Godina tuge

Znali su nevjernici iskrenost našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer se po njoj isticao i prije poslanstva, i da je došao sa istinom kao što potvrđuje Uzvišeni: „Oni tebe u laž ne ugone, nego silnici Allahove ajete niječu.“ (Prijevod značenja El-An'am, 33.) Bilježi se kod Zuhrija da je Ebu Džehl rekao: „Ja znam da je ono što on govori istina, ali Benu Kusejje nam kažu: 'Suprostavite se!', pa smo rekli: 'Hoćemo.',  rekoše: 'Izolirajte ga!', pa smo rekli: 'Hoćemo.', rekoše: 'Zlostavljajte ga!', pa smo rekli: 'Hoćemo.'...“

Samo što se prividno okončala jedna faza iskušenja, na scenu stupa druga faza koja se ogledala u smrti dva velika pomagača našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao i vjere islama. Naime, radi se o smrti Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, žene Hatidže, radijallahu 'anha, koja je i ujedno prva muslimanka u islamu. Hatidža, radijallahu 'anha, je naša majka i simbol pomagača poslaničke misije i uzor svim muslimankama do Sudnjega Dana. Drugi pomagač poslaničke misije je poslanikov amidža  Ebu Talib, koji je preuzeo u emanet brigu o njemu od svog oca Abdul-Muttaliba. Štitio je Ebu Talib, kako bilježi Ibn Kesir, našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tugovao zbog njegove situacije, radovao se njegovim uspjesima, i pored svega toga bio poštovan od plemena Kurejš, koje se suprostavljalo poslaničkoj ideologiji. To je bio stav Ebu Taliba tokom čitava njegova života, ali opet se desi ono što je zapisano u kaderu; njegova smrt odnese sa sobom njegovu brigu  i ljubav prema svom bratiću - umro je kao idolopoklonik i završio je u vatri. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida b. Musejjeba, a on od svog oca da je rekao: „Kada su Ebu Talibu došle smrtne muke, došao mu je Allahov poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, i zatekao kod njega Ebu Džehla i Abdullaha b. Umejje b. Mugire pa reče: „O amidža, reci da nema drugog boga sem Allaha, to je riječ s kojom ću ti posvjedočiti kod Allaha.“ Reče Ebu Džehl i Abdullah b. Umejje: „O Ebu Talibe, hoćes li ti to zanijekati vjeru Abdul-Muttalibovu?“ Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,  je stalno ponavljao na početku spomenute riječi šehadeta i nudio ih Ebu Talibu, ali zadnje što izgovori Ebu Talib bijaše da ostaje na vjeri Abdul-Muttaliba, te odbi da kaže LA ILAHE ILLALLAH. Reče Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako mi Allaha, molit ću Allaha za tebe dok mi se to ne zabrani, pa je Allah objavio: „Nije dozvoljeno Poslaniku i onima koji vjeruju da mole za nevjernike, čak i ako su mu od bližnjih, nakon što je postalo jasno da su oni od stanovnika Džehennema.“ (Prijevod značenja Et-Tewba, 113.) Također, objavi Allah, džellešanuhu, u pogledu Ebu Taliba: „Ti ne možeš uputiti koga ti voliš, nego Allah upućuje koga On hoće i On najbolje zna ko je na pravom putu.“ (Prijevod značenja El-Kasas, 56.) Bilježi imam Buharija od Abbasa b. Abdu-l-Muttaliba, da su ga pitali: „Kako ćeš bez svog amidže; on te je čuvao i srdio se zbog tebe?“ Pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na to rekao: „On je u najplićem dijelu Džehennema, da nije mene, bio bi u najdubljim predjelima Džehennema.“ (Buharija)  U drugom rivajetu kod Buharije od Ebu Se'ida el-Hudrije se prenosi da je čuo Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kad je u njegovom prisustvu spomenut amidža Ebu Talib, da je rekao: „Nadam se da će mu koristiti moj šefa'at na Sudnjem Danu, i da će biti stavljen u najpliću vatru koja će dohvatati stopala do članaka.“ (Buharija) Znao je Ebu Talib da je Poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, na istini kao što su znale i njegove amidže, čitavo pleme Kurejš, ali njihova oholost i slijepa predanostpaganskim običajima ih je spriječila da prihvate poslaničku misiju pa neki skončaše na paganskoj vjeri, a neki nastaviše da zlostavljaju Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a naročito poslije smtri Ebu Taliba. Bilježi imam Buharija u svom sahihu od 'Urveta b. Ez-Zubejra da je rekao: „Pitao sam Abdullaha b. Amra o najtežem što su počinili nevjernici sa Poslanikom,  sallallahu 'alejhi ve sellem, pa reče: 'Vidio sam Ukbeta b. Ebi Muajita, da je došao Poslaniku,  sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je klanjao, omotao je oko njegova vrata svoj ogrtač i počeo da ga jako steže i davi, pa je pritrčao Ebu Bekr i odbranio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa zatim citirao Kur'anski  ajet: „Zar ćete ubit čovjeka koji kaže: 'Moj Gospodar je Allah'!, a znate da vam je došao sa jasnim dokazima od vašeg Gospodara?“ (Prijevod značenja El-Mu'min, 28.) Znali su nevjernici iskrenost našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer se po njoj isticao i prije poslanstva, i da je došao sa istinom kao što potvrđuje Uzvišeni: „Oni tebe u laž ne ugone, nego silnici Allahove ajete niječu.“ (Prijevod značenja El-An'am, 33.) Bilježi se kod Zuhrija da je Ebu Džehl rekao: „Ja znam da je ono što on govori istina, ali Benu Kusejje nam kažu: 'Suprostavite se!', pa smo rekli: 'Hoćemo.', rekoše: 'Izolirajte ga!', pa smo rekli: 'Hoćemo.', rekoše: 'Zlostavljajte ga!', pa smo rekli: 'Hoćemo.'...“ Samo što je prošlo nekoliko dana od smtri Ebu Taliba, a radi se o istoj godini, umire Hatidža, radijallahu 'anha, tri godine prije hidžre iz Mekke u Medinu, kao što je došlo kod Buharije u njegovom Sahihu. Imala je 65. godina, a Poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, je tad imao 50. Bilježi imam Buharija od Aiše, radijallahu 'anha: „Oženio me je 3. godine poslije Hatidžine smrti.“ Spomenuli smo na početku neke od vrlina koje su krasile našu plemenitu majku, pa zbog toga želimo da kraj posvetimo njoj... Bilježi imam Ahmed u svom Musnedu sa ispravnim lancem prenosilaca da je Aiša, radijallahu 'anha, rekla: „Spominjao ju je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i kad god bi je spominjao puno bi je hvalio. Rekla sam mu jednog dana kada me je ljubomora puno uhvatila: 'Što je toliko spominješ, kada se radilo o starici čiji su zubi popadali i takva je ostala. Zar ti je nije Allah, džellešanuhu, zamijenio boljom?' Rekao je: 'Nije mi je Allah, džellešanuhu, zamijenio boljom; povjerovala mi je kada su me zanijekali ljudi i bila je iskrena prema meni kada su me ljudi u laž ugonili, pomagala me je svojim imetkom dok su me drugi ucjenjivali i opskrbio me je, od nje, Allah sinovima dok mi je to uskratio sa drugim ženama.'“ (Ahmed) Znao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, često iskazivati tugu u pogledu Hatidže, a kada bi mu se pružila prilika da zakolje ovcu, podijelio bi meso njenim prijateljicama. Bilježi imam Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu 'anha, da je rekla: „Nisam bila ljubomornija ni prema jednoj od Poslanikovih žena kao prema Hatidži, a nisam je ni vidjela. Zbog toga što ju je Poslanik puno spominjao. Znao je zaklati ovcu, zatim je isjeći na komade, zatim poslati Hatidžinim prijateljicama, pa sam mu rekla: 'Kao da na dunjaluku nije bilo žene osim Hatidže', pa je rekao: 'Ona je ona i samo ona i samo ona mi je sama sina rodila.'“ (Buharija) U ševalu 10. godine po poslanstvu oženio je Poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, Sevdu bint

style="font-size: 9pt; font-family: Verdana; "> Zem'a koja je u prvom mahu primila islam, učinila je hidžru u Abesiniju i ujedno je prva žena koju je oženio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslije Hatidžine smrti. Poznata je i po tome što je svoje noći često poklanjala Aiši, radijallahu 'anha, u Medini.

Poruke, pouke i propisi

●  Podsticaj na izgovor šehadeta –telkin- na samrti je od sunneta. Došao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na samrti svome amidži podstičući ga na telkin - dva šehadeta. Pa ko ih izgovori na samrti ima lijep znak dobrog završetka. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Podstičite svoje na samrti da izgovaraju La ilahe illallah." (Muslim) Dodao je ibn Hibban u svom rivajetu, ovog hadisa: "Kome budu zadnje riječi 'La ilahe illallah' na samrti ući će u Džennet...“ (Ibn Hiban, Ebu Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca) Prenosi se od Ummu Seleme, radijallahu 'anha, da je čula Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: "Kada posjetite bolesnika ili mejjita govorite dobro jer zaista meleki izgovaraju 'Amin’ na ono što kažete." (Muslim) Mnogi griješe kod onih koji su na samrti; uče im i izgovaraju šehadet, a ne traže od bolesnika da on to izgovori, jer iz dokaza vidimo da su oni upućeni njemu.

●  Nema smetnje da musliman bude prisutan na samrti nevjerniku nadajući se da će ovaj primiti islam. Musliman želi svakome dobro i želi svakome da prihvati islam bez obzira koje su grijehe počinili, jer mu'min razumije da neće upotpuniti iman dok ne bude želio ljudima ono što želi sam sebi. Ovako je postupio Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem, u pogledu svoga amidže, bio je prisutan na njegovoj samrti nadajući se da će izgovoriti šehadet i završiti ovodunjalučki život na hajru. Tako je postupio i sa židovskim dječakom koji mu je bio sluga. Bilježi Buharija od Enesa, radijallahu 'anhu, da je rekao: "Služio je židovski dječak Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa kad se razboli dođe Poslanik da ga obiđe. Sjeo je pored njegove glave i rekao mu: 'Primi islam!', a on pogleda u svog oca koji se zatekao tu. Otac mu reče: 'Poslušaj Ebu Kasima', pa on primi islam, a Poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što izađe od njega, reče: "Hvala Allahu koji ga je spasio od Vatre", a kod imama Ahmeda se bilježi dodatak ovom hadisu, da kada je dječak umro, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Klanjajte dženazu svome drugu."

●  Srce može da oboli od raznih bolesti tjelesnog i duhovnog karaktera, zato ga treba čuvati. Nije ga Allah slučajno postavio iza grudnog koša. Ono što najviše čuva srce jeste zikr kojega je Allah propisao, a od toga zikra posebno riječi tevhida – La ilahe illallah. Bilježi Ebu Ja’la u svom Musnedu od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Što više izgovarajte šehadet La ilahe illallah prije nego što to bude teško i podstičite svoje na samrti da to izgovaraju." (Ebu Ja'la) Rekao je Uzvišeni: "Ti ne možeš uputiti onoga koga ti voliš, nego Allah upućuje onoga koga On hoće i On najbolje zna ko je na Pravom putu."(Prijevod značenja El-Kasas, 56.)

●  Posjećivao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kabur svoje majke i plakao. Tražio je od Allaha da ga moli da joj oprosti, pa mu to nije dozvoljeno, a dozvoljeno mu je da posjećuje njen kabur, jer posjećivanje kaburova podsjeća na Onaj svijet. Bilježi Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je rekao: 'Posjetio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kabur svoje majke, plakao i rasplakao one koji su bili s njim, zatim je rekao: "Molio sam svog Gospodara da činim dovu za svoju majku pa mi nije dozvolio, molio sam Ga da posjećivam njen kabur pa mi je dozvolio, zato posjećujte kaburove jer vas oni podsjećaju na smrt." (Muslim)Bilježi Muslim od Enesa, radijallahu 'anhu, da je čovjek rekao: „O Allahov Poslaniče, gdje je moj otac?!“, on mu reče: "U Vatri!", a kada se ovaj dade u plač, zovnu ga Poslanik, a zatim mu reče: „Moj otac i tvoj otac su u Vatri." (Muslim)

●  Plemenita žena zadržava svoju dobrotu kod svog muža iako ih smrt razdvaja. On se sjeća njene dobrote i lijepih trenutaka s njom. Bilježi Buharija od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Došao je Džibril Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao: "O Allahov Poslaniče, eno Hatidže a sa njom hrana i piće, prenesijoj selam od njenog Gospodara, i mene." (Buharija)

●  Opasnost lošeg društva. Najviše što je utjecalo na Ebu Taliba da ustrajava na paganskoj vjeri je njegovo društvo Ebu Džehl, Abdullah b. Umejje i drugi, i kao što smo vidjeli da su direktno utjecali na njegov loš završetak, pomagavši mu da odbije tevhid i skonča na širku. Kaže Uzvišeni: "Na danu kada nevjernik bude prste svoje grizao govoreći: 'Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni da toga i toga za prijatelja nisam uzeo. On me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio', a šejtan uvijek ostavlja čovjeka na cijedilu." (Prijevod značenja El-Furkan 27-29.) Billježi imam Buharija od Ebu Musaa, a on od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: „Primjer lijepog društva i lošeg društva je kao primjer onoga koji nosi miris; ili će te namirisati ili ćeš osjetiti prijatan miris, a primjer lošeg društva je kao primjer kovača koji je zagrijao vatru; može ti kuću zapaliti, odjeću progoriti, ili ćeš osjetiti ružan miris." (Buharija) Naša zadnja dova je: „Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!"