informativniislamskičasopis
0

Kako dočekati blagoslovljeni mjesec ramazan

Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti, počastio je ummet Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, brojnim blagodatima, koje nisu bile poznate prijašnjim narodima, a jedna od tih blagodati jeste blagodat časnog mjeseca ramazana, koji je najbolji mjesec, u kojem je objavljena najbolja Knjiga, na najboljem jeziku, u najboljoj noći, najodabranijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, putem najboljeg meleka Džibrila, na najboljem mjestu.

Prema tome, neophodno je ovaj mjesec dočekati sa punim poštovanjem, iskoristiti njegove blagodati, moliti Uzvišenog Allaha da primi dobra, a oprosti loša djela. Vjernička srca treba da budu vezana za budući svijet, daleko od ovog bezvrijednog prolaznog svijeta. Tako će se, uz Allahovu pomoć, vjernici radovati, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’” (Junus, 58)

O onima koji su zanemarili ahiret, žudeći za ovim svijetom, Uzvišeni Allah kaže: “Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onom svijetu samo je neznatno uživanje.” (Er-Ra’d, 26) Ovo je pokuđeno radovanje, koje nije drago Plemenitom Stvoritelju, koji je o ovosvjetskom radovanju kazao: “Allah, uistinu, ne voli one koji se raduju.” (El-Kasas, 76)

Mjesec ramazan idealna je prilika za vjernika da obnovi svoj iman i odnos prema Allahu, da zasluži Njegovu milost i oprost. Milostivi Allah kaže: “Nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Alu Imran, 133)

Istinski povratak Allahu postiže se pokajanjem i napuštanjem loših djela, što u konačnici rezultira Allahovim oprostom. Samilosni Allah kaže: “Za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihovog i džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili.” (Alu Imran, 135–136)

Uistinu su pravi sretnici oni koji ovaj blagoslovljeni mjesec provedu u pokornosti svome Stvoritelju. U jednom hadisu kaže se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta neće žaliti ni za čim od dunjaluka, osim trenutaka koje su proveli ne spominjući Allaha.” (Taberani, Ibn Sunni, Amelul-jevm, i El-Bejheki, Šuabul-iman. Imam El-Munziri ovaj je hadis ocijenio dobrim. Šejh El-Albani ovo je predanje prvotno ocijenio vjerodostojnim, da bi ga na koncu ocijenio slabim. Vidjeti: Sahihut-tergib, prvo izdanje; Sahihul-džamia; Daifut-tergib)

Ibn Abbas kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji od svih ljudi, a najdarežljiviji je bio u ramazanu kada se svake noći s njim sastajao Džibril, koji ga je tada podučavao Kur’anu. Kada bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s njim (Džibrilom) sastao, uistinu je bio darežljiviji od blagog vjetra.” (Buhari i Muslim) Sintagma “blagog vjetra” aludira na vjetar koji konstantno i blago duva, pa donosi svekoliku korist. U nekim komentarima za ovaj se vjetar kaže da je to vjetar milosti koji Allah šalje kako bi donio plodonosnu kišu i tako “oživio” sušom umrtvljenu zemlju. (Ibn Hadžer, Fethul-Bari)

U drugom hadisu koji bilježi Buhari navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji su oni koji znaju Kur’an, pa podučavaju njemu druge.” Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: “U ovome hadisu nalazi se dokaz o tome da plemenitost i blagost u ramazanu treba da budu na znatno višem nivou u odnosu na druge mjesece. Ramazansko vrijeme treba provesti u druženju sa bogobojaznima i međusobnom podučavanju Kur’ana.” (El-Minhadž)

Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je povećati ibadete u ramazanu…, posebno: davanje sadake, činjenje dobročinstva, učenje Kur’ana, klanjanje dobrovoljnih namaza, zikr, boravak u itikafu.” (Zadul-mead) Slično ovome spominje i šejh Ibn Baz. (Ibn Baz, El-Dževabus-sahih)

S druge strane, veliki propust i gubitak predstavlja ako čovjek provede ramazan ne osjećajući vrijednost i odabranost ovoga mjeseca ili ako u njemu izazove Allahovu srdžbu. Jednom prilikom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo se na minber i rekao tri puta: “Amin!”, a zatim je kazao: “Došao mi je Džibril i rekao: ‘Ko dočeka mjesec ramazan i ne bude mu oprošteno u njemu, pa umre i uđe u Vatru, neka je daleko od Allahovog oprosta’, pa sam rekao amin…” (Ibn Hibban i Ebu Ja’la, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihut-tergib)

Također, musliman je odgovoran za sve članove svoje porodice i ono što čine, naročito u mjesecu ramazanu. Neshvatljivo je da otac i majka poste, a svojoj djeci, koja su šerijatski obavezna postiti, dozvole da jedu u ramazanskim danima. U ovom slučaju griješe i roditelji i djeca. Allah kaže: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti.” (Et-Tahrim, 6)

Ata, poznati tabiin, u komentaru ovoga ajeta, rekao je: “Naređujte svojoj porodici da budu pokorni Allahu, a zabranjujte im da čine ono što je vjerom zabranjeno. Ako vidite da griješe, ukorite ih i osudite, i odvratite ih od zla.” (Tefsirul-Kur’anil-azim)

Imam Kurtubi ovako tumači citirani ajet: “Roditelj će podučiti svoje dijete šta je dozvoljeno i zabranjeno, odvraćat će ga od loših djela i griješenja.” (El-Džamiu li ahkamul-Kur’an) Slično ovome bilježi imam Taberi od skupine učenjaka iz prvih generacija. (Džamiul-bejan)

Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi ste vi čuvari, i svako je odgovoran za ono što mu se povjeri. Vladar je čuvar svojih podanika i odgovoran je za njih; čovjek je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju; žena je čuvar u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno; sluga je čuvar imetka svoga vlasnika i odgovoran ja za njega.” (Buhari i Muslim) u komentaru citiranog hadisa imam Nevevi kaže: “Čuvar je onaj koji brižno pazi na ono što mu se povjeri i dužan je pravedno se ophoditi prema povjerenom.” (El-Minhadž)

Nužno je istaći da post nije samo ramazanski ibadet, već je nakon ramazanskog posta neophodno ustrajati u dobrovoljnom postu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U Džennetu se nalaze posebne prozirne odaje, pripremljene za one koji lijepo govore, hrane uboge, ustrajavaju (nakon obaveznog) u dobrovoljnom postu i klanjaju noću dok svijet spava” (Tirmizi, Ahmed, Ibn Huzejma, Hatib, Tarihu Bagdad. Šejh Albani ovo je predanje ocijenio dobrim zbog više različitih puteva kojima se prenosi. Vidjeti: Sahihul-džamia, Miškatul-mesabih, Sahihu Sunenit-Tirmizi; Sahihu Ibn Huzejma)

9. Maj 2017 | Dr. Safet Kuduzović | Da'va | 78

Komentari: Nema komentara

Komentirajte