informativniislamskičasopis
0

Mektebski izlet

Posle nekoliko kišnih dana Amina je brižno iščekivala kakav će dan osvanuti. Nadala se lijepom danu, ali i pribojavala se kiše. Aminina dova bi uslišana, i ranom zorom Sunce obasja čaršiju a blagi povjetarac nagovijesti lijep i sunačan dan. Ovo je pravo vrijeme za današnji izlet koji je efendija Hasan još prije dvije sjedmice najavio za sve polaznike mektebske nastave. Amina je potpuno spremna za izlet. Spakovala je sendvič, vode i nešto slatkiša u torbicu i uputila se s drugaricom Asijom prema džamiji. Fatima je stigla malo posle njih. Čim efendija utvrdi da su se svi okupili, krenuše prema obližnjem parku.


Na putu do parka djeca su planirala čega da se igraju, ali se efendija Hasan smješkao i željno iščekivao da vidi kako će djeca reagovati kad vide iznenađenje koje im je pripremio. Kad stigoše do mjesta rezervisanog za izlet i ugledaše svoje očeve sa loptama, konopcima i raznim drugim rekvizitima, djeci ništa ne bi jasno. Vidjevši da su djeca iznenađena i zbunjena, efendija Hasan istupi i reče: „Esselamu alejkum svima i dobro došli na naše današnje druženje. Vidim da ste iznenađeni a i radoznali zašto su vaši očevi danas ovdje. Pozvao sam ih da mi pomognu danas. Neki očevi će se pobrinuti oko hrane i da ručak bude na vrijeme gotov i serviran, a drugi će zajedno sa mnom brinuti da današnje natjecanje prođe u najboljem redu. Ovo danas nije samo izlet, nego ćemo kroz razne sportske aktivnosti i natjecanje vježbati i timski rad, učiti o odgovornosti i toleranciji. Zato vas molim da pratite upustva i pravila igre i poštujete odluke sudija, a to su danas vaši očevi. Nakon podne namaza ćemo zajedno proglasiti pobjednika i uručiti nagrade.“ Kad efendija Hasan završi, i podijeliše timove, odmah i započeše s igrom. Dječija radost i smijeh prekidoše mir u parku i nadvikaše cvrkut ptica. Amina i Asija su bile u istom timu, Fatima u drugom. Odmah se na Fatiminom licu moglo primjetiti da je ljuta što su Amina i Asija u istom timu a ona nije s njima. Igru je shvatila vrlo ozbiljno i odlučila da sve uradi kako bi njen tim pobijedio. U Amini i Asiji je sad vidjela protivnike, a ne svoje drugarice.

Igre su započeli trčanjem u vreći. Već je poznato da je Amina vrlo brza, te su svi i očekivali da će njen tim pobijediti. Brzo je Amina skakutala kao kengur u vreći i tako svom timu obezbijedila prednost. U drugoj igri su djeca trebala nositi jaje u kašiki u ustima, ne pripomagajući se rukama. U ovoj igri su oba tima bila jako dobra i nijanse su odlučile da pobijedi tim u kom je bila Fatima. Sva sretna što je njen tim jednako uspješan kao i Aminin, Fatima se još više trudila da njen tim pobijedi. Kod predposljednje igre su oba tima bila vidno umorna. Djeca su trebala igrati fudbal. Tokom igre je svaki igrač bio vezan za suigrača, te su se tako kao sijamski blizanci trebali boriti da što prije daju gol protivničkom timu. Aminina desna noga je konopcem bila vezana za Asijinu lijevu. Gurale su se i smijale uživajući u igri. Tako i sva ostala djeca. Više je u ovoj igri bilo padova nego golova, ali su djeca zasigurno uživala u vrlo kreativno osmišljenim igrama. Kad nakon duge borbe ipak Aminin tim pobijedi, Fatima bi vidno razočarana. Odlučila je da se sama pobrine da u posljednjoj igri njen tim bude bolji i da tako pobijede Aminu i Asiju i njihov tim. U posljednjoj igri su igrači trebali preko konopca preći s jedne obale kanala, na drugu a da se pritom, ne okvase. Vidjevši da će Amina posljednja u njenom timu preći preko konopca, Fatima odluči da i ona bude posljednja i da se tako direktno bori protiv Amine i da je pobijedi. Oba tima su bila podjednako dobra te su čak i efendija i očevi s uzbuđenjem čekali da vide koji tim će da pobijedi. Čim Amina pođe preko konopca, Fatima pritrča te zaljulja konopac tako jako da Amina ne uspje zadržati ravnotežu, već pade u vodu. Sva sretna Fatima pretrča na drugu obalu. Svi su zbunjeno gledali šta je Fatima uradila. I niko se, osim Fatime, nije radovao pobjedi. Efendija Hasan prekide natjecanje i reče da će nakon obavljenog namaza proglasiti ko je pobjednik.

Kad vidje da se niko s njom ne raduje pobjedi i da su svi iz njegog tima čak i ljuti na nju zbog takvog ponašanja, Fatima shvati da je pretjerala i da se ogriješila o Aminu i njen tim. Odmah se uputi ka Amini da joj pomogne da presvuče kvasnu odjeću. Odmah se i izvinila i zatražila halala za njeno ponašanje: „Bilo mi je jako krivo što ste ti i Asija u istom timu, a ja nisam s vama.“ – pravdala se Fatima. „Ali bilo je dovoljno da pitaš ko će s tobom da se zamijeni pa da i ti budeš u našem timu.“ – odgovori joj Asija. Fatimi je bilo žao što nije bila fer prema Amini i njenom timu, te prizna da takvo ponašanje nije prihvatljivo i nije sportski. Amina prihvati izvinjenje svoje drugarice Fatime, te se izgrliše i zajedno odoše pripremati za namaz.

Vidjevši da je među drugaricama Aminom, Asijom i Fatimom opet sve uredu, efendija Hasan se nakon namaza obrati djeci: „Ponosan sam na vas kad vidim kako ste izdržljivi, uporni i odgovorni i kako pomažete jedni drugima. Danas ste vidjeli koliko je timski rad bitan, a vjerujem da ste i vidjeli šta znači imati jednu vrlo bitnu islamsku vrijednost, imati merhameta. To znači da smo spremni da oprostimo i pomognemo drugima kao što je to radio naš Poslanik, alejhi selam. On bi opraštao i kada bi imao priliku za osvjetu. Kada je bio ranjen u jednoj bici i kada se očekivalo da će moliti Allaha da kazni njegove neprijatelje, Poslanik, alejhi selam, je dovio Allahu da uputi njegov narod jer oni ne znaju. Ljudima koji su ga protjerali iz njegove kuće je oprostio kada je osvoio Mekku, te nas je upozorio da se klonimo zavisti i mržnje da nam ne bi Allah Uzvišeni poništio naša dobra djela. Tako je naš Poslanik na zlo uzvraćao dobrim i praktično nam pokazao šta je merhamet. Vi ste danas pokazali i da ste merhametli, i da su vam igre bile zanimljive te i da su takmičarski duh i želja za pobjedom sve vrijeme bili prisutni. Meni i vašim očevima je zaista teško da odlučimo koji tim je bio bolji. Ispred svojih timova istupiše Amina i Fatima te predložiše da oba tima dobiju nagradu jer su bili podjednako dobri. A osim toga, svi su oni drugovi te im nije teško da nagradu međusobno podijele. Efendija Hasan se obradova domišljatosti svojih učenika te vrlo rado donije paketiće pune slatkiša koji su bili pripremljeni kao nagrada za najbolje. Tako djeca ostatak dana provedoše uživajući u izletu i slatkišima.

19. Septembar 2018 | Edis Vejselović | 86

Komentari: Nema komentara

Komentirajte