informativniislamskičasopis
0

Mudrost i korist ostavljanja riječi i djela koja mogu nanijeti štetu islamu i muslimanima

Svaki čovjek nosi breme svojih grijeha i niko drugi mimo njega neće odgovarati za njih. Uzvišeni Allah rekao je: ”…i svaki grješnik će samo svoje breme nositi“ (prijevod značenja El-En’am, 164); ”Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio” (prijevod značenja El-Mudessir, 38). Kada su u pitanju muslimani, sljedbenici Kur’ana i sunneta Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, naše riječi i djela izlaze iz domena lične koristi i štete i ulaze u domen djela i riječi koje mogu nanijeti štetu ugledu islama i muslimana. Stoga moramo voditi brigu o svojim riječima i djelima. U Kur’anu i sunnetu izrečena je jasna zabrana svake riječi i djela koje je u osnovi dozvoljeno, a koje ima za rezultat narušavanje ugleda islama.

Mekka je najbolje i najsvetije mjesto kod Allaha. U njoj je sagrađen Bejtullah – Allahova kuća, sa ciljem Allahovog obožavanja i Njegovog tevhida – monoteizma. Mušrici Mekke sakupili su oko Bejtullaha 360 lažnih božanstava. Činili su u Mekki širk i i nevjerstvo. Pokušali su ubiti Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mučili su njegove drugove, protjerali su ih iz rodnog mjesta i prisvojili njihove imetke, uprkos tome što je ovakav oblik ponašanja bio neprimjeren u ovom svetom mjestu. Iako su idolopoklonici postupali zvjerski prema prvim muslimanima, Uzvišeni Allah nije dozvolio Svome poslaniku i njegovim drugovima da se bore protiv mušrika u Mekki, dok za to nije došlo odgovarajuće vrijeme. Povod ove zabrane bila je bojazan da će takav oblik suprotstavljanja nanijeti štetu islamu, muslimanima i islamskoj državi koja je tek bila uspostavljena.

Uzvišeni Allah rekao je: ''I da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajući, zbog njih sramotu doživjeti – Mi bismo vam ih prepustili.'' (El-Feth, 25)

Uvaženi islamski učenjak Se'adi, Allah mu se smilovao, rekao je u komentaru spomenutog ajeta: ''Sve te stvari (kufr, odvraćanje muslimana od Mesdžidul-harama i sprečavanje prinošenja kurbana) čine obaveznim borbu protiv mušrika i pozivaju na nju, s tim da za to postoji zapreka: bojazan da će muškarce i žene, pripadnike ispravne vjere, islama, koji u toj sredini nisu javno poznati i prepoznatljivi, zadesiti šteta. Da nije tih vjernika i vjernica koji nisu poznati drugim muslimanima i bojazni da će ih muslimani povrijediti i zbog njih sramotu doživjeti – Mi bismo vam ih (mušrike) prepustili.'' (Tefsir Se'adi)

Uvaženi islamski učenjak Ibn Ašur, Allah mu se smilovao, ukazujući na mudrost ovakvog postupka i štetu koja bi time obuhvatila muslimane, rekao je: ''...I ružne riječi koje će uputiti i među ostalim plemenima širiti mušrici, u kojima će isticati da se od napada Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih drugova nisu spasili ni pripadnici njihove vjere, kako bi tako Arapima omrazili islam i njegove sljedbenike.'' (Etahriru ve etenvir minel-tefsir)

Poslanikov primjer očuvanja muslimanskog jedinstva

Munafici – licemjeri javno ispoljavaju islam, a u svojoj nutrini skrivaju nevjerstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosio se prema njima na dunjaluku kao prema muslimanma, jer su ispoljavali islam, iako su ga oni vrijeđali, pokušali ubiti, govorili mu ružne riječi. Ovakav odnos licemjera prema Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dozvoljavao je oštriji odnos prema njima, međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i pored zahtjeva svojih ashaba, nikada nije dozvolio da se ubiju licemjeri koji su ga vrijeđali i u takvim prilikama rekao bi: ''Ostavi ga, neka ljudi ne govore da Muhammed ubija svoje drugove.''

Imam Buhari, Allah mu se smilovao, bilježi od plemenitog ashaba Džabira, Allah bio zadovoljan njime, da je u jednoj od Poslanikovih bitaka došlo do nesuglasice između muhadžira i ensarija i svako do njih pozvao je svoje sunarodnjake da mu priteknu u pomoć. To je čuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je izašao i upitao: ''Zašto čujem ove neznabožačke (nacionalističke) povike?' Kada su ga upoznali sa situacijom, Poslanik je rekao: ''Klonite se toga (nacionalizma), jer je on prezren (pokvaren).'' U istom tom događaju sudjelovao je Abdullan ibn Ubejj ibn Selul, vođa munafika, koji je rekao: ''Zaista su se iskupili protiv nas i kada se vratimo u Medinu, jači će iz nje prognati slabijeg.'' Čuvši ovo, Omer, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: ”Allahov Poslaniče, dopusti da ubijem tog licemjera!'' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Pusti ga. Ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje ashabe.'

Imam Muslim, Allah mu se smilovao, bilježi od plemenitog ashaba Džabira, Allah bio zadovoljan njime, da je neki došao čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je dijelio ratni plijen iz Bitke na Hunejnu i rekao mu: ''O Muhammede, budi pravedan!'' Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Teško tebi, a ko je pravedan ako ja nisam pravedan! Propao si ako ja nisam pravedan (jer je on sljedbenik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je njegov uzor, i ako vođa ne bude pravedan, propast će i sljedbenik). Omer, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: ''Allahov Poslaniče, dopusti da ubijem tog licemjera.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ne, ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje ashabe…''

U komentaru ovog hadisa stoji: “To je razlog (zabrane ubijanja munafika) i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosio se prema njima na način na koji se odnosio prema drugim munaficima koji su ga vrijeđali i koji su mu u mnogim prilikama uputili ružne riječi. Međutim, Poslanik se strpio i pružio im priliku da promijene svoje ponašanje, a na ovaj način istovremeno je želio pridobiti druge ljude. Da nije tako postupio, ljudi bi počeli govoriti da Muhammed ubija svoje drugove, jer Poslanikovi neprijatelji i svi ostali poznavali su te ljude kao njegove sljedbenike, i da je naredio odmazdu protiv njih, to bi dovelo do toga da se drugi ljudi udalje (od islama). Jedna od koristi hadisa jeste i ostavljanje pojedinih odabranih stvari i strpljenje po pitanju određene štete iz straha da se na to ne nadoveže veća šteta.'' (Šerh Muslim)

Uvaženi islamski učenjak Šenkiti, Allah mu se smilovao, u svom komentaru na Tirmizijinu zbrku hadisa, u kontekstu dokazivanja validnosti šerijatskog pravila ''sedul-zeraia'' (sprečavanje razloga), rekao je: ''Zabilježen je vjerodostojan hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: '...Ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje ashabe', i zbog toga nije ubijao munafike iako su oni zasluživali da ih Poslanik ubije. On je ostavio njihovo ubijanje kako to ne bi dovelo do toga da ljudi počnu govoriti da Muhammed ubija svoje drugove. Prihvatio je njihovo spoljašnje (ispoljavanje islama), a Allahu je prepustio njihovu nutrinu.   

Kada bismo mi upoređivali svoju praksu po pitanju ostavljanja dozvoljenih stvari radi očuvanja jedinstva i ugleda islama i muslimana sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do kakvog zaključka bismo došli? Ili da li uopće vrijedi vršiti usporedbu? Zaista se ne mogu naći odgovarajuće riječi za određene pojedince po spomenutom pitanju. Da li su oni bogobojazniji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili su pak znaniji od njega po pitanju razumijevanja Kur'ana i sunneta?

Na kraju ću prenijeti riječi uvaženog učenjaka Se'adija, Allah mu se smilovao, nadajući se da će imati utjecaja na naša srca i vratiti nas ispravnoj Poslanikovoj praksi. Uvaženi učenjak Se'adi, Allah mu se smilovao, u komentaru 36. ajeta sure El-Isra', rekao je: '''Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati': Ne slijedi ono o čemu nemaš znanja, već se dobro uvjeri u sve ono što govoriš i radiš i nemoj misliti da će to otići i da neće biti za tebe ili protiv tebe (na Sudnjem danu). 'I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati': svaki rob koji zna da će biti pitan za sve svoje riječi i sva djela, koji zna da će biti pitan na koji je način koristio svoje tijelo koje je Allah stvorio kako bi Ga čovjek obožavao, treba da pripremi odgovor na to pitanje, a to neće moći nikako drukčije osim tako što će sve svoje tjelesne udove iskoristiti u obožavanju Allaha, iskrenom ispovijedanju vjere Njemu i ostavljanju onoga što On mrzi.'' (Tefsir Se'adi)

8. Novembar 2012 | mr. Osman Smajlović, prof. | Da'va | 51

Komentari: Nema komentara

Komentirajte