Zanimljivosti - broj 34

SAHIHUL-BUHARI

Imam Muhammed ibn Ismail, poznatiji kao imam Buharija (149. – 256. h.g.), Allah bio sa njim zadovoljan, napisao je svoju knjigu, kod većine muslimana poznatu kao "Sahihul-Buhari", koja je najvjerodostojnija knjiga poslije Allahove knjige – svetog Kur'ana. Slušao je hadis kod imama Ahmeda ibn Hanbela, a kod njega su slušali imam Tirmizi, imam Muslim, Ibn Huzejme, Nesai i drugi. Rekao je Buharija za povod pisanja svog "Sahiha“: "Bio sam kod Ishaka ibn Rahavejha (velikog islamskog učenjaka) kada je on rekao: 'Kada bismo skupili skraćenu verziju knjige koja bi sadržavala vjerodostojne Poslanikove sunnete', pa mi je to doprlo do srca i počeo sam da sakupljam 'Sahih'.“ A u drugoj predaji rekao je: "Usnio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kao da ja stojim ispred njega, a u mojoj ruci je lepeza kojom mu mašem. Upitao sam pojedine tumače snova o svom snu, pa su mi rekli: 'Ti odbijaš laž od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem', i to me je podstaklo da napišem 'Sahih'.'' "Sahihul-Buhari" sadrži 7275 hadisa sa ponavljanjem, a od toga su četiri hiljade bez ponavljanja. Preneseno je od Buharije da ga je sastavio od šesto hiljada hadisa. "Sahih" je obuhvatio sva poglavlja vjere islama. Rekao je imam Buharija: „U ovoj knjizi nisam spomenuo sve vjerodostojne hadise (koje je pamtio)“, a u drugoj predaji: “...bojeći se da ne odužim". Također je rekao: “Nikada nisam u 'Sahih' napisao hadis a da se prije toga nisam okupao te klanjao dva rekata”, a u drugoj predaji: “...sve dok nisam klanjao istihara-namaz i ubijedio se u vjerodostojnost hadisa.” Rekao je Muhammed ibn Ebi Hatin Everak: "Vidio sam Muhammeda ibn Ismaila – Buhariju u snu, ide iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji isto tako hoda, i kada god Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, digne svoje stopalo, Buharija stavi svoje stopalo na isto mjesto!" Rekao je Buharija: ”Napisao sam svoju knjigu 'Sahih' u periodu od 16 godina i učinio sam ga 'dokazom' između sebe i Allaha.” (Hedju Sari Mukadimetu Fethul-Bari, Tabekatul- Hanabile, Baisu Hasis)

SAHIHUL-MUSLIM

Veliki islamski učenjak Muslim ibn Hadžadž (umro 261. h.g.) napisao je hadisku zbirku koja se zove "Sahihul-Muslim", koja je najvjerodostojnija hadiska zbirka poslije Sahihul–Buharije i ističe se ljepotom rasporeda i redoslijeda. Imam Muslim slušao je hadis kod imama Buharije i Ahmeda ibn Hanbela, dok su kod njega slušali Tirmizi i Ibn Huzejme. Povod pisanja "Sahiha" je to što je njegov učenik Ahmed ibn Seleme zatražio od njega da napiše knjigu koja će obuhvatiti vjerodostojne predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Proveo je 15 godina u pisanju svog ''Sahiha“ u svome mjestu Nejsabur. Muslimov "Sahih" obuhvatio je sva poglavlja vjere islama. Broj hadisa u njemu je oko četiri hiljade bez ponavljanja, s tim da nije spomenuo u njemu sve vjerodostojne hadise koje je pamtio. (Baisu Hasis, Šerhu Muslim, Tearifu bi Imami Muslim, Sahihu imami Muslim)

DŽAMI'AL–TIRMIZI

Veliki islamski učenjak Muhammed ibn Isa Tirmizi (209. – 279. h.g.), Allah mu se smilovao, napisao je knjigu ''Džami'al–Tirmizi“ koja se smatra jednom od šest najpoznatijih knjiga u hadisu. Slušao je hadis kod dvojice imama Buharije i Muslima. Rekao je Tirmizi: "Napisao sam ovu knjigu i pokazao je učenjacima u Hidžazu, pa su bili zadovoljni njom, zatim sam je pokazao učenjacima u Iraku, pa su i oni bili zadovoljni njom, te sam ja također pokazao učenjacima u Horasanu, te su i oni bili zadovoljni njom." Imam Tirmizi sakupio je u Džami'i hadise koji su vjerodostojni i slabi, mišljenja ashaba, tabiina i islamskih učenjaka. Sakupio je u njoj sva poglavlja vjere islama. Broj hadisa u njemu je 3956. Pred kraj svoga života je oslijepio. (Tuhveru Ahvezi, Tehzibul-Kemal)

SUNEN EBU DAVUD

Uvaženi islamski učenjak Sulejman ibn Ešas, poznatiji kao Ebu Davud (202. – 275. h.g.), napisao je hadisko djelo koje je nazvano "Sunen", a koje se smatra jednom od najvažnijih hadiskih knjiga. Imam Ebu Davud slušao je hadis kod imama Buharije i Ahmeda ibn Hanbela, a kod njega su slušali Tirmizi i Nesaija. Autor je svoje djelo poredao shodno poglavljima u islamskom pravu i broj hadisa u njemu je oko pet hiljada. Ebu Davud izabrao je ove hadise između pet stotina hiljada hadisa, s tim da su neki hadisi u Sunenu Ebu Davuda vjerodostojni, a drugi, pak, nisu. Spomenuo je u "Sunenu" Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise i hadise koji su se "zaustavili" kod ashaba i mišljenja učenjaka tabiina. Svoje djelo je predočio imamu Ahmedu koji ga je smatrao dobrim i podesnim. (Avnul–Meabud, Tehzibul–Kemal)

MUVETTA

Imam Malik ibn Enes (93. – 179. h.g.), Allah bio sa njim zadovoljan, napisao je knjigu iz hadisa koju je nazvao Muvetta. U njoj je sakupio Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise, govor ashaba, tabiina i onih koji su došli poslije njih, kao i svoje idžtihade i fetve. Preneseno je od Malika da je rekao: "Pokazao sam ovu svoju knjigu sedamdeseterici medinskih fakiha i svi su se složili sa mnom, i zbog toga sam je nazvao Muvetta (izvedenica od glagola koji u arapskom jeziku znači složiti se, saglasiti se). Većina učenjaka u hadisu smatra Muvettu najvjerodostojnijom knjigom poslije Sahihul–Buharije i Sahihul-Muslima, te zbog toga su Buharija i Muslim

zabilježili većinu njegovih hadisa u svojim Sahihima. Rekao je imam Šafija: "Nema na Zemlji knjige vjerodostojnije od knjige Malika“ (u to vrijeme nisu bili napisani Sahihul–Buharija i Sahihul-Muslim). Povod pisanja Muvette je to da je abasijski halifa Ebu Džafer Mensur zatražio od imama Malika da napiše knjigu kojom će obavezati sve ljude jer u to vrijeme nije nalazio učeniju osobu od njega. Malik se odazvao halifinom pozivu, ali je odbio obavezivanje svih ljudi tom knjigom obrazlažući riječima: "Zaista su ljudi 'skupili' i spoznali stvari koje mi nismo spoznali". Imam Malik pisao je, ispravljao i dograđivao Muvettu četrdeset godina, koja sadrži oko 1942 hadisa (koji dostižu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili osoba prije njega). (u predaji Malikovog učenika Jahje Lejsija) Rekao je jedan od Malikovih učenika: "Predočio sam Maliku 'Muvettu' čitajući mu je u četrdeset dana, pa je rekao: 'Knjigu koju sam pisao četrdeset godina, vi ste uzeli za četrdeset dana. Zaista vi malo razumijete od nje.' A kada mu je rečeno: 'Šta će tvoja Muvetta koristiti pored Muvette Ibn Ebi Zi'ba (knjiga učenjaka iz Medine koja je bila veća)', izgovorio je riječi koje ukazuju na njegov ihlas u pisanju Muvette: 'Ono što bude radi Allaha, ostaje.'" I zaista su se obistinile njegove riječi pa je danas poznata Muvetta imama Malika, a ne od drugih. (Temhid, Islam Sual ve Dževab, 81160, Tertibu Medarik ve Takribu Mesalik, Baisu Hasis)

SUNEN IBN MADŽE

Veliki islamski učenjak Ebu Abdullah Muhammed b. Jezid, poznatiji je kao Ibn Madže el-Kazvini, rahmetullahi alejhi (209. – 273. h.g.). Putovao je po svijetu skupljajući hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učio je kod pojedinih Buharijinih učenika kao što je Ibrahim b. El-Munzir el-Hizami (um. 236. h.g.), a učio je i kod Ebu Bekra b. Ebi Šejbe, rahmetullahi alejhi. Napisao je brojna djela poput tefsira koji Ibn Kesir u svome djelu ''El-Bidaje ven-nihaje“ naziva ''Tefsir hafil“, a napisao je i djelo iz historije koje Ibn Kesir naziva ''Tarihun kamil“, a Ibn Halikan ''Tarihun mulih“. Međutim, dobar dio ovih djela zagubljen je, nažalost. Ali, ono po čemu je Ibn Madže, rahmetullahi alejhi, postao poznat jeste njegov Sunen. Kod istočnjačkih islamskih učenjaka i većine potonjih učenjaka ubraja se u šestu najvažniju hadisku zbirku. Imam Sehavi, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Prednost se daje Sunenu Ibn Madže nad Muvettom imama Malika zbog velikog broja hadisa koji su spomenuti kod Ibn Madže, a ne nalaze se u pet poznatih hadiskih zbirki, za razliku od Muvette.“ Ibn Madže podijelio je svoj Sunen na knjige i poglavlja, tako da je sastavljen iz uvoda, 37 knjiga, 1500 poglavlja i 4341 hadisa. Od ovog ukupnog broja hadisa, u 3002 hadisa zajedno s njim učestvuju ostala peterica autora hadiskih zbirki, a on sam se izdvaja od njih pa bilježi 1339 hadisa koje oni ne bilježe. Lijepo li je postupio kada je otpočeo svoj Sunen poglavljem o slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodeći hadise koji ukazuju na pravosnažnost hadisa i obaveznost njegovog slijeđenja. Međutim, i Sunen Ibn Madže, kao i svaka druga knjiga – izuzev Allahove Knjige – podložna je greškama, tako da se u Sunenu Ibn Madže može naći slabih hadisa, vrlo čudnih pa čak i izmišljenih hadisa. Istina, njihov broj nije veliki i kao takav ne utječe na važnost ovoga djela. Imam Zehebi, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''Sunen Ebu Abdullaha lijepa je knjiga i samo da u njoj nema ništavnih hadisa, ali njihov broj nije veliki.“ Također, rekao je: ''Predočio sam ove hadise Ebu Zur'u, pogledao je u njih, a zatim rekao: 'Ako ovi hadisi dođu do ljudi, smatram da će ostaviti 'el-dževami'e (knjige koje su objedinile brojne oblasti). Mislim da među njima nema ni trideset hadisa čiji su lanci prenosilaca slabi.'“ Zehebi dodaje na ovo, pa kaže: ''Pod ovim riječima Ebu Zur'e misli se na potpuno slabe, ništavne hadise, ali što se tiče broja hadisa koji ne mogu poslužiti kao dokaz, njih je mnogo. Mislim oko hiljadu.“ Sunen Ibn Madže ima svoje brojne poznate komentare. Komentarisali su ga veliki učenjaci, poput: Siradžuddina Ibn Mulekkina, Dželaluddina Sujutija, Muhammeda b. Abdul-Hadija es-Sindija, a istaknuti učenjak Šihabuddin el-Busajri ima svoj dodatak na Sunen Ibn Madže.