informativniislamskičasopis
0

Komentar sure Jasin (treći dio)

''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi, odazovite se i prihvatite moje savjete. Kaže se da ga je narod, nakon što je čuo njegove riječi, počeo kamenovati, pa je on požurio poslanicima prije negoli ga narod ubije, da im kaže: ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi kako biste mi svjedočili kod moga Gospodara. Ja sam, doista, povjerovao u Gospodara vašeg i vas slijedio! Nije bilo nikoga da ga sačuva i spasi od ubistva. Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Gađali su ga kamenjem, a on je govorio: 'Gospodaru moj! Uputi moj narod, jer, doista, oni ne znaju!' Nisu ga prestali kamenovati, a i on nije prestao izgovarati ove riječi sve dok nije umro od kamenovanja.“ Svevišnji Allah nas obavještava o završetku ovoga vjernika koji je preselio kao šehid kamenovan od svoga naroda, pa kaže: ''Rečeno mu je: 'Uđi u Džennet!' – a on je rekao: 'Kamo sreće da narod moj zna, (27) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!''', tj. nakon što je ubijen, rečeno mu je: ''Uđi u Džennet!“


Stanovnici sela nisu povjerovali u vjerovjesnike. Naprotiv, odlučno su odbili njihov poziv i zaprijetili im kamenovanjem do smrti, razapinjanjem i masakriranjem ako ne ostave svoj poziv u Allahovu vjeru. Kada je jedan stanovnik tog mjesta, koji je potajno primio islam, saznao za odluku svojih sugrađana, požurio je da ih spriječi u njihovoj namjeri. Kaže Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja:

(20) ''I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: 'O narode moj, slijedite one koji su poslani.“'

Jedan od stanovnika sela povjerovao je u Allahove poslanike i njegov iman ga je natjerao da dođe žurno, trčeći s kraja naselja, gdje je živio, kada je čuo da njegovi sunarodnjaci, komšije, žele da ubiju tri poslanika. Svojim komšijama obratio se riječima: ''O narode moj, slijedite one koji su poslani“, jer su oni na istini i ono s čime su došli predstavlja uputu i istinu.

(21) ''Slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!“

Zatim, iznio je dokaz protiv svog naroda riječima: ''Slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!“ Slijedite ih! Oni ne traže od vas nikakvu nadoknadu za poslanicu koju vam dostavljaju i ako im se odazovete, nećete izgubiti ništa od imetka. Naprotiv, ispovijedat ćete ispravnu vjeru i tako postići i dunjalučka i ahiretska dobra. ''...na Pravom su putu“, tj. upućeni su u vjeru kojoj pozivaju, a koja se temelji na obožavanju Allaha Jedinog koji nema sudruga.

(22) ''Zašto da ne obožavam Onoga koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?!“

Nakon što je vjernik pozvao svoj narod u iman i slijeđenje poslanika, obratio im se blagim riječima ne bi li ih privolio da prihvate vjeru. Pa je rekao: ''Kako da ne obožavam Onoga koji me je stvorio! Zar da obožavam nekoga drugog mimo Njega, nekoga ko me nije stvorio, koji mi ne može ni neku korist pribaviti, a ni od mene neku štetu otkloniti?!“ Njegova mudrost i lijep poziv najbolje se ogledaju u njegovom govoru o sebi, a kojim se, ustvari, obraćao njima. Dakle, nije im rekao: ''Zašto da ne obožavate Onoga koji vas je stvorio?!'', već je rekao: ''Zašto da ne obožavam Onoga koji me je stvorio?!“, a dokaz da je ovim riječima namjeravao svojim sugrađanima uputiti savjet nalazi se u nastavku ajeta: ''...a Njemu ćete se vratiti.“

Vjernik, govoreći u prvom licu i tako savjetujući svoj narod, nastavlja:

(23)

''Zašto da prihvatam druge bogove mimo Njega?! Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti;

(24)

a ja bih tada bio u pravoj zabludi'', tj. ova božanstva koja obožavate mimo Allaha, ništa ne posjeduju. Pa, ukoliko mi moj Gospodar bude želio zlo, ko će mi to zlo otkloniti mimo Njega?! Zar da uzmem ova božanstva i obožavam ih mimo Allaha, a vidljivo je njihovo stanje slabosti i nemoći?! Doista, kada bih ja to učinio, bio bih u očitoj zabludi.

Zatim je ovaj vjernik rekao svome narodu:

(25) ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'',

tj. poslušajte moje riječi, odazovite se i prihvatite moje savjete. Kaže se da ga je narod, nakon što je čuo njegove riječi, počeo kamenovati, pa je on požurio poslanicima prije negoli ga narod ubije, da im kaže: ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi kako biste mi svjedočili kod moga Gospodara. Ja sam, doista, povjerovao u Gospodara vašeg i vas slijedio! Nije bilo nikoga da ga sačuva i spasi od ubistva. Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Gađali su ga kamenjem, a on je govorio: 'Gospodaru moj! Uputi moj narod, jer, doista, oni ne znaju!' Nisu ga prestali kamenovati, a i on nije prestao izgovarati ove riječi sve dok nije umro od kamenovanja.“

Svevišnji Allah nas obavještava o završetku ovoga vjernika koji je preselio kao šehid kamenovan od svoga naroda, pa kaže:

(26) ''Rečeno mu je: 'Uđi u Džennet!' – a on je rekao: 'Kamo sreće da narod moj zna, (27)

zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!''', tj. nakon što je ubijen, rečeno mu je: ''Uđi u Džennet!“ Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Allah ga je uveo u Džennet i on je u njemu, živi i opskrbljuje se, jer je on preselio kao šehid, a Allah je za šehide rekao: 'Nikako ne smatraj mrtvim one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ‍živi i u obilju su kod Gospodara svoga!' (prijevod značenja Ali Imran, 169).“ Kada je to postigao, rekao je: ''Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!'' Priž‍eljkivao je da svoj narod upozna sa svojim stanjem kako bi ih time podstakao da se prihvate vjere, da povjeruju u ono u što je i on povjerovao i da postignu ono što je i on postigao od nagrade i ulaska u Džennet. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: ''Za svoga života savjetovao je svoj narod riječima: 'O narode moj, slijedite one koji su poslani...', i savjetovao ih je nakon svoje smrti riječima: 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio.'“ Allah mu se smilovao i bio zadovoljan njime!

Stradanje stanovnika sela

(28) ''I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili.

(29) Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.“ Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o kazni stanovnika sela, tj. naroda iz kojeg je potjecao ovaj vjernik, nakon što su ubili ovoga vjernika. Svevišnji Allah se rasrdio na njih nakon što su porekli Njegove poslanike i ubili vjernika u Njega. Allah nije poslao na njih vojsku meleka, već je poslao samo jedan užasan krik od kojeg su svi pomrli.

Poruke i pouke iz kur'anskih ajeta

● Iman podstiče vjernika na poziv Allahu, subhanehu ve te'ala. Kada se iman duboko ukorijeni u srcu vjernika, tada ga neminovno podstiče da ustane i radi za Allahovu vjeru, da ustane i poziva Allahu.

● Ljubaznost i blagost su neophodni u pozivu Allahu, subhanehu ve te'ala, o čemu nam u ovome događaju tako slikovito govori nastup čovjeka vjernika u pozivu svojih mještana u Allahovu vjeru. Od značenja ljubaznosti i blagosti jeste i lijep govor, spominjanje veze sa onima kojima se upućuje poziv, na pogrdan govor uzvratiti lijepim govorom, smireno dostavljati i pojašnjavati vjeru i sl.

● Allahovi poslanici, alejhimus-selam, za svoje dostavljanje poslanice i svoj poziv nisu uzimali nikakvu nadoknadu, već su, naprotiv, obavještavali narod koji su pozivali da od njih ne traže nikakvu nadoknadu, i takvi, nakon poslanika, trebaju biti svi učeni ljudi.

● Razlog nedaća i teškog stanja jesu grijesi i suprotstavljanje Allahovom šerijatu. Allah, subhanehu ve te'ala, ka‍že: ''Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“ (Prijevod značenja Eš-Šura, 30.) To jest, znajte, ljudi, da vas ne pogodi nijedna nedaća na dunjaluku: suša, poplava, požar, najezda nevjernika i nasilnika, a da to nije zbog vaših grijeha. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Dobro nam je poznato ono što nam Uzvišeni pokazuje u prostranstvima oko nas, a i u nama samima, a čemu svjedoči i Njegova Knjiga, da su grijesi razlog nedaća.“ (El-Emru bil-Ma'rufi ven-Nehju 'anil-Munkeri, str. 31.)

● Narod koji odbija poslanički poziv kad-tad će stradati. Neka znaju svi oni koji nadmeno okreću glave od Allahovog šerijata da ih čeka teška završnica. To je Allahovo postojano pravilo.

● Allah, subhanehu ve te'ala, kažnjavao je drevne narode na razne načine. O tome Svevišnji govori u Kur'anu: ''I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.“ (Prijevod značenja El-Ankebut, 40.)

Uzvišenog Allaha molim da meni i vama podari bereketa u Njegovoj Knjizi, Kur'ani-kerimu, da nas okoristi ajetima, propisima i mudrostima sadr‍žanim u njemu. Uzvišenog Allaha molim da oprosti meni i vama, mojim i vašim roditeljima, i svim muslimanima, a molite Ga i vi, jer, uistinu, Allah, subhanehu ve te'ala, mnogo prašta i milostiv je.

12. Januar 2012 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | 46

Komentari: Nema komentara

Komentirajte