informativniislamskičasopis
0

Kutak za mlade - broj 67

Allaha ne možeš prevariti

Nedavno je egipatski glumac i pjevač Sad es-Sagir u izjavi za medije iznio vrlo interesantno razmišljanje o svom odnosu prema Allahu, dželle šanuhu. On je, pored ostalog, kazao: „Bio sam licejmeran prema našem Gospodaru! Allaha ne možete prevariti, ali ja sam se tako ponio – kad sam bio bolestan dovio sam Allahu: „Gospodaru, ako mi podariš ozdravljenje, ostavit ću taj posao!“ Ali, čim sam ozdravio, vratio sam se tom poslu.“

Dok je bio teško bolestan i bojao se da će umrijeti, kajao se i molio Allaha, dželle šauhu, da mu dadne ozdravljenje, obećavajući da će se prestati baviti pjevanjem i glumom, ali kada mu je Allah, dželle šanuhu, podario izlječenje, nastavio je po starom. Gorka je činjenica da je odnos većine ljudi takva – kada su u iskušenju iskreno mu se obraćaju. Rekao je Uzvišeni Allah: „On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!" (Junus, 22)


Psovanja vjetra

Zaista su Allahove vojske mnogoborojne. Rekao je Uzvišeni Allah: „A Allahove su vojske nebesa i Zemlje.“ (El-Feth, 4)

Vjetar je jedna od Njegovih vojski, On mu naređuje šta hoće i vjetar je pokoran – ne može donijeti ni dobro ni loše bez Allahove, dželle šanuhu, dozvole.

Ako mu vjetar donese nešto što mu nije po volji, vjernik ga ne smije psovati i proklinjati, jer njega šalje Uzvišeni Allah. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ne proklinji vjetar jer je njemu naređeno! Uistinu, ako neko kune nešto što ne zaslužuje prokletstvo, to će se prokletstvo vratiti na njega.“ (Hadis bilježi Tirmizi a vjerodostojim ga je ocijenio Albani)

Potvrdu o tome da je vjetar jedna od Allahovih, dželle šanuhu, vojski, nalazimo u hadisu kojeg bilježi Buhari od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pomognut sam s vjetrom es-saba, a Ad je uništen s vjetrom ed-debur.“ – es-saba je vjetar s istoka i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomognut je njime u bitki na hendeku kada je ovaj vjetar porušio šatore mušrika, a ed-debur je vjetar iz pravca zapada.

Ovaj hadis ujedno nam je i pojašnjenje Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da vjetar donosi i milost i kaznu. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da aje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nemojte psovati vjetar jer je on Allahova milost ljudima, nosi im milost i kaznu, nego molite Allaha za njegovo dobro i utječite se od njegovog zla!“ (Hadis bilježi Ibn Madže a vjerodostojim ga je ocijenio Albani)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je kako da molimo i da se utječemo od zla koje donosi vjetar: „Allahumme inni es eluke hajreha ve hajre ma fiha ve hajre ma ursilet bihi, ve e'uzu bike min šerriha ve šerri ma fiha ve šerri ma ursilet bihi" - Allahu, molim Te da vjetar bude dobro kao takav, i za dobro koje on u sebi nosi i za dobro koje sa sobom donosi, a zaštitu kod Tebe tražim protiv zla vjetra, kao takvog, te protiv zla kojeg on u sebi nosi i koga sobom donosi!“

Neka ovo bude naša praksa! Nučimo ovu dovu i razmišljajmo o njenom znčenju. Možda Allah u vjetru koji nama nije povolji dadne dobro drugim ljudima.

(Izvor: islamstory.com)

Dječak koji je bio uzrok pokajanja svog očuha

Majka dječaka čiji otac je poginuo u bitki na Uhudu preudala se za bogatog čovjeka u Medini. Čovjek je zavolio dječaka, bio je požljiv prema njemu i pružao mu sve što bi pružio i vlastitom djetetu. I dječak je zavolio svog očuha.

Jedanput, dok su se ashabi spremali za tešak i naporan pohod, dok su se bogati ashabi poput Osmana, Abdurrahmana ibn Avfa, radijallahu anhuma, i drugih, natjecali ko će više pomoći svojim imetkom, dječak je gledao svog očuha kako ne mari za sve to što se dešava. Više puta je dječak razgovarao sa njim o tome i podsticao ga da udijeli, da se žrtvuje. Tokom jednog takvog razgovora očuh mu reče: „Vallahi, ako Muhammed govori istinu, mi smo gori od magaraca!“ Dječak se iznenadio, jer su to riječi kufra/nevjerovanja! Rekao je svom očuhu: „Amidža! Nikoga na ovom svijetu, osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisam volio više od tebe, ali ti si sada rekao riječi koje su nevjerstvo. Ako to ispričam ljudima, osramotit ću te, a ako prešutim, iznevjerit ću Allaha. Zato ću otić Allahovom Posalniku i obavijestiti ga šta si rekao, a ti razmisli šta ćeš učiniti.“

Nakon što je saslušao dječaka, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je njegovog očuha i upitao ga: „Šta si to govorio?“ „Ništa nisam govorio, dječak laže!“, odgovorio je.

Dječak je bio postiđen i potresen što ga njegov očuh ugoni u laž, pa je uputio Allahu dovu: „Allahu moj, objavi Svome vjerovjesniku ajete koji će potvrditi da govorim istinu!“ Nedugo zatim na Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pojaviše se znaci koji su ukazivali da mu se objavljuje. Kada mu je završeno objavljivanje, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ajet: Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su učiniti ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, biće im dobro; a ako glave okrenu, Allah će ih i na ovome i na onome svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati.“ (Et-Tevba, 74)

Čovjek tada reče: „Allahov Poslaniče, moli Allaha da mi oprosti. Dječak je govorio istinu.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio je dječaka za uho, zabavljajući se tako sa njim, i kazao mu: „Mladiću, Allah, iznad sedam nebesa, je potvrdio tvoju iskrenost.“ (Ovaj hadis bilježe Abdurrezzak u Musnedu i Bejheki u Dela'ilun-nubuvvetu, a dr. Muhammed Ratib en-Nabulsi ga je prepričao svojim riječima. Čovjek se zvao el-Džulas ibn Suvejd ibnus-Samit, a dječak je Umejr ibn Sa'd el-Ensari, radijallahu anhum)

(Izvor: nabulsi.com)

Šejtan nas lovi na malim grijesima

Obično smo nemarni prema malim grijesima, a oni su sredstvo šejtanovog zavođenja, kao što se navodi u hadisu: „Šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan u ovoj vašoj zemlji, ali je zadovoljan od vas onim (grijesima) koje smatrate beznačajnim.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio: ”Čuvajte se neznatnih i sitnih grijeha, to vam je poput grupe ljudi koja odsjedne u dolini, pa ovaj donese grančicu, onaj donese grančicu i tako ispeku hljeb. Kada neko bude polagao račune za sitne grijehe, oni će ga upropastiti!” (Bilježi ga Ahmed u Musnedu)

Mladiću! Djevojko! Ne zaboravite da ste u stalnoj borbi sa šejtanom, koji vas na svakom koraku poziva u propast. Uzvišeni Allah obavještava nas da je šejtan kazao: „Zatim ću im sigurno prilaziti ispred njih i iza njih, i s desnih strana njihovih i s lijevih strana njihovih. I nećeš naći većinu njih zahvalnim.“ (El-E'araf, 17)

Međutim, iskreni vjernici su u neprobojnoj tvrđavi. Rekao je Uzvišeni Allah:on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.“ (En-Nahl, 99-100)

Kada insan učini mali grijeh smatrajući ga beznačajnim, postane nemaran i činjenje tog grijeha postane mu navika, a šejtan mu neprestano prilazi i nagovara ga na činjenje novih grijeha, pa da sa manjeg prijeđe na veći i veći... dok ga potpuno ne obuzme. Rekao je Uzvišeni Allah: „...uistinu ih je šejtan naveo da posrnu, zbog onoga što su prije počinili...“ (Ali Imran, 155)

 

(Izvor: nabulsi.com) 

6. Juli 2015 | 67

Komentari: Nema komentara

Komentirajte