informativniislamskičasopis
0

Moderni načini ispiranja mozgova

Danas je normalno postalo da se pod plaštom “širenja demokratije” i upotrebom izraza “nacionalne bezbjednosti” neviđenom silom i agresijom napadaju i zauzimaju čitave države i regioni, naravno, samo tamo gdje žive muslimani, a oni koji su primorani na odbranu golog života, časti, imetka i porodice nazivaju se “pobunjenicima”, “teroristima”, “separatistima”, “razbojnicima”… Pravo na odbranu napadnutih muslimana, tj. islamski džihad u svom sveobuhvatnom šerijatskom značenju naziva se “terorizmom” ili “izvorom i sponzorom nasilja”. Da bi imali veći uspjeh i ostvarili što lakše i bolje svoje ciljeve, našli su i mobilisali “umjerene” i “moderne” učenjake, kako ih rado nazivaju, da tumače i govore o islamu shodno svojim interesima i prohtjevima, a iskrene islamske učenjake nazivaju “zaostalim”, “staromodnim” i “tvrdolinijašima”, želeći ih na taj način omrznuti kod naroda.

Svjedoci smo primjenjivanja jedne vrlo prepredene i podmukle metode u svim segmentima ljudskog života, metode “nazivanja stvari izmišljenim imenima koja nisu njena istinska i stvarna imena”, s ciljem obmanjivanja ljudskih masa i ostvarivanja ličnih ili zajedničkih ciljeva, koji su u većini slučajeva povezani sa vjerskim ubjeđenjima. Tako je danas normalno postalo da se pod plaštom “širenja demokratije” i upotrebom izraza “nacionalne bezbjednosti” neviđenom silom i agresijom napadaju i zauzimaju čitave države i regioni, naravno, samo tamo gdje žive muslimani, a oni koji su primorani na odbranu golog života, časti, imetka i porodice nazivaju se “pobunjenicima”, “teroristima”, “separatistima”, “razbojnicima”… Pravo na odbranu napadnutih muslimana, tj. islamski džihad u svom sveobuhvatnom šerijatskom značenju naziva se “terorizmom” ili “izvorom i sponzorom nasilja”. Da bi imali veći uspjeh i ostvarili što lakše i bolje svoje ciljeve, našli su i mobilisali “umjerene” i “moderne” učenjake, kako ih rado nazivaju, da tumače i govore o islamu shodno svojim interesima i prohtjevima, a iskrene islamske učenjake nazivaju “zaostalim”, “staromodnim” i “tvrdolinijašima”, želeći ih na taj način omrznuti kod naroda. Pridržavanje Allahove vjere, uzimanje Kur`ana i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta za izvore vjerovanja, te poimanje islama kao sveobuhvatne vjere smatra se zaostalošću, neshvatanjem stvarnosti i slično. Udaljavanje žene od moralnih vrijednosti i njeno mobilisanje u marketing i profitabilne svrhe nazivaju “oslobađanjem žene”, “modernizacijom” i “pravom žena”. Razbijanje porodica i podučavanje djece na nepokornost roditeljima definiše se kao “pravo djeteta”. Blud, razvrat, nemoral, homoseksualizam, gay-parade i druge vrste razvrata postale su ”lične slobode“, ”moda“ i ”trend“. Kamata, laž i prevara u trgovini, marketingu, distribuciji su “bankovne koristi” i “umijeće komunikacije”. Ubijanje ljudi različitih ubjeđenja i kultura, genocidna politika, silovanje žena (ratno sredstvo za ponižavanje) naziva se “odbranom nebeske vjere i nebeskog naroda” od “došljaka” i “poturica”. Da bi bili sigurni da se prakticiraju spomenute metode, osnivaju se razne svjetske i lokalne organizacije s ciljem praćenja i sprovođenja ”savremenih svjetskih tekovina“ i ”načela“. Sigurno bi se članak odužio kada bih pokušao navesti sve aspekte i polja u kojima se koristi spomenuta metoda, a što i nije cilj ovog teksta, jer razumna osoba je u mogućnosti da definiše i otkrije primjere koji i nisu navedeni. Primarni cilj članka jeste da se objasni način na koji će se ponašati musliman u vezi sa spomenutom metodom.

Staro-moderna metoda

Metoda “plasiranja stvari pod lažnim i uljepšanim imenom” je staro, ali i u isto vrijeme novo/moderno sredstvo. Staro je zato što je korišteno u davna vremena, dok je moderno zato što se nije prestalo koristiti sve do naših dana. Prokleti Iblis, kada je htio da navede Adema i Havu na grijeh, tako što će jesti sa “zabranjenog stabla”, došao im je i nazvao ga “stablom besmrtnosti i vlasti” i zakleo im se da im je ”iskreni savjetnik“. Na putu ostvarivanja svog hrđavog cilja koristio je metodologiju “došaptavanja”, “bajanja”, “prevaru” i “zavođenje”. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja ajeta: “Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: ‘O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?”’ (prijevod značenja Taha, 129), i: “I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: ‘Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili’ - i zaklinjaše im se: ‘Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’ I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. ‘Zar vam to drvo nisam zabranio?!’ - zovnu ih Gospodar njihov – ‘i rekao vam: “Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj’” (prijevod značenja El-E’araf, 21.). I naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je u vjerodostojnoj predaji dolazak vremena u kojem će se mijenjati stvarna imena stvari i nazivat će se drugima lažnim imenima sa ciljem dozvoljavanja zabranjenog u islamu: “Zaista će ljudi iz mog ummeta piti alkohol i nazivati ga drugim imenom.” (Ebu Davud, Ahmed, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 5453, Albani) Islamski učenjak Sindi pojasnio je Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “i nazivaju ga drugim imenom”: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao je prethodne riječi u obliku prijekora, te isto tako prethodne riječi ukazuju da ‘nazivi’ i ‘trikovi’ ne čine zabranjeno dozvoljenim.” (Hašijetu Sindi Ala Nesai) Uzvišeni Allah i Njegovi vjerovjesnici osudili su metodu “nazivanja stvari drugim imenima” i ukoreni su idolopoklonici koji su nazvali svoje kipove božanstvima i svojoj stoci davali određena imena koja su povlačila sa sobom određene paganske zakone i običaje: “Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!” (prijevod značenja El-E’araf, 71.); “Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio” (prijevod značenja Jusuf, 40.); “To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa” (prijevod značenja En-Nedžm, 23.); “Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti” (prijevod značenja El-Maide, 103.). Također Uzvišeni Allah zabranio je ehlul-kitabijama da izvrću riječi i da miješaju istinu sa neistinom, da skrivaju istinu, te su zbog tog ružnog običaja ukoreni: “Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: ‘Čujemo, ali se ne pokoravamo!’, i ‘Čuj, ne čuli te!’, i ‘Ra’ina’. A da oni kažu: ‘Čujemo i pokoravamo se!’, i ‘Čuj’, i ‘Pogledaj na nas!’ – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje” (prijevod značenja En-Nisa, 46.), i: “I istinu sa neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne tajite!” (prijevod značenja El-Bekare, 42.).

Ispravno mjerilo

Svaki musliman u definiciji i poimanju stvari dužan je da se vrati Allahovom govoru i govoru Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te na koji način određena stvar bude definisana u njima, dužan je da se tome pokori: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta” (prijevod značenja El-Ahzab, 36.). Poznato je veliko pravilo u islamu “da se stvari vrednuju po namjerama” i “da imena ne mijenjaju činjenice”. (Vedžiz Fi Idahi Kavaidi Fikhijeti Kulije) Zato osoba koja pokuša da ohalali ženu njenom bivšem suprugu, nakon treće rastave, brakom koji je u svojoj spoljašnosti ispravan, takav je “iznajmljeni jarac”, kako ga je nazvao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Madže, Hakim, hadis hasen, Sahihu Džami`a, 2596, Albani) Vjerujem da bi se i drugi ljudi mimo muslimana složili sa nama u spomenutom pravilu kada bi bili prepušteni sebi i svome razumu, kada ne bi bile vršene nad njima različite propagande i “ispiranje mozgova”, jer sigurno ne bi prihvatili da popiju otrov zato što je nazvan mlijekom ili sokom.

Strpljenje prilikom iskušenja

Musliman je dužan da se strpi prilikom iskušenja, a naročito u vremenu koje će biti ispunjeno mnoštvom iskušenja i smutnji koje će nastupati kao dijelovi mrkle noći, te će čovjek osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik – prodavat će svoju vjeru za dunjalučke stvari. (Muslim, 118-186.) U spomenutom vremenu će pridržavanje vjere biti teško kao “držanje žeravice na dlanu”. (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 8002, Albani) Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka da se prevaziđu spomenute smutnje je: “Požurite sa dobrim djelima!”. (Muslim, 118-186.) Naš voljeni Poslanik najavio je metodu “mijenjanja imena” i zbog toga bi naš iman trebao da jača i da se uvećava, te da budemo strpljivi i postojani na istini nadajući se Allahovoj nagradi i Džennetu: “Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje - izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade” (prijevod značenja Ali Imran, 120.), i: “..…Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi” (prijevod značenja Ed-Dehr, 12.).

Odbrana istinskih vrijednosti

Istinske vrijednosti moraju biti branjene sredstvima koja će odgovarati mogućnostima i okolnostima, te koja će biti popraćena mudrošću, lijepim savjetom i raspravom: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu” (prijevod značenja En-Nahl, 125.). Musliman mora u svom svakodnevnom životu prakticirati sve islamske vrijednosti, bile te vrijednosti izložene napadu ili ne, a sve to kako bi druge osobe uvidjele njihovo pravo značenje i shvatile da te iste činjenice mogu egzistirati u stvarnosti, tako da ne bi uvidjeli kod nas oprečnost između našeg govora i prakse, a naposljetku tim gestom izazvali u samim njima nedoumicu i nerazumijevanje: “O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (prijevod značenja Es-Saff, 3.). Isto tako odbrana istinskih vrijednosti može biti pojašnjavanjem njenih pravih značenja i obznanom opasnosti, izvrtanja činjenica, te raskrinkavanjem ciljeva koji se žele postići iza te ružne pojave. Uzvišeni Allah pojasnio je zabludu mušrika koji su Kur’an nazivali izmišljotinama drevnih naroda, tako što im je naveo neoboriv dokaz pojašnjavajući u njemu Poslanikovo stanje naspram pisanja: “Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore” (prijevod značenja El-Ankebut, 48.). I na kraju moramo znati da je dunjaluk prolazan i da su u pitanju dani u kojima Allah, shodno Svojoj mudrosti, daje prevlast kome On hoće, ali na kraju: “A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju“ (prijevod značenja El-Munafikun, 8.), i: “Allah je zapisao: ‘Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!’ - Allah je, zaista, moćan i silan” (prijevod značenja El-Mudžadele, 21.).

9. Januar 2010 | Ummet danas | 34

Komentari: Nema komentara

Komentirajte