Menu

Dešavanja u svijetu - broj 53

Tema Ostale temeČitanje 8 minuta

Asad se potpomaže “ženama-šebihama”

Homs – France Press: Pristupanje u ove redove je dobrovoljno. Abir Ramadan, koja ima četrdeset godina, priključila se redovima za Nacionalnu odbranu, a inače radi u rendgen-laboratoriji u Homsu, kako bi postala jedna od dobrovoljki koje su iskazale svoju lojalnost Asadu u sukobu sa onima koji ga žele svrgnuti. Na igralištu u naselju Vadi stvari nisu razumljive: na ulazu u južni Homs, ova žena komandos ide čvrstim stopama u vojnoj uniformi, koja je specijalno napravljena za ove snage, i sa šakom u visini uzvikuje: “Allah, Sirija, Bešar i ništa više”.


Ulaz čuva jedna grupa žena naoružanih automatskim puškama marke kalašnjikov. One sebe same zovu “žene-komandosi”, asocirajući na palestinske trupe koje su privlačile arapske momke od pedesetih godina i u narednim decenijama u sukobu sa izraelskim snagama. Neke od njih kontroliraju auta kod utvrde odmah kod ulaza.

Abir Ramadan iz trećeg voda kaže da ju je njen muž podstakao da se priključi i upoznao je s tim da postoje odredi žena koje druge žene podučavaju rukovanju oružjem. Kako kaže, svidjela joj se ideja i upisala se u centru, a primanje je bilo lahko. Prva jedinica snaga Nacionalne odbrane broji devet odjeljenja koji u totalu broje 450 žena u odrasloj dobi od 18 do 50 godina.

Odgovarajući na pitanje u vezi formiranja ovih snaga u Homsu, penzionirana komandantkinja Neda Džehdžah, koja nadzire vježbe, kaže da je to “rezultat okolnosti u kojima živimo, ovo nije obični rat niti liči na rat ‘Tišrin’, niti na neprijatelja onakvog kakvog ga znamo”.

Homs je bio industrijsko srce Sirije, opozicionari ga zovu “prijestolnica Sirijske revolucije”. To je bio prvi grad koji je ušao u bitku protiv režima na početku protestnog pokreta prije 22 mjeseca i prvi koji se upustio u oružani sukob prije nego što su režimske snage uspjele da zavladaju velikim dijelom tog grada. Nasilje je dostiglo svoj vrhunac u ovom gradu koji broji oko milion i po stanovnika sunnija, kršćana i alevija. Navođenje naselja u kojem je osoba upisana na ličnoj karti postalo je ubitačno jer se tako otkrije njegova vjerska pripadnost. Niti jedna od žena komandosa nije spomenula mjesto gdje živi.

Službenica I’tidal Hamed (34 godine) je udata i majka tri kćeri i ona kaže da ju je njen muž podstakao da se priključi i da je to uradila prije tri mjeseca, a njen motiv bio je “potpora vojsci jer naša braća i komšije i voljeni su ubijeni u ratu braneći domovinu”.

Žene komandosi na kraju časa vježbanja uzvikuju: “Sa dušom, sa krvi, mi se za tebe žrtvujemo o Bešare”. Više izvora navodi da je režim osnovao vojne snage pored Sirijske vojske i one se sastoje od oružanih civila radi potpore režimskim snagama, u momentu kad rat postaje sve teži zbog grupa opozicionih boraca. Ove novoformirane trupe režim je nazvao Snage nacionalne odbrane.

Direktor Sirijskog opservatorija za ljudska prava Rami Abdur-Rahman ukazao je na to da su većina ovih boraca (Snaga nacionalne odbrane) članovi Bas partije (Bašarova partija) ili njeni simpatizeri i da su oni muškarci i žene iz svih sekti.

Ovo bez sumnje ukazuje na to da Asadove redovne vojne snage sve više slabe usljed gubitaka života, ranjavanja i dezertiranja, dok na drugoj strani pobunjenici imaju sve više ljudstva, a također i oružja koje zapljenjuju od redovne vojske. Svaki dan se mogu vidjeti video snimci na kojima se vidi da pobunjenici posjeduju i teže naoružanje i količina tog naoružanja se povećava, uključujući i broj tenkova i oklopnih vozila.

(Izvor: alarabiya.net, objavljeno 23. januara 2013.)

Tajna rata u Maliju

Rat koji francuske snage vode u Maliju otvara mnoga pitanja o cilju ovog rata, pogotovo jer je Francuska pokušavala u mnogim državama u svijetu da izbjegne ulazak u oružani sukob i trudila se da se nađe rješenje putem dijaloga. Ona je naprimjer bila protiv rata koji su počele SAD protiv Iraka s ciljem rušenja režima predsjednika Sadama Huseina.

Upadljivo je da odlučan stav Francuske u vezi krize u Sirije nije Francusku natjerao da traži vojnu intervenciju na direktan način u Siriji. Isto tako, francuska borba protiv skupina koje označava “ekstremnim” u Maliju, nije Francusku spriječila da daje potporu skupinama koje su sličnog smjera u Siriji. Pa šta je onda suština i cilj ovog rata?

Sigurno je da francuska vlada nije “dobrotvorna organizacija”, i kad je odlučila da uđe u rat u Maliju, ona nije kao cilj postavila samo “borbu protiv terorizma”. Jer, francuski stavovi u pogledu mnogih ratova koji su započinjani pod krinkom ''borbe protiv terorizma'' nisu davali podršku vojnoj intervenciji, tako da slobodno možemo ustvrditi da su francuski interesi igrali glavnu ulogu u ovom izboru.

Po mišljenju marokanskog eksperta za islamske skupine dr. Muhammeda Zarifa ima mnogo razloga koji stoje iza ovog vojnog napada koji je Francuska izvela u Maliju. Jedan od najistaknutijih razloga jeste interes Francuske u ovom dijelu Afrike. Smatra se da je izvor straha od formiranja neovisnih država na sjeveru Malija uglavnom to što je Francuska vezana mnogim sporazumima koji osiguravaju njene interese kod vlade Malija. Profesor za međunarodne veze na Libanskom univerzitetu dr. Velid Arbid potvrđuje da su razlozi koji su Francusku vladu naveli na vojnu intervenciju u Maliju mnogobrojni. On ukazuje na to da je Francuska povezana sa vladom Malija sa mnogim sporazumima o saradnji i zajedničkoj odbrani. Također, njeni ekonomski interesi su ogromni. Dr. Arbid u razgovoru za En-Nešru ukazuje na to da se Francuska plaši gubitka svojih interesa zbog podjele Malija, što ju je natjerao na traženje političkog rješenja putem dijaloga, ali je morala da pribjegne vojnoj opciji nakon što su prilike za dijalog zatvorene.

Kod istraživanja grupa koje se bore na sjeveru Malija, dr. Zarif kaže da se francuska vlada izrazito bori protiv separatističkih grupa koje traže neovisnost od vlade Malija, više se protiv njih bori nego protiv skupina koje su povezane sa Al-Kaidom.

Ono što mnogi ne znaju jeste da je Mali vrlo bogat raznim rudama, ali nisu u stanju da to prerađuju, pa se u ovakvoj situaciji razne države jagme ko će “izraziti podršku”, ne bi li ih zapalo nešto od tog bogatstva.

Zlato: Mali je treći proizvođač zlata u Africi, sa velikim istraživanjima koja još uvijek traju.

Uranij: ohrabrujući znaci i istraživanja su u punom zamahu. Istraživanja trenutno vrši nekoliko kompanija sa jasnim indikacijama o depozitima uranija u Maliju.

Dijamanti i dragocjeno kamenje: Mali ima potencijal za razvitak i eksploataciju dijamanata i dragocjenog kamenja.

Željezna ruda, boksit i mangan: značajni su resursi u Maliju, ali još uvijek neistraženi. Prema procjenama, Mali ima više od dva miliona tona rezervi željezne rude.

● Drugi mineralni resursi i potencijali u Maliju: bakar, mramor (10,6 miliona tona rezervi), gips, kaolin glina, fosfat, olovo i cink, litij, lignit, kamena so i dijatomit.
Petroleumski potencijali Malija su dokumentovani još od 70-ih godina prošlog stoljeća, sa sporadičnim istraživanja i indikacijama da postoje naftna nalazišta.

(Izvor:

elnashra.com, Mahir el-Hatib, News Beacon Ireland, R. Teichmann, objavljeno 23. januara 2013.)