Menu

Dešavanja u svijetu - broj 46

Tema Ostale temeČitanje 9 minuta
Ko su pripadnici paravojne formacije Šebbiha u Siriji?
Šebbiha je lokalni termin kojim stanovnici primorske regije u Siriji imenuju oružanu grupu koja nije pod komandom regularne vojske. Tu grupu je formirao brat Hafiza el-Eseda, Numejr el-Esed. ''Šebbiha'' je paravojna oružana formacija koja učestvuje u zlodjelima nad sirijskim narodom, sa dozvolom države. Procjenjuje se da je njihov broj između devet i deset hiljada. Ove milicije vode članovi porodice El-Esed. Stanovnici primorske regije koriste riječ ‘'šebbiha’' u množini, a oblik ove riječi u jednini je ‘'šebbih’' i označava prikazu koja radi nezamislive stvari, odnosno izvršava sve vrste kriminalnih radnji pod okriljem legalne vlasti. Po drugoj teoriji, ovaj naziv potječe od riječi ‘'šebh’', tj. jedno od značenja te riječi je sredstvo za mučenje koje se često koristi u raznim zemljama. Uhapšeni se prilikom mučenja okuje u lance kao žrtva za klanje. Ako je ova interpretacija tačna, onda je ‘'šebbih’' dželat koji razapne žrtvu željan da je muči. Zbog njihove organiziranosti, discipline, operativnosti i krvavih zlodjela za koja se vjeruje da su počinili protiv demonstranata u Siriji u 2011. godini, mnogi ih nazivaju ‘'trupe smrti’'. Formacija Šebbiha pojavila se po prvi put 1975. nakon što su sirijske oružane snage ušle u Liban pod komandom Malika el-Eseda, sina starijeg brata predsjednika Hafiza el-Eseda. Izboru pripadnika ove formacije posvećuje se velika pažnja, odnosno u ovu formaciju mogu stupiti samo muškarci atletske građe i koji su dobro obučeni za borbu. Njeni pripadnici su većinom kriminalci koji su pušteni na slobodu pod uvjetom da u potpunosti budu lojalni komandantima, čak i ako bi ta lojalnost značila smrt. Pripadnici ove milicije krijumčare drogu, alkohol, oružje, ukradena auta, kućne aparate i sve drugo što se u Siriji može prodati.Najvažniji cilj ove milicije je uplašiti sirijski narod i upozoriti na snagu i nadmoćnost porodice El-Esed i njihovih rođaka iz porodice Mahluf (Latakija i periferija) i porodice Nedžib (Džebla i periferija).

(Izvor: almoslim.net)

Šta Sirija znači za Iran?

Revolucija u Siriji protiv režima porodice El-Esed nije samo revolucija protiv tiranskog režima, nego je to revolucija koja ima mnogo veće razmjere. Iran i njegov bliski saveznik Hezbollah iz Libana svom snagom štite i brane Eseda i optužuju revolucionare da su plaćenici. Očigledna je pomoć koju sirijskom režimu pruža šiitski Hezbollaha i Revolucionarna garda iz Irana. Ali, sve je to neznatno kada se uporedi sa onim što će se dogoditi ukoliko se demonstracije približe svojim ciljevima, jer Iran nikad neće dopustiti da padne njegov prvi saveznik u regiji kojom Iran pokušava da zavlada. Nikad neće dopustiti da taj saveznik padne a da Iran nije uradio sve što može da bi ga zaštitio. Zato se može očekivati da će se iranska podrška Esedu na razne načine povećati i da će se desiti pokolji mnogo većih razmjera. Iran zna da države u regiji sumnjaju u njegovu politiku kroz koju pokušava da zavlada u nekoliko država kao što su Liban, Irak i Bahrejn. Gubljenje saveznika kao što je Esed, Iran bi mnogo koštalo. Iran ne zaboravlja ono što je Saddam uradio i kako je dugo vremena uspijevao da spriječi Iran da ostvari svoje ambicije. Istovremeno, Hezbollah se oslanja na Siriju po pitanju nabavke oružja i novca iz Irana. Također se oslanja na sirijski utjecaj u Libanu kako bi dobio nerealnu snagu koja je Hezbollahu omogućila da formira novu vladu. Tako je Hezbollahu omogućeno da zadrži svoje oružje uprkos želji većine. Čak štaviše, oni izlažu Liban opasnosti rata sa cionistima bez prave pripreme. Da li Hezbollah planira novi rat protiv cionista čiju će cijenu, kao i u prošlosti, platiti libanski civili. Zapad je nedavno zaoštrio stavove protiv sirijskog režima, potvrđujući da je izgubio svoju legitimnost. U ovom ima nešto što ukazuje na spremnost Zapada da sarađuje sa onim ko bi mogao zamijeniti sadašnji režim. Esed nije u stanju da čuva interese Zapada dok se protesti protiv njega povećavaju. U jednoj od proteklih sedmica na ulice je izašlo više od milion i petsto hiljada ljudi koji su tražili pad režima. Bila je to vrlo važna poruka koja je dala do znanja da je narod prevazišao strah. Uprkos ubistvu stotina ljudi i hapšenju hiljada, protesti su se proširili kao potvrda da neće stati dok se ne dostigne cilj: rušenje režima. Pad sirijskog režima bit će najveći uzrok uništenja šiitskog plana za proširenje u regiji.

(Izvor: almoslim.net)

Šta je donijela "sloboda Iraku"

Krajem 2011. godine bili smo svjedoci američkog povlačenja iz Iraka čija je okupacija trajala osam godina i koštala milijarde američkih dolara i hiljade ljudskih života. Sigurno svaki broj vezan za američku okupaciju Iraka povlači sa sobom diskusiju, a naročito broj poginulih. U narednih nekoliko redova navest ćemo određene cifre vezane za spomenutu okupaciju.

●  Američke okupacione snage napale su Irak u martu 2003. godine pod plaštom međunarodnog saveza, u kojem je Britanija bila najjači američki saveznik.

●  Oficijelna brojka regularnih američkih snaga koje su djelovale u Iraku iznosi između 100 i 150 hiljada vojnika, ukoliko se izuzme period jačanja oružanog iračkog otpora u periodu 2007. godine.

●  Radi poboljšanja bezbjednosnog stanja u Iraku, a naročito u prijestolnici Bagdadu, bivši američki predsjednik George Bush poslao je dodatnih 30 hiljada vojnika.

●  Sadašnji američki predsjednik Barack Obama, u svojoj predsjedničkoj kampanji 2008. godine, obećao je smanjenje broja američkih vojnika u Iraku, što je i učinio po dolasku u Bijelu kuću kao predsjednik u januaru 2009. godine.

●  19. avgusta 2010. godine, zadnje američke borbene jedinice napustile su Irak, s tim da je ostalo 50 hiljada vojnika koji su učestvovali u prijelaznom roku.

●  Broj britanskih snaga u vrijeme napada na Irak iznosio je 36 hiljada vojnika, da bi se nakon toga postepeno smanjivao iz godine u godinu, tako da bi u maju 2009. godine dostigao cifru od 4.100 vojnika, u vrijeme kada je Britanija službeno povukla svoje vojnike iz Iraka, s tim da je  britanska kraljevska mornarica nastavila obučavati iračku mornaricu sve do maja 2011. godine.

●  Također, britansko učešće u Iraku manifestiralo se u pomoći i treningu za obuku iračkih vojnih i policijskih regruta.

●  Shodno zadnjim oficijelnim podacima Pentagona (američko ministarstvo odbrane), Amerika je od vremena agresije na Irak u martu 2003. godine pa do svog povlačenja, u sklopu operacije poznate pod nazivom "sloboda Iraku", izgubila 4.487 vojnika, od čega je 3.492 vojnika poginulo u vojnim borbenim akcijama.

● Prema istom izvoru, broj ranjenih u vojnim akcijama dostigao je cifru od 32.000.

●  Prema oficijelnim izvorima, Britanija je izgubila 179 vojnika u Iraku, od čega je 136 poginulo u borbenim akcijama.

●  Što se tiče ostalih saveznika, prema oficijelnim izvorima, broj poginulih iznosi 139 vojnika.

●  Postoje velika razilaženja po pitanju procjene tačnoga broja poginulih iračkih vojnika i civila. Tako je iračko tijelo zaduženo za statistiku poginulih Iračana procijenilo da broj poginulih Iračana do mjeseca jula 2010. godine iznosi između 97.461 i 106.348 osoba. Samo u prvom mjesecu okupacije Iraka, u martu 2003. godine, broj poginulih iračkih građana iznosio je oko 3.977 osoba, a u mjesecu aprilu iste godine 3.437 osoba.

●  Anketa pod nazivom "zdravlje iračke porodice", koju je finansirala organizacija UN-a, navela je da broj poginulih Iračana u periodu između marta 2003. godine i juna 2006. Godine iznosi oko 150 hiljada osoba.

●  Medicinski časopis "The Lancet" objavio je 2006. godine studiju u kojoj su procijenili broj mrtvih na 653.965 osoba, od kojih je 601.027 poginulo od posljedica nasilja u zemlji.

●  Odsjek za istraživanja unutar Pentagona procijenio je da je Amerika do kraja 2011. godine na rat u Iraku potrošila 747,6 milijardi američkih dolara, s tim da se stvarni gubici procjenuju na tri triliona američkih dolara, ako se u obzir uzmu i dodatne posljedice na američku ekonomiju i budžet.

●  Također, prema oficijelnim podacima, Britanija je finansirala rat na Irak sa 14,32 milijarde američkih dolara.

●  Međunarodna organizacija za emigraciju, broj raseljenih Iračana unutar Iraka u periodu 2006. – 2010. godine procjenuje na 1,6 miliona osoba, što predstavlja 5,5% od ukupnog broja stanovnika.

(Izvor: BBC na arapskom, bbc.co.uk/arabic)