informativniislamskičasopis
0

Hidžra – riznica vrijednih pouka i mudrosti

Allah, subhanehu ve te‘ala, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Knjigom u koju nema nimalo sumnje, s Knjigom koja upućuje na Pravi put, s Knjigom kojoj je laž strana, ne može joj prići ni sa jedne strane, s Knjigom u kojoj se nalazi odgovor za sve životne probleme i ništa u Kur’anu nije izostavljeno, sve je pojašnjeno! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od prvog dana maksimalno je nastojao da dostavi poslanicu do koga god je mogao. Taj je poziv jedno vrijeme bio skriven, pa mu Kurejšije nisu pridavale nikakav značaj. Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo s javnim pozivom u obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, Kurejšije su se probudile. Počeli su se suprotstavljati pozivu u novu vjeru. Počeli su zlostavljati vjernike kako bi ih vratili u tmine višeboštva i kako bi druge upoznali šta ih čeka ako se odazovu pozivu u novu vjeru. Među muslimanima bilo je onih koji su potjecali iz bogatih, imućnih, jakih porodica koje su ih štitile od svakog nasilja, iako su i same te porodice ostajale u vjeri svojih predaka; međutim, bilo je i nejakih muslimana, siromaha i nemoćnih, koji nisu imali nikoga da ih zaštiti od nevjerničkih zlostavljanja. I upravo prema njima mušrici su ponajviše pružali svoje ruke i u nasilju prema njima prelazili svaku granicu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je vidio kakva iskušenja i nedaće doživljavaju njegovi drugovi, znajući da im ne može pomoći, dozvolio im je da se isele, da učine hidžru prvo u Abesiniju, a zatim u Medinu, gdje im se i on sam kasnije priključio. Onaj koji promatra hidžru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uočit će vrijedne mudrosti, pouke i koristi kako za pojedinca, tako i za cjelokupni ummet.

Mudrosti, koristi i pouke Hidžre

●  Neprijatelji ove vjere ubijaju njene nosioce, učene ljude, daije. Kurejšijski mušrici u Meki nisu se zadovoljili svojim nevjerstvom, svojim ignoriranjem poziva koji im je uputio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu se zadovoljili odvraćanjem drugih ljudi od njega, iznošenjem laži i potvora na njega, prekidanjem svake veze s njim, već se dogovaraju i odlučuju na ubistvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učeni ljudi, a i svim nosioci ove vjere moraju biti svjesni toga. Neka znaju da se i današnji nevjernici, neprijatelji Allahove vjere neće zadovoljiti sve dok ih ne uklone sa lica Zemlje, bilo odvraćanjem od vjere ili samim ubistvom. Neka znaju da nema sigurnog života među sljedbenicima istine i sljedbenicima laži, naročito ako sljedbenici laži posjeduju snagu i vlast.

●  Allah, dželle šanuhu, izdigao je svetost vjere i akide iznad svega. Zemlja, domovina, imetak i ugled nemaju vrijednosti ukoliko se akida – ispravno vjerovanje, i vjerski osjećaji uništavaju ratom ili se iskorjenjuju. Zbog toga je Gospodar naredio da sve to žrtvujemo, ako to situacija nalaže, na putu islama. Ne zaboravimo da tim svojim žrtvovanjem, prije svega čuvamo svoju vjeru, a zatim i svoj imetak, odnosno, prije ili kasnije sve to što smo žrtvovali sigurno će nam se vratiti.

Obavezan je oslonac na Allaha, subhanehu ve te‘ala, uz poduzimanje propisanih uzroka. Na ovo nam ukazuje Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak kada je drugim muslimanima dozvolio da napuste Meke, a Aliju i Ebu Bekra, radijallahu anhuma, zadržao je u Meki. Alija je ostao da leži na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, ležaju, dok je Ebu Bekr bio saputnik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tokom hidžre. Također, to je vidljivo u primjeru uzimanja Abdullaha b. Urejkita el-Lejsija za vodiča puta, zatim, tokom skrivanja samog putovanja (vremena i pravca) od svih onih koji nisu nekim dijelom bili vezani za putovanje, a i oni koji su bili vezani, znali su samo ono što je bilo vezano za njihov dio posla. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i pored svih ovih razloga, svoje je srce ispunio osloncem na Allaha, subhanehu ve te‘ala, i nije se oslonio na spomenute uzroke.

Obavezna je iskrenost i svaka čistota od ličnih prohtjeva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim pozivom nije želio da ističe svoju ličnost, nije želio lijep i ugodan život. Samo je želio širenje vjere u obožavanju Allaha, Jednog i Jedinog, izvođenje ljudi iz tmina širka u svjetlo imana i tevhida. Da je kojim slučajem želio da ističe svoju ličnost, da je želio svilu i kadifu, ne bi se krio i ne bi ga pogađale tegobe i nedaće koje su ga pogađale.

Vjernik treba biti umjeren u blagostanju i tegobi. Na dan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao iz Meke, pod prisilom, nije se ponizio, nije se potčinio nikome, nije izgubio ubjeđenje u Allaha i Njegovu pomoć. Izašao je ponosno, čuvajući svoju vjeru u Allaha, Jednog i Jedinog. Također, kada je ušao u Meku pobjedonosno, kada mu je oko zablistalo zbog ponosa i jačine islama i muslimana, olakšanja i života muslimana u blagostanju, nije se uzoholio, nije se uzdigao iznad vjere, nije se smatrao neovisnim, već je u Meku ušao ponizno Allahu, subhanehu ve te‘ala, tako da je njegov život u tegobama i teškoćama, kada su ga bezumnici Meke ezijetili, bio isti kao i u danima kada se barjak islama vihorio Arabijskim poluostrvom.

Onaj koji bude čuvao Allaha, i Allah će njega čuvati. Kada su se kurejšijski prvaci dogovorili da zarobe, ili ubiju, ili protjeraju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u tome bili odlučni, Allah, subhanehu ve te‘ala, spasio je Svoga Vjerovjesnika kojem je bilo dovoljno samo da baci prašinu u lica višebožaca i izađe iz kuće zdrav i čitav. Ovo je Allahovo postojano pravilo na dunjaluku: ko bude čuvao Allaha, tj. Njegovu vjeru, i Allah će Njega čuvati.

Pobjeda i olakšanje dolaze sa strpljenjem. Allahu, subhanehu ve te‘ala, lahko je bilo da otkloni svaku nedaću od Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, Allah ga stavlja na iskušenja kako bi se pokazalo njegovo strpljenje, uvećali njegovi stepeni kod Allaha i kako bi se podučili oni koji dođu poslije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako da prevazilaze tegobe na koje naiđu u svome životu.

 ● Onaj koji ostavi nešto radi Allaha, On će mu sigurno dati još bolje od toga. Nakon što su muhadžiri ostavili svoje domove, svoje porodice i svoja imanja, bježeći sa svojom vjerom, Allah, subhanehu ve te‘ala, zbog svega toga otvorio im je dunjaluk: zavladali su Istokom i Zapadom.

Nasušna je potreba za blagošću i uzvraćanjem dobrim na zlo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Meki, prije hidžre, doživljavao je mnoge ezijete od višebožaca, ali na sve te ezijete odgovarao je blago i smireno. Čak i kada se vratio u Meku pobjedonosno, na njihovo zlo nije uzvratio zlim, već im je svima oprostio.

Ebu Bekrova, radijallahu anhu, ličnost došla je do izražaja u danima Hidžre. Daije koji govore o hidžri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, obavezni su da spomenu Ebu Bekrovu, radijallahu anhu, ličnost i ulogu u svemu tome, njegovu ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Do izražaja dolaze čistota i efikasnost Vjerovjesničkog, sallallahu alejhi ve sellem, odgoja. Hidžra nam govori o spremnosti ashaba na mnoga odricanja i pokoravanje Allahovim naredbama, makar se one ne podudarale sa njihovim željama, što je sigurno bio rezultat čistog odgoja.

Događaj Hidžre istakao je vrijednost Medine. Prije pojave islama, Medina se ni po čemu nije razlikovala od ostalih gradova i naselja. Međutim, iseljavanjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u Medinu, njena vrijednost dolazi do izražaja.

Velika je uloga mesdžida u islamskom društvu. Prvo što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio nakon što je stigao u Medinu bila je izgradnja mesdžida putem kojeg su došla do izražaja mnoga islamska obilježja koja su u Meki bila zatrta. U mesdžidu se uspostavilo zajedničko obavljanje pet dnevnih namaza putem kojih se jačala veza sa Uzvišenim Gospodarom, iz mesdžida su se odašiljale skupine boraca i daija radi širenja Allahove vjere. Zato je na daijama da podstiču bogate ljude na gradnju mesdžida u svakom naselju, u svakom kvartu kako bi se ljudi podsticali na namaz i obožavanje Allaha, okupljanje u njima i izučavanje Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Učenjaci treba da učestvuju u svim hairli projektima zajedno sa ostalim ljudima. Daije, nakon podsticanja ljudi na izgradnju mesdžida, škola, popravku puteva i sl., trebaju i sami da učestvuju u tim projektima, da budu živi primjer, kao što je to bio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zajedno sa svojim ashabima gradio mesdžid u Medini.

U islamskom društvu do izražaja dolazi uloga žene. Primjer za to svako je Tu postupak Aiše i njene sestre Esme, radijallahu anhuma, koje su Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i svome babi, i pored velike opasnosti, pomagale pri samoj hidžri u Medinu.

Omladina ima veliku ulogu u islamskom društvu. Ulogu omladine djelimično spoznajemo iz postupka Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, kada je ostao da spava na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, ležaju u noći hidžre. Također, tu ulogu uočavamo u postupku Abdullaha b. Ebu Bekra koji je prikupljao vijesti od Kurejšija i prenosio ih Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i svom ocu Ebu Bekru, radijallahu anhu.

Glavna poruka Hidžre jeste: jačanje Allahove vjere islama, jačanje muslimana, njihovog islamskog bratstva i klonjenje svakog vida pristrasnosti.

13. Novembar 2014 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | Akida | 63

Komentari: Nema komentara

Komentirajte