Menu

Ko su učenjaci i kako se ophodi prema njima

Tema Da'vaČitanje 18 minuta
Pošto su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, oni su također naslijedili i određeni položaj i ugled u šerijatu, određena prava kod drugih ljudi vjernika. ugled i položaj, pravo i obaveze učenjaka dobro su poznavali naši ispravni prethodnici, pa su ih tako i vrednovali, davali su im mjesto koje im i dolikuje. Međutim, nakon njih, posebno u naše vrijeme, došle su generacije koje učenjake ili smatraju običnim ljudima, ne pridaju im nikakva značaja i u tome se poistovjećuju sa havaridžima, čija je završnica sigurna propast, zalutali su i druge odveli u zabludu, vjeru pocijepali u stranke i grupacije, svaka zadovoljna s onim što zagovara, ili su učenjake uzdigli iznad stepena koji im dolikuje, pripisali im osobine kojih nisu dostojni, slijepo i pristrasno ih slijede, u čemu se poistovjećuju sa ravafidima čija je završnica, također, sigurna propast. Postoji i treća skupina, koja je objedinila obje spomenute krajnosti: ne smatraju učenjake običnim ljudima, smatraju da učenjaci ne mogu pogriješiti, međutim, kada se dokaže njihova greška, tada ih potpuno odbacuju. Ovaj tekst javio se kao rezultat spomenutih stavova prema učenim ljudima.
Sva hvala pripada Allahu, subhanehu ve te‘ala, a salavat i selam neka je na Njegovog poslanika Muhammeda, sve ashabe i sve koji slijede islam do Sudnjeg dana.

Uzvišeni Allah podario je ovome ummetu Svoju veliku blagodat slanjem Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je Uzvišeni Allah: „Allah je vjernike počastio, milošću Svojom obasuo, kada im je jednog između njih kao poslanika poslao da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Prijevod značenja Ali Imran, 164) Od potpunosti ove blagodati jeste i to što je Uzvišeni Allah omogućio učenim ljudim da naslijede Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, znanje, pa ih je učinio svojim nasljednicima, onima koji dostavljaju njegovu poslanicu, pojašnjavaju je i upućuju na nju. Pošto su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, oni su također naslijedili i određeni položaj i ugled u šerijatu, određena prava kod drugih ljudi vjernika. ugled i položaj, pravo i obaveze učenjaka dobro su poznavali naši ispravni prethodnici, pa su ih tako i vrednovali, davali su im mjesto koje im i dolikuje. Međutim, nakon njih, posebno u naše vrijeme, došle su generacije koje učenjake ili smatraju običnim ljudima, ne pridaju im nikakva značaja i u tome se poistovjećuju sa havaridžima, čija je završnica sigurna propast, zalutali su i druge odveli u zabludu, vjeru pocijepali u stranke i grupacije, svaka zadovoljna s onim što zagovara, ili su učenjake uzdigli iznad stepena koji im dolikuje, pripisali im osobine kojih nisu dostojni, slijepo i pristrasno ih slijede, u čemu se poistovjećuju sa ravafidima čija je završnica, također, sigurna propast. Postoji i treća skupina, koja je objedinila obje spomenute krajnosti: ne smatraju učenjake običnim ljudima, smatraju da učenjaci ne mogu pogriješiti, međutim, kada se dokaže njihova greška, tada ih potpuno odbacuju. Ovaj tekst javio se kao rezultat spomenutih stavova prema učenim ljudima. Naša stvarnost bila je razlog da se obratim ovim tekstom. Mnogi naši savremenici, vršnjaci, mlađi i stariji, olahko iznose svoje stavove po pitanju ovog ili onog učenjaka, ne priznaju njihov položaj, ne prihvataju njihove riječi i njihovo znanje. Na drugoj strani, ostao sam zadivljen postupcima selefus-saliha, naših ispravnih prethodnika, prema svojim učenjacima, ostao sam zadivljen postupcima ehli-sunneta vel-džemata kojima se prvi počesto pripisuju i na koje se pozivaju. Stoga sam skupio njihove izjave i postupke prema učenima da se, Allahovom dozvolom, time okoristi onaj kome Allah bude želio dobro i vječni ahiret. Ovim tekstom želim sve nas upoznati i podsjetiti na:

● Vrijednost znanja i njegovog stjecanja, kako bismo bili što ustrajniji i odlučniji u tome;

● Podstaknuti na jedinstvo i ostavljanje podjela, okupljanje oko Allahove Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i učenih koji ih tumače kako su ih tumačile i prve generacije;

● Upoznati sve nas s imenima, učenjacima prvih generacija, jer se danas spominju čudna imena ljudi u kojih je nekoliko drugih prstom ukazalo i zatražilo da oni zadobiju položaj učenjaka, a da ga nisu dostojni i sami znaju.

Dakle, sakupio sam izjave i postupke naših prethodnika i možda odužio s tim, ali želja mi je bila da ove trenutke provedemo mnogo spominjući Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashabe, tabiine, nadajući se da se nad nama obistine riječi da onaj koji nekoga često spominje, da ga mnogo i voli, a čovjek će na ahiretu biti sa onim koga voli.

Ko su učenjaci

● Učenjaci su oni koji poznaju Allahov šerijat, razumijevaju Njegovu vjeru, dobro su upućeni u nju, postupaju po znanju koje su stekli, jasno i na ispravan način. To su oni kojima je Uzvišeni Allah podario mudrost – hikmet: „A onaj kome je data mudrost, doista, mu je dato veliko dobro!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 269)

● Imam Et-Taberi, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Učenjaci su oni koje je Allah učinio izvorom kojem se ljudi vraćaju u fikhu i drugom znanju, pitanjima vjere –dina i dunjaluka.“ (Džami‘ul-bejan, 3/327)

● Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Učenjaci su islamski pravnici, oni čije riječi, fetve, kruže među ljudima, samo oni koji su sposobni i određeni za izvlačenje propisa, oni koji vode brigu o pravilima halala i harama.“ (I’alamul-muvekki’in, 1/7)

Učenjaci su predvodnici u vjeri. Zadobili su ovaj položaj trudom i strpljenjem: „I od njih smo učinili vođe, predvodnike, koji su se povodili za Našim naredbama, nakon što su bili strpljivi i u Naše riječi čvrsto ubijeđeni.“ (Prijevod značenja Es-Sedžde, 24)

● Učenjaci su skupina koja se izdvojila iz ovog ummeta da se poduči propisima Allahove vjere, zatim da druge ljude poziva njoj, da donese radosne vijesti i upozorenja: „Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.“ (Prijevod značenja Et-Tevba, 122.)

● Učenjaci su upućivači zalutalih. Oni koji će u svakom vremenu biti prisutni sve dok ne dođe Allahova odredba. Oni su predvodnici spašene skupine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Skupina iz moga ummeta neće prestati uspostavljati Allahove naredbe, neće im nauditi oni koji ih ostave a niti oni koji im se suprotstave, sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni će biti vidni, prisutni među ljudima.“ (Buharija, 8/149, i Muslim, 3/1524/1920) Za ovu skupinu imam Buharija, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Oni su učenjaci.“ (Vidjeti: imam Nevevi, Šerh Sahihi Muslim, 13/67) Imam Ahmed, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Ako to nisu sljedbenici hadisa – oni koji se drže hadisa, ja ne znam ko bi to drugi bio.“ (Vidjeti: imam Nevevi, Šerh Sahihi Muslim, 13/67) Alija b. Ebu Talib je rekao: „Učenjaka će biti dok postoji i vrijeme. Svojim tijelima će biti odsutni, ali će njihova ostavština u ljudskim srcima biti prisutna.“ (Vidjeti: Ibn Abdul-Berr, Džami‘u bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/68)

Po čemu se poznaju i prepoznaju

● Učenjaci se poznaju po svome znanju. Znanje je osnovna nit koja učenjake razdvaja od drugih ljudi.

● Učenjaci se poznaju po svojoj postojanosti u sumnjivim situacijama. U vremenima iskušenja kada mnogi zastranjuju, popuštaju ili pretjeruju, učenjaci i oni koji se okupljaju oko njih ostaju postojani na Pravom putu. Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Onome ko je dobro upućen u znanje, njegovo ubjeđenje ne bi mogle poljuljati sumnje ni da ih je poput morske pjene, ne mogu se uvriježiti kod njega jer se on dobro potkovao znanjem. Sumnjičavosti ga ne mogu nadvladati. Naprotiv, te nedoumice čuvari znanja odbijaju i savlađuju.“ (Miftahu Daris-se‘ade, 1/140)

● Učenjaci se prepoznaju po svom trudu i zalaganju, svom pozivu Uzvišenom Allahu i maksimalnom iskorištavanju vremena u tu svrhu. Učenjaci se prepoznaju po svome ibadetu i svojoj bogobojaznosti, jer oni najbolje poznaju Allaha. Uzvišeni Allah je rekao: „Uistinu, Allaha se istinski boje od Njegovih robova samo učeni.“ (Prijevod značenja Fatir, 28)

● Učenjaci su ti koji imaju ugled među svim ljudima, svi ljudi cijene njihove riječi, savjete, postupke. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Onaj ko govori istinu i biva pohvaljen od svih kategorija ljudi, takav je od istinskih učenjaka.“ (Medžmu‘ul-fetava, 11/43) Ove riječi su istina jer su muslimani, vjernici Allahovi svjedoci na Zemlji. Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Prošli su sa dženazom pa su o njoj rekli lijepe riječi, pohvalili je, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Obavezan je.' Nakon toga, prošli su sa drugom dženazom, pa su o njoj rekli loše riječi, pokudili je, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Obavezan je.' Omer b. Hattab, radijallahu anhu, upitao je: 'Šta je obaveza.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ovog ste spomenuli po dobru, pohvalili ste ga i njemu je Džennet obavezan, a drugog ste spomenuli po zlu, pokudili ste ga i njemu je Vatra obavezna. Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji.'“ (Buharija, 3/181, i Muslim 2/655/949)

● Učenjaci se prepoznaju po preporukama drugih učenjaka, po svjedočenjima drugih učenjaka za njih i njihovo znanje. Imam Malik, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Nijednom čovjeku ne priliči da se smatra za nešto sposobnim dok ne upita učenijeg od sebe. Nisam počeo izdavati fetve sve dok nisam upitao Rebi'u i Jahju b. Seida, pa su mi to naredili, a da su mi zabranili, ja bih prestao.“ (Vidjeti: Ibn Hamdan, Sifetul-fetva vel-mustefti, str. 7) Također je rekao: „Onaj koji voli i želi da sjedne u mesdžid i da drži govor, izdaje fetve, neće to učiniti sve dok se ne posavjetuje sa dobrim i uglednim (učenijim) ljudima i odgovornima u mesdžidu, pa, ako ga oni vide sposobnim za to, on će i sjesti u mesdžid. Ja nisam sjeo sve dok mi sedamdeset učenjaka nije posvjedočilo sposobnost za to.“ (Vidjeti: Ibn Ferhan, Ed-Dibadž, 21. str; Ibn Hamdan, Sifetul-fetva vel-mustefti, str. 7)

● Učenjaci se prepoznaju po svojim predavanjima, odgovorima, pisanim djelima.

Položaj učenjaka u islamu

Uzvišeni Allah je naredio pokornost učenjacima. Rekao je Uzvišeni Allah: „O vjernici, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku, i vašim predstavnicima...“ (Prijevod značenja En-Nisa, 59.) Ibn Abbas, radijallahu anhuma, za riječi: „vašim predstavnicima“, kaže: „Tj. onima koji razumijevaju vjeru, onim pokornim Allahovim robovima koji podučavaju ljude njihovoj vjeri, podstiču ih na dobro i odvraćaju ih od zla, pa je zbog toga Svevišnji Allah stavio u obavezu Svojim robovima da budu poslušni (pokorni) učenjacima.“ (Vidjeti: Et-Taberi, Džami'ul-bejan, 5/149) Ibn Kesir, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Allah najbolje zna, ovdje se pod predstavnicima misli općenito na vladare i učenjake.“ (Tefsirul-Kur'anil-Azim, 1/518) Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te‘ala, pojašnjava o kojim se to vladarima, emirima, vođama, zapovjednicima radi i kada, pa kaže: „Vođama se pokorava samo onda kada narede ono što šerijatsko znanje zahtijeva, pa stoga pokornost njima slijedi pokornost učenima, kao što pokornost učenima slijedi pokornost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tako i pokornost emirima – vođama slijedi pokornost učenima.“ (I‘alamul-muvekki'in, 1/10.)

Uzvišeni Allah učinio je obaveznim vraćanje učenim ljudima u pogledu svake nejasnoće. Rekao je Uzvišeni: „Odmah pitajte učene ako ne znate!“ (Prijevod značenja El-Enbija, 7) Šejh Abdurrahman es-Sa‘di, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Ovim ajetom se hvale učenjaci, prvenstveno oni koji poznaju Allahovu Knjigu, Objavu.“ (Tejsirul-Kerimir-Rahman, 4/206)

Uzvišeni Allah uzeo je učenjake za svjedoke u najčasnijoj stvari, najčasnijem znanju – Allahovoj jednoći. Svevišnji Allah je rekao: „Allah svjedoči da nema drugog istinskog boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da on, postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!“ (Prijevod značenja Ali Imran, 18) Imam El-Kurtubi, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Ovaj ajet dokazuje vrijednost znanja, položaj učenih, njihovu vrijednost, jer da je postojao neko bolji i vredniji od učenjaka, Allah bi ih spomenuo uz Svoje ime i ime Njegovih meleka, kao što je spomenuo učenjake.“ (El-Džami'u li Ahkamil-Kur'an, 4/41)

Uzvišeni Allah negirao je jednakost između učenih i neukih. Rekao je Svevišnji Allah: „Reci: ‘Jesu li (zar su) isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?!'“ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 9) Također je rekao: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one od vas koji vjeruju i od njih one kojima je dato znanje!“ (Prijevod značenja El-Mudžadele, 11) Imam Et-Taberi, rahimehullahu te‘ala, o značenju ovog ajeta kaže: „Allah će na visoke stepene uzdignuti islamske učenjake nad vjernicima koji nemaju znanja, zbog njihovog znanja, kada budu radili po znanju ono što im se naređuje.“ (Džami'ul-bejan, 28/19)

Učenjaci su ti koji se istinski boje Allaha. Svevišnji Allah kaže: „Uistinu, Allaha se istinski boje od Njegovih robova, samo učeni.“ (Prijevod značenja Fatir, 28) Šejh Abdurrahman es-Sa‘di, rahimehullahu te‘ala, kaže: „Svaki onaj koji bude znaniji o Allahu, taj će Ga se više i bojati. Taj istinski strah od Allaha odvratit će ga od činjenja grijeha i pripremit će ga za susret s Onim koga se istinski boji. Ovo je dokaz vrijednosti znanja; znanje, doista, podstiče na istinski strah od Allaha.“ (Tejsirul-Kerimir-Rahman, 6/307)

Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika. Ebu Derda, radijallahu anhu, spominje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Vrijednost učenjaka nad pobožnjakom je poput vrijednosti Mjeseca u noći uštapa nad ostalim zvijezdama. I učenjaci su, doista, nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu ostavljali, iza sebe u nasljedstvo, dinare niti dirheme, već su ostavljali znanje, pa ko uzme, uzeo je potpuni udio.“ (Ebu Davud, 3/317/3641, Tirmizi, 4/153/2823, Ibn Madže, 1/81/223. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihu Sunen Ebu Davud, 3641)

Učenjaci su ti kojima Svevišnji Allah želi dobro. Od Ibn Abbasa i Muavije, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kome Allah želi dobro poduči ga propisima vjere.“ (Buharija, 8/149, i Muslim, 2/719/1037) Imam El-Adžurri, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Allah im je želio dobro, pa ih je podučio propisima vjere, podučio ih je Knjizi i sunnetu, pa su postali svjetiljke drugim ljudima, znakovi, smjernice u gradovima.“ (Ahlakul-ulema, str. 94)

Spas ljudi i njihov opstanak na Pravom putu zagarantiran je samo sa postojanjem učenjaka. Od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu, Allah neće uzeti znanje čupajući ga iz ljudi, već će ga uzeti tako što će uzeti učene ljude. Pa, kada ne bude više učenjaka, ljudi će za svoje vođe uzeti neznalice koje će pitati, a oni će odgovarati. Sami će skrenuti u zabludu, a i druge odvesti u nju!“ (Buharija, 1/174-175, i Muslim, 4/2058/2673) Od Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uzmite znanje prije negoli ode!“ Prisutni upitaše: „A kako će to otići znanje, Allahov Vjerovjesniče, kada je među nama Allahova Knjiga?“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rasrdi se i reče: „Ne izgubile vas vaše majke! A zar Tevrat i Indžil nisu bili među Israelćanima, pa im ništa nisu koristili?! Uistinu, znanje odlazi sa odlaskom njegovih nosilaca!“ (Musnedu Ahmed, 5/266, i Sunenu Darimi, 1/68/245) Upitan je Seid b. Džubejr, rahimehullahu te‘ala: „O Ebu Abdullah, šta je znak ljudske propasti?“ „Odlazak njihovih učenih“, odgovorio je. (Sunenu Darimi, 1/68/248)

Ljudi su u velikoj potrebi za znanjem i učenima. Ahmed b. Hanbel, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Veća je potreba ljudi za znanjem nego za hranom i pićem, jer je potreba za hranom i pićem u toku dana dva ili tri puta, dok se potreba za znanjem iskazuje u svakom trenutku.“ (Vidjeti: Ibnul-Kajjim, I'alamul-muvekki'in, 2/256) Omer b. Abdul-Aziz, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Onaj koji bude postupao po neznanju, više će iskvariti nego popraviti.“ (Vidjeti: Ibnu Abdul-Berr, Džami‘u bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/27)

U nastavku, u narednom broju, govorit ćemo o pravilima u ophođenju prema učenima. Uzvišenog Allaha molim da ove riječi učini dokazom za nas, a ne protiv nas. Molim Ga, subhanehu ve te‘ala, da nas okoristi ovim riječima, pomogne nam da očuvamo ovaj temelj vjere, sačuvamo time svoje ispravno ubjeđenje i pravac koji vodi do Allahovog zadovoljstva, a Allah je kadar da to učini.

Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe!