informativniislamskičasopis
0

Djela koja prate govor

U ovom broju nastavljamo govoriti o osobinama koje mora da posjeduje onaj koji poziva u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru. Nema sumnje da se kod svakog da'ije mora naći osobina poklapanja govora i djela, tj. da radi ono o čemu priča! Onaj koji poziva u islam mora biti uzor onima koje poziva, jer ako oni primjete da jedno govori a drugo radi, neće ništa uzeti od njega. Govor svakog da'ije mora da prate ne samo njegova djela, nego i njegovo ponašanje tokom čitavog njegovog života. O vrijednosti ove osobine dovoljno nam govori činjenica da je Allah, dželle ša'nuhu, pohvalio one koji rade ono što govore, tako da Uzvišeni Allah, dželle ša'nuhu, kako stoji u prijevodu značenja, kaže: ''A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: 'Ja sam doista musliman!'" (Fussilet, 33) Vidimo da Allah, dželle ša'nuhu, u ovom ajetu pohvaljuje one kod kojih se nađu sljedeća djela, a to su:

  • Pozivanje u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru.

  • Rad po tom pozivanju, a to je činjenje dobrih djela u ime Allaha i u skladu sa Resulullahovim, salallahu 'alejhi ve sellem, sunnetom.

  • Držanje za muslimanski džemat i ostavljanje razilaženja.

  • Allah, dželle ša'nuhu, u Kur'anu upozorava sve muslimane, a posebno one koji pozivaju u Njegovu vjeru na važnost ove osobine i na pogubnost u slučaju njenog izostanka.

 

Upozorenje onima koji jedno govore a drugo rade

Kako je Allah, dželle ša'nuhu, pohvalio one koji rade ono što govore tako je i ukorio one što jedno govore, a drugo rade. Allah, dželle ša'nuhu, kako stoji u prijevodu značenja, kaže: ''O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!'' (Es-Saff, 2-3) Isto tako Uzvišeni, kako stoji u prijevodu značenja, kaže: ''Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?'' (El-Bekara, 44) U ovom kontekstu Allah, dželle ša'nuhu, kako stoji u prijevodu značenja, kaže da je Šu'ajb, 'alejhis-selam, rekao: „O narode moj", - govorio je on - shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem; jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam." (Hud, 88) Naći ćemo da i Allahov poslanik Muhammed, salallahu 'alejhi ve sellem, upozorava onoga koji naređuje na dobro i odvraća od zla, ako se pri tom istog ne pridržava. Resulullah, salallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Na Sudnjem danu će se dovesti čovjek i bit će bačen u vatru, pa će mu crijeva iz stomaka ispasti, te će on oko njih kružiti kao što magarac kruži oko stožine. Stanovnici Džehennema će se oko njega iskupiti i reći mu: "Šta to bi s tobom, čovječe? Zar nisi naređivao na dobro i odvraćao od zla?" On će im tada odgovoriti: "Jesam, naređivao sam na dobro, a sam ga nisam činio, odvraćao sam od zla, a sam sam ga činio." (Muttefekun alejhi) Vidimo u kakvoj se opasnosti nalazi onaj koji jedno govori ljudima, a sam se toga ne pridržava. Iz ovog hadisa isto tako možemo zaključiti da će onaj čija se djela ne budu razlikovala od govora, uspjeti na Sudnjem danu.

 

Šerijatske oblasti iz kojih da'ija mora da posjeduje znanje

Svaki onaj koji želi da se bavi pozivanjem ljudi u Allahovu, dželle ša'nuhu, vjeru mora da posjeduje šerijatsko znanje. Onaj koji nema znanja iz akide, fikha, sire, tefsira i drugih oblasti... takav ne može da bude da'ija. Onaj ko nešto ne posjeduje, ne može to ni dati. Prva i glavna oblast koju da'ija mora dobro da poznaje to je oblast tevhida, i to je ono u što se ljudi prvo pozivaju i čemu se prvo podučavaju. Knjige iz ove oblasti su mnogobrojne ovdje ćemo spomenuti samo neke: ''Iman'' od Ibn-Mende, ''I'tikad'' od Bejhakija, ''Medžmuatu-l-fetava'' od šejhu-l-islama Ibn-Tejmijje, ''Kitabut-Tevhid'' od Muhammeda b. Abdulvehhaba, ''El-Kavlu-l-mufid 'ala Kitabut-Tevhid'' od šejha Usejmina, ''Et-Tevhid'' od šejha Fevzana i mnoge druge knjige napisane na ovu teme.

Druga oblast je tefsir (tumačenje Kur'ana). Najbolji način tumačenja Kur'ana je da se ajet tumači drugim ajetom, zatim da se tumači govorom Allahovog Poslanika, salallahu 'alejhi ve sellem, a zatim da se tumači govorom ashaba koji su bili prisutni kada je Kur'an objavljivan. Knjige iz ove oblasti su mnogobrojne, mi ćemo navesti samo neke. Imam iz oblasti tefsira je svakako Ibn-Džerir Et-Taberi koji je napisao ''Džami'u-l-Bejan fi tefsir El-Kur'an''. Od ove knjige su se okoristili svi oni koji su pisali iz ove oblasti. Imam Sujuti za Taberija kaže: „Ulema se složila da niko nije pisao o tefsiru kao on." (El-Itifak fi Ulumi-l-Kur'an 2/190) Pored Taberijevog tefsira tu je i Ibn-Kesirov, Kurtubijev, Ševkanijev i tefsiri od ostale uleme.

Treća oblast koju svaki da'ija mora da poznaje je fikh i njegove osnove (islamsko pravo i usulu-l-fikh). Onaj ko nije učio ove oblasti neće znati šta je haram, a šta halal, šta je farz,a šta mendub. Svakom čovjeku je obaveza da zna iz fikha onoliko koliko mu je dovoljno da može ispravno obožavati Allaha, dželle ša'nuhu, dok da'ija mora mnogo više da zna jer će ga običan svijet pitati za razne propise pa ako ne bude poznavao fikh govoriće o Allahovim propisima bez znanja. Puno islamske uleme se bavilo upravo fikhom, a od najpoznatijih su četverica imama: Ebu-Hanife, Malik, Šafija i Ahmed, čiji se mezhebi prakticiraju širom islamskog svijeta. Pored spomenutih oblasti onaj koji poziva Allahu, dželle ša'nuhu, treba da poznaje oblast Hadisa, Ahlaka, Sire (Poslanikov životopis), islamske historije, arapskog jezika i ostalo.

 

Važnost opšteg znanja

Pored šerijatskog, znanja koje je neminovno, da'ija mora da posjeduje i opšte znanje koje će mu biti od pomoći pri pozivanju ljudi u islam. Opšte znanje mu omogućava da se obraća raznim profilima ljudi na razne načine. Ima mnoštvo da'ija u svijetu koji su uspjeli da objedine između šerijatskog i svjetovnog znanja, tako da su mnogo postigli u da'vi. Što je znanje veće kod da'ije, veća mu je i mudrost,a ako je mudar može se ljudima obraćati shodno njihovom nivou i s tim imati više uspjeha u da'vi, uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, dozvolu. U ovom i u prethodnim brojevima spomenuli smo najvažnije osobine kojim svaki da'ija mora da se okiti. Pored spomenutih ima još mnogo drugih osobina koje trebaju da budu prisutne kod njega poput: adla (prevednosti), zuhda (skromnosti), rifka (blagosti) i mnogih drugih osobina. Molim Allaha, dželle ša'nuhu, da nas učini od onih koj će posjedovati sve ove osobine, a uistinu je On u stanju to da uradi. Amin!

 

 

 

 

 

 

1. Septembar 2007 | 20

Komentari: Nema komentara

Komentirajte