informativniislamskičasopis
0

Malaksalost i popuštanje u vjeri (Drugi dio)

U prošlom broju i prvom dijelu ove teme smo napomenuli da je danas u mnogim pogledima došlo do malaksavanja i popuštanja u vjeri, kako u sahvi (islamskom buđenju) i na polju da've, tako i kod samih pojedinaca. Cilj nam je ukazati i upozoriti na tu pojavu, te podstaći na povratak čvrstom držanju temeljnih principa ove prelijepe i jedine isprvne vjere. Povodi malaksalosti u vjeri mogu biti opšti i posebni. Pojedini povodi dovode do malaksalosti u ibadetu, traženju šerijatskog znanja i da'vi, dok pojedini dovode do nekog pojedinačno od spomenutih stvari. U narednim redovima spomenut ćemo povode malaksalosti u da'vi s tim da neki od njih obuhvataju ibadet i traženje šerijatskog znanja:

  • Neiskrenost.
  • Slabljenje šerijatskog znanja.
  • Voljenje dunjaluka i zaborav ahireta.
  • Iskušenja u vidu žene i djece.
  • Život u iskvarenom okruženju.
  • Društvo slabe volje, htjenja i ličnih interesa.
  • Grijesi, nepokornost i haram hrana.
  • Nejasnoća cilja.
  • Slabo vjerovanje u vlastiti cilj i sredstva njegovog ostvarivanja.
  • Ne objektivnost izmđu ličnih mogućnosti i obima ibadeta, da've i traženja šerijatskog znanja.
  • Prepreke i smetnje na putu da've.
  • Zasebnost i ne društvenost.
  • Krutost u načinima rada i fazama da've.
  • Odstupanje od ispravnog šerijatskog cilja.
  • Ne osjećaj izazova prema islamskom ummetu.
  • Slab odgoj u samom početku, inicijativama, povjerenju u samoga sebe, nemarnost po pitanju nagrade i kazne, žestina u obračunavanju, istjecanje osobenosti i preuzimanje velikih odgovornosti.
  • Neskladnost između nadarenosti i rada.
  • Različitost okoline.
  • Du‍žina puta i manjkavost pomagača.
  • Iluzije i vesvese.
  • Bolesti srca.
  • Skrivena strast ili nakana.
  • Manjkavost u ibadetu.
  • Stranaštvo i fanatizam.
  • Dodvaranje, nesavjetovanje i neotvorenost.
  • Nepostizanje ciljeva.
  • Nestabilnost i ustrajnost u programu ili radu.
  • Razilaženje među učenjacima šerijatskih znanosti.
  • Sumnjičenje i širenje lažnih vijesti od strane munafika.
  • Gledanje prema onome koji je manjeg ibadeta, pokornosti i da've.
  • Zapadanje u grijeh koji ga dovodi u neugodnu poziciju.
  • Ulazak kod dunjalučara i miješanje sa njima.
  • Neznanje po pitanju razumijevanja prioriteta.
  • Došaptavanje duše i vesvese šejtana.
  • Malaksalost u liječenju malaksalosti itd.

 

Lije

čenje malaksalosti

 

Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Allah nije spustio bolest a da joj nije spustio lijek, spoznao ga je ko je spoznao, i ne zna ga ko ga ne zna." (Hakim hadis sahih Sahihu Džamia 1809. Albani). Moramo brzo i rano liječiti malaksalost tako što ćemo poduzeti sredstva preventive ili vršiti radnje koje će otkloniti malaksalost nakon što nas je pogodila. Od najvažnijih puteva liječenja je otklanjanje povoda malaksalosti, jer bi samo tako, sa Allahovim dopustom, poduzeli ispravan način u spasu od nje. Svijesnost o opasnosti bolesti malaksalosti je najvažnija početna tačka, a zatim obaveznost oslobađanja od nje putem preventive ili sredstvima liječenja.

 

Odr

žavanje imana i njegovo obnavljanje

Rakao je Uzvišeni Allah: "Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi" (Prijevod značenja El- Earaf 201.) Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: "Zaista se iman troši u prsima jednog od vas kao što se troši odjeća, pa molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima. (Hakim i Tabarani hadis sahih Sahihu Džamia 1590. Albani) Nema sumnje da mnoštvo činjenja ibadeta uvećava iman, kao što je obavezni i dobrovoljni namaz i post, tajna sadaka, dobročinstvo roditeljima, održavanje rodbinskih veza, saosjećanje i činjenje dobročinstva siromasima, jadnicima i jetimima, obavljanje umre i hadždža, rani odlazak u mesdžid, itikaf i slično. Jer ovi oblici ibadeta daju mu`minu imanski posticaj, putnu opskrbu i ublažava mu nedaće i poteškoće koje ga pogode. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi se ražalostio potražio bi utočiste u namazu i običavao je govoriti: "O Bilale, obznani namaz i odmori nas sa njim!" (Ebu Davud,Ahmed hadis sahih Sahihu džamia 7892 Albani)

 

Strah od Allaha i Njegovo

često spominjanje

Pravo značenje straha od Allaha je da Ga obožavaš kao da Ga gledaš, a ako ne možeš obožavati kao da Ga gledaš, onda Ga obožavaj znajući da On tebe posmatra. (Buhari, Muslim) S tim da strah od Allaha čini obaveznim Njegovo srtahopoštovanje, veličanje, uopšteno vjerovanje u Njegovo znanje, moć, ljubav i nadanje kod Njega. Allahova pomen, veličanje i zahvala Njemu pomaže muslimana u udaljavanju od malaksalosti: "one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!" (Prijevod značenja Er-Rad 28.) Kao što poslanikov jezik nije malaksao od Allahovog pomena: "I nemoj da ti jezik prestane biti vlažan od spominjanja Allaha" (Tirmizi, Ibnu Madže hadis sahih Sahihu Džamia 7700. Albani) Od najboljih zikrova je učenje Kur`ana i čuvaj se brate da te neobuhvate ove Allahove riječi: "Poslanik je rekao: 'Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!'" (Prijevod značenja El-Furkan 30.), a izbjegavanje biva u njegovom ne prakticiranju i čitanju. Obaveza na nama je: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci! (Prijevod značenja Muhamed 24) i: "za one one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'" (Prijevod značenja Ali Imran 191.) Rekao je Ibnu Kajim: "Zaista zikr daje onome koji ga čini snagu tako da on sa njim čini stvari koje nije u mogućnosti bez njega. Vidio sam čudnu stvar u snazi Šejha Ibnu Tejmije u njegovom hodu, govoru, napredovanju i pisanju. Pisao bi u jednom danu što je trebalo da se piše u sedmici, kao što su vojnici vidjeli veliku stvar u njegovoj snazi u ratu. Potom je dodao: 'Zikr je hrana srca i duše, ukoliko ga izgubi rob biva kao tijelo kojem se ispriječilo između njega i njegove snage.' Bio sam prisutan kod Šejhul - Islama kada je klanjao sabah, a potom je sjedio zikreći blizu do pola dana gdje mi je se okrenuo i rekao: 'Ovo je moj doručak i kada ne bi doručkovao ovaj doručak spala bi moja snaga.'" (Vabilu Sejib)

 

Iskrenost i bogobojaznost

Kao što je slabost imana razlog malaksalosti, tako je iskreno vođenje brige o njemu i njegova obnova od najvažnijih razloga preventive malaksalosti, jer Allah učini u srcu iskrenog i bogobojaznog svjetlo i mogućnost da razlikuje istinu od neistine: "O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna." (Prijevod značenja El-Enfal 29.) i: "O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam - jer Allah prašta, i samilostan je." (Prijevod značenja El-Hadid 28.) A lijek za mnoge prepreke na putu mu`mina kao što su potajna strast, samodopadanje, ljubav dunjaluka je u bogobojaznosti: "One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!" (Prijevod značenja Ankebut 69.)

 

Č

išćenje srca

Allah je podsjetio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za učinjeno mu dobročinstvo: "Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili?" (Prijevod značenja El-Inširah 1.) i opisao je stanovnike Dženneta: "Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti ..." (Prijevod značenja El-Earaf 43.) i pohvalio je mu`mine koji govore u svojim dovama: "... i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima ..." (Prijevod značenja El-Hašr 10.) Čišćenje srca od mržnje, zavisti i ružnog mišljenja je od najvažnijih povoda za širenje prsa. Nema ništa teže čovjeku od toga da mu srce bude ispunjeno zlobom, strašću i ostalim prljavštinama, te mu zbog toga mrzne svaka aktivnost, a život gubi slast. Dok vlasnik čistog srca i nježnih prostranih prsa obnavlja i uvećava aktivnost i blistavost. Primjer toga je naš otac Ibrahim: "kad je Gospodaru svome iskrena srca došao" (Prijevod značenja Es-Saffat 84.)

 

Tra

ženje šerijatskog znanja

Znanje je svjetlo koje uzdiž‍e svoga vlasnika: "Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje." (Prijevod značenja El-Mudžadele 11.), a učenjaci su: "A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni." (Prijevod značenja Fatir 28.) i velika je razlika između učenog i neznalice: "... Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" (Prijevod značenja Zumer 9.) Učinak učenjaka se stalno povećava jer se djelovanje povećava srazmjerno povećanju spoznaje. Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: "Prednost učena nad pobožnjakom je kao prednost mjeseca u punoj noći nad ostalim zvijezdama" (hadis sahih Sahihu Džamia 4212 Albani ). Različita sredstva sticanja znanja ga uvećavaju i guraju njegovog vlasnika napred, čisteći ono što je pogodilo mu`mina od slabosti i malaksalosti, i pobuđuje u njemu aktivnost, živahnost i elan.

 

Razumijevanje stvarnosti

Sigurno neće zadesiti muslimana, u čijem srcu bude islam i iman, malaksalost ukoliko spozna svoju stvarnost koja sadrži u sebi nedaće i koja zahtijeva od njega neprestani rad i trud. Kako da se musliman oda udobnosti i lagodnosti, a njegov ummet su okružili neprijatelji, želeći ga uništiti i pokrasti njegove dobrote? Da li može učenjak koji se nalazi u sredini čije je stanovnike pogodilo neznanje da se izdvoji i zatvori u sebe, a da ne učini sebe osobom koja će podučavati i upućivati? Prethodno navedene stvari će zaštiti muslimana i da'iju od sumnjičenja, nedoumice i neodlučnosti i daće mu samouvjerenje, smirenost i postojanost. Dok sa neispravnošću u pravcu neće ostvariti ciljeve, što će svakako kod njega izazvati žaljenje za utrošenim trudom, a potom razočaranost i malaksalost, ili još gore - sumnju.

 

Sredi

šnjost u svemu

Središnjost, kako biva u akidi tako biva i u činjenju djela, a oni koji zapostave ovu činjenicu brzo ih zadesi malaksalost. To zato jer u praktikovanju središnjosti je garancija za prevazilaženje poteškoća i iskušenja. Središnjost u praktikovanju šerijatskih propisa se ogleda u tome da se obrati pažnja o nemijenjanju mjesta, vremena i načina njihovog obavljanja, koje je već utvrđeno Šerijatom. Kaže Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: "Kome Allah želi dobro, poduči ga u vjeri"( Buhari, Muslim 1037). Preciznost u uređivanju vremena pomaže u izvršavanju poslova. Musliman, uređenog vremena, provest će svoj životni vijek u lagodnosti i spokojnosti. Čak više to će uobičavati i u njemu će nalaziti svoju razonodu: "O Bilale obznani namaz i odmori nas sa njim!" (Ebu Davud,Ahmed hadis sahih Sahihu džamia 7892 Albani) Ukoliko uredi svoje vrijeme i obračunava sebe dati će mu se berićet i svaki dan će uvećavati djelovanje i aktivnost.

 

Pridr

žavanja em'ata

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je oporučio ovaj izlaz u vrijeme smutnji plemenitom ashabu Huzejfi, radijallahu 'anh: "Pridržavaj se džem'ata muslimana i njihovog vođe!" (Buhari,Muslim 1847.) Jer će mu to i odabir dobroga društva biti razlogom spasa od mnogih zala, a među njima i opuštenost i malaksalost. U džem'atu će ga njegova braća potpomognuti u prevazilaženju prepreka na putu, usmjeravati na ozbiljnost i aktivnost i pobudiće u njemu duh međusobnog natjecanja: "Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju..." (Prijevod značenja El-Hadid 21.) Desi li se da muslimani ostave svoga brata kojeg je pogodila malaksalost tako da on nastrada, a oni to nisu ni osjetili, obaveza im je da ga često obiđu i ojačavajući njegove težnje, potpomagajući ga da prevaziđe to stanje, plašeći ga Allahom tragajući za povodom njegove malaksalosti kako bi je otklonili i izliječili. Potpuni islamski odgoj daje snagu u pokretanju, a potom u nastavljanju, daleko od vraćanja unazad i kolebanja. Zbog toga što ispravno odgojen mu'min hodi, a kod njega su stvari jasne. Daje svakoj strani što zaslužuje od pažnje i brige, bez zapostavljanja ili pretjerivanja. A odgojne stvari koje štite od malaksalosti su: lična inicijativa i odbacivanje oslanjanja na druge, osjećaj odgovornosti i vršenja onoga što je Allah naredio.

 

Raznolikost u ibadetu i djelovanju

Jer sama ljudska duša mrzi monotoniju i pasivnost dok voli obnovu i raznolikost. A pažnja o duši je šerijatska potreba.Tako je Poslanik,sallallahu ‘alejhi ve sellem, povremeno opominjao svoje drugove kako ih ne bi pogodila mrzovolja ( Buhari 68,Muslim.2821-83).Osoba čini dobro djelo i ukoliko osjeti da će ga zadesiti malaksalost usmjeri se drugome,tako da se sa tim obnavlja njegova aktivnost, jača volja i nalazi slast. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, usmjerava umet ukoliko su u nemogućnosti da učine neka djela da se usmjere drugima (Muslim 136) ili spominje niz dobri djela (Buhari 6329,Muslim 595) kako bi bila ispred muslimana prilika za raznolikost zavisno od stanja i vremena bez mrzovolje i dosade. Ovo ne ukazuje na nered i nestabilnost ili ostavljanje djela u potpunosti,već raznolikost biva u djelu čija se korist vraća na onoga koji ga čini i da čini djelo i kada osjeti umor usmjeri se drugome potom se vrati prvome djelu.

 

Lijep uzor

Lijepom uzoru pripada očaravajuća snaga u buđenju volje i jačanju htijenja. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao nakon što je spomenuo vjerovjesnike: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put ..." (Prijevod značenja El-En'am 90.) Rekao je Ibnu Dževzi: "Sreo sam mnoge šejhove čija su se stanja razlikovala i čiji su se obimi znanja razikovali, a najviše mi je koristio u njegovom druženju onaj koji je radio po svome znanju, iako je bilo znanijih od njega." (Sajdu Havatir) Čovjekova briga će biti ahiret, ulazak u Džennet i Allahovo zadovoljstvo. Sigurno je da se onaj, čije stanje bude ovako, neće smiriti dok ne ostvari cilj. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je posavjetovao ashaba, koji je rekao da voli da bude u Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, društvu u Džennetu, da puno čini sedždu. (Muslim 489)

 

Spomen smrti i strah od ru

žne završnice

Ovo budi u duši aktivnost, ozbiljnost i strah, da onaj koje se boji ne malaksa. Onaj koji se često prisjeća smrti biva počašćen sa ubrzavanjem pokajanja, duševnim zadovoljstvom i aktivnosti u ibadetu, a onaj koji zaboravi smrt biva kažnjen sa odgađanjem pokajanja, nezadovoljstvom sa izobiljem i lijenosti u ibadetu. Strpljenje je put da've, ibadeta i traženja znanja. Ovo je težak put kojeg okružuju poteškoće i nedaće: "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?" (Prijevod značenja Ali Imran 143.) Zbog toga što saburu pripada važan utjecaj u postojanosti na pravome putu, zaštiti od pogreške, skretanju sa pravog puta, brzopletosti i malaksalosti.

 

Dova i tra

ženje pomoći

Dova je ibadet i veza između roba i njegovog Gospodara u kojoj se uviđa slabost stvorenja i uzvišenost Stvoritelja. Naređeno nam je da molimo, a Allah je obećao da će se odazvati: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!" (Prijevod značenja El-Mu'min 60.) Kao što nas je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio da molimo prilikom malaksalosti: "Zaista se iman troši u prsima jednog od vas kao što se troši odjeća, pa molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima."( Hakim i Tabarani hadis sahih Sahihu Džamia 1590 Albani)

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

31. Januar 2008 | 22

Komentari: Nema komentara

Komentirajte