informativniislamskičasopis
0

Bedel – zastupnik u obavljanju hadža

Bedel – zastupnik u obavljanju hadža

Šerijatski obaveznik koji nije u stanju obaviti hadž zbog validne zapreke, može opunomoćiti drugog muslimana da obavi hadž za njega. (Vidjeti: El-Mugni) Abdullah b. Abbas prenosi da je neka žena kazala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, dužnost hadža koju je Allah stavio u obavezu Svojim robovima zatekla je moga oca kao oronulog starca, pa se ne može održavati na jahalici. Hoću li za njega obaviti hadž?” “Da”, odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari i Muslim) U drugom hadisu Ibn Abbas prenosi da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Moja se sestra zavjetovala da će obaviti hadž, ali je umrla.” “Da je tvoja sestra ostala dužna, bi li ti vratio taj dug?”, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Da”, odgovori ovaj. “Vrati dug Allahu, jer je On preči da Mu se vrati dug”, reče mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari i Muslim)


Iz Svoje neizmjerene milosti prema nama, sljedbenicima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Svevišnji Stvoritelj propisao je ovom ummetu kako tjelesne tako i materijalne ibadete. Na taj je način šerijatskom obavezniku omogućeno da zasluži Allahovu milost kako svojim tijelom tako i svojim imetkom. Za razliku od namaza i posta, koji predstavljaju  tjelesne ibadete, i zekata, koji predstavlja  materijalni ibadet, hadž i umra su objedinili dvije vrste ibadeta: tjelesni i materijalni. Svevišnji Allah u časnoj Knjizi, naređujući hadž, kaže: “Hodočastiti Kabu, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do nje doći” (Alu Imran, 97). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ovim ajetom propisana je obaveza hadža. (Vidjeti: Ibn Ebu Zemenin, Usulus-sunna) Šejhul-islam Ibn Tejmijja o ovom pitanju navodi, čak, konsenzus učenjaka. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuu fetava)

Posjećivanje Kabe s nijetom obavljanja hadža i umre, iako iziskivalo određene materijalne troškove, povećava čovjekovu nafaku i otklanja siromaštvo. Abdullah b. Mesud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Obavljajte hadž i umru u kontinuitetu jer odstranjuju siromaštvo i grijehe kao što kovački mijeh odstranjuje primjese u željezu, zlatu i srebru. Za kod Allaha primljen hadž nema druge nagrade osim Dženneta.” (Tirmizi, Ahmed i Ibn Hibban. Tirmizi, Albani i Mustafa el-Adevi ovu predaju ocjenjuju ispravnom. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha; Sahihut-tergib; Es-Sahihul-musned) U jednoj slaboj verziji ovog hadisa navodi se: “Obavljajte hadž i umru u kontinuitetu jer produžuju život i odstranjuju siromaštvo i grijehe…” (Humejdi, Bejheki, Šuabul-iman. Vidjeti: Misbahuz-zudžadža; Daifut-tergib)

Hadž kao obred poznat je od vremena Ibrahima, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “I oglasi ljudima hadž, dolazit će ti pješke i na svakoj devi iznurenoj, iz dalekih mjesta” (El-Hadždž, 27). U pogledu vremena propisivanja hadža, islamski učenjaci imaju različita mišljenja. Imam Seharenfuri navodi da o ovom pravnom pitanju postoji jedanaest mišljenja (Vidjeti: Bezlul-medžhud; Evdžezul-mesalik). Jedni smatraju da je hadž propisan pete hidžretske godine, drugi smatraju da je propisan šeste, treći sedme, četvrti osme, peti devete i šesti desete hidžretske godine (vidjeti: El-Idžma; Medžmuu fetava). Peto i šesto mišljenje imaju veće izglede i predispozicije da su ispravniji od prva četiri mišljenja. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuu fetava)

Islamski učenjaci iz prvih i potonjih generacija ne razilaze se u vezi s tim da je hadž elementarni dio islama i obligatna obaveza muslimana (vidjeti: Meratibul-idžma; El-Mugni), a isto tako jednoglasni su i u mišljenju da je hadž obaveza obaviti jednom u životu (vidjeti: El-Idžma; Mealimus-sunen), osim onome ko se svojevoljno zavjetuje na obavljanje dodatnog hadža (vidjeti: Ibn Munzir, El-Idžma; El-Ikna). U sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u brojnim hadisima naređuje se obavljanje hadža. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam se temelji na pet (osnova): svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.” (Buhari i Muslim) Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednoga dana, obraćajući se ashabima, rekao: “O, ljudi, Allah vam je propisao hadž, pa obavite ga!” Neko (Akrea b. Habis) od prisutnih upita: “Je li svake godine, Allahov Poslaniče?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je, a ovaj je ashab isto pitanje ponovio tri puta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Da sam odgovorio potvrdno, (hadž) bi bio obavezan (svake godine), a vi to ne biste bili u mogućnosti ispuniti.” (Muslim)

Zastupništvo za obavljanje hadža

Šerijatski obaveznik koji nije u stanju obaviti hadž zbog validne zapreke, može opunomoćiti drugog muslimana da obavi hadž za njega. (Vidjeti: El-Mugni) Abdullah b. Abbas prenosi da je neka žena kazala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, dužnost hadža koju je Allah stavio u obavezu Svojim robovima zatekla je moga oca kao oronulog starca, pa se ne može održavati na jahalici. Hoću li za njega obaviti hadž?” “Da”, odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari i Muslim) U drugom hadisu Ibn Abbas prenosi da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Moja se sestra zavjetovala da će obaviti hadž, ali je umrla.” “Da je tvoja sestra ostala dužna, bi li ti vratio taj dug?”, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Da”, odgovori ovaj. “Vrati dug Allahu, jer je On preči da Mu se vrati dug”, reče mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari i Muslim) U jednoj verziji koju prenosi Ibn Abbas navodi se da je jedan ashab došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: “Hoću li obaviti hadž za svoga oca?” “Obavi hadž za njega, ako mu ne bude koristio, neće mu štetiti”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Madža i Taberani. Imam Busiri i šejh Albani ovu predaju smatraju ispravnom. Vidjeti: Misbahuz-zudžadža; Sahihu Suneni Ibni Madža)

Obavljanje hadža ili umre za živu osobu dozvoljeno je samo uz njeno dopuštenje. Što se tiče osobe koja je umrla, dozvoljeno je obaviti hadž u njeno ime, iako prethodno nije tražena dozvola od nje. (Vidjeti: Et-Temhid)

Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da muškarac može obaviti hadž za žensku osobu, kao što su jednoglasni (osim Hasana b. Saliha el-Hemdanija el-Kufija) i u tome da ženska osoba može obaviti hadž za muškarca, bez obzira bili rodbinski vezani ili ne. (Vidjeti: El-Idžma)

Obaviti hadž prvo za sebe da bi mogao za drugoga

Osoba koja obavlja hadž za drugog, mora prvo obaviti hadž za sebe. Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo jednog čovjeka kako, izgovarajući telbiju, govori: “Odazivam Ti se za Šubrumu.” “Ko je Šubruma?”, upitao ga je. “Moj brat” ili “moj rođak” (sumnja jedan od prenosilaca), reče on. “Da li si obavio hadž za sebe?”, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Nisam”, odgovori čovjek. “Obavi hadž za sebe, a potom za Šubrumu”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ebu Davud; Ibn Madža, Albani i Vadai ovo predanje smatraju ispravnim, a Ibn Muflih dobrim. Neki hadiski eksperti tvrde da su ovo riječi Ibn Abbasa, a ne Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: El-Medžmua)

Ovaj stav zastupa većina učenjaka (vidjeti: Advaul-bejan), a odabrali su ga Evzai, Ishak (vidjeti: El-Havil-kebir), te sljedbenici šafijske (vidjeti: El-Umm) i hanbelijske (vidjeti: El-Mugni) pravne škole. Hanefijski pravnici, iako su dozvolili zastupništvo prije obavljanja vlastitog hadža, smatraju da je bolje da zastupnik prvo obavi hadž za sebe, a potom za željenu osobu, izlazeći tako iz razilaženja. (Vidjeti: El-Mebsut)

Da li i bedel ima nagradu hadža kao i osoba za koju obavlja hadž?

Osoba koja obavlja hadž za nekoga ima veliku nagradu zbog ukazanog dobročinstva drugom muslimanu. Međutim, da li dotična osoba ima, također, nagradu hadža, pitanje je o kojem islamski učenjaci imaju različite stavove. Davud b. Ali rekao je Seidu b. Musejjibu: “Ebu Muhammede, ko ima nagradu, onaj koji obavlja hadž za nekoga ili onaj za koga se obavlja?” “Allah je milostiv i prema jednom i prema drugom”, reče Ibn Musejjib. Ibn Hazm, nakon što je spomenuo navedeno predanje, rekao je: “Istinu je kazao Seid.” (Vidjeti: El-Muhalla)

Jedan je čovjek upitao imama Ahmeda da li i on ima nagradu hadžije ako obavi hadž za svoju majku, a imam Ahmed mu je rekao: “Da, ti vraćaš njen dug.” (Vidjeti: Ebu Davud es-Sidžistani, Mesailul-imami Ahmed)

Stalni kolegij za islamsko misionarstvo kaže: “O nagradi onoga ko obavlja hadž za drugu osobu i da li takav hadž vrijedi kao vlastiti ili više od toga ili manje, samo Uzvišeni Allah zna.” (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daima) Na drugom mjestu Stalni kolegij kaže: “.” (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daima) Kada je šejh Ibn Usejmin upitan o nagradi za bedela, rekao je: “On obavlja hadž za drugoga, a ne za sebe. Prema tome, ne može imati nagradu hadžije, ali će ga Uzvišeni, inšallah, nagraditi zbog iskrenog nijeta da pomogne drugom muslimanu.” (Vidjeti: Ibn Usejmin, Medžmuu fetava) Uzvišeni Allah najbolje zna kakvu je nagradu pripremio onome ko obavlja hadž za drugog muslimana. Posmatrajući ovo pitanje kroz prizmu Allahove neizmjerne milosti, nije neshvatljivo da Uzvišeni Stvoritelj upiše nagradu za hadž i jednoj i drugoj osobi. U pogledu hadisa u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko obavi hadž za umrlog muslimana ima istu nagradu kao i umrli” (Taberani, El-Evsat; Hatib, Tarihu Bagdad), njegov lanac prenosilaca ima izvjesne slabosti. (Vidjeti: Medžmeuz-zevaid; Es-Silsiletud-daifa)

Nije problematično da zastupnik obavi hadž za određenu osobu iz svoga mjesta boravka, kao naprimjer student koji studira u Saudijskoj Arabiji za neku osobu iz Bosne. Neki učenjaci smatraju da zastupnik treba krenuti na hadž iz istog mjesta iz kojeg je opunomoćitelj bio dužan obaviti hadž (vidjeti: El-Mesaliku fil-menasik), međutim, ispravno je da može obaviti hadž za drugu osobu polazeći iz bilo kojeg mjesta, bilo ono dalje ili bliže od mjesta boravka opunomoćitelja, pa čak i iz Meke (vidjeti: El-Fetavas-Siadijje). Ne postoji, koliko mi je poznato, validan dokaz da zastupnik mora krenuti na hadž iz mjesta boravka opunomoćitelja. Ono što je važno jeste da opunomoćitelj bude bogobojazna osoba i da izvrši hadžske obrede na što potpuniji način (vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daima).

 

 

15. Juli 2017 | Dr. Safet Kuduzović | Fikh | 79

Komentari: Nema komentara

Komentirajte