Savjetovanje brata muslimana

Savjetovanje brata muslimana mora biti na lijep i blag način, tako da mu ne omrazi savjetovanje i ne udalji ga od njega, i kako ne bi shvatio da je to uzdizanje nad njim i spominjanje njegovih mahana. Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala, kako stoji u prijevodu značenja ajeta: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!" (Prijevod značenja En-Nahl, 125.) I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista neće biti 'blagost' u nečemu a da ga neće 'uljepšati', niti će biti iz nečega istrgnuta a da ga neće 'izopačiti'.“ (Muslim, 2594 – 78.)

Savjetovanje muslimana je šerijatska obaveza i bit vjere islama, te pravo muslimana kod njegovog brata u vjeri. Savjetovanje je bila praksa našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i prethodnih vjerovjesnika. Također je savjetovanje jedna od stvari zbog koje su ashabi davali prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upoznavajući nas sa bitnošću savjetovanja u vjeri: "Vjera je savjetovanje." Upitaše ga: "Kome?" Poslanik odgovori: "Allahu, Njegovoj Knjizi, Poslaniku, predvodnicima muslimana i njihovom 'običnom narodu'." (Muslim, 55-95.) Pojašnjavajajući značenje "vjera je savjetovanje", Ibn Hadžer je rekao: "Postoji mogućnost da se ove riječi protumače kao 'intenzitet' i 'pojačanje', što znači da  je većina vjere savjetovanje, kao što je rečeno i u hadisu koji glasi: 'Hadždž je Arefat.' Ili se može tumačiti shodno spoljašnosti hadisa, što bi značilo da svako djelo, čiji vršilac ne želi u njemu ihlas (iskrenost), nije od vjere.“ (Fethul-Bari)

Rekao je imam Nevevi : "Stub vjere i njegova osnova je savjetovanje", kao što je rečeno: "Hadždž je Arefat", tj. njegov stub i najveći dio" (Šerhu Muslim, Nevevi) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, po pitanju savjetovanja "običnih muslimana": "Samilost prema njima, rad na onome što će im donijeti korist, njihovo podučavanje onome što će im koristiti, ostavljanje svih vrsta njihovog uznemiravanja, da im volimo ono što volimo sebi i da im ne volimo ono što ne volimo sebi." (Fethul-Bari, Ibn Hadžer) Uz niz kur'anskih ajeta, Uzvišenih Allah pojašnjava praksu prethodnih vjerovjesnika po pitanju savjetovanja njihovih naroda. Nuh, alejhis-selam, obraćao se svome narodu riječima: "O narode moj" - govorio je on - "nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova, poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem; a ja od Allaha znam ono što ne znate vi." (Prijevod značenja El- E'araf, 61-61.)

A Hud, alejhis-selam, rekao je: "O narode moj" – govorio je on - "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik. Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik." (Prijevod značenja El-E'araf, 67-68.)  Isto tako, Salih, alejhis-selam, rekao je: "A on ih je već bio napustio i rekao: 'O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju.'" (Prijevod značenja El-E'araf, 79.) A Šuajb, alejhis-selam, govorio je svome narodu: "A on ih je već bio napustio i rekao: 'O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!'" (Prijevod značenja El-E'araf, 93.) Također, cijeli život našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je protkan savjetovanjem njegovih drugova, bilo da su muškarci ili žene. I kada bi im Poslaniku uputio savjet, oni bi mu govorili: "Svjedočimo da si dostavio, izvršio i savjetovao." (Muslim, 1218-147.) I govorili su: "Svjedočimo da si ti, zaista, dostavio poslanicu svoga Gospodara, savjetovao svoj ummet i izvršio ono što je bilo na tebi." (Mustedrek Hakim, Sahihu Ibn Huzejme)

Rekao je plemeniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ashab Džabir ibn Abdullah, Allah sa njim bio zadovoljan, opisujući svoju prisegu: "Dao sam prisegu Poslaniku na obavljanje namaza, davanje zekata i savjetovanje svakoga muslimana." (Buharija, 57; Muslim, 56-97.) A u drugoj predaji je rekao: "Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Dajem ti prisegu za islam!', pa mi je uslovio i savjetovanje svakog muslimana, pa sam mu dao prisegu i na to." (Buharija, 58.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući prava muslimana kod njegova brata muslimana: "Musliman kod svoga brata ima pravo na šest stvari: …i ukoliko zatraži od tebe savjet, posavjetuj ga!" (Muslim, 2162-5.) A u drugoj predaji stoji: "Savjetuje ga kada je prisutan i kada je odsutan." (Tirmizi, Nesai, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 5188, Albani)

Rekao je Mubarekfuri u komentaru Tirmizije: "Želi mu dobro u njegovom prisustvu i odustvu, i ne dodvorava mu se u njegovom prisustvu, niti ga ogovara u njegovom odsustvu, jer je to od osobina dvoličnjaka – munafika." (Tuhvetul-Ahvezi, Mubarekfuri) Rekao je Sindi u komentaru Nesaije: "On se ne zadovoljava savjetovanjem u prisustvu, kao što je to stanje onoga koji predaje pažnju 'licu' (dodvorava se), naprotiv, on savjetuje radi vjerovanja – imana, tako da čini istim tajnost i javnost." (Hašijetu Sindi) U predaji Taberanije stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "I kada neko od vas zatraži savjet od svoga brata, pa neka ga posavjetuje!" (Taberani, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 3385, Albani) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavajući opasnost ostavljanja savjetovanja podanika: "Neće osjetiti miris Dženneta nijedan čovjek kojem Allah podari ovlast nad određenim ljudima pa ih on ne bude savjetovao." (Buharija, 7150.)

Definicija bratskog savjetovanja

Vrlo je važno definisati šerijatsku formu bratskog savjetovanja, kako ne bi došlo do nečega drugog, te se pretvorilo u stvari koje su u islamu zabranjene, kao što je: ogovaranje, nemimet (prenošenje tuđih riječi), istraživanje mahana drugih osoba i njihovo javno spominjanje, ili pak, dodvoravanje...

Savjetovanje bi se moglo definisati kao "poziv dobru i upozoravanje na zlo". Rekao je uvaženi islamski učenjak Hattabi: "Savjetovanje je sveobuhvatna riječ koja znači dodjeljivanje sreće, blagostanja i uspjeha onome koji se savjetuje." Džurdžani je definisao savjetovanje kao "poziv onome u čemu je ispravnost i čestitost, i zabrana onoga u čemu je nered i šteta." Savjetovanje je i "iskrena ljubav drugome sa manifestacijom onoga u čemu je njegova ispravnost i čestitost".

Način savjetovanja

Svaki pojedinac koji odluči da savjetuje svoga brata, morao bi uzeti u obzir sljedeće stvari:

●  Musliman ne smije da vjeruje u sve što čuje o svome bratu muslimanu, naprotiv, mora provjeriti ispravnost vijesti koje dođu do njega, pokoravajući se Allahovim riječima, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: "O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge." (Prijevod značenja El-Hudžurat, 12.) Shodno tome, povjerovat će u vijesti koje se tiču njegova brata u slučaju kada on lično vidi njegov prijestup ili mu to prenese osoba koja je povjerljiva. A, ukoliko postoji mogućnost da je jedno i drugo istina, onda će imati lijepo mišljenje o svome bratu, i stvar će tumačiti na najbolji mogući način.

●  Musliman mora uvažavati i prihvatati ljudsku prirodu i ćud svoga brata i razumjeti da on nije melek ili poslanik, i za očekivati je od njega da pogriješi i njegove pogreške će promatrati kroz prizmu "ljudske slabosti", od koje niko nije imun, pa čak ni onaj koji želi da savjetuje druge osobe. Naš Gospodar je na najbolji način opisao ljudsku prirodu i ćud kada je rekao za vladarevu ženu u Egiptu, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: "Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je."(Prijevod značenja Jusuf, 53.)

●  Osoba koja želi da savjetuje svoga brata muslimana, ne treba da određeni postupak definiše greškom shodno samo svome gledištu, već mora da uzme u obzir i gledište "prijestupnika", jer možda on želi sa time dobro, ili je možda "mudžtehid" u svome mišljenju. Zbog toga ne žuri sa njegovim kritiziranjem ukoliko postoji mogućnost da je na istini u određenom obliku, ili ima lijep nijjet, ili je mudžtehid.

●  Ukoliko se musliman uvjeri u grešku svoga brata i uvjeri se da ne postoji nikakvo opravdanje,  obaveza mu je da ga posavjetuje, i to tajno i nasamo, a ne javno i u prisustvu ljudi, jer ljudska duša, po svojoj prirodi, ne prihvata da neko bude upoznat sa njenim mahanama, i nije spremna da prihvati savjet javno i ispred ljudi. Prednost tajnog savjetovanja je i u tome što sadrži u sebi više iskrenosti i vjerovatnije je da će biti prihvaćeno. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, običaj bio je da, kada bi kritizirao nevaljalo djelo, govorio bi: "Šta je to ljudima?'', a zatim bi spomenuo ono što rade. (Buharija, 456; Muslim, 1401-5.) Kazao je imam Šafija: "Onaj koji opomene i pouči svoga brata tajno, zaista ga je posavjetovao i 'uljepšao', a onaj koji ga opomene i pouči javno, zaista ga je osramotio i 'ocrnio'.'' (Medžmu`a, Nevevi)

●  Savjetovanje brata muslimana mora biti na lijep i blag način, tako da mu ne omrazi savjetovanje i ne udalji ga od njega, i kako ne bi shvatio da je to uzdizanje nad njim i spominjanje njegovih mahana. Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala, kako stoji u prijevodu značenja ajeta: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!" (Prijevod značenja En-Nahl, 125.) I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista neće biti 'blagost' u nečemu a da ga neće 'uljepšati', niti će biti iz nečega istrgnuta a da ga neće 'izopačiti'.“ (Muslim, 2594 – 78.)

Neke koristi savjetovanja

●  Savjetovanje je srž vjere i bit imana.

●  Dokaz da se voli dobro drugima i da se mrzi zlo njima.

●  Mnoštvo prijatelja, jer se na onoga koji savjetuje može osloniti, i manjina onih koji zavide, jer on ne voli drugima zlo i smutnju.

●  Ispravnost društva, jer se u njemu šire sve lijepe stvari i "prekrivaju" se loše.

●  Postavljanje milosti i ljubavi na mjesto gruboće i podijeljenosti.

●  Zauzetost samim sobom sa ciljem samoupotpunjavanja.

●  Pojašnjenje greške njenom počiniocu, čak i ako mu nije drago, jer je to obavezno savjetovanje, a ne zabranjeno ogovaranje.

●  Onaj koji posavjetuje drugoga na ispravan način, zaslužuje počast, a ne ukor.

Allaha molimo da nam istinu učini jasnom i da nas pomogne u njenom slijeđenju i molimo Ga da nam zabludu učini jasnom i da nas pomogne u njenom klonjenju! Molimo Ga Uzvišenog da nas okoristi znanjem kojim nas je podučio i da nas poduči znanjem koje će nam koristiti, doista, On je Sveznajući i Mudri. Samo Njemu neka je svaka hvala na početku i na kraju, i neka je Allahov salavat i selam na Njegova Vjerovjesnika!