informativniislamskičasopis
0

Djela koja izvode iz islama (peti dio)

Sufije misle da mogu dostići stepen na kojem im nije potrebno slijeđenje Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i misle da uzimaju propise direktno od Uzvišenog Allaha, ne uzimaju ih putem Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Govore da je Poslanik poslan samo običnom narodu, a što se tiče posebnih osoba oni nemaju potrebu za Poslanikom zato što oni poznaju Allaha i sami do Njega dosežu, uzimaju od Allaha direktno…

Zahvala pripada Allahu, dželle dželaluh, i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, i sve plemenite ashabe. U predhodnim brojevima bilo je riječi o prvih osam djela koja je spomenuo šejhul-islam Muhammed ibnu Abdul-Vehhab, rahimehullah, u svojoj poznatoj poslanici o djelima koja izvode počinioca iz islama - 'nevakidul-islam, iz komentara poznatog i istaknutog učenjaka današnjice šejha dr. Saliha ibn Fevzana el-Fevzana, Allah ga sačuvao. U ovom broju će biti govora o zadnja dva djela koja izvode iz islama koja su spomenuta u ovoj veoma korisnoj poslanici, sa čime ujedno i završavamo njen komentar, moleći Uzvišenog Allaha da dadne koristi u spomenutom, i da sačuva nas i sve muslimane, od nevjerstva i otpadništva, a On je najbolji pomagač.

Izlaženje iz okvira šerijata i smatranje istog dozvoljenim

Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah: [Deveto djelo koje izvodi iz islama: Onaj ko bude ubjeđen da je dozvoljeno nekome od ljudi izlaziti iz šerijata koji je objavljen Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao što je bilo dozvoljeno Hidru da izađe iz šerijata Musaa, alejhi selam, takav je počinio nevjerstvo.]
Kaže šejh Salih el-Fevzan, hafizehullah, u komentaru: Deveto djelo je ubjeđenje da je dozvoljeno nekome da izađe iz šerijata Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zato što je Uzvišeni Allah poslao Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, svim ljudima, i pokornost njemu je učinio obaveznom svim svjetovima, kao što kaže: "...a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." (Prevod značenja el-Enbija, 107.), i kaže: "Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ." (Prevod značenja Sebe, 28.), i kaže: "Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik …’" (Prevod značenja el-E’araf, 158.). Tako da je onaj koji se ne odazove ovome Poslaniku i ne bude ga slijedio nevjernik, svejedno bio to židov ili kršćanin ili vatropoklonik, ili bilo koje druge vjerske pripadnosti, zato što je Uzvišeni Allah njegovim slanjem obavezao sve ljude da ga slijede i da mu se pokoravaju. Onaj ko je bio pripadnik vjere židova ili kršćana njegovim poslanstvom je ta vjera bila derogirana, i nije nikome dozvoljeno da izađe iz pokornosti njemu. A što se tiče Hidra i njegovog izlaska iz Musaovog, ‘alejhisselam, šerijata, to je zato što Musa, ‘alejhisselam, nije poslat Hidru, poslanica Musa'a je bila posebna samo za sinove Israila (židove), kao što kaže Allah: "Kada Musa reče narodu svome: ‘O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!’" (Prevod značenja es-Saff, 5.).Tako da je poslanica Musa'a, ‘alejhisselam, posebna samo za Israelćane, i nije bila općenita za sve ljude, i iz tog razloga je Hidr bio od Allahu pokornih robova (iako nije slijedio Musa'a, ‘alejhisselam. Op.p). Što se tiče Hidra islamski učenjaci se razilaze na dva mišljenja: da li je bio od vjerovjesnika ili od pobožnjaka i dobrih ljudi. Prvo mišljenje, da je bio od vjerovjesnika, zato što je radio neka od djela koja ne mogu biti osim mu'džize, kao lađa koju je probušio, i dijete koje je ubio, i zid koji je ispravio i zazidao a trebao je da se sruši. Ove stvari su mu'džize zato što su zasnovane na gajbu-nepoznatim stvarima, a mu'džize ne bivaju osim Allahovim vjerovjesnicima. Početak ovog događaja Musa'a sa Hidrom je kada je Musa, ‘alejhisselam, držao govor Israelćanima pa su ga upitali: “Da li ima neko ko je učeniji od tebe?” On je rekao: “Ne!” Zatim je Allah objavio njemu da postoji rob u toj i toj zemlji kod kojeg se nalazi od znanja ono što nema kod njega. Pa je Musa, ‘alejhisselam, krenuo kod ovog čovjeka kako bi od njega uzeo to znanje, kao što kaže Uzvišeni: "A kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići'", pa je putovao "... i kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju...", do kraja "... i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. 'Mogu li da te pratim' – upita ga Musa -, 'ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?'" (Prevod značenja el-Kehf, 64-78.), sve do kraja ove priče koju je Allah, dželle še'nuh, spomenuo u suri el-Kehf, i to je osnova ovog događaja. Tako da Hidr nije iz Musaovog ummeta, zato što Musa, ‘alejhisselam, nije poslat svim ljudima, i iz tog razloga mu je bilo dozvoljeno da izađe iz Musaovog šerijata. A što se tiče Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, on je poslat svim ljudima i nije dozvoljeno nikome izlaziti iz njegovog šerijata. U ovome je odgovor sufijama koji misle da mogu dostići stepen na kojem im nije potrebno slijeđenje Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i misle da uzimaju propise direktno od Uzvišenog Allaha, a ne uzimaju ih putem Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Govore da je Poslanik poslan samo običnom narodu, a što se tiče posebnih osoba oni nemaju potrebu za Poslanikom zato što oni poznaju Allaha i sami do Njega dosežu, uzimaju od Allaha direktno. Ovo je ubjeđenje sufija koji pretjeruju, govore da dostižu stepen na kojem su neovisni od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i izlaze iz njegova šerijata, pa zato i ne klanjaju, i ne poste, i ne obavljaju hadždž, i ne rade po onome sa čime je došao Poslanik, zato što su oni odabrani, i govore: 'Mi nemamo potrebu za Poslanikom, mi smo sami dosegli do Allaha!' Da nas Uzvišeni Allah sačuva te zablude. Na ovo je autor, Allah mu se smilovao, imao namjeru da napomene i ukaže. Cilj mu je bio odgovor sufijama koje smatraju da im je dozvoljeno da izlaze iz okvira šerijata Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, zato što nemaju potrebe za njim.

Okretanje od Allahove vjere

Kaže šejh, rahimehullah: [Deseto djelo koje izvodi iz islama: Okretanje od Allahove vjere, ne učeći je niti radeći po njoj.]
Komentar: Deseto djelo koje izvodi iz islama, koje je ujedno i posljednje, je okretanje od Allahove vjere, ne vodi brigu o vjeri, ne izučava je, a ako je i nauči ne radi po njoj. Prvo se okrene od znanja, a zatim i od rada po tom znanju, da nas Uzvišeni Allah sačuva. Čak kada bi i radio po njoj, bez znanja, ta njegova djela su zabluda, zato je obaveza da na prvom mjestu nauči a zatim radi po znanju.  Što se tiče onih koji su uzeli znanje a ostavili rad po njemu to su oni na koje se Allah rasrdio, a oni koji rade a ostavili su znanje takvi su u dalaletu-zabludi, i to je ono od čega se utječemo Allahu na svakom rekatu: "Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!" (Prevod značenja el-Fatiha, 6-7.) Tako da onaj koji se okrene od Allahove vjere, ne izučava je niti radi po njoj, biva otpadnikom od islama, a Allah, dželle ve 'ala, kaže: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti" (Prevod značenja Ta-Ha, 124.), tj. ne izučava je niti radi po njoj. Kaže Uzvišeni: "... ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti." (Prevod značenja el-Ahkaf, 3.), i kaže: "A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!" (Prevod značenja es-Sedžde, 22.), tj. okrene se od njih nakon što bude njima opomenut. Postoje od ljudi oni koji ne izučavaju vjeru iz lijenosti, takav ne biva nevjernikom, ali se kori radi svoje lijenosti. Ako je to ostavljanje izučavanja i traženja znanja iz nezainteresovanosti i nemarnosti za tim znanjem, to je okretanje -Allah da nas sačuva- to je onaj koji biva nevjernikom. A ako čovjek voli znanje o vjeri i želi da ga stiče, ali pri sebi ima lijenosti, zato što je učenje teško i zahtjeva mnogo sabura i ulaganja napora, i zahtjeva sjedenje i dug period, a on je lijen, takav će se koriti i kuditi radi svoje lijenosti i nemarnosti, ali ne dostiže stepen nevjerstva.  
Kaže šejh, rahimehullah: [... a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!" (Prevod značenja es-Sedžde, 22.)]  
Komentar: Okretanje  koje upućuje na nezainteresovanost za znanjem ili preziranje znanja je nevjerstvo, Allah da nas sačuva.
 Kaže šejh, rahimehullah: [... i nema razlike u svim ovim djelima između onoga ko to radi iz šale, ili namjerno i ozbiljno, ili iz straha, osim onaj ko je na to prisiljen. I sva ova djela su veoma opasna i najčešće se u njih upada, tako da je na muslimanu da ih se pazi i da se boji za sebe od upadanja u neka od njih. Utječemo se Allahu od uzroka Njegove srdžbe i Njegove bolne kazne.]  
Komentar: Nema razlike u ovih deset djela koja izvode iz islama između onoga ko to radi namjerno i odlučno; tj. onaj ko je svjestan i odlučan u onome što govori i radi, i između onoga ko to radi iz šale. To je onaj ko ne cilja ono što govori i radi, nego to radi iz šale i razonode, i u ovome je odgovor murdžijama koje govore da ne biva nevjernikom sve dok u to ne bude ubjeđen u srcu. Tako da nema razlike između onoga ko to radi odlučno ili iz šale, niti onoga koji to radi iz straha; tj. radi ova djela kako bi se spasio onoga od čega strahuje, obaveza na njemu je da se strpi, "... osim onaj ko je na to prisiljen...", kada bude prisiljen da izgovori riječi nevjerstva, i nije u stanju da se spasi nasilja i nepravde osim tim putem, Allah mu je olakšao u tom slučaju kao što kaže: "Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri..." (Prevod značenja en-Nehl, 106), ali pod ovim uvjetom; da mu cilj bude samo da se spasi od prisile, a da srcem nije ubjeđen u ono što izgovara. Kao što se dogodilo sa Ammarom ibnu Jasirom, radijellahu 'anhu, koji je bio uzrok spuštanja ovog ajeta. Kada su ga uzeli nevjernici i mučili kako bi psovao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i pogrdno se o njemu izražavao, pa je na to pristao i psovao Poslanika, te je došao ožalošćen i kajući se Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i strahujući od onoga što mu se dogodilo, pa mu je rekao Allahov vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Kakvo ti je bilo ubjeđenje u srcu?" Odgovorio je: „Čvrsto i smireno u imanu!“ Pa mu je rekao: "Ako te opet budu tjerali isto postupi!", pa je objavio Uzvišeni Allah: "Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri..." (Prevod značenja en-Nehl, 106.), i riječi: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali." (Prevod značenja Ali'Imran, 28.)
Kaže šejh, rahimehullah: [...i neka je Allahov mir i spas na Njegovo najodabranije stvorenje Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, i na ashabe.]
Sa ovim smo priveli kraju komentar ove veoma poučne poslanice imama Muhammeda ibnu Abdul-Vehhaba, rahimehullah, o djelima koja izvode iz islama 'Nevakidul-islam' iz komentara uvaženog alima današnjice šejha Saliha b. Fevzana el-Fevzana, Allah da ga sačuva i učvrsti na istini i nagradi ga za sve što čini u korist muslimana. Molimo Allaha da ovo što smo spomenuli u predhodnim brojevima učini dokazom za nas a ne protiv nas na Sudnjem danu. Da Allah sačuva nas i sve muslimane, uzroka nevjerstva i odmetništva, i onoga što vodi ka tome. Da učini da Ga sretnemo kao Njemu predani robovi - muslimani, a On je taj koji upućuje na Pravi put. Amin.

13. Juli 2009 | Akida | 31

Komentari: Nema komentara

Komentirajte