informativniislamskičasopis
0

Allahu, očisti me od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom!

Rekao je Ibn Tejmijje: “Grijesi neminovno prouzrokuju srcu toplinu, prljavštinu i slabost. Srce omlitavi i u njemu se raspali vatra strasti i njegova prljavština. A doista su grijesi i pogreške spram srca poput drveća koje opskrbljuje vatru i raspaljuje je. Zato, kad god se umnože grijesi, rasplamsa se vatra srca i njegova slabost. A voda pere nečistoću i gasi vatru. Pa ako bude hladna, donijet će tijelu čvrstinu i snagu. I još ako sa njom bude snijeg i led, to će biti djelotvornije i jače u hlađenju, čvrstini tijela i njegovoj žestini. I to je djelotvornije za odstranjivanje tragova grijeha.”

Voda je blagodat Uzvišenog Allaha od koje je stvorio ljude: “On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.“ (El-Furkan, 53)

I ne samo ljude, Uzvišeni je od vode stvorio i sve živo: “Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?” (El-Enbija, 30)

I učinio ju je nama pitkom, čistom i čistećom. To je blagodat koja je nezamjenjiva i o čijoj se vrijednosti malo razmišlja. Uzvišeni Allah podsjeća nas na to: “Reci: ‘Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati?” (El-Mulk, 30); “Ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada”. (El-Kehf, 41)

U ovom tekstu podsjetit ćemo se na jednu zanimljivu opasku u vezi sa poznatom dovom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koju je on praktikovao da uči na početku namaza. Ovdje sam se poslužio djelom Šejtanove zamke, imama Ibn Kajjima, rahimehullah, koje je glavna okosnica ovog  teksta.

To je dova koju prenose mnogi ashabi, a koju najpoznatiji hadiski autoriteti i velikani kao što su Buhari, Muslim, Ebu Davud, Nesai, Ahmed i drugi – Allah svima njima bio zadovoljan, bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na početku namaza učio:

“Allahumme ba’id bejni ve bejne hatajaje kema ba’adte bejnel-mešriki vel-magribi. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekkas-sevbul-ebjedu mined-denes. Allahummagsilni min hatajaje bil-mai ves-seldži vel-beredi! – Allahu moj, odmakni me od grijeha na razdaljinu kolika je od istoka do zapada. Moj Allahu, sačuvaj me od grijeha kao što se čuva bijela odjeća od prljavštine. Gospodaru moj, očisti me od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom!”

Posebno ćemo se osvrnuti na ovaj zadnji dio dove gdje Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, moli Uzvišenog Allaha da ga očisti (okupa) od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom (gradom).

Zašto nije spomenuo toplu vodu? Zar ona nije djelotvornija od hladne kad je u pitanju čišćenje?!

Čistoća, duhovna i tjelesna, uvjet je uspjeha na oba svijeta. Uzvišeni Allah odredio je da Njemu može doći samo čisto srce, srce koje On želi čistim i čijom je hranom učinio Svoj govor.

Allahov govor (Kur’an) je srž života i čistoće našeg srca. Časni ashab Osman, radijallahu anhu, rekao je: “Da su nam srca čista, nikada se ne bi zasitila Allahovog govora.” Da! Čistim srcima to je svjetlost, to je život i užitak. A uspijeva onaj kome Allah srce očisti, a propada onaj ko tu čast ne bude imao.

I čistoća je uvjet ulaska u Džennet. Vjernicima će biti rečeno: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj (tj. Džennet), u njemu ćete vječno boraviti.” (Ez-Zumer, 73)

Znači, u Džennet ne može ući prljavština, prljavi ili oni koji kod sebe imaju nešto prljavštine. Zato, onaj ko se očisti na dunjaluku i sretne Allaha čist od nečistoća, ući će u Džennet bez ikakve zapreke. A onaj ko se ne očisti na dunjaluku, naći će se pred dvije mogućnosti. Ako mu ta nečistoća bude suštinska (kufr/nevjerovanje), on nikada neće ući u Džennet. A ako mu ta nečistoća bude stečena, a umro je ipak sa imanom, on će ući u Džennet, ali tek nakon što se u Vatri očisti od te prljavštine. Zatim će izaći iz toga čist i tek onda ući u Džennet.

Tako da će i pripadnici imana kada budu prelazili sirat (ćupriju) biti zadržani na kantaru između Dženneta i Džehennema gdje će biti očišćeni od ostataka nečistoće koji su bili razlogom da još ne mogu ući u Džennet. No, oni nisu ni Džehennem bili zaslužili te će tu imati to čišćenje nakon kojeg idu Džennet, u koji ne ulazi niko do čisti.

Tako je Uzvišeni Allah pristup Sebi učinio ovisnim o čistoći. Stoga, klanjač ne može pristupiti namazu dok ne bude potpuno čist. Također, i ulazak u Džennet uvjetovan je čistoćom i dobrotom.

Ovdje se susrećemo sa dvije čistoće: čistoća tijela i čistoća srca. Zbog toga je onome koji je uzeo abdest propisano da nakon toga prouči sljedeću dovu.

Imam Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža i Ahmed bilježe od Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog od vas koji lijepo i propisno uzme abdest a potom, kada završi sa abdestom, izgovori: ‘Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike lehu ve Muhammeden abduhu ve resuluhu’, a da mu neće biti otvoreno svih osam džennetskih kapija da uđe na koju god hoće.”

A u dodatku koji bilježi Tirmizi navodi se:  “Allahummedž’alnii minet-tevvabine vedž’alnii minel-mutetahhirin”, tj. Bože učini me od onih koji se mnogo kaju i od onih koji se mnogo čiste”. (Imam Ibn Hadžer smatra da ovaj dodatak nije vjerodostojan, a šejh Albani hadis je ocijenio sahihom)

Znači, čistoća srca postiže se tevbom, a čistoća tijela vodom. I tek kad se kod osobe sastave ove dvije čistoće, ona postaje čista za stajanje pred Allahom, ulazak kod Njega i razgovor sa Njim.

U hadisu kogji bilježi imam Muslim od Ebu Malika Harisa b. Asima el-Eš’arijja, radijallahu anhu, navodi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Čistoća (tuhur) je pola imana, a (riječi) ‘elhamdulillah’ ispunjavaju vagu. A (riječi) ‘subhanallahi vel-hamdulillahi’ ispunjavaju ono što je između nebesa i Zemlje. Salat (namaz) je nur, sadaka je jasan dokaz, a sabur je sjaj. Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe. A svi ljudi porane i prodaju svoju dušu, pa je ili izbave (spase) ili je upropaste.”

U komentaru ovoga hadisa imam Ibn Redžeb el-Hanbeli kaže: “A ispravno je i mišljenje koje zastupa većina učenjaka koji kažu da se pod čistoćom (tuhur) ovdje misli na čišćenje vodom od prljavštine...”

Znači, to formalno čišćenje je pola imana. Mi se čistimo abdestom i to od male nečisti kako bismo mogli stajati pred Uzvišenim Allahom. I abdest je nešto što je osobenost mu’mina.

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “A abdest ne čuva niko osim vjernika.” (Hadis je – prema ocjeni šejha Albanija – sahih, a bilježe ga imam Ahmed, Ibn Madža, Hakim, Taberani i Bejheki od Sevbana, Ibn Amra i Seleme b. Ekve, radijallahu anhum)

A u hadisu Ukbe b. Amira, radijallahu anhu, navodi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema tog muslimana koji propisno uzme abdest, a zatim ustane i klanja dva rekata, pristupajući im svojim licem i svojim srcem, a da mu neće biti zagarantovan Džennet.” (Muslim)

Ukba, radijallahu anhu, također prenosi od Omera, radijallahu anhu, koji kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog  od vas koji propisno uzme abdest a zatim izgovori: ‘Ešedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu’, a da mu se neće otvoriti svih osam džennetskih vrata da uđe na koja god želi.” (Muslim)

No, ako smo u stanju dženabeta ili žene nakon hajza ili nifasa, onda se uvjetuje kupanje. Znači, mi se čistimo i velikim formalnim čišćenjem koje je nužno i uvjet je da bismo mogli izvršavati ibadete.

Zanimljivo je da Uzvišeni Allah ovo kupanje ne samo što je strogo naredio već ga je učinio emanetom kakvim nije učinio nijednu drugu stvar.

Ukajli bilježi od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: “Ko bude pet stvari izvršavao sa imanom, ući će u Džennet:

●  Ko bude čuvao svih pet namaza, uzimajući abdest, obavljajući sedžde, rukū i vodeći računa o propisanom vremenu namaza.

●  Ko bude drage volje davao zekat iz svog imetka”, pa je ovdje zastao i rekao: “Tako mi Allaha, ovo ne radi niko do mu’min!”

●  Ko bude postio ramazan.

●  Ko bude obavio hadž onda kada bude bio u mogućnosti,

●  I ko bude izvršio emanet.” Prisutni upitaše: ‘O Ebu Derda, a šta je to izvršavanje emaneta?’ On reče: ‘To je kupanje od dženabeta, jer Uzvišeni Allah nije čovjeku od Njegove vjere povjerio ništa do to.’” (Vidjeti: Ebu Davud, Sunen. Šejh Albani ocijenio ga je dobrim, hasen)

Kao što se može primijetiti, u ovom hadisu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, abdest je učinio dijelom namaza, a Ebu Derda, radijallahu anhu, pridavao je veliki značaj kupanju od dženabeta.

Ibn Madža bilježi od Ebu Ejjuba, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet namaza, džuma do džume i izvršavanje emaneta su kefaret (iskup od grijeha) za ono što je između njih.” Prisutni upitaše: “A šta je to izvršavanje emaneta?”, a on odgovori: “To je kupanje od dženabeta jer ispod svake dlake je dženabet.” (Vidjeti: Ibn Madža, Sunen. Šejh Albani ocijenio ga je slabim, daif )

Znači, samo čistima dozvoljeno je da stanu pred Uzvišenog Gospodara. Hvala Uzvišenom Allahu, koji nas je uputio na ovo jer da nije Njegove upute, mi ne bismo bili upućeni. Čistimo se i tjelesno i duhovno i samo tako postiže se potpuna čistoća jer je to povezano i neodvojivo.

A vanjska nečistoća, odnosno čistoća, utječe na unutarnje stanje čovjeka.

Ibn Kajjim el-Dževzijja kaže: “Nedžaset (prljavština) može biti pojavna/osjetilna, a može biti unutarnja (spiritualna) te nadvladava dušu i srce toliko da onaj koji ima čisto i živo srce osjeća iz tog srca i te duše smrad koji uznemirava isto kao što osjeća smrad strvine. A to se često manifestira na njegovom znoju, tako da se njegov znoj zaudara (smrdi). Jer smrad duše i srca povezan je sa nutrinom tijela mnogo više nego što je povezan sa njegovom vanjštinom. A znoj se izliva iz nutrine. I zbog toga čestiti čovjek je lijepog mirisa znoja (miriše). A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, od svih je ljudi imao najljepši znoj (njegov je znoj mirisao).”

Ummu Sulejma, radijallahu anha, kupila je (sabirala) Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, znoj, pa ju je on upitao o tome, a ona je rekla: “On je najljepši mogući miris.” (Muslim)

Slično je i sa odjećom koja je prljava i nečista... Nama je poznato da je časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sljedbenicima ovog ummeta da oblače kože od leoparda/tigrova i zvijeri. To zato što srce poprima svojstva onoga što čovjek oblači, čime se hrani ili gdje živi. Jer, vanjština se izlijeva u nutrinu i neminovno iziskuje sličnost. Iz istih razloga zabranio je muškarcima ovog ummeta da oblače svilu i nose zlato kako ne bi dobili karakteristike svojstvene ženama ili kako ne bi poprimili svojstva oholih i umišljenih.

Mi uvijek molimo Uzvišenog da nam očisti dušu i srce i molimo Ga da nam sačuva razum, jezik i sve organe od onog što može naškoditi srcu.

A sad da se vratim na spomenutu dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio u namazu.

Ibn Kajjim el-Dževzijja, rahimehullah, kaže: “Pitao sam šejhul-islama Ibn Tejmijju, rahimehullah, o značenju dove: ‘...Allahummagsilni min hatajaje bil-mai ves-seldži vel-beredi! – Gospodaru moj očisti me od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom!’ Kako to da se grijesi čiste ovim što je spomenuto u hadisu? I u čemu se ogleda korist i smisao navedenog? A zna se da je topla voda djelotvornija za čišćenje?”

Odgovorio je: “Grijesi neminovno prouzrokuju srcu toplinu, prljavštinu i slabost. Srce omlitavi i u njemu se raspali vatra strasti i njegova prljavština. A doista su grijesi i pogreške spram srca poput drveća koje opskrbljuje vatru i raspaljuje je. Zato, kad god se umnože grijesi, rasplamsa se vatra srca i njegova slabost. A voda pere nečistoću i gasi vatru. Pa ako bude hladna, donijet će tijelu čvrstinu i snagu. I još ako sa njom bude snijeg i led, to će biti djelotvornije i jače u hlađenju, čvrstini tijela i njegovoj žestini. I to je djelotvornije za odstranjivanje tragova grijeha.”

Ovo je značenje njegovih riječi, a tu je potrebno malo više pojašnjenja: “Znaj da se ovdje radi o četiri stvari: dvije su osjetilne, a dvije su apstraktne. Nečistoća i voda kojom se ona uklanja su te dvije osjetilne stvari, dok su tragovi grijeha koji nestaju tevbom i istigfarom dvije apstraktne stvari. A čistoća i ispravnost srca neće biti potpuna osim sa obje ove stvari. I zato ih Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obje spominje u dovi nakon abdesta.”

Pa neka je hvala Allahu, Gospodaru našem, koji nam je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude milost svjetovima! Vel-hamdulillahi Rabbil-alemin!

16. Mart 2017 | Halil Makić, prof. | Akida | 77

Komentari: Nema komentara

Komentirajte