informativniislamskičasopis
0

Igre za razonodu (šah, domine, karte, mice i bilijar)

Stalnoj komisiji za fetve iz Saudijske Arabije postavljeno je pitanje o igranju domina i karti u slobodno vrijeme, u krugu porodice i prijatelja i pod uvjetom da čovjek izvršava sve svoje obaveze i dužnosti, pa su odgovorili: ”Haram je igranje domina i karti, pa makar to bilo samo među djecom ili u krugu porodice. Djeca treba da se zabave onim što im je od koristi na ovom i na onom svijetu: učenjem Kur’ana, izučavanjem vjere i svim drugim što će njima a i drugima biti od koristi. Ako neko smatra da je to samo radi razonode, vara se u tome, jer je to prva stepenica ka kockanju.” (Fetava El-ledžne ed-daime)

Igre za razonodu primjetno su zastupljene u mnogim muslimanskim porodicama, naročito među najmlađim uzrastom. Igre, kao što su šah, karte, domine, mica, ne ljuti se čovječe.... predstavljaju jedan od najlakših načina da se popuni slobodno vrijeme djece, tako da roditelji imaju vremena da se odmore kako od svojih svakodnevnih obaveza, tako, nažalost, i od svoje vlastite djece: najvažnije je da su djeca u kući, bez galame i uznemiravanja drugih. Međutim, u svemu tome zanemaruje se činjenica da je neznanje najveći neprijatelj čovjeku, ne ulaže se trud i slobodno vrijeme ni u vjersko ni u svjetovno obrazovanje djece. Ovakvim nemarnim odnosom prema odgoju djece roditelji izravno odašilju poruku da ne žele da njihova djeca budu budući učenjaci, dobri odgajatelji i dobri vjernici koji poznaju svoju vjeru, da razlikuju halal od harama, naređeno od zabranjenog, korisno od štetnog... te tako budu od koristi sebi i drugima. U današnjem vremenu evidentno je da su djeca prepuštena igri i ulici, da ih odgajaju društvo i televizija, a kada dođe vrijeme da se osamostale (zaposle, ožene i grade svoju budućnost), prinuđeni smo da im opet ponudimo te igre, jer se i nismo trudili za nešto bolje. S obzirom na to, nameće se sasvim logično pitanje: Kakav je šerijatski stav po pitanju tih igara? 

Igranje šaha 

Igranje šaha je dobro poznata igra za razonodu u kojoj su igrači usredsređeni na povlačenje određenih poteza sa figurama, uz primjenu važećih šahovskih pravila, kako bi se matirao suigrač. S obzirom na to da je šah igra koja iziskuje razmišljanje, predviđanje i razrađivanje opcija i poteza koje može da povuče suigrač, mnogi u toj igri vide korist za razvijanje dječije inteligencije. Vodeći se za tim, neke države, poput Rusije, uvele su u obaveznu predmetnu nastavu igranje šaha. U vezi s tim razložno se postavlja pitanje: Da li sve od čega imamo korist samim tim postaje i dozvoljeno, samo na osnovu našeg mišljenja? Svaki vjernik treba da razmisli o ovome pitanju i da se upozna sa stavom islamskih učenjaka po tom pitanju. Allah, dželle šanuhu, u kur'anskom ajetu eksplicitno ukazuje na činjenicu da postoje mnoge stvari koje su korisne, ali i pored toga šerijat ih opravdano zabranjuje. Kaže Allah, dželle šanuhu: ''Pitaju te o vinu i kocki. Reci: 'Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.'''(Prijevod značenja El-Bekare, 219) Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: ''Korist koju donose vino i kocka je ili materijalna, npr. stjecanje imetka, ili je duševna, tj. da se duševno uživa u tome. Ali kako se može smatrati da je razlog zabrane nedozvoljeno stjecanje imetka, a zanemarujemo njihovu štetnost za razum i srce?! Zar se u hadisu ne kaže: 'Zaista u ljudskom organizmu ima jedan organ, ako je on zdrav, zdravo je čitavo tijelo, a ako je bolestan, bolesno je čitavo tijelo – to je srce.'' (Buhari i Muslim) Zatim, u srcu nosimo sjećanje na Allaha i sa njime smo prisutni u namazu dok klanjamo.'' (Fetava Ibn Tejmijje)

Igranje šaha smatra se ili haramom po konsenzusu muslimana, ili haramom po mišljenju većine učenjaka, ili mekruhom – pokuđenim, dakle, nijedan veliki učenjak ovoga ummeta nije smatrao da igranje šaha nije ni dozvoljeno ni zabranjeno. (Fetava Ibn Tejmijje)

Prvo stanje: Igranje šaha zabranjeno je konsenzusom:

●  Ako se šah igra zbog uloga i nagrade koju dobija pobjednik. Ibn Abdul-Berr, Allah mu se smilovao, bilježi: ''Islamski učenjaci su jednoglasni da se igranje šaha zbog uloga smatra kockanjem, i kao takvo nije dozvoljeno.'' (Et-Temhid) Zabrana kockanja spomenuta je zajedno sa zabranom alkohola, kumira i strelicama za gatanje. Kaže Allah, dželle šanuhu: ''O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.'' (Prijevod značenja El-Maide, 90)

●  Ako je igranje šaha razlog za ostavljanje vadžiba ili činjenje harama, kao naprimjer u slučaju da igrač odgađa obavljanje namaza u njegovo propisano vrijeme. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Namaz licemjera prepoznatljiv je po odgađanju ikindije do samog zalaska sunca, sve dok sunce ne bude između dva šejtanova roga, i po nespominjanju Allaha u namazu, osim malo.'' (Muslim) Kaže Allah, dželle šanuhu: ''Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje kazniti. Kada ustaju da obave namaz, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.'' (Prijevod značenja En-Nisa', 142) Dakle, iako čovjek fizički obavlja namaz, od svog namaza ima samo onoliko koliko je u njemu prisutan srcem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Zaista čovjek obavi namaz a od njega mu ne bude upisano osim polovina ili trećina ili četvrtina ili...''. (Musned Ebi Ja'la, a El-Albani u Džamiu Sagir kaže: ''Hadis je hasen.'')

●  Ako igranje šaha sprečava čovjeka da izvršava svoje lične potrebe, ili potrebe porodice, ili ga sprečava da obilazi svoje roditelje ili rodbinu.

●  Ako se šah igra u takvom društvu i atmosferi da je prisutno laganje, ili vrijeđanje, ili psovanje, ili varanje.

●  Ako se šah igra često i u dužim vremenskim periodima, ili na javnim mjestima. 

Sve ovo je razlog za zabranu igranja šaha konsenzusom islamskih učenjaka. (Hašijetu Ibn Abidin, El-Mudevene, El-Muhezeb, El-Insaf, Fetava Ibn Tejmijje)

Drugo stanje: Većina učenjaka smatra zabranjenim igranje šaha.Potpuna zabrana igranja šaha prenosi se od trojice imama mezheba, Ebu Hanife, Malika i Ahmeda (Hašijetu Ibn Abidin, El-Mudevenetu, El-Muhezeb, El-Insaf). Dakle, oni su igranje šaha smatrali haramom u svakom pogledu, odnosno bez obzira da li se igralo zbog uloga ili razonode.Zabrana se prenosi i od ashaba, kao što je Alija i Ibn Omer, radijallahu anhum.Alija, radijallahu anhu, rekao je: ''Šah se ubraja u kockanje koje su donijeli stranci.'' S tim u vezi, trebamo znati da je Alija bio jedan od vrsnih poznavalaca običaja Arapa, dakle poznavao je običaje koje su upražnjavali predislamski Arapi, tako da je mogao izdvojiti i ukazati na običaje koji su uvedeni u periodu poslije širenja islama. (Es-Sunnenul-kubra) Imam Ahmed kaže: ''Po pitanju šaha najispravnije je mišljenje koje se prenosi od Alije, radijallahu anhu. Naime, Alija, radijallahu anhu, jedne je prilike prošao pored ljudi koji su se igrali šaha i rekao im je: 'Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate? Da dotaknete žigu vatre bolje je od doticanja tih kumira.''' (Es-Sunnenul-kubra) Alija je igranje šaha uporedio sa kumirima, tako da je i propis o igranju šaha postao isti kao i propis o kumirima. Zabrana igranja šaha  prenosi se i od tabiina: Ata'a, Tavusa, Mudžahida, Ibrahima en-Nehai'a. (Fetava Ibn Tejmijje) Jednom prilikom imam Malik je rekao: ''Nema dobra u šahu'', a zatim je citirao kur'anski ajet: ''Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?“ (Prijevod značenja Junus, 32), dokazujući ovim ajetom zabranjenost igranja šaha. (El-Muvetta)

Učenjaci koji su smatrali zabranjenim igranje šaha obrazlagali su svoj stav općim značenjem kur'anskih ajeta:

''Pitaju te o vinu i kocki. Reci: 'Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.''' (Prijevod značenja El-Bekare, 219) Ez-Zejlei' kaže: ''Uzima se u obzir ono što preovladava kod šaha, a to je šteta. Jesi li vidio igrača šaha da klanja, a da ne govorimo je li viđen u džematu, i ako klanja, srce mu je vezano za igru.'' (Tebjinul-haka'ik)

''O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.'' (Prijevod značenja  El-Maide, 90) El-Kurtubi, u komentaru ovog ajeta, rekao je: ''Svaka igra, svejedno bilo to malo ili previše, ako uzrokuje neprijateljstvo i mržnju između dvije strane, isto je kao i pijenje alkohola. Zbog toga je preče je da bude na stepenu zabrane.'' (Džami'ul-ahkamul-Kur'an)

Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Sve što nije spominjanje Allaha je igra i besposlica, osim u tri slučaja: treniranja konja, igranje sa svojom ženom i bacanja strijele i koplja. Ove stvari imaju svoje pravo.'' A u drugoj verziji: ''Sve čovjekove igre su beskorisne, osim u tri stvari...'' (Sunen Ebu Davud, i  Et-Tirmizi, a El-Albani kaže: ''Hadis je sahih.'') Ovim hadisom uopćena je zabrana svake igre osim tri navedene, pa je igranje šaha obuhvaćeno tom općom zabranom, dakle šah iz te zabrane nije izuzet nikakvim dokazom. (Fetava Ibn Tejmijje) Hanefijski učenjaci navode spomenuti hadis kao dokaz da je u osnovi zabranjeno provoditi vreme u igri i razonodi.(Tebjinul-hakaik) Šah je igra karakteristična za Jevreje, a vjerniku je naređeno da se kloni svega što je karakteristično za ovaj narod. (Medžme'a el-Enher) Igranjem šaha troši se dragocjeno vrijeme i vjernik u tome nema nikakve koristi ni na ovom ni onom svijetu.

Od imama Šafije i nekih njegovih učenika prenosi se da je mekruh igrati šah, ako je bez kockanja. (El-Um, El-Havi el-kebir) Ibn Tejmijje pojašnjava ovaj njihov stav i smatra da je i njihov stav usmjeren na zabranu igranja šaha. Naime, oni su smatrali da je kockanje samo ono što je zasnovano na opkladi, stoga ako se igra šah bez opklade, onda je mekruh. Međutim, zabrana igranja šaha nije zbog opklade i kockanja. Kaže Ibn Tejmijje: ''Dokazano je da se igrač šaha toliko udubi i zanese u igri i razmišljanju o svojim i suigračevim potezima, da na taj način zaboravi na samog sebe – niti zna ko je prisutan, niti odgovara na selam onome ko mu nazove, čak u tim trenucima ne osjeća ni glad ni žeđ, a da ne govorimo o spominjanju Allaha ili obavljanju namaza – tako da nalikuje pijanoj osobi. Allah, dželle šanuhu, kaže: ''Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?'' (Prijevod značenja El-Maide, 91)

S obzirom na činjenicu da su navedene negativnosti pretežno prisutne kako kod igrača tako i kod posmatrača igre, prioritetnije je da se igranje šaha, zbog ovih negativnosti, stavi na stepen zabrane.'' (Fetava Ibn Tejmijje) 

Razni propisi vezani za šah 

●  Propis o ulogu i nagradi koja se dobije igranjem šaha

 Ako se šah igra sa namjerom da se uzme nagrada, tada to poprima propis kockanja, a imetak koji se na taj način stekne je haram, što znači da je zabranjeno da se okoristi tim imetkom, ali ga može utrošiti u oblike dobročinstva, kao pomoć siromašnim i popravke puteva. (Fetava El-ledžne)

●  Propis o onome ko igra šah zbog nagrade

Takva osobaobavezna je što prije ostaviti kockanje, tražeći oprosta od Allaha, dakle, učinit će pokajanje (tevbu) za ono što je bilo, uz čvrstu namjeru da neće to ubuduće raditi. (Fetava El-ledžne)

●  Propis o svjedočenju igrača šaha

 Islamski učenjaci sva četiri mezheba smatraju da se ne prima svjedočenje:

1)  onoga ko igra šah zbog kockanja,

2)  onoga ko odgađa obavljanje namaza izvan njegovog vremena zbog toga,

3)  onoga ko je poznat po psovanju i laganju prilikom igranja šaha,

4)  onoga ko igra šah na javnim mjestima.

Hanefije i malikije prave razliku između osobe koja neprekidno igra šah i osobe koja šah igra povremeno, tako da ne primaju svjedočenje od osobe koja neprekidno igra, a primaju od osobe koja igra povremeno. (Medžme'al-enher, Mevahibul-dželil) Hanbelije nikako ne primaju svedočenje onoga ko igra šah, ali iz ovog propisa izuzimaju onoga ko igra iz običaja misleći da je to halal. (El-Mugni) Interesantno je da se propis igre šaha spominje u poglavlju o sudskopravnim odnosima, tačnije u poglavlju koje obrađuje čije se svjedočenje prima. 

●  Propis nazivanja selama igračima šaha

Imam Ebu Hanife ne smatra to preprekom, a njegovi učenici Ebu Jusuf, Muhammed ibn Hasan i imam Malik smatraju pokuđenim da se selam naziva onima koji igraju šah, u vremenu dok igraju šah, zato što su oni u stanju činjenja grijeha i na taj način treba negirati to što rade. (Fetava Hindije, Mevahibul-dželil)

●  Propis posmatranja šahovske igre

Pokuđeno  je sjediti i pratiti kako drugi igraju šah (Mevahibul-dželil), ali je strogo zabranjeno pratiti i gledati takmičenja u igranju šaha, kao što su šahovske olimpijade, u kojima kao nagradu pobjednik dobija milione dolara. Na onoga ko posmatra i prati šahovske olimpijade odnosi se isti propis kao i za onoga koji učestvuje u igri. (Ahkamul-musabekat) Jednom prilikom grupa ljudi je uhvaćena u pijenju alkohola i privedeni su Omeru ibn Abdul-Azizu, radijallahu anhu, pa je naredio da se bičuju. Kada su mu rekli: ''Među njima ima jedan koji je postač'', on je rekao: ''Počnite sa njim, zar nije čuo kur'anski ajet: 'On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni' (prijevod  značenja En-Nisa', 140).'' (Mehasinu tefsir i Ruhul-emani) Ovaj kur'anski ajet je dokaz da se na onoga koji prisustvuje zabranjenom odnosi isti propis kao i na onoga koji čini taj haram, jer je Allah objavio da su isti.

●  Propis organiziranja šahovskih turnira

Nema sumnje da su ovi turniri haram, jer su bazirani na nagradnom takmičenju i samim tim uzimaju propis kockanja. Otuda se zabranjuje praćenje tih turnira bilo putem novina, televizije, ili prisustvovanja uživo. (Ahkamul-musabekat)

●  Propis zapošljavanja u objektima u kojima se igra šah

Ovo je haram, jer se smatra pomaganjem u grijehu i neprijateljstvu, kako se navodi u kur'anskom ajetu: ''A ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu'' (prijevod  značenja El-Maide, 2). Također, novac koji se zaradi na takvom poslu, smatra se haram zaradom i musliman je obavezan da se riješi tog novca, tražeći nafaku na halal način. (Fetava El-ledžne) 

Šerijatski propis o igranju karti, domina, mice, bilijara i igre ne ljuti se čovječe 

Vjerniku su zabranjene sve ove igre. Ako se igraju radi nagrade, tada ulaze u kockanje koje je zabranjeno kur'anskim ajetom iz sure El-Maide, a sa druge strane, te igre su haram ako su razlog za: ostavljanje vadžiba, činjenje harama, nemarnost u izvršavanju ličnih potreba i potreba porodice, nepokornost roditeljima, kvarenje ahlaka, i ako se neprestano igraju. (Fetava El-ledžne ed-daime)Stalnoj komisiji za fetve iz Saudijske Arabije postavljeno je pitanje o igranju domina i karti u slobodno vrijeme, u krugu porodice i prijatelja i pod uvjetom da čovjek izvršava sve svoje obaveze i dužnosti, pa su odgovorili: ''Haram je igranje domina i karti, pa makar to bilo samo među djecom ili u krugu porodice. Djeca treba da se zabave onim što im je od koristi na ovom i na onom svijetu: učenjem Kur'ana, izučavanjem vjere i svim drugim što će njima a i drugima biti od koristi. Ako neko smatra da je to samo radi razonode, vara se u tome, jer je to prva stepenica ka kockanju.'' (Fetava El-ledžne ed-daime) Analogno spomenutom, isti propis odnosi se i na igranje mice, ne ljuti se čovječe i sl. Stalnoj komisiji za fetve iz Saudijske Arabije postavljeno je pitanje o igranju bilijara, pa su odgovorili: ''Provođenje vremena u tome je haram, jer se tako troši dragocjeno vrijeme u čemu vjernik nema koristi, čak će biti pitan za vrijeme provedeno u tome. S druge strane, to će mu postati navika i hobi, a možda će ga odvesti i u kockanje, tj. igranje za novac.Također, ako se igra bazira na principu da poraženi plaća žeton za iznajmljivanje bilijar-stola, i to se smatra haramom, jer iznajmljivanje bilijar-stola za igranje šerijatski neispravno i nije dozvoljeno. Novac koji uzima vlasnik tog salona je haram-suht, jer je to uzimanje tuđeg imetka za nešto što ne vrijedi i što nije dozvoljeno.'' (Fetava El-ledžne ed-daime)

Allaha molim da nas uputi na činjenje onoga u čemu je Njegovo zadovoljstvo, na popravak našeg stanja i da nas sačuva od svakog posla koji se suprotstavlja Njegovom zadovoljstvu, jer zaista je On Plemeniti i Blagi.

21. Januar 2011 | mr. Nihad Ljakić | Fikh | 40

Komentari: Nema komentara

Komentirajte