U ovom broju govorit ćemo o atopijskom dermatitisu ili atopijskom ekcemu. To je oboljenje koje spada u hronične dermatoze praćene suhoćom, svrbežom i upalnim promjenama na koži. Statistike rađene u zadnjem desetljeću ukazuju na izuzetan porast ovog oblika dermatoza. Iako atopijski dermatitis ne bismo mogli okarakterisati kao opasno oboljenje, s pravom možemo kazati kako je to u većini slučajeva duga, trajna i kompleksna bolest, praćena razdobljima poboljšanja i pogoršanja. Pojavljuje se u dojenačkoj dobi i najčešće nestaje u djetinjstvu. Rijetko traje do odrasle dobi. Djeca koja boluju od atopijskog dermatitisa često dolaze iz porodica čiji su članovi i sami skloni alergijskim reakcijama.
U većini slučajeva atopijski dermatitis javlja se na mahove, često bez jasno uočljivog uzroka, ili kao reakcija na različite vrste stresa. Dva su ključna čimbenika odgovorna za atopijski dermatitis i djeluju u interakciji jedan s drugim:
● anomalije zaštitne barijere kože,
● imunološke reakcije.
U pacijenata s atopijskim dermatitisom ili vrlo suhom kožom promijenjen je filagrin, protein koji sudjeluje u stvaranju keratina, na način da nije u stanju obavljati svoju ulogu u diferencijaciji keratinocita koji su nužni za stvaranje zaštitne barijere kože. Iz tog razloga koža postaje propusnija, čime je pospješeno prodiranje alergena iz okoliša u kožu.
Imunološke reakcije vezane su uz genetsku predispoziciju za alergijske reakcije. U tom slučaju, naime, alergeni izazivaju pretjeranu imunološku reakciju, koja se očituje u obliku ekstremne suhoće i upalnih lezija kože.
Kao što je već naglašeno, bolest se javlja na mahove i bez jasno uočljivog razloga ili kao reakcija na različite vrste stresa, najčešće emocionalnog. Ekcem se očituje pojavom crvenila ili mjehurića na koži, ili većih ili manjih plakova koji svrbe, a čiji je izgled dobar pokazatelj za određivanje faze u kojoj se bolest nalazi.
Na početku bolesti plakovi su crveni, mekani i vlažni, a u kasnijim fazama bolesti plakovi su zadebljani, tvrdokorni i suhi. Opisane promjene javljaju se na licu, trupu i ekstremitetima, mada i sama lokalizacija najčešće ovisi o dobi oboljelog.
Kod pojave upalnog ekcema pribjegava se lijekovima i to najčešće kortikosteroidima. Iako se liječenje i primjena terapije odvija uz liječnički nadzor, postoje neke stvari koje svakodnevnom primjenom mogu olakšati uznapredovalu fazu bolesti.
Što se svakodnevne higijene tiče, temperatura vode treba biti između 30 i 32 stepena po Celziju, uz korištenje nježnih sredstava koja ne isušuju kožu i ne sadrže sapun. Kožu treba dobro isprati i posušiti je bez trljanja peškirom. Za njegu kože svakodnevno treba koristiti emolijentna sredstva i nanositi ih uz masažu blagim i nježnim pokretima.
Prehrana treba biti izbalansirana, a ako je riječ o dojenčetu, treba pažljivo unositi nove namirnice. Treba izbjegavati namirnice sa visokim alergijskim potencijalom (kikiriki, kivi, jaja, školjke, kravlje i kozje mlijeko, med, jagode, citrusi, paradajz...). Također treba izbjegavati nošenje previše odjeće. Treba se dati prednost pamučnim odjevnim predmetima, a vaćno je naglasiti da treba koristiti blage deterdžente i izbjegavati omekšivače rublja.
Kod izlaganja suncu, djecu mlađu od dvije godine treba mehanički zaštititi (majica, sunčane naočale i kapa), te koristiti proizvode sa visokim zaštitnim faktorom mineralnog porijekla i u svakom slučaju optimizirati izlaganje suncu.