informativniislamskičasopis
0

Islamski svijet i njegovi vladari

U posljednih nekoliko sedmica svjedoci smo značajnih i velikih događaja i promjena u islamskom svijetu, naročito u Tunisu i Egiptu, s tim da postoji velika mogućnost da se prenesu i na druge islamske države. U različitim sredstvima informiranja spomenuti događaji definirani su i nazvani na različite načine, zavisno od samoga pogleda na njih i uloge islama u životu osoba koje se bave tim događajima. U ovome tekstu ne želim da analiziram šerijatski propis vezan za te događaje, jer to pripada učenjacima islamskoga ummeta, nego želim ukazati na neke najvažnije pouke i poruke tih istih događaja, jer nas je Uzvišeni Allah podstakao da spoznamo ono što je zadesilo prethodne narode: “Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili.“ (Prijevod značenja Ali Imran, 137)

Allahova svemoć

Svima nama dobro je poznata Allahova moć koja ne poznaje granice i za Njega ništa nije nemoguće: “…jer Allah sve može” (prijevod značenja El-Bekare, 20) Njegova naredba mora se ostvariti i dešava se na sljedeći način: “On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: ‘Budi’ – i ono bude (prijevod značenja El-Bekare, 117) Iako su ove činjenice poznate velikoj većini muslimana, nekako se izgube u svakodnevnom životu i tretiranju događajima koji ih okružuju. Vladar zaboravi da mu je Uzvišeni Allah dao vlast na zemlji i naredio mu da vlada prema Njegovim naredbama i zakonima. Ponaša se kao da nije u okvirima Allahove svemoći i odaje se dunjalučkim strastima i prohtjevima ne obraćajući pažnju na Dan polaganja računa, i na taj način dovodi svoje podanike u jadno stanje.  S druge strane, podanici zaborave da je iznad vladara Allah koji je svemoćan i da ga riječi “budi” može u treptaj oka lišiti vlasti i svih dunjalučkih privilegija i uživanja. Zaborave u svojim pokušajima mijenjanja vladara da se obrate Istinskom i Jedinome Vladaru i potraže Njegovu pomoć.

U takvom stanju dolazi do izražaja Allahova svemoć i neposlušni vladar bude protjeran, prisiljen na ostavljanje vlasti i tada mu ne pomaže njegova pokorna vojska i policija. Zahtjevi podanika ostvare se u vremenu i na mjestu kada i oni sami u potpunosti ne vjeruju u njihovo ostvarivanje. Da bismo lakše uvidjeli Allahovu svemoć u ovim događajima, pokušajmo sebi odgovoriti da li je bilo moguće srušiti komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji u njegovo najbolje vrijeme?

Allahovi zakoni

Život na ovome dunjaluku odvija se shodno Allahovim zakonima za koje On kaže: “U Allahovim zakonima ti nećeš naći promjena, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.” (Prijevod značenja Fatir, 43)  Najočitiji Allahovi zakoni u ovim događajima su “darivanje vlasti”, “zakon država ” i “zalima” (nepravednika). Uzvišeni Allah je istinski i jedini pravi i potpuni vlasnik vlasti: daje je kome hoće, uzima je od koga hoće, kada hoće i kako hoće. Uzvišeni je pojasnio tu činjenicu rekavši: “Reci: ‘O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš (istrgneš) je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ (ponižavaš); u Tvojoj ruci je svako dobro – Ti, uistinu, sve možeš!” (Prijevod značenja Ali Imran, 26) U tefsiru ovog ajeta može se reći: ”Reci, o Muhammede, sallallahu alejhi ve sellem: Ti si Vlasnik i Vladar svih stvari. Osobina ‘sveopće vlasti’ pripada samo Tebi i čitava ‘kraljevina’, gornja (nebeska) i donja (dunjalučka) pripada Tebi. Sve uređivanje stvari pripada Tebi. Stjecanje vlasti i njeno oduzimanje (istrgavanje) je shodno Allahovoj volji i to nije oprečno Allahovim zakonima, koji su razlozi za opstanak vlasti, njeno stjecanje i prestanak. Svi se ti povodi događaju i dešavaju sa Allahovom voljom jer ne postoji razlog koji je neovisan po pitanju neke stvari od Allahove volje. Naprotiv, svi ti povodi potpadaju pod Allahovu odredbu. Jedan od povoda, koje je Allah učinio, za stjecanje vlasti je iman – vjerovanje i dobro djelo od kojih je jedinstvo muslimana, pripremanje sredstava shodno svojim mogućnostima, strpljenje i međusobno nedijeljenje.“ (Tefsir Se’adi) Zar u spomenutim događajima ne nalazimo poruku iz prethodnoga ajeta? Zar Allah nije Taj koji daje vlast, a potom je uzima od koga hoće? Uzvisuje ili pak ponižava koga hoće? I “Ti, uistinu, sve možeš!”

Allahov sunnet je da države i vladavine imaju svoj početak koji u mnogim slučajevima bude obilježen represivnim mjerama kako bi se učvrstila vlast, potom se dešava vrhunac vlasti, a zatim silazna putanja i završetak ili slom države i vlasti, i sve to shodno Allahovoj mudrosti i volji: “Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.” (Prijevod značenja E’araf, 34) Pojedine vladare, u vrhuncu njihove vlasti, obuzmu osjećaji pojedinih vladara koji se navode kao primjeri u svojoj tiraniji: “Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti.” (Prijevod značenja Gafir, 29) Ovako postupa prema osobama koje žele popraviti stanje: “Ova dvojica su čarobnjaci” – rekoše jedni drugima – “hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu.” (Prijevod značenja Taha, 63) Također, od Allahovog sunneta je da prepusti vlast zalimu – nepravedniku, ili da prepusti pojedinim nepravednicima vlast nad drugima, shodno Svojoj mudrosti: “Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog onoga što su zaradili.“ (Prijevod značenja En’am, 129) Ponekad se oduži vlast tih zalima, shodno ljudskim proračunima, ali Allah dobro zna šta oni rade i kada odluči da ih kazni, kazni ih žestokom kaznom: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici (zalimi)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene (prijevod značenja Ibrahim, 42); “A mnogobošci (zalimi) će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti (prijevod značenja Šuara, 227) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista Uzvišeni Allah ‘prepusti’ zalimu nepravedniku, a kada ga uzme, onda mu neće moći izmaći,a potom je proučio: “Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.” (Buhari, br. hadisa 4686, i Muslim, br. hadisa 2583-61) “Nepravedni zaista neće uspjeti!” (Prijevod značenja En’am, 21) Čak štaviše, Uzvišeni Allah će kazniti zalima na dunjaluku prije ahireta: “Dvoje će Allah ubrzati (njihovu kaznu) na dunjaluku: nepravdu i nepokornost roditeljima.” (Bilježi Taberani, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Džami’a Albani, br. hadisa 137) A u drugoj predaji stoji: “Kazna dvoje vrata je ubrzana: nepravde i nepokornosti roditeljima.” (Bilježi ga Hakim u Mustedreku, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Džami’a Albani, br. hadisa 281)

Opasnost zulumanepravde

Uzvišeni Allah je sam Sebi zabranio nepravdu i učinio je zabranjenom između Njegovih robova: “O Moji robovi! Ja sam Sebi zabranio nepravdu i učinio je između vas zabranjenom, pa ne činite jedni drugima nepravdu.” (Muslim, 2577-55) Isto se navodi u hadisu: “Nepravda je tmina na Sudnjem danu.” (Buhari, 2447 , Muslim, 2578-56). Kadi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Rečeno je: ‘Hadis je shodan svojoj spoljašnosti gdje će tmine biti nad svojim vlasnikom tako da na Sudnjem danu neće naći pravi put. Dok će svjetlo mu’mina biti ispred njih i sa njihovih desnih strana. A moguće je da se ovdje pod tminama misli na nedaće kao što je protumačen ajet: ‘Reci: Ko vas iz strahota (tmina) na kopnu i moru izbavlja’, ili je moguće da ukazuje na okove i kazne.““ (Šerhu Muslim) Velika je opasnost nepravde kako po pojedinca tako i po društvo. Ona učini pojedinca poniznim, gladnim, žednim, bosim, napaćenim, nezaposlenim, neznalicom, potlačenim, a društva nazadnim, podanicima drugim narodima, saradnicima nevjernika protiv njihove braće muslimana, kazne se izvršavaju bez optužbe i suđenja i na kraju propast države, čak i da je muslimanska ako je nepravedna, kako je to pojasnio šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: “Zaista Allah učini da pravedna država opstoji iako je nevjernička, a ne nepravednu državu uništi iako je muslimanska.“ Također je rečeno: ”Dunjaluk opstoji sa pravdom i nevjerstvom, a ne opstoji sa nepravdom i imanom.“ Rekao je Poslanik: “Nema grijeha čija je kazna brža od nepravde i kidanja rodbinskih veza.” Nepravednik propada na dunjaluku, čak da mu je na ahiretu oprošteno, zato što je pravednost sistem svega. Ukoliko se stvar na dunjaluku izgradi na pravednosti, opstat će, iako njezin vlasnik nema udjela na ahiretu, a ukoliko se ne izgradi na pravednosti, neće opstati čak i da njezin vlasnik ima iman za koji će biti nagrađen na ahiretu.“ (Medžmuul- Fetava) Negativne posljedice nepravde naročito dolaze do izražaja ako znamo da se najvjerovatnije nalazimo u vremenu koje je Poslanik opisao kao “vlast adud” u kojoj će podanike pogoditi tlačenje, nepravda, arogancija i nasilje i u kojoj će vladati opaki pokvarenjak. (Hadis bilježi Ahmed, hadis je sahih, vidjeti: Silsile Sahihe od Albanija, br. hadisa 5, i Nihaje fi garibi eser od Ibn Esira)

Ljubav prema vlasti

Čovjek, shodno svojoj prirodi, voli vlast i pokušava je održati čak i upotrebom nedozvoljenih sredstava. Ta želja naročito dolazi do izražaja kada se vladar udalji od Allahovoga šerijata i kodeksa islamske vladavine i posluša zov svoje strasti, duše i prokletoga šejtana. Služi se podmuklim sredstvima: poigravanje sa ustavom, produživanje vremenskog perioda za mandat, doživotni mandat, nasljeđivanje bližnjih ili poslušnih, kao da do njega nisu doprle Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje pojašnjavaju istinsko značenje i stanje vlasti: “Zaista ćete vi težiti (interesirati se) za vlašću (upravu), a ona će biti razlog za kajanje na Sudnjem danu (za onoga koji ne bude radio kako treba).” (Buhari, 7148, Fethul-Bari) U vjerodostojnoj predaji kod Bezzara i Taberanija stoji: “Početak uprave je ukoravanje, njena sredina kajanje, a završetak kazna na Sudnjem danu.” (Fethul-Bari) Čak štaviše, ovakav vladar ne želi da se pokori riječima islamskih učenjaka koji ga pozivaju da ostavi vlast kako bi se spriječila smutnja i sačuvali muslimanski životi i imeci. Ne želi da se pokori volji naroda koji je, shodno njihovim ubjeđenjima i načelima, izvor njegovog legimiteta. Otuda je sasvim moguće da grupna – narodna mržnja ukazuje na Allahovu mržnju prema takvom vladaru, kako se navodi u hadisu: “A kada (Allah) zamrzi roba, pozove Džibrila i kaže: ‘Zaista ja mrzim tog i toga, pa ga i ti mrzi’, pa ga zamrzi Džibril. Potom Džibril poviče stanovnicima nebesa: Zaista Allah mrzi tog i toga pa ga i vi mrzite’, pa ga oni zamrze. Potom mu se stavi mržnja na Zemlji.“ (Muslim, 2637-157) Nepravedni vladar – zalim, zauzvrat, kao vid zahvalnosti što su ga izabrali, šalje narodu policiju i vojsku da ga ubijedi u ispravnost njegova ponašanja i riječi. Oglušava se na sve razumne pozive i ustrajan je da se u njemu obistine Allahove riječi: “Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš (istrgneš) je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ (ponižavaš), i on postaje Allahov ajet – znak na dunjaluku koji zaslužuje da se razmišlja o njemu i njegovom završetku: “Pa pogledaj kako su nasilnici završili!” (prijevod značenja Junus, 39).

Dvoličnjaštvo Amerike i Zapada

Zaista je nepojmljivo ponašanje Amerike i Zapada prema nepravednim vladarima protiv kojih se digao narod. Sa jedne strane pozivaju se na demokratiju, poštivanje ljudskih prava, slobodu ispoljavanja mišljenja, demonstracija i sličnoga, a sa druge strane podržavaju zalima da ostaje na vlasti uprkos njegovoj tiraniji, tlačenju, kršenju osnovnih ljudskih prava i slično. Zaista se to ne može drugačije definirati osim kao dvoličnjaštvo. Kao jedan od razloga za podržavanje zalima navodi se strah od islamista i islamske države. Spremni su žrtvovati svoju lažnu demokratiju radi straha od islama i spremni su podržati tiranina da guši islam i muslimane. Kada Allahova odredba mora da se dogodi, da se ostvare Njegovi sunneti i da propadne zalim, odriču se svoga vjernoga podanika i vraćaju se demokratiji ne stideći se svoga licemjerstva.

Očuvanje rezultata

Vrlo je važno očuvati postignute rezultate, od kojih je najvažniji vladavina islama u tim državama i prakticiranje islamskih propisa. Islam je dovoljan garant da će se ostvariti svi ljudski zahtjevi: slobode, pravednost, svaki prosperitet, mir čak i za nemuslimanske skupine. Stoga se ne smije dozvoliti da određene sumnjive osobe i skupine uzurpiraju pozitivne plodove događaja čak i ako su učestovali u njima. Dakle, ne treba dopustiti sekularistima, liberalima i njima sličnim da upropaste trud i žrtve i odvedu društvo iz jedne nepravde u drugu ili čak veću, i to udaljavanjem islama od društva i života pojedinaca. Naročito treba obratiti pažnju na šiitske pokušaje i nakane. Pokušavaju muslimanima prezentirati da su muslimani ehli-sunneta uzeli inspiraciju za svoja traženja prava iz njihove “islamske revolucije”. Tvrde da su uz te sunnijske narode u njihovim zahtjevima, s tim da su njihove stvarne nakane drugačije. Teže tome da sruše sunnijske države pod plaštom slobodnih demonstracija, jer te vlade, kakve god bile, u njihovom šiitskome shvatanju su nelegalne. Oni pokušavaju da na ruševinama tih vlada izgrade svoje šiitske države, kao što sada pokušavaju u Bahreinu, a možda poslije u Jemenu i Libanu i nadaju se da će im se vrata otvoriti za širenje njihove neispravne akide, jer te sunnijske vlade nisu dozvoljavale šiitsku da’vu. Ako su iskreni u svojim demokratskim tvrdnjama, pa zašto ubijaju i ranjavaju svoje demonstrante u svome glavnom gradu? Zašto u svome parlamentu pozivaju na linčovanje vođa opozicija? Oni su lažovi i islamski učenjaci pojasnili su njihove zle nakane prema ehli-sunnetu, zato ih se moramo pričuvati.

Ružna svita

U spomenutim događajima došla je do izražaja opasnost iskvarene svite vladara koja ga nije istinski savjetovala niti mu naređivala dobro i odvraćala od zla, čak štaviše sarađivali su sa njim u njegovoj nepravdi. Prikrivali su pravo tragično stanje podanika i ubjeđivali ga da je sve u najboljem stanju. Čak štaviše, u najtežim i najpresudnijim trenucima prije svrgnuća, pokušavali su da ga odvrate od neizbježnih radnji i koliko-toliko časnog završetka. Prethodno spomenuti običaj odnosi se na većinu osoba koje okružuju vladare osim onih kojima se Allah smilovao. Uzvišeni Allah spomenuo je “glavešine” na oko sedamnaest mjesta u Kur’anu i to sve u negativnom kontekstu. Evo šta su glavešine savjetovale faraonu: “A glavešine naroda faraonova rekoše: ‘Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?’ – On reče: ‘Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo njima. (Prijevod značenja E’araf, 127) Nuhu, alejhis-selam, glavešine su odgovorile na ovaj način: “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!’ A glavešine naroda njegova su odgovarale: ‘Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.” (Prijevod značenja E’araf, 59-60) Također, Poslanik je nagovijestio da će svaki vladar imati dvije družine (pratnje): jednu koja će mu naređivati i podsticati ga na dobro i drugu koja će mu naređivati i podsticati ga na zlo, a sačuvan (zaštićen) je onaj koga Allah sačuva (zaštiti). (Buhari, 6611). Zato je obaveza na vladarima, koji žele da uspiju na dunjaluku i spase se na ahiretu i koji žele prosperitet islamu i muslimanima, da sebi odabiru plemenitu i čestitu svitu koja se boji Allaha i vjeruje u Dan polaganja računa.

Opasnost grijeha

U ovakvim događajima i nepravdi vladara ne treba smatrati da je jedini razlog jadnog stanja vladar i njegova nepravda, već se moramo i mi sami preispitati i vidjeti koje smo grijehe počinili i potom doživjeli da nad nama vlada jedan zalim. Uzvišeni Allah, pojašnjavajući razlog poteškoće ljudi, rekao je: “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti(prijevod značenja Šura 30); “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili (prijevod značenja Rum, 41); “To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna(prijevod značenja Enfal, 53);“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni (prijevod značenja Ra’d, 11). Stoga, ako želimo da Allah izmijeni naše sveukupno stanje i stanje naših vladara, moramo iskreno primjenjivati islam u svojim životima, u našem ophođenju sa svim ljudima i naročito sa našim Gospodarom. Molim Uzvišenoga Allaha da olakša svim muslimanima i popravi njihovo stanje i stanje njihovih vladara.

18. Mart 2011 | Ummet danas | 41

Komentari: Nema komentara

Komentirajte