informativniislamskičasopis
0

Cionistički holokaust u Gazi

Nećemo nikada zaboraviti izjave i dâti ‘ahd (zavjet) mudžahida i naroda Gaze, da židovi neće zauzeti Gazu dok je njih živih. A riječi vođe Hamasa, Ismaila Hanijjaha, tog islamskog devletlije (vođe), ostaće zlatnim slovima upisane u historiji islama, kada je rekao: „Zastava mudžahida neće pasti, niti će naše linije biti probijene, i neće dobiti ono što traže, i neće od nas vidjeti stava koji će ih obradovati, tako je bilo prije, tako će biti sada i tako će biti i u buduće…“ I zaista je Allah, na oči cijelog svijeta, pomogao tu malobrojnu skupinu i podario joj veliku pobjedu.

Neka je sva hvala Allahu, subhanehu ve te’ala, Gospodaru svih svjetova. Završnica pripada bogobojaznima. Neka je salavat i selam na imama poslanika, našeg Vjerovjesnika, Muhammeda i sve njegove ashabe. Danas mnogi muslimani Gazu zovo Izze, što na našem jeziku znači ponos. I zaista Gaza zaslužuje da je ovako zovemo, jer je danas ovo mjesto postalo mjesto i simbol ponosa za muslimane. Braća mudžahidi i njihovo vođstvo Hamas, su dali ovoj bitci ime „Ma’areketul-Furkan“, što znači „Bitka koja razdvaja“, tako da je i sam naziv bitke odgovarao samoj bitci, jer je zaista i bilo tako. Ova bitka je razdvojila istinu od neistine, jer je Uzvišeni Allah sve razotkrio; pa se tako i vidjelo pravo lice svjetskih moćnika i muslimanska krv na njihovim rukama, vidjeli su se izdajice među muslimanima Palestine, a i u čitavom Ummetu. Vidjeli su se, također, po cijelom svijetu dobri i pravedni ljudi, pa čak i od židova i kršćana. Židovi-cionisti su mjesecima pokušavali da svrgnu islamski pokret Hamas sa vlasti u Gazi i najviše su radili na potpirivanju i stvaranju sukoba između palestinsko-nacionalnog pokreta Fataha protiv Hamasa. Tek nakon što su vidjeli da je Hamas sve čvršći i da je narod Gaze stao uz njega, odlučili su se da napadnu na Gazu i tako zauvijek završe sa Hamasom. Ovu odluku je ubrzalo i to što su kod njih bili planirani izbori u februaru 2009, pa su na taj način vladajuće partije planirale povećati svoju popularnost zauzimanjem Gaze i uništavanjem Hamasa. Gaza je vrlo mali prostor (40 kilometara dužine i 12 kilometara širine) bez brda i šume, opkoljena sa dvije strane na kopnu od izraelske vojske, trećom stranom sa mora izraelskom mornaricom i sa četvrtom južnom stranom egipatskom vojskom, koja je, radi poslušnosti židovima, hermetički zatvorila svoju stranu za narod Gaze. Muslimanima Gaze i mudžahidima, nije bilo lahko izdržati onoliko bombardovanje i granatiranje sa najsavremenijim vrstama oružja koja danas postoje. Naročito kad se uzme u obzir dugogodišnja blokada Gaze, jer je narod Gaze dugi niz godina gladan i napaćen, sve im je blokirano i jedva da nešto uđe od lijekova i namirnica. Na Gazu je bacano sve što se moglo baciti, od raznih najsavremenijih raketa (naravno američke proizvodnje) sa brodova i podmornica, te aviona i helikoptera, pa do najtežeg artiljerijskog oružja, čak i otrovi i fosforne granate su svakodnevno upotrebljavani… Sve je ovo padalo na ovako mali prostor, gusto naseljen, 24 sahata dnevno u trajanju od 22 dana. Ali mudžahidi Gaze i narod u Gazi su ostali sve ovo vrijeme postojni i nesalomljivi. Podnosili su sve ovo strpljivo i mu’minski, te su znali da je sve to Allahova odredba i da ih neće ništa drugo zadesiti osim onoga što im je Uzvišeni već odavno odredio i zapisao da ih zadesi. Nisu stanovnici Gaze navalili na granicu sa Egiptom da bježe, što je bilo u židovskom scenariju i što je bilo za očekivati, već su svi ostali na svome i uz svoje branitelje. Kad god bi izgubili najmilije, samo bi govorili: „Svi smo Allahovi i Allahu se vraćamo!“, „Hvala Allahu na njegovoj odredbi!“ ili „Dovoljan nam je Allah i divan je On pomagač!“… Nisu optuživali Hamas i njegovo vođstvo, nisu njima pripisivali krivicu za iskušenja kroz koja su prolazili jer su uvidjeli da im je sudbina jedna i jednaka. Shvatili su da ništa neće dobiti od dušmanina na lijepe oči i džaba, te zato nisu htjeli, uz sav bol i bijedu, da prihvate poniženje i padanje na koljena neprijatelju, makar ih to koštalo života. Jedino je bio ispravan izbor ustrajnost na islamskim principima i legitimnim pravima, pa ili pobjeda ili šehadet. Nisu tražili pomoć od svijeta, niti su šta tražili od drugih muslimana. Tražili su pomoć od Silnoga, Onog koji je iznad sedam nebesa i koji sa svim vlada, tražili su pomoć od Uzvišenog Allaha, pa su je i dobili. Dobili su očiglednu pomoć i veliku pobjedu! ALLAHU EKBER!!! Ovo je pravi iman mu’mina! Rekao je Uzvišeni: „One kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!’ - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’” (Prijevod značenja Ali Imran, 173.) Nećemo nikad zaboraviti izjave i dâti ‘ahd (zavjet) mudžahida i naroda Gaze, da židovi neće zauzeti Gazu dok je njih živih. A riječi vođe Hamasa, Ismaila Hanijjaha, tog islamskog devletlije (vođe), ostaće zlatnim slovima upisane u historiji islama, kada je rekao: „Zastava mudžahida neće pasti, niti će naše linije biti probijene, i neće dobiti ono što traže, i neće od nas vidjeti stava koji će ih obradovati, tako je bilo prije, tako će biti sada i tako će biti i u buduće…“ I zaista je Allah, na oči cijelog svijeta, pomogao tu malobrojnu skupinu i podario joj veliku pobjedu: „… Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: ‘Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!’ - A Allah je na strani izdržljivih.“ (Prijevod značenja dijela ajeta El-Bekara, 249.) Sve ovo u Gazi je rezimirao hadis Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u kojem kaže: „Bit će iz moga Ummeta skupina na Istini i koja će pomagati Istinu, i neprijatelja svoga će poražavati, neće im nauditi ko se sa njima raziđe, niti će im nauditi oni koji ih izdaju, sve dok ne dođe Allahova odredba (konačna pobjeda), a oni na Istini postojani.“ Zatim ashabi upitaše: „A gdje će ta skupina biti, o Allahov Poslaniče?“ Pa je odgovorio: „Bit će u Bejtul-Makdisu, u Kudsu (Jerusalimu) kod Mesdžidul-Aksa’ i oko njega.“ (Bilježe ga Ahmed i Taberani sa malim i korisnim razlikama u metnu - tekstu hadisa) A zar se Gaza ne nalazi u blizini Bejtul-Makdisa, to jest u njegovoj neposrednoj blizini?

Velika pobjeda mudžahida i sramni poraz židova

Iako se tu i tamo čuju izjave, kako od nemuslimana tako i od licemjernih „muslimana“, da je Izrael pobjedio i da je Hamas izgubio, jer je Gaza do temelja srušena, pravedni ljudi,  muslimani i nemuslimani, kažu da je ovo velika pobjeda Hamasa i sramni poraz Izraela. Onima koji kažu da je pobjeda na strani Izraela, zbog ubijanja, razaranja i rušenja Gaze, kažemo; u drugom svjetskom ratu je i Staljingrad bio do temelja porušen, ali niko nije pripisao pobjedu švabama, već je pobjeda bila pripisana rusima. Pobjeda pripada onom ko ostane na mjestu za koje se borilo. Židovima nije uspjelo nigdje da probiju linije mudžahida, negdje bi bili puštani po par stotina metara, ali bi se odmah nakon velikih gubitaka morali povući nazad. Zar nisu židovi na početku ove rušilačke ofanzive javno najavili i zacrtali ciljeve i da neće stati sve dok ne postignu sljedeće:
●  dok u potpunosti ne unište Hamas i pobiju ili pohvataju njegovo vođstvo,
●  dok ne zaustave iz Gaze ispaljivanje raketa na Izrael
●  i dok ne oslobode svoga oficira koji je već duži period zarobljen kod Hamasa.
Također su planirali da dovedu na vlast u Gazi munafike Muhammeda Dahlana koji je bio izraelski vazal i agent u Gazi. Plan je bio da najkasnije za tri dana okupiraju Gazu i sprovedu vođstvo Hamasa u pidžamama u zatvore. Koji od ovih ciljeva je postignut? Nijedan!!! Samo rušenja i ubistva djece, žena i nedužnih… Pa kako onda neko može da posmatra sve ovo kao pobjedu židova? Ovo je očigledni poraz židova i velika pobjeda mudžahida, kako vojna tako i moralna, jer sav svijet se zgražavao na njihovim zločinom nad narodom Gaze.

Neviđeni kukavičluk cionista

Nije hrabrost i pobjeda bombardovati goloruki opkoljeni narod sa najsavremenijim avionima i helikopterima! Nije hrabrost i pobjeda opkoliti i granatirati civile Gaze sa krdima najmodernijih i najrazornijih tenkova, kojih je bilo na stotine! Sve ovo je veliki nemoral i sramni židovski kukavičluk. Lahko je bilo sa distance slati granate na škole, bolnice i druge civilne ustanove, ali kad je trebalo probiti linije mudžahida Hamasa, pri prvim ispaljenim metcima počeli su se „curikati“ nazad i sramno povlačiti. Uselio se strah od mudžahida u njihova srca koja su bila doprla do grkljana. Tako da su na iznenađenje cijelog svijeta najavili jednostrani prekid vatre i jednostrano povlačenje, te to odmah sproveli u djelo. Ali pored ovog svega, krici, plač i vapaji djece, žena i nemoćnih, će ostati prokletstvo židovima sve dok ne dođe odlučujuća bitka o kojoj nas je obavijestio u mnogobrojnim hadisima Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u kojoj će muslimani istrijebiti židove. Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Posljednji dan sve dok muslimani ne povedu bitku protiv jevreja, kada će ih muslimani pobiti. Tada će se jevreji sakrivati za drvo i kamen, ali će svako drvo i kamen progo¬voriti: ‘O muslimanu, o Allahov robe, evo jevreja, sakrio se iza mene, dođi pa ga ubij,’ izuzev drveta garkad, jer je ono jevre¬jsko drvo!” (Muslim, Kitab el-Fiten ve ešratis sa’ah.) Uzvišeni Allah je na strani vjernika i podstiče ih na borbu: „Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. (Prijevod značenja Et-Tevba, 13.) Zašto druge države nisu pomogle muslimane Gaze i Hamas? Zašto više vole Izraelu, nego Hamasu? Odgovor je prost i jasan; zato što se svaka ta vlada u svojoj zemlji bori protiv islamskih pokreta, a Hamas je islamski pokret, pa zato ne žele da zabilježi ikakav uspjeh i pobjedu, već mu žele propast, pa makar i na onakav način. Drugi razlog je što su u američkom košu i u američkoj ekipi, i zato moraju igrati kako im Amerika svira, pa pošto je Amerika za Izrael, onda moraju biti i oni.

Plod žrtve u ime Allaha

Nevine žrtve i izgubljeni životi nisu uzaludni. Žrtvovanje u ime Allaha daje svoj plod, pa će, inšaAllah, tako i Gaza ostaviti svoj pozitivan trag na muslimane. Muslimani su se probudili i neće se više vratiti u „medvjeđi“ san kojeg već dugo spavaju, jer ovo nisu 60-te godine iz prošlog vijeka, kada je Ummet bio u riddetu (odmetništvu od islama), prigrlivši tako komunizam, socijalizam i nacionalizam, a ostavljajući islam. Zbog svega ovoga su svi dosad počinjeni zločini od strane jevreja prošli nekažnjeno, ali ovi zločini koje su sad počinili su počinjeni u periodu sahve (islamskog buđenja), perioda kada se Ummet osvješćuje. Krv i ubistva djece u Gazi, tako masovno, tako nemilosrdno, tako bezobzirno, su probudili ljubomoru i mržnju kod svakog muslimana. „Mržnju“, to silno oružje koje oni do maksimuma koriste u borbi protiv muslimana, a od kojeg su nas bili razoružali. Razoružali su nas tog oružlja, „mržnje prema zlu i zlikovcima“, poturajući nam razne uspavanke; od mode, televizije, muzike, sporta i sličnoga. Ali su sada ovim zadnjim pokoljom počinili ogromnu grešku, koja će ih inšaAllah koštati postojanja. Došao je Furkan, muslimani su se probudlili, pa je ona šehidska prolivena krv, žêna i djece, potekla našim venama i tako oživjela našu krv i dala novi život muslimanima, koji su bili zamrli. Djeca Gaze su postala uzor svakom muslimanu, postali su učitelji u hrabrosti muslimanima i pokazali su da se lahko gine, ali da je poniženje i pokoravanje Allahovim neprijateljima nemoguće.

Pobjediti strah je put ka pobjedi

Svaki mu’min zna i vjeruje da pobjeda dolazi od Allaha, džellešanuhu, pa je jedina šansa neprijatelja da te ustraši, pa ako te ne može ustrašiti, pobjedio si ih i ništa ti ne mogu, a ako te ustraše, izgubio si. Ovoga puta židovi nisu uspjeli da zastraše muslimane Gaze; niti bombardovanjem, niti glađu, niti spletkama, niti svojom propagandom koja nažalost često dolazi i iz usta „muslimana“, kao što je Fatah iz Ramallaha ili drugi prodani arapi. Shvatili su mudžahidi Gaze da izdaja znači izazivanje i spuštanje Allahove srdžbe na njih, a da otpor znači kjafirski džehennem, a to je ubijanje, razaranje, rane i smrt, pa su izabrali ovo drugo i nisu ga se bojali. Pa ko se boji Allaha i pobjedi strah od neprijatelja, pobjedio je. Jer kada neprijatelj vidi da ga se ne bojiš, onda će se on tebe bojati. Ovo najbolje pojašnjava hadis Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u kojem kaže: „Bojati se da će ubrzo doći vrijeme, pa će se vaši neprijatelji pozivati na vas kao što pozivaju ljudi jedni druge za sofru da jedu!“, ashabi upitaše: „Hoće li nas biti malo kad se budu na nas tako pozivali?“, Poslanik reče: „Ne, neće! Vi ćete toga dana biti brojni, bit će vas mnoštvo, ali ćete biti poput bujice mulja (otpada). Allah će iščupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti „vehn“ (slabost koja je slična slabosti koju čovjek osjeća pri bolesti).“, pa su ashabi ponovo pitali: „Kakva je to slabost, o Allahov Poslaniče?“, pa je odgovorio: „Ljubav prema dunjaluku i mržnja prema smrti i ahiretu!“ (Bilježe ga Ebu Davud i Ahmed) E ovaj „vehn“ je razlog zašto mnogi oni od kojih se očekivala pomoć muslimanima Gaze nisu pokrenuli svoje vojske i pomogli narod Gaze. Želja da se živi u raskoši i strah od smrti! Ali kod mudžahida u Gazi nije bilo tako, dunjaluk je svakako otišao od njih, jer je Allah htio da tako bude, i svjesni su bili Allahovog obećanja da im je nakon smrti vječno uživanje. Allah ih je pomogao pa nisu imali straha od neprijatelja, naprotiv, priželjkivali su susret sa neprijateljem i da ga vide, jer su u početku samo granate padale dok je neprijatelj bio van vidika. Ako razmislimo o hadisu kojeg smo spomenuli i ako sebi postavimo pitanje: „Imaju li židovi straha danas od muslimana?“, kažemo da nemaju! A ako pitamo: „Imaju li židovi straha danas od mudžahida u Gazi?“, kažemo da imaju, a i uvjerili smo se svi u to. Allah, subhanehu ve te ‘ala, pomaže one koji se bore na Allahovom putu i pomogao je mudžahide Gaze, kao i mudžahide Čečenije, Afganistana, Iraka, Somalije i sve ostale koji se bore da Allahova riječ bude gornja. Jer, neprijatelj se u osnovi boji muslimana, ali kada se muslimani udalje od pravoga puta i okrenu se dunjaluku, Allah im dadne slabost i strah od neprijatelja.

Izvucimo pouku iz Gaze

Ovi događaji u Gazi i pale žrtve ne smiju biti uzaludne, trebali bismo svi da izvučemo pouku iz ovoga. Trebali bismo da govorimo mjesecima i godinama o ovom, a ne da to bacimo u zaborav, kao što smo to uradili sa Jeninom, Faluđom, Groznim i drugim mjestima u kojima nam je Uzvišeni pokazao očigledne ajete. Hoćemo li ponovo zaboraviti Gazu i dokle će Ummet zaboravljati? Ove žrtve ne smiju biti uzaludne! Ako se djeca Gaze nisu plašila, pa zašto onda da se mi plašimo? Ako nas je onaj pokolj nad muslimanskim civilima probudio, pa ne dozvolimo sebi da nam fali mržnje prema zulumu i zulumčarima. Vidimo da i drugi ne zaboravljaju. Pogledajmo samo koliko čifuti i dan danas svugdje u svijetu propagiraju svoj „holokaust“. Zato bi i nama trebala riječ “Gaza“ zvučati kao uzbuna, pa kad se spomene, musliman se pokrene. Naša djeca su poklana, ognjišta oteta, majke i sestre silovane, a mi živi i zdravi, zato što smo bili kukavice i čuvali svoje kože. Nemojmo ovo sebi više nikada dopustiti! Ovo se više nikada ne smije ponoviti! Našem djetetu, našim majkama i sestrama se ovo može ponoviti samo nakon što nas ubiju u ljutim borbama za odbranu svoje vjere, časti, života, slobode i muslimanskog topraka. Dozovimo se pameti i nemojmo vjerovati nijednom od naših neprijatelja, niti vjerujmo u naše „prodane duše“, jer kao što su oni koji sjede u Ramallahu prodali Hamas, tako će i oni što šuruju sa din-dušmanima i ne osjećaju stvarnu pripadnost svome narodu i Ummetu, i koji ne rade za islamske ideale i ciljeve, prodati naše interese i nas. Na kraju kao i na početku zahvala Allahu moleći Ga da ovo primi kao iskreno djelo radi Njega i da mi dodijeli lijep prijem među Njegovim robovima na Zemlji. Amin.

5. Mart 2009 | Ummet danas | 29

Komentari: Nema komentara

Komentirajte