informativniislamskičasopis
0

Budi skroman na dunjaluku, voljet će te Allah

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je pravi, istinski zahid na ovome svijetu, onaj koji nije mario za dunjalukom i njegovim ljepotama. Njegovo srce bilo je vezano za njegovog Gospodara, Allaha, njegovo srce bilo je obuzeto ahiretom i onime što ga očekuje poslije smrti. Razmišljao je kako da ljudima dostavi poslanicu sa kojom ga je Allah obavezao. Nije bio poput nekih ljudi koji razmišljaju samo kako da dođu do bogatstva i njegovih ljepota. To se ogleda u načinu njegovog života, u njegovoj odjeći, kući i hrani. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je znalo proći po četrdeset dana a da se u kući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi čuo miris kuhanoga mesa, na što ju je ‘Urve upitao: ”A šta ste jeli?” Ona mu je odgovorila: ”Vodu i hurme.” (Buharija i Muslim) Kaže Uzvišeni Allah: ”Doista vi u Poslaniku imate divan primjer (uzor).” (prijevod značenja El-Ahzab, 21)


Prenosi Ebul-Abbas Sehl ibn S'ad Sa'idi, radijallahu anhu, da je neki čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, uputi me na djelo, koje ako budem radio, voljet će me Allah i voljet će me ljudi.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ”Budi skroman na dunjaluku, voljet će te Allah, i budi ravnodušan prema onome što posjeduju ljudi, voljet će te ljudi.” (Ibn Madže, hadis je vjerodostojnim ocijenio imam Hakim (Mustedrek, 4/313), a dobrim ga smatra imam Nevevi (40 Nevevijevih hadisa broj hadisa 31), slabim ga smatraju imam Ahmed, 'Ukajli, Zehebi i Ibn Redžeb (Du'afa od 'Ukajlija, 2/11, Džami'ul-'ulumi vel-hikem, 2/175), a hadis je ocijenio vjerodostojnim šejh Albani. Vidjeti: Sunen ibn Madže sa ocjenom šejha Albanija, broj 4102)

Značenja zuhda

Zuhd, asketizam ili skromnost je ostavljanje svega onoga što ne koristi na ahiretu. Ovoga mišljenja su Ebu Sufjan Darani, Ibn Redžeb, imam Ahmed, Ibn Tejmijje, Ibn Kajjim i šejh Ibn Usejmin. Ibn Kajjim kaže: “Ova definicija je nešto najljepše i najobuhvatnije što je rečeno o značenju zuhda.“ Ibn Redžeb kaže: “Ova definicija obuhvata sva značenja zuhda i njegove vrste.” Imam Ahmed kaže: ”Zuhd se dijeli na tri vrste: prva je ostavljanje harama, a to je zuhd običnih ljudi, druga je ostavljanje dozvoljenih stvari bez kojih čovjek može da živi, a to je zuhd odabranih, i treća vrsta zuhda je ostavljanje svega onoga što odvraća od spominjanja Allaha, a to je zuhd pobožnih.” Ibn Kajjim kaže: ”Ove riječi imama Ahmeda su sažetak onoga što su učenjaci rekli o zuhdu, tj. skromnosti na dunjaluku, sa pojašnjenjem pojedinosti zuhda, njegovih stepeni i vrsta.“ Ovo nam govori da je imam Ahmed bio od učenjaka koji su bili zahidi na dunjaluku i koji su dobro poznavali značenja zuhda, što mu je također posvjedočio imam Šafija, Allah im se smilovao. (Pogledati: Tehzibu medaridži salikin, str. 283, i Džami’ul- ‘ulumi vel-hikem, str. 187) Navedeni hadis Sehla ibn S'ad Sa'idija, radijallahu anhu, jedan je od četiri hadisa na kojima se temelji islam, u njemu je izražen sažeti i jezgroviti govor koji je dat našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Zato je potrebno da svaki musliman na trenutak zastane i razmisli o ovome hadisu, o njegovom značenju, o onome na šta upućuje, da pogleda život Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao ove velike riječi, i tek tada će shvatiti značenje ovog hadisa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je pravi, istinski zahid na ovome svijetu, onaj koji nije mario za dunjalukom i njegovim ljepotama. Njegovo srce bilo je vezano za njegovog Gospodara, Allaha, njegovo srce bilo je obuzeto ahiretom i onime što ga očekuje poslije smrti. Razmišljao je kako da ljudima dostavi poslanicu sa kojom ga je Allah obavezao. Nije bio poput nekih ljudi koji razmišljaju samo kako da dođu do bogatstva i njegovih ljepota. To se ogleda u načinu njegovog života, u njegovoj odjeći, kući i hrani. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je znalo proći po četrdeset dana a da se u kući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi čuo miris kuhanoga mesa, na što ju je ‘Urve upitao: ”A šta ste jeli?” Ona mu je odgovorila: ”Vodu i hurme.” (Buharija i Muslim) Kaže Uzvišeni Allah: ”Doista vi u Poslaniku imate divan primjer (uzor).” (prijevod značenja El-Ahzab, 21)

Dunjaluk

Dunjaluk potječe od arapske riječi “dunja“, što znači prolaznost, nešto što će brzo nestati, kao što kaže Uzvišeni Allah: ”A šta je ovaj dunjaluk osim varljivo naslađivanje” (prijevod značenja Ali Imran, 185); ”A život na ovome svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uživanje” (prijevod značenja, R’ad 26); ”Život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje” (prijevod značenja El-Hadid, 20). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Doista je ovaj dunjaluk varljiv i sladak.” (Muslim, 2742) Stoga se moramo čuvati dunjaluka i njegovih ljepota, ne smijemo dozvoliti da zavlada našim srcima i tako upropasti naš ahiret radi nečega bezvrijednoga, što kod Allaha ne vrijedi ni koliko krilce mušice. Ovaj život koji je živio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. odricanje od dunjaluka i težnja prema ahiretu, nastavili su njegovi drugovi, ashabi, najbolja generacija koja se pojavila, generacija za koju Uzvišeni Allah kaže: ”Vi ste najbolji ummet koji se pojavio na Zemlji, naređujete na dobro, odvraćate od zla i u Allaha vjerujete.” (Prijevod značenja Ali Imran, 110) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Najbolja generacija je ona kojoj sam poslan, a zatim oni koji dolaze poslije njih.” (Muslim, 2534) Ovaj hadis i navedeni ajeti govore nam da je obaveza svakom muslimanu da se ugleda na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe. Imam Darimi u svome Sunenu bilježi da je Huzejfe, radijallahu anhu, rekao: ”Svaki ibadet koji nisu prakticirali ashabi, ni vi nemojte prakticirati.” Također, onaj koji želi da na ovome svijetu bude zahid, asketa, isto tako treba da se ugleda na generaciju kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan.

Koristi i pouke hadisa

● Velika ambicija i posvećenost ashaba činjenju dobrih djela i onoga što im koristi. To se ogleda u tome što su njihova pitanja bila samo o onome što im koristi, bilo da se radi o ahiretu ili dunjaluku. Naprimjer, kada je Ibn Mes’ud pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o najvećim grijesima, odgovorio mu je da je najveći grijeh da pripiše Allahu druga, a On te stvorio. (Muteffekun alejhi) Ili, kada je upitan o ljudima koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne, a hadis prenosi imam Muslim od Ibn Abbasa.

● U hadisu se nalazi potvrda i dokaz Allahovog svojstva, tj. da Allah voli onako kako dolikuje Njegovoj uzvišenosti. Ta ljubav nije kao ljubav stvorenja, jer ehli-sunnet potvrđuje ovo svojstvo i druga Allahova svojstva bez ulaženja u kakvoću tih svojstava. Kaže Uzvišeni Allah: ”Ništa nije kao On, doista On sve čuje i vidi.” (prijevod značenja Šura, 11) Dokaza da Allah voli ima puno, od kojih su i riječi Allaha: ”Reci ako Allah volite, mene slijedite pa će Allah vas voljeti i grijehe vam oprostiti” (prijevod značenja Ali Imran, 31); ”Doista Allah voli one koji se bore na Njegovom putu” (prijevod značenja Saff, 4); ”Doista Allah voli one koji su bogobojazni” (prijevod značenja Tevbe, 4). Također, i mnogi drugi ajeti i hadisi potvrđuju ovo svojstvo Allahu onako kako dolikuje Njegovoj uzvišenosti i plemenitosti.

● Vrijednost zuhda, asketizma, tj. onoga što koristi na ahiretu. Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kaže: ”Nije zuhd da čovjek ostavi lijepu odjeću, da je ne oblači ili da ne vozi lijep i skup automobil, ili da nosi poderanu odjeću i da ostavi lijepa jela, nego se traži od čovjeka da uživa u blagodatima koje mu je Allah podario i da zahvaljuje na njima, zato što Allah voli da vidi tragove Svojih blagodati na Svome robu.” (Šerhu erbeine nevevije, str. 351) Ove riječi uvaženog šejha potvrđuje hadis koji prenosi Ibn Mes'ud u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neće ući u Džennet onaj koji bude imao oholosti u svome srcu koliko zrno gorušice.” Neki čovjek reče: “Allahov Poslaniče, čovjek voli da njegova odjeća bude lijepa i da njegova obuća bude lijepa.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: ”Zaista je Allah lijep i voli ljepotu, oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi.” (Muslim, 91)

● Zuhd je uzrok stjecanja Allahove ljubavi, a također i ljubavi ljudi. Najveći uzrok Allahove ljubavi prema čovjeku jeste slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ”Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će i vas Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.” (prijevod značenja Ali Imran, 31) Također i dobra djela općenito su jedan od najvećih uzroka Allahove ljubavi, kao što kaže Uzvišeni: ”One koji su vjerovali i radili dobra djela Milostivi će sigurno voljenima učiniti.” (prijevod značenja Merjem, 96)

Molimo Allaha da nas učini onih koje će On voljeti, koji će dunjaluk iskoristiti da na njemu zarade Džennet. Amin!

14. Juli 2011 | 43

Komentari: Nema komentara

Komentirajte