informativniislamskičasopis
0

Itikaf u Ramazanu

Itikaf znači bdijenje nad nečim ili na nekom mjestu, bez razlike da li se radi o dobru ili zlu. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: „Kada (Ibrahim) reče svome ocu i svome narodu: Kakvi su to kipovi nad kojima bdijete.” (Prijevod značenja El-Enbija, 52.) Što u prenesenom smislu znači da su bdjeli u ibadetu tj. obožavajući ih. Međutim, u šerijatskom smislu se pod itikafom podrazumijeva boravak u džamiji sa nijjetom približavanja Allahu, subhanehu ve te’ala.

 

Utemeljenost itikafa u islamskom pravu

Među učenjacima postoji konsenzus o pravosnažnoj utemeljenosti itikafa u islamu jer je Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, svake godine zadnjih deset dana Ramazana ulazio u džamiju sa nijjetom itikafa,a kada je došao Ramazan u godini kada je Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, preselio na Ahiret, u itikafu je boravio dvadeset dana. Ovu predaju bilježe Buharija, Ebu-Davud i Ibn-Madže. Nakon smrti Allahovog poslanika, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, u itikaf su ulazile njegove supruge tako što su im ashabi ogradili jedan dio džamije zastorima gdje su boravile u itikafu. A isto tako i ashabi su ulazili u Ramazanu u itikaf sve sa ciljem da se približe Allahu, subhanehu ve te’ala.

 

Vrste itikafa

Itikaf se dijeli na dvije vrste: sunnet i vadžib. Sunnet je onaj na koji se musliman odluči u smislu dobrovoljnog ibadeta kojim se želi približiti Allahu, subhanehu ve te’ala, slijedeći pri tome Allahovog poslanika, sallallahu te’ala ‘alejhi ve selem. Ovakav čin je potvrđen u zadnjoj trećini Ramazana kao što je prethodilo. Obavezni ili vadžib itikaf je onaj na kojeg se musliman obaveže u smislu zavjeta pa kaže: ‘Obavezujem se na itikaf radi Allaha’ ili ’ Ako mi Allah ozdravi tog i tog bolesnika ja ću ući u itikaf toliko i toliko dana’. Buharija bilježi predaju da je Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, rekao: „Onaj ko se zavjetuje na pokornost Allahu, neka to i učini.” Također kod Buharije se bilježi predaja da je Omer, radijallahu ‘anh, rekao: „Allahov Poslaniče, zavjetovao sam se da ću boraviti u itikafu jednu noć u Mesdžidil Haramu.” Pa mu je rekao: „Ispuni svoj zavjet.”

 

Vrijeme itikafa

Obavezni itikaf će biti obavljen shodno onome na što se čovjek zavjetuje. Ako se zavjetovao na jedan dan ili više, na njemu je obaveza da ispuni ono na šta se zavjetovao. Kada je riječ o dobrovoljnom itikafu onda njegovo vrijeme nije određeno. Njegova realizacija će se upotpuniti bivanjem u džamiji sa nijjetom itikafa, bez razlike da li se radi o dugom ili kratkom periodu. Tako da će, za period u kojem je boravio u džamiji, biti nagrađen. Pa ako izađe te se povrati u džamiju obnovit će nijjet ako ima namjeru itikafa. Od Je’ale b. Umejje se prenosi da je rekao: „Ja u džamiji ostanem jedno vrijeme i to sa nijjetom itikafa”. Ata’ kaže: „To je itikaf onoliko koliko bude boravio u njemu. Ako bude sjedio u džamiji sa nijjetom činjenja dobra on se smatra da je u itikafu, u suprotnom ne”. Kada se osoba nađe u dobrovoljnom vidu itikafa ima pravo da ga prekine kad poželi, čak i prije vremena kojeg je zanijetio. Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da, kada je Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, htio ući u itikaf, klanjao bi sabah namaz, a zatim ušao u itikaf. Jednom je htio da uđe u itikaf zadnjih deset dana Ramazana, pa je naredio da mu se pripremi mjesto u džamiji. Aiša kaže: „Kada sam to vidjela,naredila sam da se i meni pripremi isto tako mjesto. Tako su postupile i ostale žene Allahovog poslanika, sallallahu te’ala ‘alejhi ve selem. Kada je klanjao sabah pogledao je u te šatore unutar džamije pa je rekao: „Šta je ovo? Zar ovim dobročinstvo želite?” Zatim je naredio da se ukloni njegov šator i naredio je svojim ženama da one uklone svoje šatore, a onda je odgodio itikaf do prvih deset dana ševala”. Dakle ova predaja ukazuje da je dopušteno prekinuti sa itikafom nakon što se uđe u njega. Također u ovom hadisu je dokaz da muž ima pravo zabraniti ženi ulazak u itikaf bez njegove dozvole. Ovaj stav zastupa većina učenjaka, ali se razilaze po pitanju šta ako joj početno dopusti zatim zabrani? Tako da Šafija, Ahmed i Davud smatraju da ima pravo zabraniti joj i izvesti je iz dobrovoljnog itikafa.

 

Uslovi itikafa

Osoba koja ulazi u itikaf mora biti muslimanom, razumnim, čistim od džunupluka, mjesečnice ili postporođajnog ciklusa. Tako da nevjerniku, djetetu koje ne razlikuje stvari, džunupu, ženi u mjesečnici ili postporođajnom periodu nije valjan itikaf.

 

Sastavni dijelovi itikafa

Suština itikafa je boravak u džamiji sa nijjetom približavanja Allahu,subhanehu ve te’ala. Tako, da ako se nema namjera boravka u džamiji ili bez nijjeta pokornosti, onda se itikaf neće ni realizovati. Obaveza nijjeta se može shvatiti iz riječi Uzvišenog kada kaže: Nije im bilo naređeno osim da Allaha obožavaju iskreno Njemu vjeru da ispoljavaju. (Prijevod značenja El-Bejjine, 5.) Također Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, kaže: „Djela se vrijednuju prema namjerama. Svakom čovjeku pripada ono što je naumio…” Drugi sastavni dio valjanost itikafa je da bude u džamiji jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: Nemojte se približavati ženama dok ste u džamijama u itikafu. To su Allahove granice pa im se nemojte prbližavati. Tako Allah pojašnjava Svoje ajete ljudima da bi se bojali. (Prijevod značenja El-Beqare, 187.) Dakle, da je itikaf valjan na nekom drugom mjestu, a ne samo u džamiji onda se zabrana polnog odnosa ne bi spomenula u kontekstu itikafa u džamiji što ukazuje da kvari itikaf. Time se ukazuje da itikaf mora biti unutar džamije.

 

Plodovi Itikafa

Plodovi itikafa su mnogobrojni i u njima je odgovor zbog čega da činimo itikaf, zbog čega da ostavljamo svoje porodice, ostavljamo svoje poslove, ustežemo se od mnogih stvari. Ukratko ću spomenuti neke plodove itikafa:

  • Iskrenost-navikavanje i odgajanje na iskrenosti, jer te u itikafu niko ne vidi mimo Allaha, subhanehu ve te’ala. Na čovjeku je da obožava Allaha kao da ga vidi, pa, ako ne može tako onda neka bude svjestan da On, subhanehu ve te’ala, njega sigurno vidi.

  • Odgajanje duše na ostavljanju bespotrebna govora, viška hrane i pića, bespotrebna miješanja i posjećivanja drugih.

  • Odgajanje duše na ibadetu, naročito: noćnom namazu, učenju Kur’ana, zikru, traženju oprosta i upućivanju dove Svevišnjem Allahu.

  • Jačanje veze sa Uzvišenim Gospodarom.

  • Pronalazak vremena za razmišljanje, što je teško naročito u vremenima iskušenja i smutnji.

  • Boravak u itikafu te podsjeća na tvoju samoću u kaburu koju će svako od nas da doživi.

  • Obračunavanje sa svojom dušom po pitanju vjere i dunjaluka, po pitanju ibadeta i svega drugog.

  • Racionalno iskorištavanje vremena.

  • Navikavanje duše na strpljenje i ostavljanje mnogih prohtjeva.

  • Oživljavanje jednog od mnogobrojnih sunneta koje su ljudi zapostavili.

  • Ostavljanje ili barem umanjivanje grijeha.

 

Stvari koje kvare itikaf

Od stvari koje kvare itikaf su:

  • Izlazak bez šerijatski opravdanog razloga i bez velike potrebe

  • Spolni odnos, na čemu je konsenzus muslimana kao što spominje Ibnul-Munzir i Ibnu-Hubejra.

  • Druženje sa suprugom iz strasti, dočim ukoliko ne bude sa strastima tada to neće pokvariti itikaf.

  • Izlazak sperme usljed razmišljanja, dugog pogleda ili neprestanih pogleda, druženja i sl.

  • Hajz i nifas.

  • Gubljenje pameti usljed upotrebe opojnih sredstava.

  • Otpadništvo od islama.

  • Prekidanja nijjeta boravka u itikafu, tj. da kažeš: „Ja sada prestajem biti u itikafu”(nije nužno da kaže jer znamo da je nijjet vezan za srce ne za izgovor), pa makar i bio u mesdžidu, dok, ukoliko kažeš: „Večeras, poslije akšam namaza, ću izaći iz itikafa”, pa ne izađeš, to neće pokvariti tvoj itikaf, ili ako se dvoumiš hoćeš li napustiti ili ne, to takođe ne kvari tvoj itikaf.

  • Smrt, zbog hadisa: „Kada umre sin Ademov, prestaju njegova djela osim u tri slučaja.”

 

Šta je poželjno, a šta pokuđeno osobi da čini dok je u itikafu

Lijepo je da onaj ko je u itikafu čini što više dobrovoljnih ibadeta. Da upotpuni vrijeme namazom, učenjem Kur’ana, veličanjem Allaha, subhanehu ve te’ala, ili jednom riječju rečeno zikrom, istigfarom, salavatima na Allahovog poslanika, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, dovom i svim ostalim vidovima pobožnosti kojima se rob može približiti Allahu, subhanehu ve te’ala. Pokuđeno mu je da se zabavlja svim onim što nije od ibadeta, kao što je nekoristan i bespotreban govor. Ali isto tako pokuđeno mu je da prekine razgovor u cjelosti misleći da je to ibadet. Buharija, Ibn Madže i Ebu Davud bilježe predaju od Ibn Abbasa da je jednom prilikom Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, držao hutbu pa je primijetio čovjeka kako stoji pa je upitao za njega. Rekli su da je to Ebu Israil, zavjetovao se da će stajati i da neće sjediti, niti ući u hladovinu i da neće pričati, nego da će postiti. Pa je Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve selem, rekao: „Naredite mu neka priča, nek uđe u hladovinu, neka sjede i neka nastavi sa svojim postom.” Ebu Davud bilježi predaju od Alije, radijallahu ‘anh, da je Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, rekao: „Nije dopušteno punoljetnom čovjeku da spoji dan i noć u šutanju.”

Tako da na kraju sve ovoga i prikaza određenih propisa vezanih za itikaf svaki musliman mora iskoristiti Ramazan kao period posebne sezone u kojoj će se saprati od grijeha i truditi da se spasi od Vatre. Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, se najviše posvećivao ibadetu u zadnjih deset dana Ramazana, što nije činio ni u jednom drugom mjesecu. Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi da kada bi nastalo deset zadnjih dana Ramazana, Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, bi stegao svoju odjeću (dakle ne bi prilazio ženama), oživio bi noć i budio bi svoje ukućane. Između ostalog je bio i ovaj vid ibadeta tj. itikaf kao što imam Zuheri rahimehullah kaže: „Čudni li su muslimani, zapostavili su itikaf iako ga Allahov poslanik, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem, nije ostavljao otkako je došao u Medinu, pa sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.”

Brate muslimanu, znaj da je veličanstvena stvar oživjeti ovaj sunnet, zato počni od sebe jer ti dunjaluk predstavlja jedan kratki period kroz koji ćeš brzo proći. Zato odvoji ovaj mali broj dana da se približiš svome Gospodaru u pokornosti samo Njemu subhanehu ve te’ala.


 

1. Septembar 2007 | Fikh | 20

Komentari: Nema komentara

Komentirajte