ala, ukazuje mu na Njega, podsjeća ga i podstiče na Njega Uzvišenog.

●  Od znakova zdravog srca je i kada ga prođe neki stalni ibadet, veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, to ga više tišti, peče i boli nego onoga koji mnogo žudi za imetkom, bude nadomak njega pa ga izgubi.

●  Od znakova zdravog srca je da priželjkuje, žudi, izgara za hizmetom Allahove vjere kao što gladan žudi za hranom i pićem.

●  Od znakova zdravog srca čovjeka je da kada stupi u namaz, da od njega odlazi svaka dunjalučka briga i žalost. U namazu osjeća rahatluk i uživanje. Njegovo oko biva radosno, a srce presretno.

●  Od znakova zdravog srca je da njegova briga bude samo jedna - briga za Allahom, subhanehu ve te'ala.

●  Od znakova zdravog srca je da vodi računa o svome vremenu kako ga koristi. Ne dozvoljava da i najmanji trenutak bude uzaludno proveden. Pohlepniji je za vremenom od najpohlepnijih ljudi za onim što imaju u svojim rukama.

●  Od znakova zdravog srca je veća briga za iskrenošću djela od samog djela, pa, vjernik nastoji što više da poveća svoju iskrenost, svoje slijeđenje i dobročinstvo, svjesnost o Allahu prilikom činjenja djela. U toku svega toga svjestan je Allahove blagodati prema njemu i svoje manjkavosti u ispunjavanju Allahovih prava kod njega.

Općenito, zdravo srce je ono srce čija je sva briga samo Allah, čija je sva ljubav posvećena samo Allahu, namjere usmjerene ka Njemu, tijelo, san i java, sva djela posvećena samo Allahu Uzvišenom. Govor o Allahu draži mu je od govora o bilo kome drugom! I Spominjanje Allahova govora draže mu je od spominjanja bilo čijeg drugog govora! Samo se uz spomen svoga Gospodara smiruje. Ukoliko poželi da se okrene ka nekome drugom, svoju potrebu iskaže nekome drugom, tada prouči svojoj duši: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna Njime i On tobom zadovoljan!“ (Prijevod značenja El-Fedžr, 27-28.) Ove riječi ponavlja svojoj duši, sve dok iste riječi ne čuje od svoga Gospodara kada Ga sretne na Sudnjem danu.