informativniislamskičasopis
0

Istinska pozadina šiitske revolucije u Bahreinu

Šiitske namjere u Bahreinu usmjerene su u pravcu rušenja sunnijske vlade u Bahreinu i postavljanja šiitske vlade koja će služiti njihovim interesima u tom području, a naročito ugrožavanjem saudijskih vitalnih interesa koji se nalaze na nekoliko desetina kilometara, kao i osnivanje šiitske države koja će biti polazna tačka za dalja ostvarivanja iranskih interesa u državama na području Arapskog zaljeva, kao što su Kuvajt, Saudija, Katar, Emirati i Oman. Vrlo je važno napomenuti da zadnji događaji u Bahreinu nisu jedini, već su im prethodili drugi događaji nakon Iranske revolucije 1978. godine koji su imali isti cilj – uspostavljanje šiitske vlade. U cilju ostvarenja svojih namjera, Iran je mobilizirao sve moguće vjerske, ekonomske, medijske i druge potencijale kako unutar Bahreina tako i van njega.

U prošlosti se Bahreinom nazivalo zapadno obalno područje Arapskoga zaljeva koje se proteže sjeverno od grada Basre, na jugu Iraka, do Muskata, glavnoga grada Omana, a u zadnje vrijeme Bahrein je kraljevina. Bahrein je prije islama bio perzijska kolonija kojom su upravljali arapski vladari, a stanovništvo su činili Perzijanci, židovi, kršćani i idolopoklonici – Arapi iz Nedžda. Osme godine po Hidžri, Bahrein ulazi u okrilje islama, a samim tim i u sastav Emevijske, Abbasijske i Osmanske imperije. U vrijeme Abbasija pojavljuju se određene državice koje upravljaju ostrvom Bahrein, od kojih je najzlogasnija bila država karamita (šiitska batinijska sekta). Portugalski kolonizatori okupirali su ostrvo Bahrein od 1521. sve do 1602. godine. Nakon toga vlast je pala u ruke Iranaca safevija do 1783. godine, kada Arapi Utbe, od kojih potječe sadašnja kraljevska porodica Bahreina Ali Halife, protjeruju Irance, a Utbe sklapaju ugovor zaštite sa Britancima sve do stjecanja nezavisnosti 1971. godine.

“Šiitska većina”

Šiiti, koji su muslimanima poznati po svojim lažima i tukjom (dvoličnjaštvom), u posljednje su vrijeme počeli da koriste teoriju “većine” putem koje pokušavaju da dokažu svoje pravo na vladanje u državama u kojima žive, kao što je Irak i sada Bahrein, ili pak da traže posebne privilegije, kao što je to slučaj sa Libanom, Kuvajtom, Saudijom i Jemenom. Tvrdnja da šiiti čine veliku većinu stanovništva u Bahreinu, čak i do 75%, nije tačna, jer nisu u mogućnosti da prilože niti jedan validan dokaz, dok sa druge strane postoje dokazi koji ukazuju da je broj šiita približan broju sunnija ili pak malo veći. Centar za razvojne studije ”Ibn Haldun” u istraživanjima iz 1993. godine naveo je da Arapi sunnije čine 45% stanovništva, kao i Arapi šiiti, dok Iranci čine oko 8%, od čega je jedna trećina sunnija, a dvije trećine su šiiti. Također, na općinskim izborima 2002. godine šiiti su jedva uspjeli da osvoje približno polovinu mjesta. Uprkos šiitskim pritužbama na račun bahreinske vlade, oni su ostvarili velika prava i bahreinska vlada je učinila nepojmljive ustupke kako bi udovoljila ovoj kategoriji stanovništva: dala im je ministarska mjesta i polovicu parlamenta kojeg imenuje kralj, dopustili su im da prakticiraju svoje ibadete u javnosti kao što je Ašura, kao i pravo na prezentiranje u državnim medijama, tako da u tim danima prerastaju u šiitske medije, zatim vlada im daje finansijsku i materijalnu potporu za pripremanje njihovih ceremonija, a također su im službeno dopustili da izgrade oko 1100 husejnija, što je ogroman broj i ujedno najveći broj u jednoj državi srazmjerno broju stanovnika, dok sunnije imaju samo 500 mesdžida. Također, bez smetnje su iskorištavali svoje državne funkcije u korist šiita, tako da je od 70 bahreinskih studenata u inostranstvu bilo 65 šiita, a samo 5 sunnita, jer je odgovorna osoba za to bila šiitkinja. U institutu za izučavanje zanata veliki procenat su činili šiiti, čak što više nije se u državi pravila razlika između sunnija i šiija, tako da su okupirali neke vitalne državne oblasti, kao što je školstvo i tržište voća, povrća, mesa, ribarstva i apotekarstva. Sveukupno stanje građana i njihovih sloboda bilo je na visokom nivou, kako su to potvrdile vodeće svjetske organizacije za ljudska prava. Na kraju kako su šiiti zahvalili za sve te privilegije?

“Narodna revolucija”

U početku svoga prevrata šiiti su u Bahreinu svoje aktivnosti pokušali da predstave kao “sveukupnu narodnu mirovnu revoluciju” u kojoj učestvuju svi ljudi pa čak i sunnije u sklopu arapskih narodnih revolucija protiv nepravednih vladara u Egiptu, Tunisu, Libiji i Jemenu. Na protestima su se pozivali na svoja ljudska prava, na ugnjetavanje i nepravdu vladajućeg režima, nosile su se nacionalne zastave, pozivalo se na ljubav prema domovini, dijelilo se cvijeće policiji i sl. Međutim, kako je vrijeme odmicalo prave šiitske nakane su dolazile do izražaja i zatražili su rušenje režima. Kada je ponestalo demokratskih sredstava, demostranti su pribjegli represivnim  i drugim metodama karakterističnim za šiite: počele su paljevine, rušenja, napadi na strane sunnijske radnike, napadi na policiju, gaženje policije pomoću auta, zarobljavanje policije, njihovo ispitivanje, maltretiranje, okupiranje zdravstvenih ustanova i vršenje terora u njima, napad na Univerzitet u Bahreinu, njegovo rušenje i napadi na učenike, paralizovane su vitalne državne ustanove. U sklopu prošiitske medijske kampanje korištene su razne ilegalne metode sa ciljem prikazivanja državnog terora i ubistava demonstranata. U tu svrhu korišteni su fotošopovi i inscenirano je veliko prisustvo nepostojeće policije na zgradama u blizini demostranata, krv na tijelima demostranata bez rana, pucnjava, ranjavanje i ubistva demostranata, scene “povrijeđenih” demostranata koje ukazuju na korištenje bojnih otrova putem korištenja medicinskih preparata koji daju iste simptome, a u prikazivanju ranjavanja demostranata koristile su se kese sa vještačkom krvlju i drugi medicinski preparati.

Šiitski ciljevi u Bahreinu

Šiitske namjere u Bahreinu usmjerene su u pravcu rušenja sunnijske vlade u Bahreinu i postavljanja šiitske vlade koja će služiti njihovim interesima u tom području, a naročito ugrožavanjem saudijskih vitalnih interesa koji se nalaze na nekoliko desetina kilometara, kao i osnivanje šiitske države koja će biti polazna tačka za dalja ostvarivanja iranskih interesa u državama na području Arapskog zaljeva, kao što su Kuvajt, Saudija, Katar, Emirati i Oman. Vrlo je važno napomenuti da zadnji događaji u Bahreinu nisu jedini, već su im prethodili drugi događaji nakon Iranske revolucije 1978. godine koji su imali isti cilj – uspostavljanje šiitske vlade. U cilju ostvarenja svojih namjera, Iran je mobilizirao sve moguće vjerske, ekonomske, medijske i druge potencijale kako unutar Bahreina tako i van njega. Šiiti unutar Bahreina bili su obučavani u kampovima Hezbollaha u Libanu i Revolucionarne garde u Iranu kako da dignu ustanak, paraliziraju državu i svrgnu sunnijsku vladu, što potvrđuje i oružje pronađeno unutar šiitskih naselja, a i medijska kampanja koja je vođena u pravcu ostvarivanja ciljeva demonstranata. Inače, Iran svoje namjere bazira na vjerovanju da svaka vlada koja nije izgrađena na šiitskoj akidi nije legitimna i mora da se sruši, a na njenim ruševinama mora se izgraditi šiitska vlada. Također tvrde da je Bahrein “perzijsko-safevijsko naslijeđe” koje se treba vratiti pravom nasljedniku Iranu iako je povod nasljeđivanja “okupacija” Bahreina i saradnja sa kolonizatorskim državama kao što su Portugal, Španija i druge. Tako šiitski zvaničnici ističu da je Bahrein dio Irana, da je četrnaesta administrativna iranska jedinica, i sam šah (vladar) Irana je ostavio tri prazne stolice u iranskom parlamentu koje aludiraju na Bahrein, tako da Iran nije priznavao bahreinske pasoše. Izjava predsjednika iranskih ministara 1944. godine odslikava iranske želje: “Prevladavajući osjećaji kod svih perzijskih vlada jeste da ‘Perzijski zaljev’ od početka Šatul-Asaba  (Irak) do Muskata (Oman) sa svim njegovim ostrvima i lukama bez sporenja pripadaju Perziji.”

Međusobna solidarnost

U šiitskoj revoluciji u Bahreinu došla je do izražaja organiziranost i međusobna solidarnost. Svako je znao svoju ulogu i te uloge su međusobno povezane i imaju za krajnji cilj rušenje sunnijske vlade. Demonstranti su tačno znali kako da zatvore ulice, paraliziraju državu, pripreme hladno oružje i molotovljeve koktele, dovedu muškarce u dvorište Univerziteta u Bahrein i izvrše napad. U revoluciji su iznutra učestvovali intelektualci, šiitska ulema, sportisti, “borci za ljudska prava”, zdravstveni radnici i dr., ali isto tako i razne skupine iz inostranstva, kao što je Kuvajt, Irak, Hezbollah iz Libana i naravno Iran. Šiitski lokalni i svjetski mediji pomno su pratili revoluciju i nastojali da “plemenito” dostave svjetskoj javnosti njenu legitimnost i opravdanost ne ustručavajući se da koriste montažu ili pak naruče učešća gledalaca u kojima žene plaču i tvrde da ih bahreinska vlada bombardira avionima, dok bježe sa svojom djecom.

Neopisiva mržnja

Događaji u Bahreinu izbacili su na površinu skrivenu neopisivu mržnju šiita prema sunnijama. Jedan od zarobljenih policajaca izjavio je da je jedna šiitska doktorica rekla da će ga ona lično ubiti. Autima su gazili policajca koji je ionako ležao na zemlji i to više puta. Ubijani su i ranjavani sabljama i noževima sunnijsko-azijski radnici i potom su maltretirani u zdravstvenim ustanovama okupiranim od strane šiita. Najžalosniji je slučaj sunnijskog mujezina i njegovih prijatelja koji su maltretirani i na kraju su mujezinu odsjekli jezik i nanijeli mu teške rane tako da se nalazi u komi na intenzivnoj njezi. Zaista se musliman upita odakle sva ta mržnja i spremnost za napad? Iako smo navikli na ovakve izljeve mržnje od strane njihovih fanatičnih vođa, ipak se moramo zapitati otkud takvo ponašanje kod jedne doktorice? Zaista to potječe samo od vjerovanja koje sije neopisivu mržnju u dušama svojih sljedbenika prema svakom neistomišljeniku.

Uzvišeni Allah štiti Svoje ispravne sljedbenike

Šiitu u Bahreinu i njihovi naredbodavci bili su ubijeđeni da će njihova revolucija uspjeti. Očekivali su da će se svjetska javnost saosjećati sa njihovom “narodnom revolucijom”, da sunnije unutar Bahreina i van njega nemaju snage da im se odupru, te da se Arapi, kao oko većine pitanja, neće moći složiti ni u vezi ovog pitanja i da neće moći praktično ništa učiniti. Međutim, zahvaljujući Allahu, sunnije, kako učenjaci tako i obični ljudi, pokazali su da shvataju pravu nakanu šiita i pokazali su odgovarajuću odgovornost naspram događaja. Sunnijski učenjaci pojasnili su prave nakane šiita, a na hiljade sunnija iz Bahreina izašlo je na ulice i diglo svoj glas protiv šiitske revolucije. Na kraju, u sklopu bezbjednosnih ugovora unutar “Kooperativnog vijeća država Arapskog zaljeva”, Saudija, Kuvajt, Emirati, Katar i Oman poslali su svoje policijske snage u Bahrein sa ciljem uvođenja reda i mira u državi. Ovaj postupak doveo je šiite do ludila pa su ga pokušali definirati kao okupaciju Bahreina, miješanje u unutrašnje stvari i potom su pribjegli prijetnjama, naročito Saudiji.

Umjesto zaključka 

Ovim se tekstom pokušava ukazati na istinsku pozadinu šiitske revolucije u Bahreinu i ne želi se braniti bahreinska vlada, s tim da se mora imati na umu da bahreinska sunnitska vlada predstavlja sunnije u Bahreinu i štiti njihove interese spram šiitskih napada i interesa, i ukoliko se može tolerirati međusobno razilaženje i kritiziranje unutar sunnijskih krugova i između njih samih u normalnim okolnostima, onda se ono ne može u vrijeme kada su sunnije izložene šiitskim napadima i kada su ugroženi njihovi vitalni interesi.

Također naredni dani i mjeseci, sa Allahovim dopustom, pokazat će šta se zapravo dešavalo u Bahreinu i u kojem pravcu će se stvari odvijati. U tom pogledu muslimani moraju obratiti pažnju na iransko nadiranje i izvoz njihove revolucije. Možda se čitalac zapita kakvu vezu ima ovaj tekst sa nama Bosancima i našom državom Bosnom? Svi znamo da šiiti i njihove misionarske institucije rade danju i noću u Bosni i pozivaju u svoju neispravnu akidu. Vatra se lahko ugasi u početku, dok je samo plamičak, ali kada se jednom razbukta, teško će se poslije toga ugasiti.

(Korišteni izvori za pisanje teksta: Televizija Bahrein, Tv Visal, Tv Safa, webportali: albainah.net, islamtoday.net,dd-sunnah.net, islammemo.cc,almoslim.net)

26. Maj 2011 | Ummet danas | 42

Komentari: Nema komentara

Komentirajte