informativniislamskičasopis
0

Komentar hadisa o stvaranju čovjeka

Ljudsko se tijelo smatra najkompliciranijim ''uređajem'' na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje – svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. – savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste ''cigle'' koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. 


Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ''Pričao nam je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi:'Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude aleka (ugrušak – zakvačka), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta."' (Ovo predanje bilježi Buharija, knjiga: Početak stvaranja, poglavlje: Spomen meleka, br. 3208)

Stvaranje čovjeka

Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, naglašava i potvrđuje istinitost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima ''a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi'', jer govori o stvarima koje su u vrijeme kada je hadis izrečen bile nedokučive čovjeku, s obzirom na to da medicina u tom vremenu nije imala saznanja o procesu stvaranja čovjeka u maternici. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o fazama stvaranja čovjeka u maternici i kaže da se stvaranje čovjeka''skuplja'' u utrobi majke, jer se začetak formira od muškog i ženskog sjemena, kao što je Uzvišeni Allah rekao: ''Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo''(prijevod značenja Ed-Dehr, 2). To sjeme prolazi kroz određene stadije prije nego što se formira tijelo čovjeka kako bi bilo spremno da se u njega udahne duša. Rekao je Uzvišeni Allah: ''A On vas postepeno stvara?!'' (Prijevod značenja Nuh, 14) U drugoj suri Uzvišeni Allah detaljnije govori o stadijima stvaranja čovjeka i kaže: ''O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju...“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 5) Svemogući Allah stvorio je prvog čovjeka Adema, alejhis-selam, od zemlje, njegovu drúgu Havu stvorio je od Ademovog rebra, a njihov porod stvara od kapi sjemena (nutfa), koje se postepeno pretvara u ugrušak ili zakačak, koji poprima oblik grude mesa od kojeg se dalje razvijaju ljudski udovi. Na osnovu spomenute predaje od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, neki učenjaci su razumjeli da se ljudski udovi prepoznaju na embriju nakon 80 dana, međutim, druga predaja, također od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, upućuje da je to moguće puno ranije. Ta predaja, kao što bilježi imam Muslim, glasi: ''Stvaranje nekog od vas skuplja se u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim u tome bude isto tako ugrušak, zatim u tome bude isto tako gruda mesa, zatim Allah pošalje meleka...“ (Muslim, knjiga: Kader, poglavlje: Način stvaranja čovjeka..., br. 6893.) U ovoj predaji navodi se dodatak ''u tome'', tj. u tom periodu, što znači da se sve tri stadija: kap sjemena, ugrušak i gruda mesa, odvijaju u periodu od četrdeset dana. Do tog zaključka je, na osnovu ove predaje, došao Ez-Zemlekani u sedmom stoljeću po Hidžri, a o tome kazuje u svojoj knjizi Dokaz nadnaravnosti Kur'ana, str. 275 (preneseno iz časopisa El-I'adžazul-'ilmi, br. 29., str. 36). U sličnom značenju je i predaja koju bilježi Muslim od Huzejfe ibn Usejda, radijallahu anhu, u kojoj navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kada kap sjemena prođe kroz četrdeset i dvije noći Allah joj pošalje meleka, te je oblikuje i stvori joj sluh, vid, kožu, meso i kosti, a zatim upita: 'Gospodaru, da li je muško ili žensko?' Tada tvoj Gospodar odredi šta hoće, a melek to zapiše...“ (Muslim, br. 6896.) U drugoj predaji ovog hadisa stoji: ''Kada prođe četrdeset i nekoliko noći'' (Muslim, br. 6899).Iz ove predaje razumije se da se na embriju prije četrdeset i dva dana ne raspoznaje ljudski oblik i da prije tog vremena dijelovi tijela nisu potpuno stvoreni te da se oblikovanje embrija i stvaranje sluha, vida, kože, mesa, kostiju i spolnih organa odvija nakon tog vremena. Ibn Redžeb, rahimehullah, koji je živio u osmom stoljeću po Hidžri, nakon što je naveo ovu predaju, rekao je: ''Ovaj hadis svojom vanjštinom upućuje na to da oblikovanje začetka i stvaranje njegovog sluha, vida, kože, mesa i kostiju biva na početku druge četresnice, što upućuje na činjenicu da se embrij u drugoj četeresnici sastoji od mesa i kosti.'' (Džamiul-'ulumi vel-hikem, Ibn Redžeb el-Hanbeli, str. 96.)Otkrića moderne medicine potvrdila su da se kosti počinju formirati u šestoj sedmici, kao što se navodi u knjizi ''Razvoj čovjeka'' (Developing Human): ''U šestoj sedmici, kao nastavak pretvaranja u hrskavicu, dešava se prvi proces formiranja kosti i nastaje ključna kost, a na kraju sedme sedmice počinje okoštavanje i formiraju se i druge kosti. Dok traje proces formiranja kostiju počinje odabir mišićnih ćelija iz tkiva koje okružuje kosti gdje se počinju formirati mišići, i počinje mišićno tkivo sa dijeljenjem oko kosti na prednju skupinu i zadnju skupinu.“ (Keith L. Moore, The Developing Human-Clinically Oriented Embryology, W.B Saunders Company, 1983. Canada, str. 374. Preuzeto iz: M'udžizetu halkil-insan, Harun Jahja, str. 103.) Uzvišeni Allah to naziva zaodijevanjem kostiju mesom: ''Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!“ (Prijevod značenja El-Mu'minun, 13-14.) Ljudsko se tijelo smatra najkompliciranijim ''uređajem'' na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje – svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. – savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste ''cigle'' koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. Sve te ćelije posjeduju neophodne osobine u pogledu oblika, veličine i broja za svaki od organa koji se formiraju u svakom dijelu tijela. Tijelo čovjeka posjeduje oko stotinu triliona ćelija koje su nastale u savršenom slijedu, međusobnoj povezanosti i skladu od samo jedne ćelije koja je rezultat spoja majčinog jajašca i očevog sjemena. Nema nimalo sumnje da je nastanak tolikog broja ćelija od samo jedne ćelije, koje formiraju savršeno skladne i međusobno povezane organe i sisteme – nešto neobično i zadivljujuće. Nemoguće je da takav razvoj, pretvaranje i rast biva rezultat pukih slučajnosti. Radi se o savršeno uređenom, osmišljenom i ''isplaniranom'' stvaranju. ''Neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!''(Prijevod značenja El-Mu'minun, 14.)

Određivanje četiri stvari

''Zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan''. Ovo zapisivanje tipično je za dotični embrij, a postoji opći zapis za sva stvorenja čuvan u Levhil-mahfuzu (Pomno čuvanoj knjizi). U drugoj predaji navodi se da će melek upitati: da li je muško ili žensko, da li je sretan ili nesretan, šta mu je opskrba, kada je trenutak njegove smrti i u kojoj će zemlji umrijeti, pa će mu se reći:''Idi do Glavne knjige, u njoj ćeš sve to naći. Melek će otići te će to naći u Glavnoj knjizi i prepisati.'' (Pogledati: Tefsir Ibn Džerira et-Taberija, 17/19.) Uzvišeni Allah odredio je svakom robu sreću ili nesreću, a Svojim robovima dao je izbor i slobodnu volju. Ako bude činio dobra djela, Allah će mu olakšati činjenje djela koja vode u Džennet, a ako bude činio loša djela, Allah će mu olakšati činjenje djela koja vode u Džehennem. Rekao je Uzvišeni Allah: ''Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo (ulazak u) Džennet olakšati.''(Prijevod značenja El-Lejl, 5-7.) Njegovo udjeljivanje i negriješenje uzrokovalo je da mu je (ulazak u) Džennet olakšan, jer odredba dolazi od Allaha, a uzrok od čovjeka. S druge strane: ''...a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim - njemu ćemo Džehennem olakšati''(prijevod značenja El-Lejl, 8-10). Tako je čovjek uzrok svoje sreće ili nesreće shodno svojim djelima i namjerama.Dužina boravka na ovom svijetu je različita. Ima onih koji umru neposredno nakon rođenja, a ima i onih koji dožive duboku starost. U ranijim ummetima ljudi su živjeli puno duže. Rekao je Uzvišeni Allah o Nuhu, alejhis-selam: ''Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina...“ (Prijevod značenja El-'Ankebut, 14.) Ponekad čovjek umire iako je tjelesno potpuno zdrav, naprimjer u nesrećama, jer Allah je taj koji je odredio dužinu života. Opskrba je, također, vrlo raznolika. Svakom čovjeku će pripasti tačno onoliko koliko mu je zapisano i neće umrijeti sve dok ne potroši sav svoj rizk. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ''Neka vam se ne čini da vam opskrba sporo dolazi jer doista nijedan rob neće umrijeti sve dok mu ne dođe posljednji dio opskrbe koji je njemu određen, zato se Allaha bojte i uljepšajte traženje opskrbe..." (Bilježi Ibn Hiban u svom Sahihu, br. 1084, Bejheki u Sunenu, 5/264, i Hakim u Mustedreku, 2/4, šejh Albani, rahimehullahu, ocijenio je hadis vjerodostojnim, pogledati: Es-Silsiletus-sahiha, br. 2607.) U tome je podsticaj na zadovoljstvo opskrbom i nafakom koja nam je propisana, jer ma koliko se trudili, doći će nam samo onoliko koliko nam je propisano, a istovremeno ćemo davati potrebne uzroke stjecanja opskrbe jer to zahtijeva Božanska mudrost po kojoj se sve odvija na ovom svijetu.Ove četiri odredbe su zapisane i unaprijed određene, ali to nije opravdanje čovjeku za nerad, jer ne znamo šta nam je određeno, a znamo šta nam je naređeno i šta se od nas traži. U hadisu se nalazi potvrda kadera – Allahove odredbe, kao što je vjerovanje ehli-sunneta da se sve dešava Allahovom odredbom, dobro i zlo, korisno i štetno, ali je zabranjeno puko oslanjanje na kader bez truda, rada i izvršavanja šerijatskih obaveza. Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, prenosi i kaže: ''Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana sjedio, držeći u ruci štap kojim je kopkao, podigao je glavu i rekao: ''Nema nikog od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu ili Vatri!'' Rekli su: ''Zar se nećemo na to osloniti!?'' Rekao je: ''Ne, radite, jer svakom od vas je olakšano ono za šta je stvoren!'' Zatim je proučio ajete: ''Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo Džennet olakšati; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo Džehennem olakšati.''(Prijevod značenja El-Lejl, 5-10.) (Bilježi Buharija, knjiga: Tevhid, poglavlje: Allahove riječi: Mi smo Kur'an za pamćenje olakšali, br. 7552, i Muslim, knjiga: Odredba, poglavlje: Način stvaranja čovjeka u utrobi majke, br. 6901.) Džennetlije će činiti djela koja vode u Džennet, a džehennemlije djela koja vode u Džehennem. Ne znamo šta nam je propisano, ali znamo šta je pravi put i koja djela vode u Džennet, pa ako ih se budemo držali, dovest će nas do Dženneta, Allahovom milošću.

Čovjekova duša

''Zatim se u njega udahne duša''. Ljudi nisu u stanju dokučiti stvarnost duše i njenu suštinu. To poznaje samo Uzvišeni Allah. ''Pitaju te o duši. Reci: 'Šta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'" (Prijevod značenja El-Isra', 85.) Niko ne zna njenu stvarnost, nego je melek taj koji je donese te se udahne u embrij i tako on oživi Allahovom dozvolom, a kada dođe trenutak smrti, duša izlazi i tijelo postaje hladna lešina. Na pitanje kada se duša udiše u embrij, moderna nauka ne može odgovoriti jer je duša za ljudsku vrstu velika nepoznanica. Imam Nevevi spominje da su učenjaci složni na tome da se duša ne udiše prije četiri mjeseca.(Nevevijev komentar Muslima, 8/489.) Postoje predaje od Alije i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojima se određuje vrijeme udisanja duše te da je ono nakon četiri mjeseca, međutim, predaje nisu vjerodostojne. (Pogledati: Džamiul-ulumi vel-hikem, Ibn Redžeb, str. 99.) Ne postoje jasne i vjerodostojne predaje koje striktno određuju vrijeme udisanja duše, međutim, ono što se zasigurno zna jeste da se duša udiše u embrij nakon što se upotpuni ljudski lik. Rekao je Uzvišeni Allah: ''Zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne...'' (Prijevod značenja Es-Sedžda, 9.) Iz ajeta se razumije da se duša udiše neposredno nakon uobličenja udova. U tom značenju je i ajet: ''Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!''(Prijevod značenja El-Mu'minun, 13-14.)Rekao je Ibn Kesir tumačeći Allahove riječi ''...i poslije ga kao drugo stvorenje oživimo'', tj. udahnemo u njega dušu. (Umdetut-tefsir, Ahmed Šakir, 2/614.)Ibn Redžeb, rahimehullah, nakon što je naveo mišljenja učenjaka po pitanju vremena kada se udiše duša, rekao je: ''Što se pak tiče učenjaka iz oblasti medicine, oni su kazali: Ako se embrij oblikuje u trideset i pet dana, pokrenut će se u sedamdeset dana, a bit će rođen nakon dvije stotine i deset dana, a to je sedam mjeseci. Može da se desi da prethodi ili da kasni nekoliko dana u oblikovanju i rađanju. Ako se oblikuje u četrdeset i pet dana, pokrenut će se u devedeset dana, a bit će rođen u dvije stotine i sedamdeset dana, a to je devet mjeseci. A Allah najbolje zna.'' (Džamiul-ulumi vel-hikem, Ibnu Redžeb, str. 100.)

Završnica ljudskog života

''Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica'', tj. približi se trenutak njegove smrti, ''a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre'' te u nju uđe, što znači da se životno djelo vrednuje prema završetku i da je najbitnije djelo na kraju života u vremenu kada čovjek napusti ovaj svijet. Svakoga ko iskreno Allaha obožava i trudi se želeći Allahovu nagradu, Allah neće iznevjeriti i poniziti. Ovdje se misli, a Allah najbolje zna, na onoga ko nije iskren u svom ibadetu, nego čini djela koja u očima ljudi izgledaju dobra, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Doista čovjek čini djela džennetlija prema onome kako se čini ljudima, a on je od stanovnika Vatre, i doista čovjek čini djela džehennemlija, prema onome kako se čini ljudima, a on je od stanovnika Dženneta.“ (Bilježi Buharija, knjiga: Džihad i vojni pohodi, poglavlje: Ne kaže se taj i taj je šehid, br. 2898, i Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Žestina zabrane samoubistva..., br. 320.) Ipak, Ibn Hadžer je kazao da se ova predaja odnosi na munafika i onoga ko čini djela iz pritvornosti, za razliku od ovog hadisa koji je vezan za loš završetak. (Fethul-Bari, 11/487.)Zbog toga su dobri prethodnici bili u stalnom strahu od lošeg završetka, nisu se oslanjali na svoja djela i tražili su od Allaha da im podari lijep završetak i smrt u vjeri islamu. Niko se ne smije zanijeti svojim djelima, jer ne zna kakav će mu biti završetak. Hadisom se želi reći da se ponekad desi da onaj za koga nam se čini da radi dobra djela i da je džennetlija, u stvarnosti ne bude takav, a ne da se to često dešava. Naprotiv, često se dešava da čovjek dosta ili najveći dio života provede daleko od vjere, da bi se pred kraj života, Allahovom milošću, pokajao i počeo činiti dobra djela.

''...i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta." Kada bi čovjek čitav život proveo u nevjerstvu, a zatim mu Allah ukaže blagodat i on se pokaje prije nego što dopadne smrtnih muka, ušao bi u Džennet. Usejrim iz plemena Benu Abdul-Ešhel, radijallahu anhu, bio je od onih koji su odbacivali islamski poziv i ispoljavali neprijateljstvo prema njemu, međutim, kada su ashabi krenuli u Bitku na Uhudu, Allah je dao da u njegovom srcu zasija iman, te je povjerovao i izašao u borbu na Allahovom putu. Kada su nakon bitke pregledali mrtve i ranjene, našli su ga na samrti. Tražio je od prisutnih da prenesu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, selam od njega. Kada mu je prenesen selam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''On je od stanovnika Dženneta.“ (Bilježi Ahmed u Musnedu, br. 24354, rekao je Hejsemi: ''Bilježi Ahmed, a prenosioci su pouzdani.“ Medžmeuz-zevaid, br. 15959.)Završetak mu je bio šehadet na Allahovom putu, iako je prije toga odbacivao vjeru.

Pouke hadisa

● U hadisu se nalazi dokaz o propisanost zaklinjanja kada je potrebno potvrditi istinitost određene vijesti.

● Hadis je dokaz Allahove pažnje prema čovjeku, jer je zadužio meleke da se o njemu brinu dok je u utrobi majke, te kada dođe na ovaj svijet, te nakon smrti. Sve to upućuje na Allahovu pažnju prama ljudima.

● Duša se udiše u ljudsko tijelo, a suštinu tog udisanja nismo u stanju spoznati, jer je to od stvari gajba.

● Meleki pišu, a to znamo jer smo o tome obaviješteni, međutim, ne znamo kakvim slovima pišu niti kojim jezikom, a pitanje o tome je novotarija.

● Niko od nas ne zna šta mu je propisano, ali znamo šta nam je naređeno, pa smo stoga dužni činiti ono što nam je naređeno i što nam koristi, a kloniti se zabranjenog.

● Tevba – pokajanje briše prijašnje grijehe, a grješnici, koji nisu izašli iz islama, su pod Allahovom voljom – ako hoće, kaznit će ih, a ako hoće, oprostit će im.

15. Novembar 2010 | dr. Hakija Kanurić | 39

Komentari: Nema komentara

Komentirajte