informativniislamskičasopis
0

Halal, haram i sumnjive stvari

Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” (Buhari, 52, 2051, Muslim, 1599, Ahmed, 17883, Ebu Davud, 3329, Nesai, 5710, Tirmizi, 1205, Ibn Madža, 3984; Darimi, 2531, Ibn Hibban, 721, Bejheki, 5/264, Begavi, Šerhus-sunna, 2031, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/33, 270)

Ovaj hadis, pored Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenose još sedmerica ashaba: Alija b. Ebu Talib i njegov sin Hasan, Abdullah b. Mesud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 121)

Vrijednost i značaj hadisa

Imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao je: “Islam se gradi na tri hadisa: na hadisu Omera: ‘Djela se vrednuju po namjerama’, na hadisu Aiše: ‘Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija’, i na hadisu Nu‘mana b. Bešira: ‘Halal je jasan i haram je jasan’.” (Hafiz El-Iraki, Tarhut-Tesrib, 2/5, Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/11)

Ibn Dekik el-Id, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj je hadis jedan od izuzetno važnih temelja islamskog vjerozakona.” (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi, 1/62)

Ismail el-Ensari, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj je hadis osnova u nauci džerha i ta‘dila, tj. nauci o prenosiocima hadisa i njihovoj povjerljivosti.” (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 20)

Tufi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj hadis je osnova u pobožnosti i ostavljanju sumnjivih radnji.” (Nedžmuddin et-Tufi, Et-Ta‘jiin fi šerhil-Erbein, str. 103)

Prenosilac hadisa

Puno ime prenosioca je Nu‘man b. Bešir b. Sa‘d b. Sa‘leba b. Zejd b. Malik el-Hazredži el-Ensari, a poznat je i pod nadimkom Ebu Abdullah el-Medeni. Rođen je četrnaest mjeseci nakon Hidžre i on je bio prvo novorođenče među ensarijama nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, kao što je Abdullah b. Zubejr prvo novorođenče među muhadžirima. Abdullah b. Zubejr govorio je: “Nu‘man b. Bešir bio je stariji od mene šest mjeseci.” (Hafiz Ibn Hadžer, El-Isaba, 6/440) I Nu‘man i njegov otac Bešir bili su ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nu‘manova majka, ashabijka Amra, bila je kćerka Revahe, a sestra Abdullaha b. Revahe, koja je također bila ashabijka. Imao je i sestru Umejmu, koja je isto tako bila ashabijka.

Imao je čast da mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po rođenju, natrlja desni sažvakanom datulom, pa se tako pljuvačka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izmiješala sa Nu‘manovom.

Ubraja se u sigarus-sahabe tj. mlade ashabe. Kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Nu‘man je imao osam godina, a u ovom hadisu on kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao...” (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 118) Kaže se da je bio najbolji govornik od svih ashaba. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/275)

Nu‘man je rekao: “Draže mi je da budem slab u pokornosti Allahu nego da budem jak i u griješenju prema Njemu.” (Hafiz Ibn Hadžer, El-Isaba, 2/79)

Nu‘man je prenio stotinu četrnaest hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a od Nu‘mana su hadise slušali i prenosili: njegov sin Muhammed, sluga Salim, Humejd b. Abdurrahman b. Avf, Urva b. Zubejr, Amir eš-Ša‘bi, Ebu Ishak es-Sebii i dr. (Ebu Hafs Tadžuddin el-Fakihani, El-Minhadžul-Mubin fi šerhil-Erbein, str. 218)

Devet mjeseci bio je namjesnik u Kufi za vrijeme hilafeta Muavije, radijallahu anhu, a zatim ga je postavio za namjesnika u Himsu. Kada se Ibn Zubejr, radijallahu anhu, proglasio halifom, nakon smrti Jezida, sina Muavijnog, dao mu je prisegu. Nakon što su stanovnici Himsa, koji su dali prisegu Mervanu b. Hakemu, saznali za to, odlučili su da ga ubiju, pa je pobjegao iz Himsa, ali ga je na putu između Himsa i Damaska stigao Halid el-Kilai i ubio. To je bilo 66. h. g. u njegovoj šezdeset četvrtoj godini života, Allah da bude zadovoljan njim. (Hafiz Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib, 4/228–229)

Tema hadisa

Hadis pojašnjava neophodnost sustezanja od sumnjivih djela kao i obaveznost vođenja brige o srcu jer se oko njega sve kreće: ako srce bude dobro, čovjek će i činiti dozvoljena djela, a udaljiti se od zabranjenih i sumnjivih, ali ako srce bude bolesno, vrlo lahko se može preko sumnjivih stvari upustiti i u zabranjene.

Kratak komentar hadisa

Hadis Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhu, podučava nas da je potpuno jasno sve što su dozvolili ili zabranili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Između halala i harama mogu da se nađu određene stvari u određenim situacijama koje nisu jasno ni halal ni haram, već su nejasne i sumnjive za većinu ljudi, a naročito neukih. U tim situacijama onaj koji se sačuva sumnjivih stvari sačuvat će i svoju vjeru od upadanja u haram kao što će i sačuvati svoju čast od jezika ljudi. Onaj koji se upusti u sumnjive stvari, a nema znanja, neka za posljedice ne kori nikoga drugog do sebe.

Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogubnost upuštanja u nejasne stvari pojasnio na primjeru pastira koji svoje stado čuva blizu tuđeg posjeda, pa postoji mogućnost da vrlo lahko i uđu u njega. Tako je isto i sa onim koji se upušta u sumnjive stvari, jer se time približava haramu, pa vrlo lahko može učiniti i ono što je Allah zabranio.

Na kraju hadisa, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na važnost unutrašnjih djela, tj. djela srca, i upozorio da od njih zavise i vanjska djela, tj. djela udova, pa ukoliko čovjek bude radio dobra djela i njima se pokoravao Allahu, to je dokaz da je njegovo srce zdravo, a ukoliko bude radio loša djela i griješio prema Allahu, to je dokaz da je njegovo srce bolesno. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/278)

Poruke hadisa

● Iz hadisa se zaključuje da su dozvoljene stvari u islamu jasne, kao što su također i zabranjene stvari jasne.

● Halal je ono što su halalom jasno označili Allah ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili ono u pogledu čije su se dozvoljenosti usaglasili islamski učenjaci, ili ono što nije poznato kao zabranjeno. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 18.) Kao primjer za to možemo navesti voće i povrće, usjeve sa zemlje, stoku, što je sve dozvoljeno, izuzev ako to čovjek stekne na nedozvoljen način. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 116) Haram je ono što je jasnim tekstom od Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, označeno kao haram ili ono za što su islamski učenjaci jednoglasno ustvrdili da je zabranjeno, ili ono za što se obećava kazna, odmazda ili odgojna mjera. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 19) Primjer za to jeste: pijenje alkohola, jedenje strvine, ženidba osobama iz uže porodice i sl. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 117)

● Hadis nas podstiče da činimo samo ono što je halal, a da se udaljimo od svega što je haram i da se sustegnemo stvari koje su sumnjive, kako bismo sačuvali svoju vjeru i čast. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 127)

● U hadisu se jasno naglašava da su sumnjive stvari većini ljudi nepoznate, tj. većina ljudi ne zna šta je od tih sumnjivih stvari dozvoljeno, a šta zabranjeno, dok je to manjini ljudi poznato.

● Postoje tri vrste sumnjivih stvari:

a) Nešto što je čovjeku bilo zabranjeno, ali on nakon izvjesnog vremena posumnja da li mu je to i dalje zabranjeno ili je dozvoljeno. U tom slučaju osnova je da mu je to i dalje zabranjeno.

b) Nešto što je čovjeku bilo dozvoljeno ali on nakon izvjesnog vremena posumnja da li mu je to i dalje dozvoljeno ili je zabranjeno. U tom slučaju osnova je da mu je to i dalje dozvoljeno.

c) Kada čovjek sumnja u nešto, ne zna da li mu je dozvoljeno ili zabranjeno, moguće je i jedno i drugo i nema dokaza ni za jedno ni za drugo, tada je najbolje ostaviti se toga, kako je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je pronašao datulu u svojoj kući, rekao: “Da se ne bojim da si ti datula iz sadake, sigurno bih te pojeo” (Buhari, br. 2431, Muslim, 1071). (Nevevi, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 18; Ibn Dekik el-Id, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 28–29)

● Da bi čovjek sačuvao svoju vjeru, mora se kloniti sumnjivih stvari sve dok se ne upozna sa njihovim propisom, jesu li dozvoljene ili zabranjene. Imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao je: “Ko se bude čuvao sumnje, sačuvao je svoju vjeru.” (Ibnu Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi, 1/199.)

● Ko se želi spasiti od zapadanja u haram, neka ostavi i pojedina dozvoljena djela, a pogotovo djela koja su mu nepoznata i sumnjiva. Od ashaba se prenosi da su govorili: “Ostavljali bismo sedamdeset halala bojeći se da ne upadnemo u jedan haram.” (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 2/25, Kušejri, Risala, str. 90) Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Potpuna bogobojaznost ogleda se u tome da se rob boji Allaha tako što će ostavljati pojedine dozvoljene stvari bojeći se da ne budu zabranjene, postavljajući tako pregradu između sebe i harama.” (Ibn Mubarek, Ez-Zuhd, 1/19) Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Ja volim da između sebe i harama postavim zastor od halala koji neću dirati.” (Mustafa Buga, El-Vafi fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, str. 33) Hasan el-Basri, rahimehullahu teala, rekao je: “Takvaluk je neprestano bio uz bogobojazne sve dok nisu ostavili i mnoge dozvoljene stvari bojeći se da ne upadnu u zabranjene.” (Ibid.)

Sufjan es-Sevri, rahimehullahu teala, rekao je: “Nazvani su bogobojaznima jer su se čuvali i od onoga od čega se inače ne mora čuvati i sustezati.” (Ibid.)

● Onaj ko se ne sustegne sumnjivih stvari u svome radu i životu, već se upusti u njih, neka zna da je sebe izložio sumnji i ukoru od strane drugih, pa za kasnije posljedice neka ne kori nikoga drugog do sebe. (Adžluni, Kešful-Hafa, 1/45, 2/333)

● Neophodno je da svaki vjernik čuva svoju čast, da se udalji od svega što je narušava i izlaže sumnji. (Nazim Muhammed Sultan, Kavaid ve fevaid minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 89)

● Hadis ukazuje na važnost i vrijednost traženja znanja kojim će čovjek razlučiti halal od harama i prepoznati sumnjive stvari.

● Onome koji nije u mogućnosti da traži znanje savjetuje se da ne pristupa nijednom sumnjivom djelu sve dok ne upita učene za propis o tom djelu, pa ukoliko i učenima bude sumnjivo i ne budu znali propis dotičnog djela, obaveza je svima da se sustegnu od njega sve dok ne saznaju za njegov propis. (Salih Ali Šejh, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 151)

● Četiri su razloga nejasnoća i sumnjičavosti, kao i upuštanja u njih:

a) nedostatak znanja, jer onaj koji ima mnogo znanja, on njime raspoznaje ono što drugi koji nemaju znanja ne mogu raspoznati;

b) nepravilno razumijevanje usljed kojeg čovjek koji ima ogromno znanje ipak ne može da razluči između nejasnih stvari;

c) nedovoljno istraživanje, tj. da se ne trudi mnogo u istraživanju i spoznaji pravog značenja;

d) loša namjera – što je najopasnije od svega spomenutog – tj. da čovjek ne namjerava ništa drugo osim da zadrži svoj stav svejedno bio li on ispravan ili ne, usljed čega mu postaje zabranjeno da dođe do ispravnog znanja, da nas Allah sačuva toga. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 129)

● U hadisu se nalazi dokaz da se svega, makar to bilo i dozvoljeno, ali vodi do zabranjenog, treba ostaviti kako se doista ne bi i upalo u zabranjeno. Naprimjer, Uzvišeni Allah kaže: “Ne psujte božanstva koja neki obožavaju mimo Allaha da ne bi oni psovali Allaha bespravno.” (El-En’am, 108) U ovom ajetu izrečena je zabrana psovanja božanstava koja su mnogobošci obožavali iako je obaveza osporiti takva božanstva. Međutim, ako će to dovesti do psovanja Allaha, onda je obaveza toga se ostaviti. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 132)

● Svaki je vjernik obavezan da vodi brigu o svom srcu jer od njega mu sve ovisi. A srce je nazvano kalbom zbog svoga tekalluba – prevrtanja, pa zbog toga još više vjernik mora da vodi računa o njemu.

● Da bi vjernikovo srce bilo živo i zdravo, on mora:

a) upućivati dovu Uzvišenom Allahu da mu učvrsti srce u vjeri, jer su sva srca između dva Allahova prsta;

b) odazivati se Allahu i Njegovom Poslaniku, tj. naredbama i zabranama, jer je u tome istinski život srca;

c) mnogo spominjati Allaha, jer se sa spominjanjem Allaha srca smiruju;

d) činiti dobročinstvo siromasima, jer se time vjernička srca smekšavaju;

e) posjećivati mezarje, jer posjeta mezarju naša srca čini budnima i podsjeća nas na ahiret na kojem čovjeku ništa neće koristiti ako mu srce ne bude zdravo;

f) učiti Kur’an s razmišljanjem, klanjati noćni namaz, tražiti oprosta u praskozorje, družiti se s dobrim i učenim ljudima (Ibn Hadžer el-Hejtemi, El-Fethul-Mubin fi šerhil-Erbe'in, str. 250);

g) čuvati se svega što dovodi do grubosti srca, poput: vezivanja za nekoga drugog mimo Allaha, prekomjernog spavanja, prekomjernog dozvoljenog jela i pića, jedenja harama, zapadanja u sumnjive stvari, pustih želja i sl. (Sulejman b. Muhammed el-Luhejmid, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 16).

● Čisto srce obavezuje na činjenje lijepih djela, a loša djela ukazuju na pokvarenost srca. Ovo je osnova, a ponekada i pored pokvarenog srca pojedina vanjska djela mogu biti dobra, kao što je slučaj s licemjerom i onim koji se pretvara. (Abdurrahman el-Berrak, El-Fevaidul-mustenbeta minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 16.)

● U hadisu se nalazi odgovor svima onima koji tvrde da imaju čisto srce, a istovremeno ne čine dobra djela. Da imaju čisto srce, ustrajavali bi u činjenju dobrih djela. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/308)

● U ovom hadisu do izražaja dolazi lijep način na koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao navođenjem primjera. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 131)

● Ispravno je i prihvaćeno prenošenje hadisa od mladih ashaba koji su, kada su čuli hadis, bili u godinama raspoznavanja, a kada su ga prenosili drugima, bili u godinama punoljetstva, kao što je i prihvaćeno prenošenje hadisa od osobe koja ga je čula u vremenu svoga nevjerstva, ali ga je dostavila kada je primila islam. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 118)

● Dozvoliti i zabraniti nešto, to je Allahovo eksplicitno pravo i nikome ne smije dopustiti sebi da on nešto propisuje, dozvoljava ili zabranjuje. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/310)

Pravila iz hadisa

Fikhsko pravilo: Islamski su učenjaci iz hadisa izvukli pravilo o “zatvaranju svakog puta koji vodi do harama”, tj. rekli su da je haram sve što vodi do harama. Naprimjer, sjedenje dokasno u noć može da dovede do izostavljanja klanjanja sabah-namaza u njegoovm vremenu. Pa, kako je zabranjeno propustiti sabah-namaz, tako je i zabranjeno ono što dovodi do njegovog izostavljanja, a to je sjedenje dokasno u noć.

Životno pravilo: Pažnju prvo treba posvetiti djelima srca, pa onda djelima udova, jer od ispravnosti srca zavisi i ispravnost svih ostalih djela. (Abdullah el-Furejh, Hulasatul-fevaid vel-kavaid min šerhil-Erbenen-Nevevijje, str. 13)

1. April 2016 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | Hadis | 71

Komentari: Nema komentara

Komentirajte