informativniislamskičasopis
0

Bajram u društvu sa Poslanikom

Bajram u islamu nije posebno privatno slavlje, niti je potpun ako se pojedini raduju, a drugi ne. Bajram je radost i veselje cijelom islamskom ummetu, kao što je to potvrđeno u šerijatskim tekstovima, a prije svega bajramsko veselje obilježava se najprije u krugu onih koji imaju najviše prava na to, a to su roditelji i vlastita porodica, završavajući sa drugima s kojima nas povezuju rodbinske, prijateljske ili komšijske veze. U poslaničkoj uputi u vezi sa obilježavanjem bajramskih dana utemeljen je propis obezbjeđivanja hrane i izvršavanjem tog propisa svakom siromašnom muslimanu tog dana osigurava se opskrba, što je osnova za radost. Naime, prije klanjanja ramazanskog bajram-namaza, siromasima se dijeli sadekatul-fitr, a na Kurbanski bajram kolju se kurbani, koji se također dijele. Nikada nijedan poredak u svijetu nije mogao da obezbijedi hranu za sve, u određenom vremenskom periodu, kako je to ostvario i učinio islamski vjerozakon

Svaki put nakon mjeseca milosti, u jutarnjim bajramskim satima svjedočila je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, kuća, a i kuće u njenoj blizini, ispoljavanje bajramskog slavlja. I sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učestvovao je u tom veselju, pokazujući primjerom kako se treba veseliti na dan Bajrama, dok su, sa druge strane, ashabi nastojali, iz počasti, da budu u prisustvu plemenitog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i osjete njegovu radost na dan Bajrama. Aiša, Allah bio s njom zadovoljan, opisuje nam bajramsku atmosferu u poštovanoj Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kući: "Ušao je kod mene Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a kod mene su bile dvije djevojčice (ensarijke) koje su opjevavale Bu'as (naziv rata između Evsa i Hazredža, tj. ono što je rečeno u njemu od pohvala i pjesama rugalica) i udarale su u def, pa je legao na postelju i pokrio lice. Tada je ušao Ebu Bekr i ukorio me je, rekavši: 'Šejtanska pjesma kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo mu se i reče: 'Ostavi ih! Svaki narod ima svoje praznike, a ovo je naš praznik.' I kada Ebu Bekr nije više obraćao pažnju, dala sam im znak pa su izašle. A to je bio dan Bajrama." (Buharija, 939, 952, 987, 2906, 3529, Muslim, 892-16-17-19, Fethul-Bari i Šerhu Muslim-Nevevi.) Također nas obavještava Aiša, Allah bio s njom zadovoljan, završavajući prethodno spomenuti hadis: "U bajramskom danu Abesinci su se igrali sa štitovima i kopljima, i ja sam pitala, ili mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Da li želiš da ih posmatraš?' Rekla sam: 'Da!', pa me je stavio uz sebe, zaklonio me svojim ogrtačem, moj obraz na njegovom obrazu, a zatim bi im se obraćao i podsticao na igru. Pa kada mi je dosadilo, rekao je: 'Je li ti dosta?' Rekla sam: 'Da!' Onda mi je rekao: 'Idi.''' (Buharija, 950, 2907, Muslim, 892-19.) Na drugom mjestu u blizini Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, kuće održavalo se još jedno bajramsko slavlje, čiji su organizatori bila djeca, koja su recitirala lijepe i čudesne ilahije u kojima su pohvaljivali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi Aiša, radijallahu anha: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je pa smo čuli žamor i dječije glasove. Ustao je i vidio ženu Habešijku koja se njihala i igrala, a malena djeca oko nje. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'O Aiša, dođi i pogledaj!' Došla sam i stavila svoju bradu na Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, rame. Gledala sam Habešijku između njegovog ramena i glave pa mi je rekao: 'Jesi li se zadovoljila? Jesi li se zadovoljila?' Rekla sam: 'Ne!', kako bi se vidjelo kakvo je moje mjesto kod njega. U tom momentu pojavio se Omer, pa su se djeca razišla od nje, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Zaista ja vidim šejtane od ljudi i džinna koji bježe od Omera.' Nakon toga sam se vratila." (Tirmizi, hadis sahih, Albani El–Miškat, 6039.)

 

Dozvoljenost razonode u bajramskim danima

 

Iz prethodno spomenutih hadisa učenjaci su izvukli određene koristi. Jedna od njih je ispravnost i dozvoljenost razonode u bajramskim danima naspram ukućana u većem obliku nego što je to uobičajeno, kako bi se postiglo duševno veselje i tjelesna razonoda. (Fethul-Bari) A ukoliko određena osoba zbog svoje starosti, društvenog položaja, ozbiljnosti i poštovanja ne teži ka razonodi, što mu i priliči, a njegova porodica i djeca teže ka tome, u tom slučaju on bi trebao da im to omogući i ispuni njihovu prirodnu naklonost razonodi, shodno islamskim pravilima i u okviru šerijatom dozvoljenog.

 

Iskazivanje radosti u bajramskim danima je obilježje vjere

 

Iskazivanje radosti u bajramskim danima je obilježje islama i to je stvar kojoj se trebaju podučavati kako djeca tako i odrasle osobe. Isto tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio. Iako je vidio dvije malene djevojčice da pjevaju, nije im zabranio, naprotiv, potvrdio je njihovu radnju. Pa kada je čuo Ebu Bekra, radijallahu anhu, kako želi da im to zabrani, rekao mu je: "Pusti ih!", a u drugoj predaji: "O Ebu Bekr, zaista svaki narod ima praznik (bajram), a ovo je naš praznik!" (Buharija, 952, Muslim, 892-16.) U Ahmedovoj predaji stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka znaju židovi da u našoj vjeri ima odmor, zaista sam ja poslat sa istinskom i pravom vjerom." (Musned imama Ahmeda, 25962, hadis sahih, Silsile sahiha, 1829, Albani.)

 

Nježnost prema supruzi i zadobijanje njene ljubavi

 

Prethodno spomenuti hadisi ukazuju i na pohvaljenost nježnosti prema supruzi i zadobijanje njene ljubavi, jer je ona po prirodi sklona nježnim osjećajima. To će se postići odazivanjem njezinim prirodnim željama i uobičajenim potražnjama sve dok su one islamom dozvoljene. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je u tome dao najljepše primjere i njegove plemenite kuće bile su ukrašene ispoljavanjem dobročinstva, nastojanjem zadobijanja ljubavi i vjernosti kod majki pravovjernih, Allah bio s njima zadovoljan. U tom prizoru "uzajamnog približavanja" i "intimnosti" koji nam je sama Aiša, radijallahu anha, opisala: "Moj obraz na njegovom obrazu.", "Stavila sam svoju bradu na njegovo rame", i sve ono što se podrazumijeva od duševne povezanosti je stvar koja nam potvrđuje da je Bajram prilika koja se treba iskoristiti za ispravljanje mogućih bračnih problema i nesuglasica.

 

Poslanikova poruka roditeljima i muževima

 

U Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, stajanju sa Aišom, kako bi udovoljio njenoj potrebi za duševnom razonodom, je poruka i pouka svim roditeljima, braći i muževima da cijene, daju pažnju i udovolje opravdane potrebe svojih kćerki i žena. Znala bi Aiša, radijallahu anha, reći: "Uvažavajte želju maloljetne djevojčice koja voli razonodu." (Buharija, 5190, 5236, Muslim, 892-17,892-18.), i:"Zaista mlada djevojčica voli igru, razonodu i posmatranje igre, i to je mnogo zanima. To joj ne dosađuje osim poslije dugog perioda. I pridajite pažnju njenoj želji u tome sve dok se ne zasiti od toga." Predavanje pažnje njenoj potrebi treba da bude srazmjerno njenoj mladosti i interesovanju za igrom i razonodom. I ona (Aiša) je bila ta koju je pogađala dosada i ona je ta koja bi se zasitila i koja bi odustajala, a Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije pogađala nestrpljivost ili umor, zbog sažaljenja prema njoj i prihvatanja njene velike ljubavi prema igri." (Šerhu Muslim, Nevevi) Savremena istraživanja pokazala su da se zabrana i neupražnjavanje potrebe porodice i djece za ispoljavanjem njihovih želja za odmorom i razonodom vraća suprotnim rezultatima, naročito na duševnom i društvenom području.

 

Zabavljanje i razonoda ne opravdavaju činjenje zabranjenog

 

Prilikom upražnjavanja zabave i razonode nijedna osoba ne treba da zaboravi šerijatske i odgojne norme kojima se treba ''okititi''. Radost i zabava nisu opravdanje za činjenje zabranjenih stvari ili ostavljanje strogih naredbi, ili pak uznemiravanje nekoga od ljudi. Aiša, Allah bio s njom zadovoljan, rekla je: ''Habešije su se igrali sa svojim kopljima, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi me zaklonio (svojim ogrtačem), a ja sam gledala." (Buharija, 454, 5190, Muslim, 892-17.) Imam Muslim, rahimehullah, naslovio je poglavlje u kojem je spomenuo prethodni hadis: "Dozvola igre i razonode u kojoj nema nepokornosti u danima praznika". Također je pojasnila da dvije male djevojčice ensarija koje su "pjevale" nisu bile pjevačice. (Buharija, 952, Muslim, 892-16.) Kurtubi, rahimehullah, komentirao je Aišine riječi "nisu pjevačice": "Nisu od onih koje poznaju pjevanje kao što poznaju pjevačice poznate po tome. I ove riječi su predostožnost od nje (Aiše) od uobičajenog pjevanja kod onih koji su poznati po njemu. A to je pjevanje koje pokreće "nepomično" i uzbuđuje "skriveno". Isto tako pjesništvo koje sadrži u sebi opis ljepote žena, alkohola i drugih razvratnih stvari je stvar koja je zabranjena i ovo je pitanje u kojem nema razilaženja." (Fethul-Bari)

 

Bajramsko veselje je radost za sve

 

Bajram u islamu nije posebno privatno slavlje, niti je potpun ako se pojedini raduju, a drugi ne. Bajram je radost i veselje cijelom islamskom ummetu, kao što je to potvrđeno u šerijatskim tekstovima, a prije svega bajramsko veselje obilježava se najprije u krugu onih koji imaju najviše prava na to, a to su roditelji i vlastita porodica, završavajući sa drugima s kojima nas povezuju rodbinske, prijateljske ili komšijske veze. U poslaničkoj uputi u vezi sa obilježavanjem bajramskih dana utemeljen je propis obezbjeđivanja hrane i izvršavanjem tog propisa svakom siromašnom muslimanu tog dana osigurava se opskrba, što je osnova za radost. Naime, prije klanjanja ramazanskog bajram-namaza, siromasima se dijeli sadekatul-fitr, a na Kurbanski bajram kolju se kurbani, koji se također dijele. Nikada nijedan poredak u svijetu nije mogao da obezbijedi hranu za sve, u određenom vremenskom periodu, kako je to ostvario i učinio islamski vjerozakon.

Historija nam spominje mnoge naše prethodnike čija se radost ne bi upotpunila osim kada bi obezbijedili potrebe onih koji su oko njih od siromašnih i potrebnih muslimana, pa bi ih nahranjivali i odijevali. Bajram je u islamu svečanost i potpuno obilježje koje obezbjeđuje duševne i tjelesne potrebe. Bajram dođe nakon veličanstvenih islamskih obilježja, ramazana i hadždža. A u ovim vremenima spojene su razne vrste ibadeta i pobožnih djela koje je Allah, subhanehu ve te'ala, propisao, a to je ono što duša želi: "Reci: 'Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.'" (Prijevod značenja Junus, 58.) Nakon ovih ibadeta, tjelesne potrebe i duševnog naginjanja zabavi, razonodi i igri u bajramskom veselju ima dovoljno. Islam je zabranio post u bajramskim danima, jer nema potpune radosti onome kome dođe Bajram a on je postač, jer ne jede i ne pije. Ono što ukazuje na ostvarivanje ovih ciljeva jeste hadis koji nam prenosi Enes, radijallahu anhu: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, stanovnici Medine imali su dva dana u kojima su se igrali i zabavljali, pa je rekao: 'Kakva su ova dva dana?', rekli su: 'U njima smo se igrali u džahilijjetu.' Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Allah vam ih je zamijenio boljima od njih: Kurbanski bajram i Ramazanski bajram!'“ (Ebu Davud, hadis sahih, Sahih ve daif suneni Ebu Davud, 1134, Albani.)

 

Nema u islamu drugih praznika osim dva Bajrama

 

Kada islamski historičari spominju drugu hidžretsku godinu, kažu: "U njoj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao sa ljudima na musallu (otvoren prostor za klanjanje uglavnom bajram-namaza) i po prvi put klanjao bajram namaz." (Ibn Džerir) Sa ovim je islamski ummet postao nezavisan od svih ostalih praznika: "I ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali." (Prijevod značenja El-Maide, 48.)

 

Najbolja uputa je vjerovjesnička uputa

 

Zaista, cijeli Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život i svi njegovi dani bili su bajramski dani, trenuci radosti i sreće za svakog onog ko se sa njim susretao. Sijela sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bila su ispunjena raznim vrstama ljudi, od delegata, plemića, skupina i zapovjednika, žena koje uče i postavljaju pitanja, staraca, mladića i djece. Svako od njih uzeo je svoj udio od blagodati ispravnog puta. Ova blagodat ostat će dostupna cijelom čovječanstvu sve do Kijametskog dana. Bogatstvo je dobio onaj ko se drži Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, pravca i upute, držeći se čvrsto njegovog sunneta. Rekao je Uzvišeni: "Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." (Prijevod značenja Ali Imran, 164.)

17. Septembar 2009 | Ummu Muaz Smajlović, prof. | Žena muslimanka | 32

Komentari: Nema komentara

Komentirajte