Nevjernici su stegli obruč oko Medine kontinuirano pokušavajući da se probiju u njenu unutrašnjost dok su im se muslimani junački suprotstavljali ostavljajući muslimanskim pokoljenjima zadivljujuće primjere junaštva i požrtvovanosti u odbrani vjere i domovine. Muslimani su bili u vrlo nezavidnoj situaciji, a Allah, dželle šanuhu, ovako opisuje njihovo stanje u tim kritičnim trenucima: “Kad su vam došli i odozgo i odozdo, kad su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali. Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni.” (El-Ahzab, 10-11) Oni koji su im došli odozgo su savezničke vojske, oni koji su im došli odozdo su pleme Beni Kurejza, a oni koji su o Allahu svašta pomišljali su munafici. Vjernici, pak, iako su bili potreseni iskušenjem, ostali su postojani i suočili se sa ovim teškim ispitom. (Es-Siretun-nebevijje fi duil mesadiril-aslijje)
Savezničke snage bile su iznenađene hendekom – kanalom, i nisu znali kako da prevaziđu tu prepreku. Kad god bi ga pokušali prijeći, muslimani bi ih zasipali kišom strijela, tako da nije došlo do otvorene bitke, ali konstantno su se međusobno gađali strijelama. Prema mišljenju koje se prenosi od Seida b. Musejjiba, opsada je potrajala nešto više od dvadeset noći. Međutim, mušrici su neprestano napadali i pokušavali provaliti u Medinu. (dr. El-Umeri, Es-Siretun-nebevijetus-sahiha)
Pokušaj sporazuma sa plemenom Gatafan
Vidjevši neprijateljsku silu i inferiornost muslimanskih snaga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je “otupiti oštricu” mušričkih snaga pa je poslao po dvojicu ensarijskih vođa, Sa‘da b. Muaza i Sa‘da b. Ubadu. S njima se savjetovao o sporazumu koje mu je ponudilo pleme Gatafan, po kojem bi se ovo pleme povuklo iz mušričkih savezničkih snaga u zamjenu za trećinu plodova Medine te godine koje bi im muslimani platili kao danak. Dvojica ensarijskih vođa prvo su kazali: “Allahov Poslaniče, ako je to objava sa neba, onda nam ne preostaje ništa osim da se pokorimo Allahovoj naredbi, a ako je to tvoja želja i mišljenje – mi se priklanjamo onome što ti želiš, a ako to radiš iz sažaljenja prema nama, znaj, tako nam Allaha, dok smo bili u mnogoboštvu, oni od nas nisu dobijali medinskih plodova, osim ako bi kupili ili ih domaćin počastio. Zar sada, nakon što nas je Allah uzdigao islamom, da im to dopustimo?!” Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo je pregovore sa plemenom Gatafan koje je zastupao jedan od njihovih vođa Haris b. Avf, poglavar njihovog ogranka Benu Murra. (Es-Siretun-nebevijje fi duil mesadiril-aslijje)
Pleme Benu Kurejza krši ugovor
Ubrzo nakon početka mušričke opsade Medine, pripadnici plemena Benu Kurejza prekršili su sporazum sa Poslanikom, sallallahu alejehi ve sellem, stavši na stranu savezničkih snaga. Na to ih je nagovorio Hujje b. Ahtab iz plemena Benu Nadir koji je živio u progonstvu na Hajberu. On je uspio nagovoriti Ka‘ba b. Eseda, vođu Benu Kurejze, da prekrši ugovor, uvjerivši ga u snagu savezničke vojske, a kako bi mu pokazao koliko je siguran u poraz muslimana, obećao mu je da će sa njim ući u njegovu utvrdu. Benu Sa‘je, jedan ogranak plemena Benu Kurejze, odbili su kršenje sporazuma pa su izašli iz svojih utvrda kako bi muslimanima dali do znanja da ostaju privrženi sporazumu, ali su se ostali odlučili na kršenje te su pocijepali ugovor i počeli se pripremati za borbu. (dr. El-Umeri)
Vijest o tome širila se Medinom pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio da se uvjeri u njenu vjerodostojnost. Upitao je: “Ko će nam donijeti vijesti o Benu Kurejzi?” Javio se Zubejr b. Avvam, te je otišao i vratio se sa informacijama o stanju Benu Kurejze. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta je ponovio navedeno pitanje, a svaki put se javljao Ibn Zubejr, radijallahu anhu, pa je nakon toga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Svaki vjerovjesnik imao je svoga havarijja – posebno privrženog pomagača, a moj havarijj je Zubejr.” (Sahihul-Buhari, 3719, Sahihu Muslim)
Kako bi dobio dodatnu potvrdu o izdajstvu Benu Kurejze, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Sa‘da b. Muaza, Sa‘da b. Ubadu, Abdullaha b. Revvahu i Huvata b. Džubejra, radijallahu anhum, rekavši im: “Idite i provjerite je li tačno ono što se priča o ovom narodu. Ako to bude tačno, dajte mi znak koji ću samo ja shvatiti i nemojte to širiti među svijetom, a ako su ostali privrženi sporazumu, proširite to među svijetom.”
Kada su ashabi prišli naselju Benu Kurejza, vidjeli su da ovi uvode svoju stoku u utvrde, da dodatno jačaju utvrde i obavljaju druge pripreme iz kojih je bilo jasno da su odbacili sporazum, pa su se vratili, poselamili Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu: “Sjećaš li se Adla i El-Karre (dva ogranka plemena Huzejl koji su kod bunara Zatir-Redži iznevjerili ashabe i mučki ih napali)?” Iz tih riječi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, shvatio je da su se Benu Kurejza odlučili na izdaju.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, brzo je reagirao poslavši Selemu b. Eslema, na čelu dvije stotine boraca, i Zejda b. Harisa, na čelu tri stotine, da patroliraju Medinom uzvikujući tekbire kako bi preplašili pleme Benu Kurejza. (Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)
Intenzivni okršaji sa mušricima
Nevjernici su stegli obruč oko Medine kontinuirano pokušavajući da se probiju u njenu unutrašnjost dok su im se muslimani junački suprotstavljali ostavljajući muslimanskim pokoljenjima zadivljujuće primjere junaštva i požrtvovanosti u odbrani vjere i domovine. Muslimani su bili u vrlo nezavidnoj situaciji, a Allah, dželle šanuhu, ovako opisuje njihovo stanje u tim kritičnim trenucima: “Kad su vam došli i odozgo i odozdo, kad su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali. Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni.” (El-Ahzab, 10-11)
Oni koji su im došli odozgo su savezničke vojske, oni koji su im došli odozdo su pleme Beni Kurejza, a oni koji su o Allahu svašta pomišljali su munafici. Vjernici, pak, iako su bili potreseni iskušenjem, ostali su postojani i suočili se sa ovim teškim ispitom. (Es-Siretun-nebevijje fi duil mesadiril-aslijje)
Mnogobožački pokušaji da prodru preko kanala postajali su sve češći, svake noći veliki broj njihovih konjanika prilazio je kanalu i sve do jutra pokušavao ga preskočiti. Halid b. Velid pokušao je sa grupom konjanika prijeći kanal na jednom uskom dijelu, ali je Usejd b. Hudajr, radijallahu anhu, na čelu dvije stotine konjanika, pratio njihovo kretanje i spriječio ga u tome. Desio se manji okršaj u kojem je poginuo Et-Tufejl b. Nu’man, radijallahu anhu, kojeg je ubio Hamzin ubica Vahšijj kada ga je pogodio kopljem preko kanala. Hibban b. Arika uspio je strijelom preko kanala pogoditi Sa‘da b. Muaza u središnju venu na ruci i tom prilikom je rekao: “Uzmi ovo od Ibnul-Arika!” Od posljedica tog ranjavanja, Sa‘d, radijallahu anhu, ubrzo je umro i to nakon što je presudio zarobljenim članovima Benu Kurejza za kršenje ugovora i neprijateljstvo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. (Život i djelo posljednjeg vjerovjesnika)
Neki mušrici uspjeli su preskočiti kanal i sukobiti se s muslimanima. Ibn Ishak i Ibn Sa‘d navode da su to bili Amr b. Abdi-Vudd, Ikrima b. Ebu Džehl, Hubejra b. Ebi Vehb, Dirar, sin pjesnika Hattaba b. Mirdasa te Nevfel b. Abdullah. Ibn Sa‘d još navodi da je Alija, radijallahu anhu, u dvoboju, koji je potom nastao, ubio kurejšijskog junaka Amra b. Abdi-Vudda, a da je Zubejr b. Avvam, radijallahu anhu, ubio Nevfela, nakon čega su preostala trojica pobjegla nazad svojima. (Es-Siretun-nebevijjetus-sahiha)
O težini opsade i intenzitetu sukoba dovoljno govore predaje o tome da su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi propustili klanjati ikindiju na vrijeme pa su je naklanjali u akšamskom vaktu. Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, rekao je: “Na dan hendeka, po zalasku sunca, pojavio se Omer b. Hattab vrijeđajući kurejšijske mnogobošce te je rekao: “Allahov Poslaniče, nisam uspio klanjati ikindiju sve dok sunce nije zašlo.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allaha mi, ni ja je nisam klanjao.” Potom smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, sišli u dolinu, abdestili smo se i klanjao je ikindiju nakon zalaska sunca, a nakon nje klanjao je akšam.” (Sahihul-Buhari, 4112)
Nevjerodostojnost predaje o kukavičluku Hasana b. Sabita
Postoji slaba predaja u kojoj se navodi da je Safijja rekla Hasanu b. Sabitu, radijallahu anhuma: “Ovaj židov kruži oko utvrde, a nisam sigurna da neće obavijestiti ostale da smo nezaštićeni, pa siđi i ubij ga.” Hasan je rekao: “Allah ti oprostio, kćeri Abdul-Muttalibova, znaš da ja nisam sposoban za to.” Safijja je rekla: “Kada je to kazao, zgrabila sam kolac i sišla sa utvrde, i tukla sam onog židova kolcem sve dok ga nisam ubila. Zatim sam se vratila u utvrdu i rekla Hasanu: ‘Izađi i uzmi njegovu ratnu opremu, ja je nisam uzela samo zato što je muškarac.’ Rekao je: ‘Nemam potrebu za njegovom opremom, kćeri Abdul-Muttalibova.’” Nevjerodostojnost ove predaje utvrđena je na osnovu sljedećeg:
Prvo, i najvažnije, predaja nema lanac prenosilaca, prema tome, hadis je potpuno neprihvatljiv i bez ikakve osnove. Plasiranje ove lažne predaje nije dozvoljeno jer se time šteti ugledu jednog časnog ashaba koji je čitav svoj život posvetio odbrani islamske da‘ve i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugo, da je Hasan b. Sabit, radijallahu anhu, bio ovakva kukavica, kako ga predaja opisuje, to bi sigurno spomenuli njegovi neprijatelji u svojoj poeziji, omalovažavajući ga, naročito stoga što je Hasan bio pjesnik i u svojoj je poeziji grdio sve mnogobožačke vođe, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podržavao ga je i ohrabrivao u tome. (dr. Ibrahim el-Ali, Sahihus-sire)
Pouke, poruke i propisi
● Dvojica ensarijskih vođa, Sa‘d b. Muaz i Sa‘d b. Ubade divan su primjer hrabrosti, ponosa islamom, oslonca na Allaha i Njegovu pomoć, i izvanrednog poštovanja i ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su se prvo uvjerili da ono o čemu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje s njima nije ni Allahova naredba, ni njegovo mišljenje koje bi on želio provesti, nego da je to samo njegov prijedlog proizašao iz njegove samilosti prema njima, i tek tada su mu iznijeli svoje mišljenje koje odražava njihovu hrabrost i ponos islamom.
● To što se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao sa ensarijskim poglavarima o plaćanju danka plemenu Gatafan samo je dokaz da je šura – savjetovanje, vjerom propisani princip u svim pitanjima u kojima ne postoji jasan šerijatski tekst, a nije dokaz da je muslimanima dozvoljeno da se od nevjernika odbrane tako što će im davati danak, a ako bi nekada bili primorani na to, onda su dužni da stalno čekaju priliku i pripremaju se da svoj imetak povrate i da se oslobode nametnutog danka.
● U ovom događaju došla je do izražaja hrabrost Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, koju je mnogo puta pokazao, a ovom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na njegovu iznimnu vrijednost nazvavši ga svojim havarijjem, što je odlika koju niko od ashaba ne dijeli s njim.
● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se vijesti o izdaji Benu Kurejza dobro provjere kako bi bio potpuno siguran, a potom da se vijest o tome zataška, ako bude istina, a ako ne bude istina, da se demantiraju glasine o njihovoj izdaji. Ovo je odličan način da se sačuva borbeni duh vojske i da se ljudi zaštite od padanja u stanje panike jer to može imati pogubne posljedice.
● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, ta najbolja generacija koja se ikada pojavila na Zemlji, vodili su računa o pravovremenom obavljanju namaza, stoga su bili izrevoltirani jer su ih mušrici spriječili da obave ikindiju na vrijeme, iako su imali opravdanje za to. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zato je dovio protiv njih riječima: “Allah ispunio njihove kuće i kabure vatrom jer su nas odvratili od srednjeg namaza.” (Sahihul-Buhari, 4111, Sahihu Muslim) Ujedno, u ovom hadisu nalazi se dokaz da je ikindija taj srednji namaz na čije su čuvanje muslimani posebno podstaknuti u suri El-Bekara: “O vjernici, čuvajte svoje namaze, a posebno srednji namaz...”
● Pošto su propustili obaviti ikindiju na vrijeme, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi obavili su je naknadno u akšamsko vrijeme, što je dokaz da je propisano naklanjavanje propuštenih namaza, s tim da onome koji nije klanjao mjesecima ili, čak, godinama, pa se pokajao, nije propisano da naklanjava te namaze, nego će takav nastojati da propušteno nadoknadi činjenjem mnoštva dobrih djela, naročito obavljanjem dobrovoljnih namaza.