informativniislamskičasopis
0

Jutarnji i večernji zikr – dnevna doza sigurne zaštite od šejtana

Svaki musliman, bez obzira u kojem vremenu i mjestu živio, mora biti oprezan i spreman na napade svog najvećeg neprijatelja – šejtana. O tome da je šejtan najveći neprijatelj čovjeku potvrđuju nam mnogobrojni ajeti iz Kur’ana, a jedan od njih jeste i ajet: “Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.” (Fatir, 6)

Zbog čega šejtana smatramo svojim najvećim neprijateljem?

●  Šejtanov glavni cilj jeste da svoje sljedbenike odvede u Džehennem

Šejtanov primarni cilj, kao što smo mogli vidjeti u citiranom ajetu, jeste da svoje pristaše poziva u nepokornost Allahu i da oni kao takvi završe u Džehenemu. “A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede” (En-Nisa, 60); “O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, 21)

●  Šejtan je nevidljiv za ljudsko oko, što ga čini skrivenim neprijateljem

Džini, kao Allahova stvorenja na Zemlji kojima je Uzvišeni, kao i ljudima, naredio da Mu budu pokorni, dobili su naziv prema glagolu (جَنَّ) – dženne, što znači prekriti nešto da se ne vidi, sakriti nešto. (Nihajetu fi garib el-hadis vel-eser, 1/307)

Šejtani su džini nevjernici, dok džine vjernike ne nazivamo šejtanima, kao što kaže Ibn Hadžer: “U hadisu se potvrđuje postojanje šejtana i džina, koji su ista stvorenja. Kufr i iman prave razliku između ovih naziva, tako da za one od njih koji su vjernici ne upotrebljavamo naziv ‘šejtan’.” (Fethul Bari, 8/675) Dakle, Iblisa, kao vođu šejtana, i njegovu vojsku ljudsko oko ne može registrovati. “On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite.” (El-A’raf, 27)

Ovdje treba izuzeti slučaj Allahovog poslanika Sulejmana, alejhis-selam, i njegovih podanika, kome je Allah dao jednu od mudžiza da mu džini budu pokorni, pa je on mogao s njima da razgovara i da ih vidi. U komentaru hadisa u kojem je spomenuta mudžiza Sulejmana, alejhis-selam, Ibn Hadžer kaže: “Hatabi dokazuje ovim hadisom da su i podanici Sulejmana, alejhis-selam, mogli vidjeti džine u stvarnom liku, kada su se kretali.” (Fethul-Bari, 6/459)

Također, ovdje treba izuzeti slučaj kada šejtani i džini preuzmu oblik insana ili neke od životinja, što je potvrđeno u ispravnim hadisima. Rekao je šejhul-Islam Ibn Tejmijja: “Džini se znaju pretvoriti u lik čovjeka i životinja. Znaju se pretvoriti u zmiju, i škorpiona, zatim mogu se pretvoriti u devu, kravu, sitnu stoku, u konja, mazgu, magarca, u pticu…” (Medžmuul-fetava, 19/44)

Što se tiče njihovog pravog izgleda, u kojem ih je Allah stvorio, ono je nedostupno ljudskom oku, kao što kaže imam Šafija: “Svaki čovjek, osim vjerovjesnika, koji bude tvrdio da je vidio džina, pokvario je svoj šehadet.” (Tefsirul-Menar, 7/526)

Rekao je Ibn Hazm: “Oni nas vide, a mi njih ne vidimo.” (El-Fasl fil-Milel vel-ahvaun-nihel, 5/12)

Rekao je Kurtubi: “Nuhas, u tumačenju riječi Uzvišenog: ‘odakle vi njih ne vidite’, rekao je da se ukazuje na to da se džini (u svom pravom liku) ne vide osim u vrijeme vjerovjesnika…, a mogu se vidjeti ukoliko preuzmu neki drugi lik…” (Kurtubi, Tefsir, 7/186)

●  Šejtani mogu napadati na čovjeka u svako doba dana i noći

Šejtanski napadi nemaju tačno precizirano mjesto napada ni određeno vrijeme, niti je poznata taktika koju će ovaj zakleti neprijatelj vjernika do Sudnjega dana upotrijebiti protiv određene osobe u trenutku napada, što ćemo obrazložiti kroz šerijatske dokaze u nastavku teksta. Stoga je veoma bitno za svakog onoga koji drži do svoje vjere i koji je kao svoj glavni i krajnji cilj postavio vječni boravak u džennetskim vrtovima, da njegova spremnost na odbranu od šejtanskih napada bude u formatu 24/7, to jest svakog dana u sedmici, i to dvadeset četiri sata dnevno. Uzvišeni Allah jasno nam daje do znanja u Kur’anu da je otac i vođa svih šejtana – džina (u daljem tekstu ćemo govoriti o šejtanima iz reda džina), Iblis, nakon odbijanja da učini sedždu Ademu, alejhis-selam, i nakon protjerivanja iz Dženneta, tražio dozvolu od Uzvišenog Allaha da ga ne usmrti, to jest da ga poživi sve do Sudnjega dana, kao što se navodi u Kurtubijevom tumačenju 14. ajeta iz sure El-A’raf: “‘Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!’ – zamoli on.” Uzvišeni Allah usliši mu molbu: “‘Daje ti se vremena!’ – reče On.” (El-A’raf, 15.)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Ostavio ga je u životu do prvog puhanja u rog (do početka nastupanja Sudnjega dana), kada će umrijeti sva stvorenja.” (Kurtubi, Tefsir, tumačenje 15. ajeta sure El-A’raf)

Iz rečenog vidimo da će Iblis zajedno sa svojim vojskama, dozvolom Allaha, moći boraviti na Zemlji i djelovati među ljudima od vremena kada je na Zemlju spušten prvi čovjek i otac cijelog čovječanstva, Adem, alejhis-selam, pa sve do smrti posljednjeg potomka Ademovog, to jest do samog nastupanja Sudnjega dana. Ni u ovom ajetu, kao ni u ostalim ajetima iz Kur’ana, ni u ispravnim hadisima, koji govore o šejtanskim namjerama da ljudima prave spletke i odvraćaju ih od istine, nije spomenuto određeno vrijeme, u koje oni neće moći napasti na čovjeka, ukoliko se on ne zaštiti. 

Ovdje treba napomenuti da se u hadisu koji se bilježi u Buharijevom i Muslimovom Sahihu spominje mjesec ramazan kao vrijeme kada su šejtani sputani (okovani), ali da se to sputavanje šejtana ne odnosi na sve ljude. U komentaru ovoga hadisa imam Ibn Hadžer el-Askalani rekao je: “Vjerovatno se ovdje misli da šejtani neće moći iskušavati vjernike (u ramazanu), kao što to mogu činiti van njega, zbog toga što postom vjernik sputava strasti, i zbog povećanog učenja Kur’ana i mnoštva zikra.” (Fethul-Bari, 4/114)

Također, ovo sputavanje ne odnosi se na sve vrste šejtana, kao što to kaže imam Kurtubi, a njegovo mišljenje prenosi Ibn Hadžer u svojoj knjizi Fethul-Bari. Imam Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha prenosi mišljenje od Kadi Ijada da se okivanje šejtana ne odnosi na sve vrste šejtana, kao i da se okivanjem ne sprečava njihovo djelovanje na sve vrste ljudi. Također, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, kaže da stavljanje šejtana u okove tokom ramazana (kako se navodi u hadisu), ne znači potpunu zabranu njihovog djelovanja i kretanja, već oni i tada mogu zavesti zavesti na stranputicu, ali im je djelovanje u ramazanu mnogo slabije nego van njega.” (Fetavas-sijam, str. 466)

●  Šejtani mogu prići čovjeku na svakome mjestu

Na Zemlji ne postoji mjesto na kojem je šejtanu ograničen prilaz i na kojem se čovjek može osjećati bezbjedno od šejtanskih napada. Naprotiv, postoji vrsta šejtana-džina, koji se naziva džin Karin (stalni pratilac) ili Vesavis (onaj koji ubacuje vesvese u srce čovjeku), a koji se ne odvaja od čovjeka sve do njegove smrti. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svakome od vas dodijeljen  je stalni pratilac (karin) iz reda džina, i stalni pratilac iz reda meleka.” Neko upita: “Čak i tebi, o Allahov Poslaniče?”, a on odgovori: “Čak i meni, ali je mene Allah pomogao, pa je moj džin primio islam i ne nagovara me osim na dobro!” (Muslim)

●  Šejtan će koristiti sva moguća sredstva kako bi prevario čovjeka

Onaj koji je daleko od Allahove milosti (po čemu je šejtan i dobio ime), neće se ustručavati da iskoristi bilo koje sredstvo da odvrati čovjeka od pravoga puta. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao”, reče, “kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El-A’raf, 16–17)

Ibn Kesir u tumačenju ovih ajeta prenosi mišljenje Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma: “‘…pa ću im sprijeda’ – znači da će im ubacivati sumnje u pogledu vjerovanja u ahiret; ‘i straga’ – i uljepšavat će im dunjaluk kako bi žudjeli za njim; ‘i zdesna’ – ubacivat će im sumnje u pogledu dobrih djela; ‘i slijeva prilaziti’ – i uljepšavat će im grijehe.”

Ogromno iskustvo koje posjeduje, s obzirom na godine koje je proveo u zlu i pozivanju drugih u zlo, učinilo ga je toliko dovitljivim i spretnim u spletkama da će neke ljude prevariti na način da će ih pozivanjem u dobro navesti na zlo. Rekao je Ibn Kajim el-Dževzijja: “Šejtan će ti otvoriti sedamdeset vrata dobra da bi te na kraju uveo na samo jedna vrata zla, ili da bi te odvratio od većeg dobra koje si mogao učiniti.” (Bedai el-fevaid, 2/485)

Šejtan ima još nekoliko drugih osobina koje njegovo neprijateljstvo prema čovjeku čini još ubojitijim, kao što su:

sposobnost da se kreće velikom brzinom, kojom za kratko vrijeme može prevaliti velike razdaljine (što se vidi iz primjera kada džin Ifrit nudi Sulejmanu, alejhis-selam, da mu za kratko vrijeme prenese prijestolje Belkise, kraljice iz Jemena, do Palestine: “Ja će ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džina, “prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.” (En-Neml, 39);

sposobnost da uđu i zaposjednu tijelo insana, kao što kaže šejhul-islam Ibn Tejmijja: “Ulazak džina u tijelo insana potvrđeno je jedinstvenim stavom ehli-suneta vel-džemata.” (Medžmuul-fetava, 24/276)

Kako se zaštititi?

Kako se boriti protiv neprijatelja koji je nevidljiv, koji ljudima samo zlo želi, a ne postoji ni mjesto ni vrijeme kada mu je pristup čovjeku zabranjen, i koji ne preza upotrijebiti bilo kakvo sredstvo ili metodu kako bi mu naškodio?!

Sam šejtan, Allahovom neizmjernom mudrošću i milošću prema stvorenjima, dao nam je smjernicu gdje i kako tražiti zaštitu od šejtanovih spletki, kao što kaže Uzvišeni: “E tako mi dostojanstva Tvoga”, reče,  “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!” (Sad, 82–83)

Taberi u tumačenju riječi Uzvišenog: “osim Tvojih među njima robova iskrenih” kaže: “To jest: osim onih koje si učinio iskrenim u ibadetu prema Tebi, i tako ih sačuvao moje zablude…” Drugim riječima, ako budeš Allahov iskreni rob, šejtan ti neće moći nauditi! Jer, ukoliko se čovjek okiti osobinama koje ga čine “Allahovim iskrenim robom”, tada, i samo tada, sve šejtanove spletke i napadi “padaju u vodu” i gube svaku snagu, kao što kaže Uzvišeni: “Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.” (En-Nisa, 76)

S druge strane, oni koji ne budu Allahovi iskreni robovi, koji ne budu pokorni Allahu, i koji ne budu slijedili Allahove upute iz Kur’ana, i upute iz sunneta, oni se nikako neće moći zaštititi od šejtana, kao što kaže Uzvišeni: “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidžr, 42)

Uglavnom, svi koraci koje treba poduzeti u zaštiti od šejtana, a o kojima su govorili islamski učenjaci, mogu se sabrati u nekoliko tačaka (iz knjige Es-Sira el-ezeli bejne šejtan vel-insan, dr. Sejfa Sifaa ed-Durija, i brošure Kisetus sira bejnel-insan ve šejtan, dr. Munfiza es-Sikara):

●  Držati se pravog puta (siratel-mustakim):

“I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite…” (El-En’am, 153)

“i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.” (El-Bekara, 208)

To, u kratkim crtama, znači: držati se ispravnog vjerovanja (u skladu sa Kur’anom, sunnetom i praksom selefa), držati se djela i ibadeta (naročito farzova, poput namaza, posta, zekata, hadža) i ispravnog govora, i čuvati se izričito onoga što je šerijat zabranio – i ovo je prvi i najvažniji korak zaštite od šejtana. (Vidjeti:  Umer Sulejman el-Eškar, Alimul-džin veš-šejatin, str. 115)

●  Tražiti stalno zaštitu i utočište kod Allaha od šejtana (zikrovima i dovama):

“I reci: ‘Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!’” (El-Mu’minun, 97–98)

Ovo znači da prilikom svakog posla spominjemo Allahovo ime i posebne dove koje je učio Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, u određenim situacijama: prilikom ulaska i izlaska iz kuće, ulaska i izlaska iz nužnika, prije i poslije jela, prije i poslije spavanja, prilikom ulaska u prijevozno sredstvo, prilikom oblačenja odjeće, prije intimnog odnosa sa supružnikom itd…(Ove dove sabrane su u knjižici Hisnul-muslim – Zaštita svakog muslimana, Saida el-Kahtanija)

●  Biti što više pod abdestom, što se dokazuje hadisom koji se bilježi u dva Sahiha, a u kojem se navodi da vjernik abdestom odvezuje jedan od tri čvora, koje šejtan sveže nad njim kada on zaspi.

●  Držati se džemata,  jer u hadisu se kaže: “Zaista je šejtan za čovjeka isto kao što je vuk za ovce, on jede ovcu izdvojenu od stada… Zato se držite džemata, ljudi i mesdžida.” (Ahmed, Musned, a šejh Albani ocijenio ga je kao hasen li gajrihi)

●  Učenje Kur’ana, posebno sure El-Bekara, jer je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.” (Muslim)

●  Jutarnji i večernji zikr

Važnost jutarnjeg i večernjeg zikra

●  Sama činjenica da je svaki od zikrova koji pripada ovoj grupi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio svojim  ashabima, radijallahu anhum, kao posebnu i sigurnu dnevna zaštita od, između ostalog, šejtanskih spletki, dovoljno govori o važnosti jutarnjeg i večernjeg zikra. Naime, ashabi su generacija muslimana koja je pohvaljena u Kur’anu i za koje je Allah rekao da je njima zadovoljan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, označio ih je kao najbolju generaciju muslimana do Sudnjega dana. Sve ibadete direktno su učili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su generacija koja je najbolje poznavala Kur’an, i preko njih je Uzvišeni Allah Kur’an dostavio svim kasnijim generacijama. Najbolje su poznavali akidu. Sve prethodno spomenuto samo po sebi čini svojevrsnu zaštitu od šejtana. Ali, i pored toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao im je da uče zikrove ujutro i navečer kao dodatnu, ali sigurnu zaštitu od šejtana.

●  U većinu zikrova iz ove skupine, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onome ko ih prouči ujutro ili navečer garantira zaštitu ne samo od šejtana već i od mnogo čega što čovjeku može nauditi u toku dana ili noći. Tako riječima: “neće ti moći ništa nauditi”, “neće te zadesiti iznenadni belaj sve dok ne padne noć”, “to će ti biti štit od šejtana za taj dan” itd., Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećava sigurnu jednodnevnu zaštitu onima koji budu učili ove zikrove.

●  Pored zaštite od šejtana i ostalih nedaća, koju Allah daje onima koji uče jutarnji i večernji zikr, njih također sljeduje i velika ahiretska nagrada. Tako za, recimo, sejjidul-istigfar (jedan od jutarnjih i večernjih zikrova) nagrada je Džennet za onoga ko ga prouči, a potom tog dana preseli na ahiret. Za druge zikrove spominju se nagrade poput nagrade za oslobođenih deset robova ili se čovjeku upiše stotinu sevapa, a izbriše stotinu grijeha itd.

●  Onome ko bude učio ove zikrove, Allah će dati smirenost u srcu i duši. Rekao je Uzvišeni: “…a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra’d, 28). Ovo je posebno bitno za one koji pate od depresije, anksioznosti i drugih psihičkih oboljenja i smetnji, koje unose nervozu i nemir u dušu čovjeka.

●  Ovi zikrovi su sastavni dio terapije koja se preporučuje osobama koje su iskušane sihrom, raznim džinskim napadima ili urokom, a kojima je prethodno učena šerijatska rukja (liječenje Kur’anom). Učenjaci danas ne vide ništa sporno u tome da se čak jutarnji i večernji zikrovi uče sa nijetom rukje. (Centar za izdavanje fetvi, Direkcija za davu i islamska pitanja u Ministarstvu vakufa i islamskih pitanja države Katar, fetva br. 191633)

U kojem se vremenu uče jutarnji i večernji zikrovi?

Ovi su zikrovi u islamskim knjigama poznati pod nazivom “jutarnji i večernji zikrovi”, s obzirom na to da ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ujutro ili navečer, ili ih je drugima preporučivao riječima: “Ko ujutro prouči to i to…”, ko prouči to i to navečer…” Islamski učenjaci razišli su se u pogledu preciziranja šta tačno znači “ujutro”, a šta “navečer” u hadisima u kojima su spomenuti ovi zikrovi.

Tako šejhul-islam Ibn Tejmijja i njegov učenik Ibn Kajjim, rahimehumallahu, smatraju da vrijeme učenja jutarnjeg zikra nastupa od pojave zore, pa sve do izlaska sunca, a da vrijeme učenja večernjeg zikra nastupa nakon ikindija-namaza, pa sve do akšam-namaza (El-Vabil es-sejjib, str. 200), a ovo je ujedno i stav imama Nevevija (El-Ezkar, str. 87).

Ševkani i Ebu Feradž b. Dževzi, rahimehumallah, smatraju da se jutarnji zikr može učiti sve do zalaska sunca, a večernji zikr od zalaska sunca pa sve do pojave zore. (Ševkani, Tuhfetuz-zakirine, 1/95)

Stalna komisija za fetve smatra da jutarnji zikr može da se uči od pojave zore pa do podne-namaza, a večernji zikr počinje nakon podne-namaza, pa do poslije akšama, to jest u početku noći. (Fetva Stalne komisije za fetve br. 24/178)

Ukoliko spojimo navedena mišljenja, doći ćemo do zaključka da je jutarnji zikr najbolje učiti od pojave zore do izlaska sunca, a večernji od ikindija-namaza do akšama, s tim da onaj ko propusti ta vremena, proučit će zikrove u vremenu poslije izlaska sunca, odnosno poslije akšam-namaza, i nadati se da će za to imati nagradu, kao što kaže šejh Ibn Usejmin, rahimehullah. (Vidjeti islamqa.info/ar/22765)

 

Napomena: U ovom izdanju El-Asra čitaocima poklanjamo “Jutarnji i večernji zikr” sa originalnim tekstom na arapskom jeziku, sa transkripcijom na latinično pismo (za one koji ne znaju čitati na arapskom), i sa prijevodom svih zikrova na bosanski jezik. Mi smo se ograničili samo na zikrove koji su spomenuti u hadisima u pogledu čije ispravnosti učenjaci imaju jednoglasno mišljenje.

16. Mart 2017 | Adnan Nišić, prof. | Akida | 77

Komentari: Nema komentara

Komentirajte