informativniislamskičasopis
0

Dobro dijete je najbolje bogatstvo

Dobro dijete je najbolje bogatstvo koje musliman ostavlja iza sebe, ono koristi svojim roditeljima u životu, a i poslije smrti. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prekinu se sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako je iza sebe ostavio trajnu sadaku, ili znanje koje će koristiti drugima, ili dobro i čestito dijete koje će za njega upućivati dovu Allahu.” (Tirmizi, 1298, i Nesai, 3598; hadis sahih, šejh Albani, Sahihul-džamia, 793) Također, dobro potomstvo će se pridružiti porodici u Džennetu: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela, priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti.” (Et-Tur, 21) Tako je muslimanu obaveza da poduzme određene korake kako bi imao dobro dijete. 

Odabir majke

Musliman je obavezan da svojoj djeci odabere majku muslimanku, koja poznaje pravo svoga Gospodara, svoga muža, svoga djeteta, koja zna kako da se nosi sa poteškoćama prilikom dječijeg odgoja. Ona poznaje svoj životni zadatak i svoje mjesto u iskušenjima. Ljubomorna je na svoju vjeru i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je ta koja treba da rodi djecu i ona je škola iz koje će tvoja djeca izaći. Ukoliko je majka dobra, “zadojit” će svoju djecu dobrotom i bogobojaznošću, jer u ženi muslimanki nalaze se odgojna sredstva, koja se ne nalaze u drugima. Zar nisu Aliju, radijallahu anhu, četvrtog muslimanskog halifu, odgojile dvije posebne žene: njegova majka Fatima bint Esed i Hatidža, radijallahu anha, majka pravovjernih. Omera b. Abdulaziza, Allah mu se smilovao, jednog od najbogobojaznijih i najpravednijih vladara, odgojila je njegova majka Ummu Asim, koja je bila najboljeg odgoja i najbolje je poznavala propis halala u svom vremenu. Od onih koje je zabilježila historija jest Abdurrahman en-Nasir, rahimehullah, koji je u periodu svoje vladavine u Endelusu dospio u srce Francuske i stigao do Švicarske, a tajna njegovog uspjeha leži u njegovom odgoju, za koji se postarala samo njegova majka, jer je odrastao kao jetim – bez oca. Velikan ovog ummeta Sufjan es-Sevri, Allah bio zadovoljan njime, fakih i muhadis, odrastao je kao siroče, a za njegovo obrazovanje pobrinula se njegova majka, koja ga je ostavljala da se posveti znanju, dok se ona starala za opskrbu i ishranu, prodajući predenu vunu. Ne bismo pogriješili kada bismo rekli da iza svakog velikana stoji žena.

Dova

Musliman je obavezan da moli Uzvišenog Allaha da ga opskrbi dobrim djetetom, koje će mu koristiti u životu, a i poslije smrti: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli!” (El-Bekara, 186); “I oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’” (El-Furkan, 74)

Dova prilikom ženidbe

Dova prilikom ulaska kod mlade sunnet je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nažalost, ovaj sunnet pao je u zaborav zbog naše nehajnosti i nemarnosti prema prakticiranju sunneta. Prenosi se od Abdullaha b. Amra b. Asa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas oženi ili kupi slugu, neka kaže: ‘Allahu moj, molim Te da mi u njoj podariš dobro i da ono čemu je ona po naravi sklona bude dobro. I utječem Ti se od njenog zla i zla onoga čemu je po prirodi sklona.’” (Ebu Davud, 2160. Albani ga je ocijenio dobrim)

Dova prije spolnog odnosa

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bi neko od vas, kada intimno priđe svojoj ženi, rekao: ‘Bismillah, Allahu moj, udalji nas od šejtana i udalji šejtana od onoga čime si nas opskrbio’, pa im se začne dijete, nikada mu šejtan ne bi mogao nauditi.’” (Buhari, 131)

Učenje ezana novorođenčetu

Neki islamski učenjaci  govore o pohvalnosti učenja ezana na uho novorođenčeta poslije njegovog rođenja. Svoje mišljenje zasnivaju na hadisu Ebu Rafia, radijallahu anhu, koji je rekao: “Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je proučio ezan u uho svom unuku Hasanu b. Aliji, radijallahu anhuma, kada ga je rodila Fatima, radijallahu anha.” (Ebu Davud, 5105; Albani ga je ocijenio slabim) Dakle, oni koji smatraju ovaj hadis dobrim, govore da je učenje ezana na uho novorođenčetu pohvalan čin. Sam Ebu Isa et-Tirmizi rekao je za hadis da je hasenun-sahih. Međutim, postoji razilaženje u pogledu vjerodostojnosti spomenutog hadisa. Naime, ovaj hadis Ebu Davud i Tirmizi zabilježili su preko Asima b. Ubejdullaha, on od Ubejdullaha b. Ebu Rafia, a on od svoga oca Ebu Rafia. Sporna osoba u lancu prenosilaca jest Asim b. Ubejdullah. Ibn Ujejna je rekao: “Učenjaci su se bojali Asimova hadisa.” Ibn Mein je rekao: “Slab je.” Ibn Sa’d je rekao: “Mnogo je prenosio hadise, ali se on ne uzima za dokaz.”  Alija b. Medini rekao je: “Čuo sam Abdurrahmana kako najstrožije odbacuje njegove hadise.” Ebu Hatim je rekao: “On je munkerul-hadis, mudtaribul-hadis. Nema on hadisa na koji se može osloniti.” Buhari je za njega rekao: “Munkerul-hadis.” Sam Ebu Davud koji je zabilježio ovaj hadis za Asima b. Ubejdullaha rekao je: “Asim?! Njegovi se hadisi ne pišu!” Ibn Hibban za njega je rekao: “Bio je lošeg pamćenja, učestalih i velikih grešaka, pa je ostavljen zbog njih. Čuo sam Ibn Huzejmu da je rekao: ‘Čuo sam Muhammeda b. Jahju da kaže za njega: ‘Sa Asimom b. Ubejdullahom nema poređenja!’” Imam Nesai rekao je: “Ne znam da je Malik, rahmetullahi alejhi, prenio od nekog slabog prenosioca čija je slabost opće poznata osim od Asima b. Ubejdullaha. On je od njega prenio jedan hadis.” To što je imam Tirmizi, rahmetullahi alejhi, ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim, to je bio idžtihad od njega. U tome ga niko od velikih učenjaka, kao što vidimo, nije podržao, već većina njih ukazuju na Asimovu slabost i njegove hadise nikako ne smatraju ispravnim. Hadis sličnog značenja prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. Imam Bejheki, rahmetullahi alejhi, bilježi u Šuabul-imanu, 6/390, preko Hasana b. Amra b. Sejfa, on od Kasima b. Mutajjeba, on od Mensura b. Safije, on od Ebu Ma’beda, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: “ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ezan na uho Hasana b. Alije na dan kada se rodio. Ezan je proučio na njegovo desno uho, dok je na njegovo lijevo uho proučio ikamet.” Lanac ovog hadisa slabiji je od lanca prethodnog hadisa, hadisa Ebu Rafia. U lancu ovog hadisa nalazi se Hasan b. Amr. Njega su Buhari i Ibn Medini proglasili lažljivcem, a Hakim Ebu Ahmed i Razi rekli su da se njegovi hadisi odbacuju. Prema tome, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovom pitanju ništa se vjerodostojno ne prenosi, tako da se učenje ezana na uho novorođenčeta ne preporučuje. A Allah najbolje zna!  

Trljanje novorođenčetovog nepca

Pohvalno je novorođenčetu učiniti tahnik, tj. trljati nepce poslije rođenja, slijedeći na taj način sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To se čini tako što se uzme datula i sažvače, pa se dio sažvakane datule stavi na prst i unosi se u usta trljajući nepce bebe laganim pokretom, pokušavajući da to dospije po cijelim njegovim ustima i da nešto siđe u njegovu utrobu. Ukoliko čovjek ne može naći datule, može se zamijeniti nečim slatkim, poput meda, ili nešto što nije dotakla vatra. Najbolje bi bilo da samo trljanje nepca uradi neko ko je bogobojazan, bio muškarac ili žena. Ukoliko takva osoba ne bude prisutna odmah nakon rođenja djeteta, tada će se dijete odnijeti nekome ko je poznat kao bogobojazan. Ebu Musa, radijallahu anhu, rekao je: “Rodio mi se dječak, pa sam otišao sa njim kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je nadio ime Ibrahim, protrljao mu je nepce datulom, te je dovio za njegov berićet i onda mi ga je vratio.” (Buhari, 5467, 6198, i Muslim, 2145) Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donosili su mališane, pa im je dovio za berićet i trljao njihovo nepce.” (Muslim, 2147)

Odabir lijepog  imena

Musliman za svoje dijete treba da odabere najbolje i najljepše ime, jer je na to nas je podsticao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještavajući o Allahu najdražim imenima: “Allahu su najdraža imena: Abdullah i Abdurrahman.” (Muslim, 2132) Kurtubi, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Ovim imenima pridružuju se sva imena slična njima, kao što su: Abdulkerim, Abdulmelik, Abdussamed i ostala. Ovo su najdraža imena Allahu, subhanehu ve teala, jer sadrže opis koji pripada samo Allahu, azze ve dželle. Također je u njima opis koji je naređen čovjeku, a to je robovanje Njemu.” (Fethul-Bari, hadis 6186) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nazivajte svoju djecu po poslanicima, a Allahu su najdraža imena Abdullah i Abdurrahman, najistinitija imena su Haris i Hamam.” (Ebu Davud, Sahih) Hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: “Haris (onaj koji sije) je osoba u sijanju i žetvi, dunjalučkoj ili ahiretskoj, a Hamam (onaj koji je ambiciozan) je čovjek koji se neprestano zanima nečim.” (Fethul-Bari, hadis 6199)

Akika za dijete

Ummu Kurz el-Ka’bija, radijallahu anha, prenosi da je čula Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: “Za dječaka dvije ovce, a za žensko jedna!” (Ebu Davud, Nesai, Sahihul-džamia  od Albanija po brojem 4105) Akika predstavlja pravo djeteta kod njegovog oca, to je zahvala Allahu, subhanehu ve teala, na blagodati prema roditeljima u rađanju djeteta, to je pokornost Allahu, azze ve dželle,  sadaka siromasima i  iskup novorođenčetu. Čini se sedmi dan od rođenja djeteta, a ukoliko se ne bude u mogućnosti u to vrijeme, dozvoljeno je i poslije. Većina učenjaka smatra da je akika mustehab, bez obzira na to da li novorođenče bilo muško ili žensko.

Sveobuhvatni islamski odgoj

Zaista odgoj djece nije lahka stvar i to bi trebao da spozna svaki otac, a i svaka majka. Obaveza je na vaspitaču, bio on roditelj ili učitelj, da odgoju djeteta pridaje veliku važnost i da usavrši temeljne principe odgoja, kako bi mogao da odgaja djecu potpunim islamskim odgojem. Ovdje ćemo spomenuti neke temeljne principe odgoja:

●  Imanski odgoj, tj. vezivanje djeteta za temelje imana i tevhida, privikavanje na njih od kada počne razumijevati. Pod imanskim odgojem podrazumijeva se podučavanje osnovama vjere, kao što je vjerovanje u Allaha, dželle šanuhu, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji Dan, Džennet i Džehennem, zatim podučavanje ruknovima islama: namazu, postu, zekatu i hadžu. 

●  Ljubav prema Allahu, na mudar način upoznavati dijete sa blagodatima kojim nas je Allah, subhanehu ve te'ala, obasuo i koje se ne mogu pobrojati.

●  Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kroz upoznavanje sa ličnošću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njegovim osobinama, hrabrošću, nježnošću, dobročinstvom, strpljenjem i iskrenošću, tako da to kod djeteta, kada se upozna sa ličnošću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izazove ljubav i slijeđenje.

●  Strah i nada u Allaha, subhanehu ve teala, tako što će se podučiti da Allah zna sve šta on radi i da Mu ništa nije skriveno, što će izazvati kod njega strah od  Allaha, tako da njegovi postupci budu iskreni, s kojima će zadobiti Allahovo, subhanehu ve teala, zadovoljstvo.

●  Propisi halala i harama – upoznaj dijete sa stvarima koje su haram, kako bi se od njih udaljilo i upoznaj sa onima koje su mubah i halal, kako bi to radilo.

Imanski odgoj je važna odgovornost koja je za vratom roditelja, sa odgojem će doći svako dobro i dijete će izrasti u savršenu osobu, jer bez imanskog odgoja dijete ne može da preuzme odgovornost, niti se opisuje kao povjerljiv, niti može da radi za više ciljeve, naprotiv, živi kao neko ko nema određeni cilj, osim da se nahrani, napoji i udovolji drugim svojim strastima, što mu je ujedno i glavna preokupacija u životu.

Vaspitni odgoj

Vaspitni odgoj je skupina temelja iz ahlaka i odgojnih odlika, kojima bi se dijete trebalo podučiti, na koje bi se naviklo od kad počne razlikovati, te ustrajati u tome sve dok ne postane punoljetno i do stupanja u samostalan život. Ono u što nema sumnje jeste da su moralne i vaspitne odlike rezultat čvrstog imana i ispravnog vjerskog odgoja. Tako da dijete, koje od malena odraste, vjerujući u Allaha, subhanehu ve teala, odgajajući se na Allahovoj bogobojaznosti i osjećaju da ga On, subhanehu ve teala, prati, te oslanjajući se i tražeći pomoć samo od Njega, izaziva kod njega težnju da se odazove svakom dobru i plemenitosti. Jer vjerski nagon, osjećaj da ga Allah prati i samoobračunavanje bit će zastor između djeteta i svih ružnih osobina i iskvarenih običaja. Dok sa druge strane dijete koje se odgaja daleko od ispravne akide, odgojem koji ne sadrži vjerske smjernice niti jake veze sa Allahom, sigurno će zapasti u pokvarenost ili izopačenost. Ovdje treba da se ukaže na postupke koji su prošireni među djecom, a na koje bi svaki roditelj trebao da obrati pažnju, pazeći na svoje dijete kako ne bi zapalo u neki od njih. Ovo su pojedini primjeri lošeg vaspitnog odgoja kod djece:

●  Služenje sa neistinom ili laži, što je bez sumnje nedoličan odgoj, te je obaveza na roditeljima da paze svoju djecu kako ne bi otišli tim putem. Koliko je laž ružna osobina, dovoljno govori to što je islam rekao da je laž svojstvena munaficima. U hadisu koji prenosi Abdullah b. Amr b. As, radijallahu anhuma, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Četvero, koje se nađu kod nekoga bit će munafik:  …četvrto: i kada govori, laže!’” (Muslim, 59)

●  Krađa, koja nije ništa manje opasnija od laži, tako da dijete koje odmalena ne odraste na spoznaji da ga Allah, subhanehu ve teala, prati i da zna za njegove postupke, ili se ne podučava povjerenju i izvršavanju tuđih prava, bojati se za to dijete da se ne poduči prevari, krađi ili pronevjeri, te da tako bude od nesretnih na dunjaluku, a i na ahiretu.

●  Vrijeđanje i psovanje vrlo je ružna osobina koja je zastupljena većinom kod djece koja se odgajaju daleko od kur’anske upute i povezanosti sa islamom. Razlog raširenosti ove osobine vraća se dvjema stvarima:  

a)  Loš uzor, jer dijete kada sluša ili čuje od svojih roditelja ružne riječi, ili u kojima je psovka, nema sumnje da će ih prepričavati i ponavljati, čak i ako ne razumije značenje tih istih riječi.

b)  Loše društvo, dijete koje je ostavljeno na ulici, da se druži sa lošim društvom, neminovno je da nauči od njih pokvareno izražavanje. Zbog toga je obaveza na roditeljima i vaspitačima da djeci daju primjer dobrog odgoja u lijepom obraćanju, sa lijepim i milosnim riječima, te da ih udalje od ulične igre i lošeg društva, kako se ne bi poveli za njim i preuzeli njihove običaje.  

Tjelesni i fizički odgoj

Tijelo je ono što nas pomaže na našem putu prema Allahu, subhanehu ve teala. Ukoliko ga počastiš i činiš mu dobro i ono će tebe potpomoći, a ukoliko ga zanemariš, bojati se da ne prevaziđeš svoj životni put. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista i tvome tijelu pripada kod tebe pravo.” (Buhari, 1975, i Muslim, 1159–182) Nema nikakve zapreke da se dijete podučava nekim sportovima koji će ojačati njegovo tijelo, a sa njim i njegovu dušu. Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, rekao: “Podučite vašu djecu plivanju, gađanju i jahanju konja?” Tako, ukoliko bi čovjek podučio svoje dijete streljaštvu ili nekim drugim sportskim diciplinama, kao što je karate ili ostale borilačke vještine, ili vožnja auta i bicikla, zaista bi uradio veliko dobro. 

Na nama je da u potpunosti pazimo na svoju djecu, svaki njihov postupak i pokret, i da pokušamo da ispravimo pogreške ukoliko dođu sa dječije strane, sa nježnošću ili čvrstinom, zavisno od samog djeteta i težine njegovog postupka. Nemoj da se samo na to oslanjaš, nego je na tebi da doviš Uzvišenom Allahu i da od Njega zatražiš da popravi stanje tvoga djeteta, i da ga uputi na pravi put, jer je On, Jedini, subhanehu ve teala, koji vlada uputom i ljudskim srcima.

24. Januar 2017 | Ummu Muaz Smajlović, prof. | Žena muslimanka | 76

Komentari: Nema komentara

Komentirajte