informativniislamskičasopis
0

Kako da osnažimo kroz vjeru

Allahova, dželle šanuhu, mudrost ogleda se i u tome što je u ovom muhammedanskom ummetu, čiji je šerijat trajan i nepromjenjiv, nadahnuo jednu grupu ljudi da čvrsto vjeruju, revnosno izvršavaju šerijatske propise i tako postaju živi dokaz da je praktična primjena islamskih propisa moguća na svakom mjestu i u svakom vremenu, da je to vjera koja ne slabi i čiji sljedbenici ne zapadaju u očaj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U mome ummetu neprestano će biti skupina koja će postupati po Allahovim odredbama; neće im nauditi oni koji ih ostave na cjedilu niti oni koji im se suprotstave.” (Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu pod brojem 3369) Hadis ukazuje na to da je ova skupina koja će postupati po Allahovim propisima sačuvana od štete koja proizlazi iz dvije stvari: iz toga da budu ostavljeni na cjedilu i iz toga da budu napadnuti od drugih ljudi. Razlika između prvog i drugog ogleda se u tome što ostavljanje na cjedilu dolazi od ljudi iz vlastitih redova, a napad od strane neprijatelja izvana. (Vidjeti: Fetava šejhul-islam, 28/416) Dakle, to su dvije opasnosti koje vrebaju svaki pokret ili vjeru koja se nastoji nametnuti i uzdići.


Historija nas uči da je iza svake vjere koja se pojavila, svejedno bila to vjera istine ili zablude, postojala skupina ljudi koji su čvrsto vjerovali u nju i revnosno izvršavali njene propise. Te vjere raširile su se zalaganjem i djelovanjem ljudi koji su svojim sljedbenicima bili živi primjer koji im pokazuje kako se ta vjera provodi u praksi. I kada je Allah, dželle šanuhu, objavljivao Svoju vjeru s različitim šerijatskim propisima, za dostavljanje svakog od tih šerijata odabirao je po jednog časnog poslanika koji je svome narodu dostavljao njihov šerijat postajući najbolji primjer kako se taj šerijat primjenjuje, i odabrao je skupinu ljudi koji su čvrsto vjerovali i revnosno izvršavali te propise uzimajući svoga poslanika za uzora u tome. Ta skupina postepeno je širila svoju vjeru među ljudima pokazujući svojim primjerom da je ono što zastupaju primjenjivo u praksi, pripremajući ih tako da budu nosioci i praktičari njihove vjere. Međutim, kada sama ta grupa vjernika-djelatnika postane slaba, bilo u domenu znanja ili u domenu primjene, to automatski vodi ka slabljenju njihove vjere, a s vremenom može dovesti do njenog potpunog nestanka.

Allahova, dželle šanuhu, mudrost ogleda se i u tome što je u ovom muhammedanskom ummetu, čiji je šerijat trajan i nepromjenjiv, nadahnuo jednu grupu ljudi da čvrsto vjeruju, revnosno izvršavaju šerijatske propise i tako postaju živi dokaz da je praktična primjena islamskih propisa moguća na svakom mjestu i u svakom vremenu, da je to vjera koja ne slabi i čiji sljedbenici ne zapadaju u očaj.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U mome ummetu neprestano će biti skupina koja će postupati po Allahovim odredbama; neće im nauditi oni koji ih ostave na cjedilu niti oni koji im se suprotstave.” (Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu pod brojem 3369)

Hadis ukazuje na to da je ova skupina koja će postupati po Allahovim propisima sačuvana od štete koja proizlazi iz dvije stvari: iz toga da budu ostavljeni na cjedilu i iz toga da budu napadnuti od drugih ljudi. Razlika između prvog i drugog ogleda se u tome što ostavljanje na cjedilu dolazi od ljudi iz vlastitih redova, a napad od strane neprijatelja izvana. (Vidjeti: Fetava šejhul-islam, 28/416) Dakle, to su dvije opasnosti koje vrebaju svaki pokret ili vjeru koja se nastoji nametnuti i uzdići.

Ova skupina vjernika o kojoj govori hadis, koja postupa po Allahovom šerijatu, ne bi mogla opstati pred poplavom unutrašnjih i vanjskih opasnosti da se ne radi o grupi koja se čvrsto pridržava Allahove vjere u svim njenim segmentima. To su ti koji su sačuvani od gnjeva neprijatelja koji ih napadaju izvana i od malaksalosti i posustajanja kolebljivaca koji ih ostave na cjedilu. A da im nije snage vjere i svega onoga što iz te snage proizlazi, poput jasnoće shvatanja i ubjeđenja, nepokolebljivosti u pridržavanju i prakticiranju, ozbiljnosti u ponašanju i djelovanju, ta bi se skupina prilikom i najmanje neprijateljske urote razjedinila i podvojila, njena bi odlučnost splasnula, i ne bi bila u stanju da zastupa istinu.

S obzirom na to da postojanost i opstanak zavisi od snage vjere, Allah dželle šanuhu, naredio je Svojim vjerovjesnicima i njihovim narodima da se snažno pridržavaju vjere.

Allah, dželle šanuhu, rekao je o Musau, alejhis-selam: “I na pločama mu napisasmo pouku o svakoj stvari i detalje za sve. ‘Uzmi ih snažno i naredi svom narodu da se pridržavaju onoga što je najljepše u njima!’ Pokazat ću vam boravište grješnika.” (El-E‘araf, 145) A njegovom je narodu rekao: “Čvrsto uzmite ono što smo vam dali!” (El-E‘araf, 171)

Svoga poslanika Davuda, alejhis-selam, Allah, dželle šanuhu, opisuje: “...roba Našeg Davuda, posjednika snage” (Sād, 17), tj. kao čvrstog u vjeri.

Štaviše, Allah, dželle šanuhu, naredio je Jahji, alejhis-selam, dok je još bio dijete u bešici: “O Jahja! Prihvati Knjigu snažno! – I dali smo mu mudrost još dok je dječak bio.” (Merjem, 12) To je zato da bi taj dječak koji je tada, prema mišljenju Ibn Abbasa, radijallahu anhu, imao svega tri godine (vidjeti: Tefsirul-Begavi, 5/121), odrastao odgojen u okrilju vrlina kao što su snaga, ozbiljnost, odlučnost u pridržavanju vjere i primjeni njenih propisa.

Ummet je danas u velikoj potrebi da njegovi članovi jačaju svoju privrženost vjeri ispunjavajući svoje obaveze prema Allahu kako bi s islamskim vjerozakonom – šerijatom postigli sreću. Onaj ko poznaje Kur’an ne može da zanemari dva principa bez čijeg se ispunjenja ne može postići snaga u vjeri:

● Prvi princip jeste čvrsto pridržavanje vjere i izvršavanje propisa – “Čvrsto uzmite ono što smo vam dali!”

● Drugi princip jeste maksimalno pripremanje svega što je potrebno za borbu i suočavanje sa neprijateljima – “I pripremite im koliko god možete snage...” (El-Enfal, 60)

Ovaj ummet treba jakog vjernika; vjernika koji je čvrst u akidi, revnosan u ibadetu, marljiv u stjecanju znanja, neumoran u da‘vi, neustrašiv u odbrani vjere i iznošenju istine, vjernika otpornog na smutnje i strasti, vjernika punog samopouzdanja u govoru, jasnog dokaza u raspravi, postojanog u djelovanju, koji svom svojom snagom prihvata islamska učenja i s puno entuzijazma ih prenosi drugima. Ummetu ne treba vjernik koji je slab, malaksao, popustljiv, koji se pretvara. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Jak vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, ali u obojici je dobro. Teži za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj klonuti!” (Hadis bilježi Muslim u svome Sahihu pod brojem 4816)

Kako bismo ispunili navedena dva principa na kojima počiva snaga u vjeri nužno je ispuniti nekoliko stvari koje su temelji na kojima počivaju ti šerijatski principi. Ovom prilikom želim samo ukratko ukazati na njih kroz iščitavanje ajeta o snazi i čvrstini i stanju vjernika koji su njome opisani.

Snažna vezanost za Allaha, dželle šanuhu

Jedan od najvažnijih temelja snage u Allahovoj vjeri jeste da je vjernik snažno vezan za Allaha, dželle šanuhu, što postiže činjenjem mnogo ibadeta. Tako Allah, dželle šanuhu, kada govori o Davudu, alejhis-selam, kaže: “...i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.”

Davud, alejhis-selam, bio je ustrajan u činjenju ibadeta Allahu, dželle šanuhu. U jednom hadisu kaže se: “Davudov post je Allahu najdraži post, i Davudov namaz je Allahu najdraži namaz.“ (Bilježi ga Muslim u Sahihu pod brojem 1969)

Pozivajući svoj narod da traže oprost od Allaha, dželle šanuhu, i da Mu se pokore, Hud, alejhis-selam, objašnjavao im je kako će im ovaj lijepi odnos prema Allahu, dželle šanuhu, donijeti snagu u vjeri, a potom će postati moćan narod na ovome svijetu: “O, narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!” (Hud, 52)

Potpuna predanost i pokornost Allahu

Allah, dželle šanuhu, naredio je Benu Israilu: “Uzmite čvrsto šta smo vam dali i slušajte.” (El-Bekara, 93) Nakon što im je naredio da snažno prihvate propise koje im je poslao, Allah, dželle šanuhu, naredio im je i da se potpuno pokore i budu apsolutno poslušni. To nam ukazuje na to da se snaga u vjeri postiže kroz apsolutnu pokornost Allahu i izvršavanje vjerskih propisa. A onaj ko okrene glavu i iskaže neposlušnost Allahu ili Mu se ne odazove i ne pokori u potpunosti, taj je poput Benu Israila te se i na njega odnose riječi kojima su oni pokuđeni: “Oni su odgovorili: ‘Čujemo, ali poslušati nećemo!’ – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihovog, još bila nadojena teletom. Reci: ‘Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici.’” (El-Bekara, 93)

Jekin – čvrsto ubjeđenje da će Allah pomoći vjernike

Onaj ko želi da postigne snagu vjere mora biti ubijeđen u istinitost Allahovog obećanja da će pružiti pomoć vjernicima, naročito toga mora biti svjestan u vremenima smutnje i iskušenja. Zato, kada je narod Benu Israil pomislio da će ih se faraon i njegova vojska domoći, Allah, dželle šanuhu, dao je da na vidjelo izađe snaga vjere koju podario Musau, alejhis-selam, i čvrsto ubjeđenje da će mu Allah pružiti pomoć. Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o razgovoru koji se desio između njih: “Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli!’ ‘Neće!’, reče on, ‘Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.’ I Mi objavismo Musau: ‘Udari štapom svojim po moru!’ – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo. (Eš-Šuara, 61–63)

Čovjek koji je jak u svojoj vjeri ne smije biti nestrpljiv i misliti kako Allahova, dželle šanuhu, pomoć kasni, nego treba pomagati svoju braću, podsjećati ih na Allahovo obećanje. Treba se povesti za primjerom Musaa, alejhis-selam, koji je pokazao žestoku srdžbu prema svome narodu kada su uzeli tele za boga, te izgubili nadu u to da će im Allah ispuniti Svoje obećanje i pružiti pomoć: “I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. ‘O narode moj’, reče, ‘zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!’” (Ta-ha, 86)

Revnost u proučavanju Kur’ana i sunneta

Vjernik koji želi biti jak u vjeri ne može sebi dopustiti da njegovo poznavanje i učenje Kur’ana i suneta bude slabo. Naredivši narodu Benu Israil da čvrsto prihvate Tevrat koji im je dao, Allah, dželle šanuhu, skreće pažnju na ono što će im pomoći u tome: “Uzmite čvrsto šta smo vam dali i sjećajte se onoga šta je u njemu, da biste se vi zaštitili.” (El-Bekara, 63) Znači, čvrsto se pridržavajte propisa Tevrata, učite njegove ajete, proučavajte njegovo značenje i postupajte u skladu sa njegovim smjernicama da biste bili bogobojazni. (Vidjeti: Taberi, Tefsir, 2/161)

I tako, svaki onaj koji želi postići snagu u Allahovoj vjeri i postati jedan od bogobojaznih mora se čvrsto pridržavati Kur’ana i sunneta, učiti ih i raditi po onome što nalažu. Spominjući snagu vjere kod Davuda, alejhis-selam, Allah, dželle šanuhu, ukazuje i na neke bitne razloge i znakove te snage: “A Davudu i Sulejmanu smo znanje dali” (En-Neml, 15), “I učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali.” (El-Enbija, 79)

Nepovođenje za strastima i prohtjevima duše

Ako je srce vjernika vezano za dunjaluk i obuzeto strastima, teško da će moći postati jak u vjeri i revnosan u ibadetu. Zato vidimo da Allah, dželle šanuhu, hvali svoga poslanika Jahjaa, alejhis-selam, čvrstoga u vjeri, da sputava svoju dušu i od dozvoljenih užitaka, a kamoli od zabranjenih prohtjeva i strasti duše. Obraćajući se Zekerijau, alejhis-selam, Allah, dželle šanuhu, kaže: “Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja, koji će u Allahovu Knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih.” (Ali Imran, 39) (Vidjeti: Begavi, Tefsir, 2/35)

Čvrsta povezanost sa dobrim ljudima i crpljenje snage iz povođenja za njima

Onaj ko hoće da bude jak u vjeri mora biti čvrsto povezan sa svojom braćom koja prednjače u dobru i popravljanju stanja, kako bi iz njihovog djelovanja crpio snagu, postao čvršći i stabilniji u izvršavanju Allahovih propisa. Zato je Musa, alejhis-selam, molio Allaha, dželle šanuhu, da ga ojača sa njegovim bratom Harunom, alejhis-selam, pa da tako dobije snagu na snagu: “A moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem. ‘Pomoći ćemo te bratom tvojim’, reče On, ‘i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići; s Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat ćete pobjednici.’” (El-Kasas, 34–35)

Zaključak

Ovih šest navedenih stvari, Allahovom dozvolom, dovoljno je da probudi u nama snagu vjere i da izvede generaciju odgojenu na ovim temeljima.

Mnogo je ajeta koji govore o ovim temeljima, ali ih nisam naveo jer sam htio da na što kraći način ukažem na vezu između ovih temelja i postizanja snage u vjeri. Razmislite o tekstu ajeta koji slijedi i uporedite ono što se u njemu naređuje s kaznom kojom se prijeti za neizvršavanje naređenog. Govoreći o Benu Israilu, Uzvišeni je Allah rekao: “I kad podigosmo brdo nad njima, kao da je ono nadstrešnica, a mislili su da će ono na njih pasti. Uzmite čvrsto šta vam dajemo i podsjećajte se na ono šta je u tom, da biste se vi pobojali.” (El-E‘araf, 171)

U tefsiru ovog ajeta Katada kaže: “Allah je iščupao brdo iz njegovog korijena, zatim ga podigao iznad njihovih glava i rekao im: ‘Ili ćete uzeti ono što vam dajem ili ću ga baciti na vas!’

Hasan el-Basri je rekao: ‘Kada su vidjeli brdo, svi muškarci su pali na sedždu naslanjajući se samo na lijevu obrvu, a desnim okom su gledali prema brdu iz straha da će pasti na njih.’” (Vidjeti: Taberi, Tefsir, 13/218–219)

Onaj koji želi biti snažan u vjeri mora biti spreman na podnošenje tegoba i iskušenja koja će neminovno doći, koja se dešavaju samo onima koji se čvrsto pridržavaju vjere, a ne i onima koji su slabi i popustljivi. Allahova je mudrost da se to dešava kako bi se pročistili redovi Njegovih iskrenih robova i evlija. A Allah, dželle šanuhu, kadar je da pomogne i uzdigne Svoju vjeru bez ikakvog truda ljudi, ali On želi da ih iskuša: “Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovom putu poginu.” (Muhammed, 4)

Zapitajmo se, jesmo li mi zaslužili da budemo od ove skupine jakih koji pomažu svoju vjeru i strpljivo podnose iskušenja na tom putu, a činimo određene šerijatske prekršaje i nismo u stanju ustati u dubini noći pa klanjati noćni namaz ili makar samo vitr u to vrijeme. Naveo sam vitr-namaz kao primjer jer je on jedan od najpotvrđenijih dobrovoljnih namaza, a prema nekim učenjacima i vadžib. Osim toga, u hadisu je ustajanje u kasnoj noći radi klanjanja vitr-namaza u to doba direktno povezano sa snagom vjernika. Naime, Ukba b. Amir prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ebu Bekra, radijallahu anhu, kada klanja vitr-namaz, pa mu je Ebu Bekr, radijallahu anhu, odgovorio: “Klanjam dva po dva rekata, a onda klanjam vitr prije spavanja.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ti si oprezan vjernik.” Potom je upitao Omera, radijallahu anhu, kada on klanja vitr, pa je Omer, radijallahu anhu, odgovorio: “Klanjam dva po dva rekata, potom zaspim, pa ustanem pred kraj noći i klanjam vitr-namaz.“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ti si snažan vjernik.” (Taberani, El-Mu‘džemul-kebir, 17/304, broj 838)

Nije čudno što svaki put kad se pojavi neka smutnja skrenemo s puta i svakoj strasti podlegnemo! Jer, mnogo je teže odgojiti sebe na temeljima iz kojih proizlazi snaga u vjeri, nego odgojiti druge.

Ne treba se bojati za islam! U ovom ummetu će uvijek biti čvrstih vjernika koji će nositi vjeru, braniti njene temelje. Ako se desi da neki koji su bili čvrsti popuste, Allah će dati i da se neki slabi učvrste; ako jedan alim pogriješi, drugi će ga ispraviti, ako jedan daija zastrani, drugi će ostati postojan. Međutim, ako ne budemo radili na tome da postignemo snagu u vjeri, pojavit će se drugi koji će utjecati na ljude i povesti ummet.

Možda je korisno na kraju napomenuti i to da se snaga i čvrstina u vjeri ne postiže namrgođenošću lica, netolerancijom i grubim odnosom prema drugima. Naprotiv, takvo ponašanje suprotno je ahlaku potpomognute skupine. U tome su nam uzor čvrsti i bogobojazni vjernici.

Molim Allaha, dželle šanuhu, da nas učini čvrstima u vjeri i postojanima u izvršavanju šerijatskih propisa, slijeđenju Njegovog Vjerovjesnika, neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu i ashabe!

(Izvor: dorar.net)

Autor: Mešhur b. Hatim el-Harisi

Preveo: Abdullah Nasup

19. Septembar 2014 | Abdullah Nasup | 62

Komentari: Nema komentara

Komentirajte