informativniislamskičasopis
0

Kutak za mlade - broj 85

Naša omladina i odgovornost

Svaka porodica ima drukčiji pristup djeci kada je riječ o preuzimanju odgovornosti, a postoje i bitne razlike u stepenu spremnosti same djece u tom pogledu. Neke se porodice prema djeci postavljaju kao prema nedoraslim za prihvatanje odgovornosti, pa se ne usuđuju uključiti ih u životne borbe i navesti da preuzmu odgovornost, iako dijete ima dovoljno godina za to. Šta se desi tom djetetu, naročito ako je jedinac svojim roditeljima? Stajat će skrštenih ruku pred svakim problemom s kojim se bude susretao i neće biti u stanju odvojiti se od svojih roditelja čak ni u najjednostavnijim životnim situacijama.

Također, možemo vidjeti da se u nekim bogatim porodicama mladiću sve priušti bez imalo truda, pa čak se i oženi, tako da i on i njegova supruga i njihova djeca budu u okrilju roditelja i od njih traže dnevni džeparac i sve druge sitnice, a roditelji su sretni zbog toga i misle da na ispravan način odgajaju i vode brigu o svojoj djeci, iako su ta djeca odrasla i sami su postali roditelji. Takva djeca su u središtu porodične prekomjerne brige, predali su se lijenosti i besposlici, u njima se duboko ukorijenila ovisnost o drugima i oslanjanje na njih. Ustvari, to je nemarnost prema sebi u sadašnjosti, a prema svojim suprugama i djeci u budućnosti. Tome se još pridodaju negativne i štetne implikacije koje proizvodi slobodno vrijeme. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mnoge ljude obmanu dvije blagodati: zdravlje i slobodno vrijeme.”


Štaviše, neki smatraju određene poslove, koje bi omladina mogla raditi, mizernim i ponižavajućim za njihov društveni ugled zaboravljajući slast halal zarade i njen utjecaj na razvijanje samopouzdanja i ponosa. Takvi vrednuju poslove samo kroz dvije stvari: visoku zaradu i visok položaj. Na takav način mladić ostaje bez posla čak iako ima fakultetsko obrazovanje, sve dok mu se ne ukaže jedna od dvije ranije spomenute prilike, koje mu se možda ukažu prekasno.

Šta reći za život današnje omladine u poređenju sa teškim životom kojim su živjeli svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici, ashabi i selefi? Zašto ova omladina ne bi zavrnula rukave i prihvatila se životnih odgovornosti i obaveza ugledajući se na njih? Šta se može reći za život i zalaganje današnje omladine kad se uporedi sa upornošću našeg miljenika i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i trudom koji je ulagao još kao mladić prije ženidbe? Za razliku od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog zalaganja u ranoj mladosti, da li se za današnje mladiće može reći da su naviknuti na teški rad? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao običaj da sjedi i predaje se raskošu i odmoru. Radio je kao čoban, iako je bio unuk velikana Kurejša i njihovog vođe. Bavio se trgovinom, pa je otputovao u Šam kao radnik i trgovac Hatidžinom, radijallahu anha, imovinom.

Njegov trud i napor i putovanja počeli su još u ranoj mladosti. Prvi put je putovao u Šam radi trgovine sa svojim amidžom Ebu Talibom kada je imao dvanaest godina. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poput ostalih poslanika, nije se oholio niti je prezirao bilo koji halal posao. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema poslanika a da nije bio pastir.” Upitali su ga: “I ti, Allahov Poslaniče?”, a on je rekao: “Da, i ja sam čuvao ovce Mekelijama za sitni novac.” (Buhari)

Allahovog poslanika Musaa, alejhis-selam, to što je živio u raskoši, na faraonovom dvoru, nije spriječilo da prihvati posao najmnika, da se hrani i stiče vrijednost vjenčanog dara svojom ličnom zaradom i trudom. Prihvatio je da osam godina služi Allahovog poslanika Šuajba, alejhis-selam, da bi zauzvrat oženio njegovu kćerku: “Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje”, reče on, “ali trebaš me osam godina služiti. (El-Kasas, 27)

Davuda, alejhis-selam, spomenuo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “Nijedan sin Ademov neće jesti bolju hranu od one koju zaradi ličnim trudom, i Allahov poslanik Davud, alejhis-selam, hranio se trudom svojih ruku.” Davud, alejhis-selam, bio je kovač i izrađivao je pancirne oklope.

Selman el-Farisi, radijallahu anhu, bio je namjesnik Medaina, i kada bi dobio platu, udijelio bi je kao sadaku, a zatim bi tkao palmine listove i od svog truda jeo ječmeni kruh.

Podstičući omladinu da se ugleda na ovakve ljude, njihovu požrtvovanost, rad i trud, želimo inicirati osjećaj odgovornosti i spremnost na suočavanje sa životnim izazovima. To je priprema za prihvatanje odgovornosti bračnog života i roditeljskih obaveza. Roditelji moraju biti uzor svojoj djeci, moraju biti pravi ljudi u pravom smislu te riječi, koji su prošli razne bitke u životu i vješto ih savladali, koji su spremni da odgajaju tu djecu i uče ih vrlinama ljudskosti i ponosa, obrazovanju, moralu, odgoju i lijepom ponašanju. A nikako im ne smiju biti uzor u lijenosti, predaji bez borbe i odustajanju, i da onda tako djeca odrastu a da ne znaju o života osim jela, pića, upuštanja u raskoš i zadovoljavanja strasti, jer onaj ko nešto ne posjeduje, ne može to drugima dati. Život je škola, a prvi učitelj djetetu jesu njegovi roditelji.

Najbolji dani u godini

Allahova dobrota prema ljudima ogleda se i u tome što im je dao posebne dane u kojima će iskazivati pokornost Njemu, posebne prilike u kojima uvećavati svoja dobra djela, međusobno se natjecati u njima i približavati se svome Gospodaru. Uistinu, sretan je onaj koji iskoristi ove dane i ove prilike. Od ovih blagoslovljenih dana jesu i prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da su ovi dani najbolji dani u godini i zbog toga je podstaknuo na činjenje dobrih djela u njima. Neke od vrijednosti ovih dana jesu:

● Svevišnji Allah zaklinje se ovim danima: “Tako Mi zore i deset noći!” (El-Fedžr, 1–2). Deset noći jesu ovih deset noći zul-hidžeta, što je mišljenje većine komentatora Kur’ana kako to spominje Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi.

● To su poznati određeni dani u kojima je propisano veličanje Allaha. Uzvišeni Allah: “...i da bi u određenim danima, prilikom klanja kurbana kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali” (El-Hadždž, 28). Većina islamskih učenjaka smatra da su određeni dani deset dana zul-hidžeta.

● Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvjedočio je da su to najbolji dani u godini. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji dani na dunjaluku su deset dana.” Prisutni su upitali: “Zar im nije ravan ni izlazak na Allahov put (džihad)?”, a on je odgovorio: “Nije im ravan čak ni odlazak u borbu na Allahovom putu, osim čovjeka koji pogine.” (Hadis bilježe Bezzar i Ibn Hibban a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.)

U predaju koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže se: “Čak ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe sa sobom i svojim imetkom, pa se ništa od toga ne vrati.” (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madža. Albani kaže da je ova predaja vjerodostojna.)

● U njima je dan Arefata, a dan Arefata je dan Velikog hadža, dan oprosta grijeha, dan oslobađanja od Vatre i da se u deset dana zul-hidžeta ne nalazi nijedna druga blagodat osim ova, ona bi bila dovoljna.

● U njima je Jevmun-nahr, tj. Dan bajrama koji je, po mišljenju jednog dijela učenjaka, najbolji dan u godini. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najveličanstveniji dan kod Allaha jeste Jevmun-nahr (dan Kurban-bajram), a zatim Jevmul-karri (dan poslije Bajrama).” (Ebu Davud; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

O omladino, kada smo saznali vrijednost dobrih djela u ovim danima mjeseca zul-hidžeta, kada smo spoznali ovu neizmjerno veliku Allahovu blagodat koju je dao Svojim robovima, onda se potrudimo da više pažnje posvetimo ovim danima, da ih što više i bolje provedemo u pokornosti Allahu, subhanehu ve teala. Ovi dani su pred nama pa ne propustimo ovu priliku!

31. Juli 2018 | Merjem Kanurić | 85

Komentari: Nema komentara

Komentirajte