informativniislamskičasopis
0

Muslimani u Ujedinjenom Kraljevstvu

Jedna od evropskih država u kojoj živi znatna muslimanska manjina jeste Ujedinjeno Kraljevstvo, u kojem, prema procjenama iz 2016. godine, živi preko tri miliona muslimana, a pola od tog broja rođeno je izvan te zemlje. U ovom tekstu govorimo o ovoj manjini želeći da čitaocima ponudimo neke sažete informacije, koje će uveliko proširiti vidike, posebno onima koji čitaju između redova, a bitno je i razmisliti o pročitanom, kritički i objektivno, uzimajući pouku sa nekom vizijom.


Administrativno uređenje i zemljopis

U pogledu naziva ove zemlje kod nekih postoji nejasnoća pa se miješaju nazivi Engleska, Britanija, Velika Britanija, Ujedinjeno Kraljevstvo. Zvanični potpuni naziv jeste Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, ili obično samo Ujedinjeno Kraljevstvo. Ono obuhvata Englesku, Škotsku, Vels i Sjevernu Irsku. Pod suverenitet Ujedinjenog Kraljevstva spadaju i zavisni teritoriji Kanalski otoci, otok Man i nekoliko manjih prekomorskih teritorija. Velika Britanija, ili kako se nekad koristi Britanija, naziv je za područje koje obuhvata Englesku, Vels i Škotsku.

Po državnom uređenju, Ujedinjeno Kraljevstvo je parlamentarna monarhija i bez pisanog ustava. Ustavno se pravo temelji na više zakona, nepisane konvencije i ustanovljene prakse. Od 1952. na prijestolju je kraljica Elizabeta II. iz kuće Windsor. Interesantno je spomenuti da nasljednik prijestolja mora biti član Anglikanske crkve i ne smije biti u braku s katolikom. Kraljica je simbol jedinstva Ujedinjenog Kraljevstva i ona ima vrlo ograničenu političku moć, mnoge su ovlasti tokom vremena na prešle parlament i ostale državne organe.

U doba velikih geografskih otkrića, a posebno nakon otkrića Amerike, položaj na Atlanskom okeanu postaje jako važan jer je otok Velika Britanija služio kao odskočna daska na putovanju iz Evrope u Ameriku. Ujedinjeno Kraljevstvo nalazi se uz najprometniji dio svjetskog mora – Engleski kanal (franc. La Manche), što u današnje doba predstavlja izuzetno povoljan prometno-geografski položaj.

Glavni grad je London u kojem živi oko osam miliona ljudi, a u metropolitanskom području Greater London živi preko četrnaest miliona stanovnika. Velika većina stanovništva govori engleski (97,3%), a od keltskih jezika najrašireniji je velški (oko 560.000), jer ga u srednjem i središnjem dijelu Velsa govori polovica stanovništva, a od 1967. uz engleski je službeni jezik u Velsu. Škotski (gelski) govori oko 80.000 stanovnika na Vanjskim Hebridima, otoku Skye te u Škotskom visočju, a samo neki stanovnici Sjeverne Irske govore irski jezik.

Ujedinjeno Kraljevstvo je kolonijaliziralo mnoge zemlje i na taj način steklo ogromno bogatstvo. Zapanjujuće je koliko ljudi danas smatra kako mnogi stranci ne pripadaju Ujedinjenom Kraljevstvu i da treba da odu itd. Međutim, preci mnogih od njih upravo su dospjeli u ovu zemlju nakon kolonijalizacije matičnih zemalja. Poznato je koliko su mnoge zemlje u Africi i Aziji iskorištene od zapadnih zemalja.

Vjerski su opredijeljene oko dvije trećine stanovništva. Najbrojnije su tradicionalne kršćanske religije. Od njih je najveća i najvažnija Anglikanska crkva, koja ima preko dvadeset pet miliona sljedbenika, a koja se od Katoličke crkve otcijepila 1534. i ima položaj državne crkve u Engleskoj te je zastupljena u Gornjem domu britanskog parlamenta, a vrhovni joj je poglavar britanski vladar. Oko 10% stanovništva čine katolici, ponajviše u Škotskoj, sjevernoj Engleskoj, Velsu te osobito u Sjevernoj Irskoj. U Sjevernoj Irskoj ima oko 62% protestanata (potomci engleskih i škotskih doseljenika iz 17. st.) i oko 38% katolika, a katolici su politički i socijalno u podređenom položaju.

Sukobi i korijeni terorizma

Politički sukobi koji su nastali između protestanata i katolika nerijetko su rezultirali bombaškim napadima na državne organe i civile. Svima je poznata IRA (Irska republikanska armija) koja više ne djeluje nakon što je decenijama sijala strah i teror u Ujedinjenom Kraljevstvu i izvan njega. IRA se borila protiv britanske vladavine i borila za pripajanje Sjeverne Irske sa Irskom Republikom.

IRA i ETA, koja je odgovorna za mnoge žrtve u Španiji, više ne djeluju i glavni fokus u medijskom prostoru sada je na tome da se terorizam pripiše islamu i muslimanima. Žalosno je da nevini ljudi stradaju, bez obzira ko su te nevine žrtve, i terorizam se mora osuditi. Ali, žalosno je kakvu se sad sliku muslimana i islama stvaraju oni čiji su sunarodnici do jučer ubijali nevine ljude na razne načine.

Danas se u medijima stvara takva slika da su muslimani krivi za sve, a da je prije sve bilo bolje. Međutim, da li je prije bilo bolje i sigurnije i da li je bezbjednost bila na većem nivou prije, naprimjer, dvadeset, trideset, četrdeset godina? Joost Augusteijn, profesor na Universiteit Leiden u Nizozemskoj, koji je ekspert za povijest političkog nasilja, u intervjuu za radio BNR kaže da je bilo mnogo više žrtava terorizma sedamdesetih i osamdesetih godina. On kaže da je u tom periodu bilo govora o neprestanoj bici terorističkog nasilja, pri čemu je godišnje stradalo 400 do 500 ljudi. U to vrijeme obim tih napada bio je velik, kaže Augusteijn, a napadi su izvršavani u dužem periodu nego što je sad slučaj. Za najveći broj žrtava odgovorna je IRA, kaže profesor, koja je željela da se Sjeverna Irska pripoji Irskoj Republici. U raznim državama u Evropi terorističke su organizacije tad pravile haos. U Španiji ETA, u Italiji radikalni ljevičari Crvene brigade, u Njemačkoj frakcija Crvene armije. U Nizozemskoj je također bilo takvih organizacija, kao Crvena omladina. Profesor tvrdi da su napadi danas malo drugačiji, prije su bili manje bezobzirni ako se radi o civilima, iako je i IRA izvršila neke napade na ugostiteljske objekte, gdje su, pored vojnika, stradali i civili, a nekad je bilo 50 do 60 žrtava.

Nizozemski mediji, naprimjer, nisu smjeli da izvještavaju o napadima Moluka, i ti mediji držali su se te zabrane, a sada mediji odmah izvještavaju slikama, kaže Augusteijn.

Moluci, koji već desetine godina žive u Nizozemskoj, porijeklom su iz Indonezije i većinom su kršćani. Oni su u Nizozemskoj izvršavali neke terorističke napade kako bi skrenuli pažnju na neke teme. I IRA je izvršila napad u Nizozemskoj, 27. maja 1990. godine u gradu Roermond kada su pripadnici IRA-e otvorili vatru na četiri turista iz Australije. Dvije osobe su preminule. IRA je kasnije izjavila da je ovaj napad bio greška i da su njeni pripadnici mislili da se radilo o britanskim vojnicima. IRA je i u Njemačkoj vršila napade na vojnike. (o.a.)

Profesor Augusteijn smatra da vlasti preduzimaju mjere koje imaju za cilj da smire narod, naprimjer slanjem više policije i vojnika na ulicu.

Demografska slika

U Svjetskom almanahu demografske istorije islama navodi se detaljna demografska slika muslimana u Velikoj Britaniji: “Prisustvo muslimana u Velikoj Britaniji ima prilično dugu tradiciju. Prvi oblik komunalnog islamskog života, čiji kontinuitet je opstao do danas, zabilježen je u Kardifu (Cardiff) kad su još 1860-ih godina muslimani iz Jemena osnovali prvu džamiju na britanskom tlu. Početkom 20. stoljeća Britanija je postala cilj useljavanja muslimana i iz drugih zemalja, posebno iz Indije, Kipra, Iraka i Egipta. Do početka Drugog svjetskog rata broj muslimana u ovoj zemlji porastao je na 50.000 osoba. Nakon Drugog svjetskog rata useljavanje se ubrzano pojačalo, tako da se već 1951. godine procjenjivalo da do 100.000 osoba u Britaniji pripada islamskoj vjeroispovijesti. ...Generalno, već oko 2005. godine objavljeni su podaci prema kojima broj muslimana u ovoj zemlji iznosi 2 do 2,2 miliona osoba. Iz najaktuelnijih pretpostavki za 2010. godinu broj muslimanskog stanovništva Britanije procjenjuje se na 2,4 do 2,5 miliona pripadnika koji, u odnosu na cjelokupnu populaciju, koja broji blizu 62 miliona, već imaju udio od oko 4%. Ove pretpostavke, kojima se ukazivalo na brz rast muslimanske populacije, uveliko su potvrdili i rezultati popisa sa područja Engleske i Velsa. Ovdje su 2011. godine od 56.075.912 stanovnika muslimani već imali udio od 4,83%. Ogromna većina muslimana naseljenih u Velikoj Britaniji pripada nekom od mezheba sunijskog smjera. (Svjetski almanah demografske povijesti muslimana, str. 462–464)

Procjenjuje se da trenutno u Ujedinjenom Kraljevstvu ima preko tri miliona muslimana, a posljednjih godina, usljed nekoliko velikih sukoba na Bliskom istoku, došao je velik val imigranata od kojih je znatan postotak islamske vjeroispovijesti.

William Henry Quilliam – Abdullah Quilliam

Jedna interesantna ličnost u Ujedinjenom Kraljevstvu svakako je bio William Henry Quilliam, koji je rođen 1856., a preminuo je 1932. godine. On je sa kršćanstva prešao na islam i promijenio ime u Abdullah Quilliam. Potječe iz vrlo bogate porodice, bio je pravnik i bavio se advokaturom.

Prešao je na islam 1887. godine prilikom posjete Maroku kako bi se oporavio od bolesti. U Maroku je ostao zadivljen mnogim principima islama i prešao je na islam. Jedan od tih mnogih principa koji su ga zadivili bila je i zabrana alkohola. William je i prije prelaska na islam bio velik protivnik alkohola, bio je član pokreta Temperance movement ili prevedeno: Trezvenjački pokret.

Nakon prelaska na islam, Abdullah Quilliam je donacijom prijestolonasljednika Afganistana kupio neke objekte u Liverpoolu i tako otvorio Muslimanski institut Liverpool, i smatra se da je to bila prva funkcionalna džamija u Velikoj Britaniji. Otvorio je i školu, sirotište i vrtić za djecu nemuslimana koji nisu bili u stanju da vode računa o djeci i koji su se slagali s tim da im muslimani paze i odgajaju djecu. U ovom institutu koji je otvoren 1889. godine održavana su predavanja na razne teme, također tu se nalazio i muzej i naučna laboratorija (abdullahquilliam.org). Iste godine on je izdao i jednu knjigu The Faith of Islam u kojoj je govorio o da’vi i njenim glavnim principima. Zadnji osmanlijski halifa Abdulhamid II proglasio ga je šejhul-islamom za Britanska ostrva. Procjenjuje se da je oko 600 ljudi primilo islam nakon njegovog pozivanja u islam, a među njima su i neke prominentne ličnosti, kao Rešid P. Stanley, bivši načelnik Stalybridgea, i profesori Nasrallah Warren i Hašim Wilde. Imao je dobre kontakte sa mnogim liderima u islamskom svijetu. Što se tiče njegovih političkih stavova, on je smatrao da muslimani ne bi smjeli da se međusobno bore zbog interesa evropskih zemalja, kritizirao je vanjsku politiku Ujedinjenog Kraljevstva po pitanju Sudana, i također iskazivao je podršku Osmanlijskom hilafetu, zbog čega su ga neki u Ujedinjenom Kraljevstvu proglasili izdajicom. (Geaves, R. 2010. Islam in Victorian Britain: The Life and Times of Abdullah Quilliam)

Stanje i izazovi

Kad sagledamo slobode koje muslimani trenutno uživaju u Ujedinjenom Kraljevstvu, sa odgovornošću se može tvrditi da ova zemlja, u odnosu na zapadne zemlje, prednjači u ovom pogledu.

U ovoj zemlji postoje šerijatski sudovi za, naprimjer, bračne nesuglasice ili neke poslovne nesuglasice. Ovi sudovi ne rješavaju kaznena djela, ali mogu tretirati nesuglasice u smislu popravljanja odnosa. Uvjet da bi presuda bila pravosnažna u Ujedinjenom Kraljevstvu jeste da obje strane prihvate ovaj sud i presudu koju izrekne. Međutim, da ne bi došlo do zabune, ovi sudovi ne operiraju neovisno od zakona koji važe u ovoj zemlji i ne predstavljaju paralelan neovisan pravosudni sistem.

U Ujedinjenom Kraljevstvu postoji nekoliko desetina islamskih osnovnih i srednjih škola, što je za ostale zemlje Zapada nezamislivo u ovom momentu, osim država koje su izuzeci.

Jedan od izazova s kojima se suočavaju muslimani u ovoj zemlji jeste rastuća islamofobija. Kada mediji, poslije svakog napada, napadače označe kao muslimane, islamofobija raste i napadi na muslimane i muslimanke se povećaju. Procjenjuje se da su ovi napadi povećani za oko 500% nakon napada na koncertu u Manchesteru i napada na mostu u Londonu. Znači, ovi maloumnici koji to rade, bilo ko da su, ubijaju nedužne civile i pored toga još nanose ogromnu štetu muslimanima. Ekstreman slučaj islamofobije bio je napad koji je na muslimane automobilom izvršio jedan Engleza i to u trenutku kada su muslimani izlazili iz džamije nakon teravije. Nema sumnje da je ovo velik izazov za muslimane, koji, s jedne strane,  traže način da suzbijaju pogrešne ideologije koje neki smutljivci šire, a , s druge strane, kako da se nose sa pritiscima društva i pogotovo antiislamskog pokreta koji postaje sve agresivniji.

Također jedan izazov za muslimane jeste i njihovo međusobno razilaženje. Kad se radi o velikim pitanjima koja se tiču njihovog zajedničkog interesa, trebalo bi da se ujedine i izlaze sa jedinstvenim stavom gledajući opći interes muslimanskog društva, naravno u okvirima vjerskih principa. Zar im nije dosta samo da razmisle o nazivu zemlje u kojoj žive, Ujedinjeno Kraljevstvo, i iz toga izvuku pouku?!

22. Septembar 2017 | Hasan Stranjac, prof. | 80

Komentari: Nema komentara

Komentirajte