informativniislamskičasopis
0

Kosmos - nebo iznad nas

Posmatrajući udaljene galaksije, astronomi su otkrili da se velika većina njih udaljava od nas, a također i jedna od druge. Logičkim razmišljanjem unazad - zamišljajući kakva je situacija bila prije milion godina, pa prije deset miliona, pa prije milijardu itd., dolazimo do zaključka da se ove galaksije ovakvim vraćanjem kroz vrijeme, približavaju jedna drugoj dok se ne sudare u jednoj jedinoj tački spajanja. Današnja fizika ne može objasniti stanje ovolike materije (sve postojeće u kosmosu) u tački nulte zapremine…

Gledajući u nebo prilikom vedre noći uočavamo mnoge svijetle tačke na duboko crnoj pozadini. Neke su svjetlije, neke tek možemo primjetiti stojeći u mraku neko vrijeme, čekajući da se naše oči naviknu na tamu. To su pretežno zvijezde, udaljene milijardama kilometara od nas. Raznolike su. Neke su ogromne, neke su manje, neke su crvene, neke žute, neke plave. Neke zvijezde su mlade, neke u svom starosnom dobu, dok neke umiru, druge se rađaju. Raznolikost i bogatstvo. Ovo je tek jedan sićušni dio kosmosa, cjeline koja sadržava ogromnu količinu raznolikih stvorenja - od sićušnih asteroida do planeta, pa sve do nevjerovatno velikih grupa galaksija.

 

Današnji pogled

 

Kako astrofizičari danas gledaju na razvoj kosmosa? Kada je kosmos počeo, kako se razvija i kuda ide? Odgovore na ova pitanja su pokušali i pokušavaju dati kroz intenzivne studije informacija koje nam dolaze iz kosmosa u vidu elektromagnetnih talasa. Naime, svako tijelo šalje talase, odnosno zračenje, pa tako i zvijezde u našoj galaksiji ili iz drugih galaksija, a tako i same daleke galaksije (svjetlo koje vidimo je jedna vrsta zračenja). Ovo zračenje, odnosno elektromagnetni talasi sadrže informaciju o brzini kretanja objekta, sastojcima objekta kao što su atomi hidrogena, helijuma i sl., udaljenosti objekta, te njegovoj okolini (planete u orbiti, interakcija sa drugim objektima i sl.) i ostalim važnim informacijama. Elektromagnetni talasi se prostiru od visokoenergetskih gama-zraka do dugih, niskoenergetskih radio zraka. Za detaljnu analizu kosmosa, sve talasne dužine su važne. Danas se govori o više činjenica koje opisuju naš kosmos, a mi ćemo navesti i objasniti najvažnije. U ovo se ubraja početak materije i vremena u takozvanom Big-Bang-u, ekspanzija kosmosa, stvaranje prvih zvijezdai stvaranje uslova za nastanak važnih sastojaka u kosmosu, te budućnost kosmosa. Svaki od ovih fenomena ovde ukratko objašnjavamo, a kratkoća ne bi trebala biti razlog nijhovog nedovoljnog vrijednovanja, a što nam Allah, subhanehu ve te'ala, objašnjava u sljedećem ajetu: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog,ali većina ljudi ne zna."(Prijevod značenja Al-Mu'min, 57.)

 

Početak materije i vremena

 

Posmatrajući udaljene galaksije, astronomi su otkrili da se velika većina njih udaljava od nas, a također i jedna od druge. Logičkim razmišljanjem unazad - zamišljajući kakva je situacija bila prije milion godina, pa prije deset miliona, pa prije milijardu itd., dolazimo do zaključka da se ove galaksije ovakvim vraćanjem kroz vrijeme, približavaju jedna drugoj dok se ne sudare u jednoj jedinoj tački spajanja. Današnja fizika ne može objasniti stanje ovolike materije (sve postojeće u kosmosu) u tački nulte zapremine. Proračuni su izvodljivi do jedne određene granice koja se naziva Planck-ova dužina (0.000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 0162 metra). S tim se misli na minimalnu veličinu kosmosa u kojem zakoni nama poznate fizike još uvijek daju logične rezultate. U stanju kosmosa veličine manje od Planck-ove dužine fizika doživljava kolaps i ostavlja nas u neznanju. Radi usporedbe i "shvatanja" ove veličine, otkrićemo da je ona manja 1020 puta od dijametra jednog protona! Ovo je granica od koje fizičari danas definišu početak vremena, a također i početak kosmosa. Ipak, nemogućnost čovjeka da odgonetne sve misterije nauke nije garancija da su naše granice, granice i za druge. U ovom slučaju nam Uzvišeni Allah objašnjava da je kosmos stvorio iz ničega. Zbog nemogućnosti nauke danas da pređe granicu Planck-ove dužine, ne bi trebali ni mi ograničavati početak kosmosa na Big-Bang. Naime, Big-Bang, kako ga poimamo danas, nije "ništa", već je objašnjen kao stanje u kojem je sva energija i materija kosmosa zgnječena u jednu jedinu tačku nemoguće male zapremine. Radi ovoga, musliman bi trebao biti oprezan pri zaključivanju da je Big-Bang direktno stvaranje iz ničega, iako je fascinantni fenomen Big-Bang-a jedan od koraka u stvaranju kosmosa onakvog kakvog ga danas poimamo. A Uzvišeni Allah najbolje zna."...onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti."(Prijevod značenja Al-Anbija, 104.)

 

Stvaranje prvih zvijezda i uslova za život

 

Poslije određenog vremena nakon početka kosmosa (govorimo o nekoliko minuta), došlo je do stvaranja materije koja je glavni sastojak svega što vidimo oko nas, pa i nas samih. Iz prvobitne mase kvark-gluon plazme nastale iz Big Banga, stvoreni su nukleoni (protoni, neutroni), te smo spajanjem njih i elektrona dobili neke osnovne atomske elemente. Hidrogen je sačinjavao nešto više od 70% materije u kosmosu, dok je helijum sačinjavao nešto više od 20% materije. Neki elementi poput litijuma i berilijuma sačinjavali su ostatak jednačine. Ovo su bili sastojci prvih zvijezda koje su nastale iz "oblaka" materije ovih elemenata nekoliko stotina miliona godina poslije. Radi nepostojanja težih elemenata (što je atomski broj veći, to je atom teži - litijum je broj 3 od više od stotinu različitih atoma), prve zvijezde su bile ogromne, te su težile i do 300 puta više nego što je naše Sunce. Takva težina je bila prisutna, radi manjeg gravitacionog približavanja "lagane materije hidrogena i helijuma", te što većeg stvaranja pritiska i temperature u njenim unutrašnjim dijelovima - s ciljem "zapaljivanja" zvijezde, odnosno započinjanja fuzijskog procesa - spajanja atoma hidrogena, odnosno fuzije hidrogen atoma u atom helijuma. Ovakva je bila prva generacija zvijezda. Živjele su kratko, i naglo završavale svoje živote. Ipak, kroz fuzijske procese, od hidrogena, helijuma pa do težih elemenata kao što su ugljenik i željezo, obogatile su kosmos koji je postajao sve zanimljiviji, sa sve raznovrsnijim "stanovnicima". Druga generacija zvijezda je već mogla koristiti teže elemente u svom životu i sagorijevanju, tako da su one već postajale drugačije nego svoja prethodna generacija. Sada je već bilo moguće stvaranje planeta, neutronskih zvijezda, crnih rupa, a sve u grupacijama zvanim galaksije. Bez zvijezda i njihove prirode sagorijevanja ne bi postojali. Ne bi postojalo ništa osim laganih atoma kao što je hidrogen i helijum. Ni planete, ni komete, ni mjesec, pa čak ni vrsta zvijezda kao naše Sunce. Ovde naravno mislimo na dunjalučki uzrok, jer Uzvišeni Allah je izvor svega i On stvara i radi šta hoće. Sljedeći put kada pogledamo na nebo i zvijezde na njemu, možemo se sjetiti važnosti koju im je Allah, subhanehu ve te'ala, dodijelio. U hadisu kojeg ovde navodimo i u komparaciji sa ovom važnošću zvijezda, možemo zaključiti da je važnost aktivnog vjernika za čovječanstvo, za svoju familiju, susjede, prijatelje, kao važnost zvijezda za kosmos.A Uzvišeni Allah najbolje zna.

Majka pravovjernih Aiša, radijallahu 'anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Zaista kuća u kojoj se uči Kur'an svijetli stanovnicima neba kao što zvijezde svijetle stanovnicima Zemlje.“

 

Ekspanzija i završetak kosmosa

 

Uzvišeni Allah je objavio: "Mi smo nebo moći Svojom sazdali, i Mi smo, uistinu, Oni koji ga šire." (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 47.) Već je spomenuto stanje kosmosa u kojem se on širi, razvija i postaje veći. Ovo je prvi otkrio Edwin Hubble posmatrajući galaksije kroz teleskop. Gledajući takozvani crveni pomak (Crveni pomak - pri udaljavanju jednog objekta, recimo galaksije, od posmatrača, elektromagnetni talasi postaju izduženi i sve poznate oznake u spektru svjetla galaksije se pomjeraju prema crvenom dijelu elektromagnetnog spektra) zaključio je da se pretežno sve galaksije udaljuju od nas. Ono što je bilo još interesantnije je bilo to da je postojala veza između udaljenosti galaksije i njene brzine udaljavanja - što je bila udaljenija, to se kretala, odnosno udaljavala brže. Danas ovaj fenomen shvatamo kroz širenje samog prostora kosmosa. Naime, galaksije prvenstveno imaju svoju kretnu putanju kroz kosmos, ali u isto vrijeme kosmos se širi i "odvlači" galaksiju u određenom pravcu. Ono što je Hubble vidio kroz svoj teleskop je bila upravo ova kretnja, odnosno odvlačenje galaksija u daljinu. Također, činjenica da se galaksije udaljavaju većom brzinom pri većoj udaljenosti nam ukazuje na činjenicu da se širenje kosmosa ubrzava. Ono što bi ga moglo usporiti je količina materije u kosmosu koja bi svojom gravitacijom uspjela zaustaviti širenje i tako prouzrokovati ponovno spajanje materije kosmosa u jednu jedinu tačku, iz koje je i čitav proces započet. Ipak, današnja nauka nam ukazuje da postoji premalo materije, te da bi se kosmos trebao širiti u beskonačnost. Kako gledati na ovo kao musliman i na ajet u kojem Uzvišeni Allah spominje Dan u kojem će smotati nebesa?

● Kao prvo, nauka je uvijek u promjeni, te neke teorije koje važe za danas, ne moraju da važe za nekoliko godina. Ipak, teorije o kosmosu danas su prilično čvrste, a stoga bi njihovo odbacivanje bila greška.

● Drugo i važnije, završetak kosmosa i nastup Sudnjeg dana je poznat samo Allahu, subhanehu ve te'ala. To nam govore mnogi ajeti i hadisi.Uzvišeni kaže: "Allah zna tajne nebesa i Zemlje! A Smak svijeta će u tren oka doći, ili još brže,jer je Allah, uistinu, Svemoćni!"(Prijevod značenja An-Nahl, 77.)

● Također i činjenica da će se to desiti iznenadno, kao i činjenica da Sudnji dan nije daleko u budućnosti (po hadisu kod Imama Ahmeda gdje navodi od Sehla ibn Sa'da, koji kaže: "Čuo sam Allahova Poslanika, koji kaže: 'Poslan sam, a ja i Sudnji Dan smo ovako' - pokazujući svoja dva prsta, kažiprst i srednji prst.") su u suprotnosti sa činjenicom da bi i nekoliko milijardi godina prošlo ako bi čekali na "normalnu" kontrakciju kosmosa u slučaju da postoji dovoljno materije u kosmosu, pa čak i da ovaj proces započne ovog trenutka.

 

Ovim bih želio napraviti razliku između onoga što nam nauka govori o budućnosti i čovječanstva i kosmosa, i vjere koja nam govori o Sudnjem danu i njegovom nastupanju kada sva očekivanja i zakoni fizike prestaju važiti. U prvom slučaju ne postoji koncept ni o Stvoritelju, a ni o nekoj "nadsili", te nam na toj osnovi daje prijedloge o budućnosti kosmosa - širenje u beskonačnost kada kosmos postaje jedno hladno i ogromno mjesto, gdje ne postoje ni planete ni zvijezde, ni galaksije, pa čak ni atomi ni protoni - takozvano Big Chill stanje. A Allah subhanenu ve te'ala,najbolje zna.

13. Juli 2009 | Islam i nauka | 31

Komentari: Nema komentara

Komentirajte