informativniislamskičasopis
0

Muslimanska porodica u vrijeme Hadždža

Sestro moja, neka tvoji hadždžijski ihrami budu ihrami bogobojaznosti i čednosti. Znaj da muslimanka nema određenog ihrama kao muškarac, iako mnogi imaju takvo ubjeđenje. Nastoj da tvoja odjeća i sama tvoja pojava bude što manji izvor fitne među muslimanima. Ti si došla da tražiš Allahov oprost i magfiret, pa kako da budeš fitna vjernicima i muhrimima sa pokazivanjem tvoje ljepote i ukrasa ispred njih?! Neka hadždž bude  novi početak u tvome životu…

Muslimani su počašćeni time da tokom cijele godine imaju određene vrste ibadeta. Ti ibadeti i obredi ih podsjećaju i podstiču  na stvarnu čovjekovu ulogu na ovom svijetu: "Džinnove i  ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju." (Prijevod značenja, Ez-Zarijjat 56.) Nismo se čestito ni oprostili od lijepih ramazanskih dana, a već je pred nama još jedan veliki događaj u srcu i životu svakog muslimana - hadždž. To je istinski san svakog muslimana i muslimanke, da bar jednom u životu dođu i ispune taj islamski šart: "Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti." (Prijevod značenja, 'Ali-Imran 96.)  Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je uporedio islamske šartove sa građevinom. Svaki šart je jedna cjelina koja upotpunjuje tu građevinu. "Islam je izgrađen na pet stubova: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, te da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, posjećivanju Ka'be (onom ko je u mogućnosti) i postu Ramazana." (Buhari 8, Muslim 122.) Blago onima koji su odlučili da upotpune tu građevinu. Dugo godina su odvajali i štedjeli njihov imetak kako bi evo sad, ove godine, mogli reći: "Lebejkellahume lebejk -Odazivam ti se Allahu moj, odazivam".   


Musliman tokom hadždža

Prvo se tebi obraćam, brate muslimane, jer si ti uzor u svakoj muslimanskoj porodici. Na tebe se ugleda tvoja supruga, djeca, unučad i svi oni koji su u neposrednom kontaktu s tobom. Donio si odluku da kreneš na najbolje dunjalučko putovanje. Dolaziš da posjetiš Allahovu Kuću. Najljepše i najbolje dunjalučko "izletište". Cijeli život si se spremao za taj trenutak. Potpuno si upravu što se ponosiš time, stoga reci svima radosno, Allahu zahvalan: "Idem na hadždž". Kako su nam drage ove riječi! Pokoravaš se Allahovoj naredbi izgovarajući ove riječi: "Odazivam ti se Allahu moj, odazivam." Trošiš teško zarađeni imetak, a ne nadaš se nikakvoj dunjalučkoj dobiti osim Allahovom oprostu. Moliš Allaha, subhanehu ve te'ala, da primi tvoj hadždž i da ga učini hadždž-mebrur. Prije putovanja trebao bi svaki hadžija da se iskreno pokaje Allahu za sve učinjeno tokom cijelog života. Iskreno pokajanje-tevba i čvrsta odluka da u budućnosti neće raditi djela zbog kojih se kaje, bit će mu najbolji pomagač na dugom putovanju. Poduči se propisima i obredima hadždža, da bi ih mogao obaviti onako kako je to uradio naš Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i koji je rekao: "Uzmite od mene vaše obrede!" (Muslim 3197.) i: "Uzmite od mene! Uzmite od mene!" (Muslim 1690.) Učenjem i shvatanjem načina na koji se obavljaju obredi hadža najbolje ćeš sebi potpomoći za dane hadždža. Musliman je uvjek lijepog ahlaka, s tim da za ovo putovanje trebaš uljepšati svoj ahlak na najbolji mogući način: "Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadždž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža. A za dobro koje učinite Allah zna." (Prijevod značenja, El-Bakara 197.) Budi ponizan, pokoran, vedrog i nasmijanog lica, ukrašen strpljenjem na svemu onom što će te zadesiti tokom putovanja. Sve to nadajući se i moleći Allaha da budeš od onih za koje je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko obavi hadž, a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio, i ne bude kršio (Allahove) propise, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila." (Buhari 1449, Muslim 3357.) Sjeti se dok tavafiš i hodaš po vrelom Mekkanskom suncu kako su tim mjestima hodali, bivali mučeni drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, podnoseći na putu ove vjere ono što mnogi muslimani u ovim danima ne bi podnijeli. Protjerani su iz Mekke nosećii samo "goli život" od dunjalučkih poteba. Ali su u srcu imali najveće bogatstvo, imali su vjeru u Allaha i ljubav prema Njegovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, spremni da za to žrtvuju vlastiti život. Zbog toga je došla pohvala: "Najbolji među vama su moji ashabi, zatim oni koji će doći poslije njih, zatim oni koji će doći poslije njih." (Buhari 2508, Muslim 6633.) Tim vrelim Mekkanskim suncem su hodile noge onog koga je Allah poslao kao milost svim svjetovima. Poslat je da bi nas izveo iz tmina na svjetlo, iz tjeskobe dunjaluka u prostranstva ahireta. Koliko je poteškoća Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podnio tokom svih godina objave Kur'ana?! Osoba koja je bila poznata, ugledna i poštovana u tadašnjem društvu odjednom je proglašena luđakom, sihirbazem, lažljivcem itd... Ali se On, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne osvrće na to. Njegova misija je važnija od  sopstvenih osjećaja. Sjeti se, da je u Mekki počela i završila objava Kur'ana.

Zadnji ajeti objave objavljeni  su upravo u vrijeme Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadždža, na dan Arefata, petkom. Allah je objavio: "...Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (Prijevod značenja El-Maida 3.) Ajeti koji su bili znak da se život voljenog Poslanika približio kraju. Neka ti ovo i druge mnogobrojne priče iz sire budu na pameti dok hodiš svetim mjestima i obavljaš obrede hadždža. Bit će to jak podsticaj sa kojim ćeš ojačati tvoj iman, istinski vjernički osjećaj, koje ćeš ako Allaha da, dugo nakon povratka kući nositi u srcu. Brate muslimane, ukoliko te prilikom putovanja na hadždž bude pratila tvoja supruga ili cijela porodica, pokušaj da se s njima na najbolji i najljepši način ophodiš. Budi blag, lijepog ahlaka i društva, jer ti si njihov "živi" uzor. Ugledaj se na onoga koji nam je svima uzor. Prilikom oprosnog hadždža u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, društvu je bila njegova supruga, majka pravovjernih, Aiša, Allah s njom bio zadovoljan. Došla je Aiša plačući kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, suze su se slijevale niz njene obraze, žalosna zbog mjesečnog pranja, pa nije obavila umru. Allahov Poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, je želio da usreći njeno srce i popravi  njeno raspoloženje, kako bi se i ona kao i svi ostali vratila obavljenog hadždža i umre. Naredio je njenom bratu Abdurrahmanu, Allah s njim bio zadovoljan, da je izvede do mjesta Ten'iim (danas poznato kao mesdžid Aiše, radijallahu 'anha), kako bi uzela ihram za umru. Zato brate muslimane, nastoj da tvoja porodica uradi što više dobrih dijela na svetim mjestima, potpomozi je, podstakni ili poduči tome ukoliko ne zna, imat ćeš i ti i ona, ako Allah da, nagradu.


Muslimanka na hadždžu

Sestro moja, ti koju je Allah počastio time da dođe u  Njegov harem,znaj da u njemu jedan namaz vrijedi kao sto hiljada namaza u drugom mesdžidu. Dolaziš u mjesto koje je sveto sve do Sudnjeg Dana. Sam dolazak u ovo mjesto učinit će da se osjećaš nekako posebno i drugačije. Prije nego što dođeš do Harema i svojim očima ugledaš Ka'bu, vidjet ćeš na autoputu umjesto onih naših "poznatih reklama" koje nas "uznemiravaju" reklame koje će ti, umjesto da "umanje" - osnažiti iman. "Reklame" koje će te podsjećati  i podsticati na slavljenje, veličanje i traženje oprosta od Allaha. To će još više pojačati želju za susret sa Mekkom i Kabom. Sjeti se Allahivih blagodati i počasti prema ženi muslimanki. Na ovim svetim mjestima Allah je objavio ajete koje daju ženi prava kojih je bila lišena do tada: nasljedstvo, pravo na imetak, izbor muža, pravo na razvod, obećao joj nagradu ako bude od onih koji vjeruju i dobra djela čine. Sve to u vrijeme kad je na ženu gledano  kao na najobičniju "potrošnu robu". Prisjećaj se dok obavljas obrede hadža i umre koliko je na tim svetim mjestima događaja koji su pratili ženu. Zar nije saj između Saffe i Merve podsjećanje na našu majku Hadžer, radijallahu 'anha?! Zar Allah nije podario Zem-zem kao odgovor na njene dove, jak iman i istinsko oslanjanje na Njega, subhanehu ve te'ala?! Allah je Zem-zem vodom ugasio žeđ njenog sina Ismaila, 'alejhisselam, i ostavio da taj izvor bude počast generacijama koje dolaze poslije njih. Nemoj propustiti priliku da piješ sa tog izvora moleći Allaha šta ti srce želi jer Zem-zem je: "Za ono za šta se pije." (Ibn Madže, hasen, Sahih Et-Tergib vet-Terhib, Albani 1165.) Zamisli dok hodaš  vrelim Mekanskim suncem, tu svijetlu sliku žene-vjernice koja je bila potpuno pouzdana u njenog Gospodara. Ibrahim, 'alejhisselam, je doveo Hadžer i njenog sina Ismaila, koji je tada bio dojenče, i nastanio ih u pustoj dolini kod Allahove Svete Kuće. Mekka je tada bila nenaseljena pustinja. Ibrahim, 'alejhisselam, ih je ostavio na tom mjestu i sa njima nešto datula i vode. Slijedeći ga u njegovom povratku, Hadžer ga je pitala: "O Ibrahime, gdje ideš a ostavljaš nas u ovoj dolini u kojoj nema ljudskog bića, niti išta drugog???" Nekoliko puta mu je ponovila isto pitanje, a on se nije okretao, da bi ga na kraju upitala: "O Ibrahime, je li ti Allah to naredio?", "Da" - odgovorio je. Da bi ona na to smireno rekla: "Onda nas On neće ostaviti!" Riječi koje su ovjekovječile jednu ženu po pitanju istinskog vjerovanja, strpljenja i oslanjanja  na Allaha, subhanehu ve te'ala.
Sestro moja, dok budeš hodala svetim Mekanskim ulicama nećeš moći a da se ne prisjetiš mnogobrojnih iskrenih vjernica, ashabijki. One su ovjekovječile islamsku povijest: Hatidža, Sumejja, Esma, Aiša, Nusejba, Sevda, Fatima, Allah s njima bio zadovoljan, i sve ostale majke pravovjernih i mnogobrojne ashabijke. Sestro moja, neka tvoji hadžijski ihrami budu ihrami bogobojaznosti i čednosti. Znaj da muslimanka nema određenog ihrama kao muškarac, iako mnogi imaju takvo ubjeđenje. Nastoj da tvoja odjeća i sama tvoja pojava bude što manji izvor fitne među muslimanima. Ti si došla da tražiš Allahov oprost i magfiret, pa kako da budeš fitna vjernicima i muhrimima pokazivanjem tvoje ljepote i ukrasa ispred njih? Majka pravovjernih, Aiša, radijallahu 'anha, nas je podučila kako su to radile najbolje generacije žena: "Pokraj nas su prolazili jahači, a mi smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ihramima, pa kada bi došli pored nas svaka od nas bi spustila njen prekrivač sa glave i pokrila njeno lice, kada bi nas prošli otkrile bi lice." (Ebu Davud, sahih, El-Miškatu El-Mesabih 2690.) Neka hadždž bude  novi početak u tvome životu. Vrati se sa hadždža srca ispunjenog istinskim  imanom koji će te potpomoći u teškom dunjalučkom životu i njegovim iskušenjima. Ukoliko ti Allah omogući da sa sobom na hadždž povedeš  svoju djecu, znaj da u tome nema šerijatske zapreke. Ibn Abbas, radijallahu 'anhu, nam prenosi da je jedna žena krenula na hadždž, zatim je podigla njeno dijete i rekla: "O Allahov Poslaniče, može li ovaj obaviti hadž?", on odgovori: "Da, a tebi pripada nagrada (sevab)." (Muslim 3319.) S tim da trebaš nastojati da djetetu, prije hadždža, shodno njegovom poimanju, pojasniš o značaju hadždža u životu svakog muslimana.


Muslimanski mladići na hadždžu

Mnogi ljudi odgađaju obavljanje ove pete islamske dužnosti sve do duboke starosti. Ne pomišljaju  na obavljanje hadždža, ukoliko je u mogućnosti, dok je mlad, zdrav pun životne snage i elana. Ubjeđenje koje vlada kod mnogih da hadžija mora "čuvati hadž", te da ne smije raditi uobičajene stvari poput  vaganja, trgovine i sl. je pogrešno ubjeđenje, te ih sprečava i od same pomisli odlaska na hadž. Brojni su hadisi koji podstiču na činjenje dobrih djela dok je insan mlad i u punoj snazi, jer ih tada može obaviti na najbolji mogući način. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Iskoristi petoro prije drugih petoro: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti." (El-Hakim, sahih, Sahihu Et-Tergibi vet-Terhibi  3355, Albani) Obećana je mladiću koji se veže za Allahovu Kuću, neprocjenjiva nagrada: "Sedmorica će biti u Allahovom hladu onoga Dana kada neće biti drugog hlada osim Njegova: „... mladić koji je rastao u pokornosti Allahu i čovjek čije je srce vezano za mesdžid." (Buhari 660, Muslim 1031.) Ispravni prethodnici su na najbolji način ovo shvatali. Žurili su sa obavljanjem  ove islamske dužnosti u ranoj mladosti. Prenosi Salim od njegovog oca Abdullaha ibn Omera, Allah sa njima bio zadovoljan: "Došao je mladić kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu je rekao: "Ja želim na ovu stranu; na hadždž." Allahov Poslanik,  sallallahu 'alejhi ve sellem, je išao s njim i rekao mu: "Allah te opskrbio bogobojaznošću, uputio te ka dobru i otklonio od tebe brigu!" Kad se mladić vratio, Poslanik je podigao glavu naspram njega i rekao mu: "O mladiću, tvoj hadž je primljen, grijesi oprošteni, a tvoja nafaka je nadoknađena." (Ebu Huzejme, Tirmizi 3444, hadis hasen-garib)
Molim  Allaha da svim muslimanima omogući odlazak na sveta mjesta, da im primi njihov hadždž i da se svi vrate svojim kućama oproštenih grijeha: "... kao onog dana kad ih  je njihova majka rodila." (Buhari 1521, Muslim 1350.)

14. Novembar 2008 | Žena muslimanka | 27

Komentari: Nema komentara

Komentirajte