Plan da se ubije Poslanik i spriječi hidžra

Bilježi Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca od Zi-Mihbera, radijallahu anhu, da je rekao: ''Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Bit ćete u savezništvu sa Rimljanima, borit ćete se, a oni su vaši neprijatelji koji idu iza vas. Pobijedit ćete i puno ratnog plijena zaplijeniti, zatim ćete u povratku doći do mjesta Zi-Tulul pa će jedan od kršćanske vojske podignuti krst i reći: 'Pobijedio je krst!', pa će skočiti jedan od muslimana i skloniti taj krst, što će biti povod bitke sa njima.'“ (Sahihul-džami`a) Ovaj hadis upućuje na jednu veliku bitku koju je najavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to će se dešavati kada se muslimani budu ujedinili i sudili po šerijatu; tada će doći do privremenog savezništva protiv zajedničkog neprijatelja.

Kurejšije su sve više primjećivali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kuje velike planove sa svojim ashabima vezane za hidžru, to jest, za iseljenje u mjesto gdje će se osjećati sloboda, snaga i mogućnost potpunog prosperiteta, a to je upravo i bila Medina Munevvera. Nema sumnje da su ovi planovi rasrdili ohole mušrike koji su dobro znali da odlazak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke u Medinu slabi njihovu državu, a pogotovo dovodi u neizvjesnost njihovu ekonomiju, jer, kao što znamo, većina trgovačkih karavana upravo prolazi tom zonom između Mekke i Medine. Mušricima nije preostalo ništa drugo osim da zasjednu i parlamentom donesu nacrt zakona koji se zove ''ubiti Muhammeda“, i na taj način unište sve planove muslimana i tako pokopaju islam za sva vremena. Zavjera nevjernika u pogledu vjernika uvijek ide u tri pravca: zarobiti, ubiti i protjerati! Ova ideja je stara koliko je star i Iblis, i ostat će aktuelna dok je nevjernika na Zemlji. Rekao je Uzvišeni: “I kada su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali, oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, a Allah to najbolje umije.“ (Prijevod značenja El-Enfal, 30.) Bilježi imam Ahmed u podužem hadisu koji opisuje taj sastanak zavjere protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada su donijeli odluku koju su donijeli, naišao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored njih uzevši šaku prašine te je posuo po njihovim glavama, pa je, kako je rekao jedan od prisutnih, ko je god tog dana bio posut tom prašinom, poginuo na Bedru kao nevjernik.

Pouke, poruke i propisi

● Pozivanje u islam uznemirava i ljuti nevjernike. Neprestano će iskren rad na polju prosperiteta islama uznemiravati nevjernike koji takav rad karakterišu kao dovođenje u pitanje nacionalne sigurnosti i opstanka njihovih nacionalnih i političkih interesa. Ustvari, istina je nešto potpuno drugo; oni žele da na Zemlji vladaju oholost, bespravnost i tlačenje, pa ko god želi da poremeti taj nevjernički poredak, biva optužen za terorizam, ugrožavanje nacionalne sigurnosti itd... Otuda je došao nacrt od strane Kurejšija da se ubije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a isti nacrt predložio je Ebu Džehl i radio na tome da on bude usvojen do kraja. Čitajući Kur'an, vidimo da se ništa novo ne dešava, već se samo historija – majka života – ponavlja. Dakle, kada se god pojavi iskren rad za prosperitet islama i njegovih vrijednosti, on dobije svoje kaderske neprijatelje. Dolaskom daije koji se zove Musa, alejhis-selam, odmah na scenu oholosti stupa faraon sa svojom vojskom. Rekao je Uzvišeni: “A oni rekoše: 'Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše da bi vama dvojici pripala vlast na zemlji? E, nećemo mi vama dvojici vjerovati” (Prijevod značenja Junus, 78.), i: “I faraon posla po gradovima sakupljače: ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni” (Prijevod značenja Eš-Šura, 53-56.). Ali, ihlas daije koji poziva u istinu bio je veći od spletki silnika i od onoga što su oni od spletki spremali; on prizva u pomoć protiv silnika Onog koji sve stvara i kome se sve vraća, a to je Allah, dželle šanuhu. Rekao je Uzvišeni: “I Musa reče: 'Gospodaru naš, Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu.'” (Prijevod značenja Junus, 88.) Nakon ove dove odaziva se Allah, dželle šanuhu, Svome poslaniku te spasi njega i vjernike, a uništi faraona. Rekao je Uzvišeni: “Uslišana je molba vaša – reče On. A vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite! I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi, progoneći ih ni krive ni dužne, a on kada se počne daviti, uzviknu: 'Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam od muslimana!' 'Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bude poučan primjer onima poslije tebe, ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.'” (Prijevod značenja Junus, 90-92.) Bilježi imam Ahmed u svom Musnedu sa ispravnim lancem prenosilaca od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Rekao je Džibril: 'Da si me vidio kako guram morske valove na faraona želeći da se utopi i da se ne spasi.'” (Sahihul-džami`a) Ovako je slično završio i Ebu Džehl, vođa oholih mušrika, koji je opisan faraonom ovoga ummeta: skratili su ga za glavu nosioci istine na dan Bedra, te donijeli njegovu glavu pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on

se osmjehnuo i rekao: “Zub za zub, a glava je viška!”, a zatim su ga pokopali, kao i sve njemu slične, u groblje koje se zove “smeće historije”.
● Strogo čuvati tajnu i koristiti taktiku. Tajio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu o Hidžri; odao se samo onima koji su trebali da tu informaciju znaju, u ovom slučaju Ebu Bekr i Alija, radijallahu anhuma. Zabilježio je imam Buhari u svom Sahihu, pojašnjavajući opreznost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja se ogleda u opreznom kretanju i opreznom govoru, što su ujedno bile i osobine Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je naslijedio poslije njega i Ebu Bekr, radijallahu anhu. Prenosi Enes, radijallahu anhu: “Stigao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, a sa njim i Ebu Bekr koji je bio poznat dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio mlađi i nepoznat. Jedan čovjek priđe Ebu Bekru pa ga upita: 'O Ebu Bekre, ko je ovaj čovjek s tobom?', pa mu reče: 'Ovo je čovjek koji me vodi pravim putem''' - pa je zaključio ovaj koji pita da se to odnosi na vodiča i putovanje, a Ebu Bekr je aludirao na put dobra, tj. na put upute. Bilježi Buharija u svom Sahihu od El-Mugire, radijallahu anhu, da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: 'Allah vam zabranjuje troje: rekla-kazala, upropaštavanje imetka i puno zapitkivanja.'”
● Uzeti za razlog potrebnu opskrbu za put spada u tevekkul (oslonac) na Allaha, dželle šanuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je sve potrebne uzroke kako bi proveo plan Hidžre. Bilježi imam Buharija od Aiše, radijallahu anha, da je rekla svom ocu Ebu Bekru: “Evo, pred vratima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (a bilo je vrijeme u kojem uobičajeno nije dolazio Allahov Poslanik). Bilo je to, kako bilježe historičari, vrijeme kajlule – kada se ljudi povlače u hladove i kada je malo kretanja na ulicama. Odbio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jahalicu ponuđenu od strane Ebu Bekra, radijallahu anhu, koju je pripremao za ovaj plan Hidžre, već je uz nagodbu pristao da je kupi, što se na kraju i desilo. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Dovoljan mi je Allah, divan li je On oslonac! - Ove riječi je rekao Ibrahim, alejhis-selam, kada je bio bačen u vatru, i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu rekli: “Ljudi se okupljaju protiv vas pa se pripazite; to im je povećalo iman i rekli su: Dovoljan nam je Allah i divan li je On oslonac.” Znao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sličnim momentima proučiti sljedeću dovu: “Gospodaru moj, Tebi se pokoravam i u Tebe vjerujem i na Tebe se oslanjam, Tebi se vraćam, zbog Tvog prava se ljutim. Gospodaru moj, utječem se Tvojom moći da ne zalutam. Nema boga osim Tebe, Ti si Živ i ne umireš, a džinni i ljudi umiru.“ (Sahihul-džami`a)
● Potpisivanje ugovora i primirja sa nevjernicima. Dozvoljeno je da muslimani imaju određene ugovore o nenapadanju ili o poslovanju sa nevjernicima, ako nisu u direktnom sukobu. Nije dozvoljeno da muslimani potpisuju savez sa nevjernicima ako su muslimani moćniji od njih. Bilježi Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca od Zi-Mihbera, radijallahu anhu, da je rekao: ''Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Bit ćete u savezništvu sa Rimljanima, borit ćete se, a oni su vaši neprijatelji koji idu iza vas. Pobijedit ćete i puno ratnog plijena zaplijeniti, zatim ćete u povratku doći do mjesta Zi-Tulul pa će jedan od kršćanske vojske podignuti krst i reći: 'Pobijedio je krst!', pa će skočiti jedan od muslimana i skloniti taj krst što će biti povod bitke sa njima.'“ (Sahihul-džami`a) Ovaj hadis upućuje na jednu veliku bitku koju je najavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to će se dešavati kada se muslimani budu ujedinili i sudili po šerijatu; tada će doći do privremenog savezništva protiv zajedničkog neprijatelja. Uvjeti koje je postavila islamska ulema da bi se moglo ući u savezništvo protiv zajedničkog neprijatelja:
a) da to savezništvo potpiše vladar muslimana;
b) da savezništvo ne bude uvjetovano odstupanjem od nekih islamskih načela;
c) da se u tom savezništvu tačno raspoznaju muslimani od drugih, tj. da na bojnom polju ne budu izmiješane zastave;
d) i da muslimani budu moćni da kazne saveznike ako ih iznevjere ili ostave na cjedilu.
Molimo Uzvišenog da budemo spremni na hidžru, radi Allaha, kako u tjelesnom tako i u duhovnom smislu, i da dozvolimo islamu da naš život mobiliše kad god se za to ukaže potreba. I na kraju kažemo: ''Dovoljan nam je Allah kao Zaštitnik i divan je On Pomagač!“