Organiziranje prikupljanja zekata
Nakon povratka u Medinu, krajem mjeseca zul-ka’de, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokrenuo je projekat izgradnje sistema uprave i naplate doprinosa. Nakon što je obavio umru, Poslanik je na funkciju upravnika Meke postavio Utaba b. Usejda, a uz njega je ostavio Muaza b. Džebela da podučava ljude Kur’anu i propisima vjere. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je da svako pleme koje primi islam dobije adekvatnu naobrazbu i odgoj, te im je određivao učitelje, jer je to neophodno radi usađivanja ispravne akide i zdrave ideologije u duše ljudi. Početkom devete godine Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je svoje službenike u različite oblasti. Burejdu b. Husajba poslao je plemenu Eslem i Giffar, Abbada b. Bišra el-Ešhelija poslao je plemenima Sulejm i Muzejna, Rafia b. Mukajjisa poslao je plemenu Džuhejna, Amra b. Asa plemenu Fezara, Dahhaka b. Ša’bana el-Kilabija poslao je plemenu Benu Kilab, Busru b. Sufjana el-Ka’bija poslao je u Benu Ka’b, Ibn Lutebijja el-Ezdija poslao je Benu Zebjanu, a plemenu Benu Huzejm poslao je jednog njihovog saplemenika. U Sanau je poslao Muhadžira b. Ebu Umejju, Zijada b. Lebida poslao je u Hadramevt, plemenu Benu Sa’d poslani su Zuberkan b. Bedri Kajs b. Asim, Ala b. Hadremi poslan je u Bahrein, a Alija b. Ebu Talib poslan je u Nedžran da sakupi od njih zekat i džizju.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kontrolirao je svoje službenike i tražio izvještaje za prihode i rashode. Tako je učinio sa Ibn Lutebijjem b. Ezdijem kada je ovaj rekao: “Ovo pripada vama, a ovo je poklonjeno meni.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo se na minber, zahvalio se Allahu i rekao: “Šta je to sa službenikom kojeg pošaljem da obavi posao, a on dođe i kaže: ‘Ovo je za vas, a ovo je poklonjeno meni’? Zašto nije ostao u kući kod svojih roditelja, pa da vidi hoće li dobiti kakav poklon!? Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, ko god od vas uzme nešto od toga doći će na Sudnji dan s time obješenim oko vrata: ako bude deva, bit će dovedena ričući, ako bude krava, bit će dovedena mučući, ako bude ovca, bit će dovedena blejeći!” Zatim je podigao ruke toliko visoko da smo vidjeli bjelinu njegovog pazuha, i dvaput rekao: “Allahu moj, budi svjedok da sam dostavio!”
Najvažniji pohodi u ovom periodu
● Pohod Tufejla b. Amra na Zul-Kiflejn. Vjerovjesnik, sllallahu alejhi ve sellem, odmah je sa Hunejna, i to prije nego što se zaputio ka Taifu, poslao Tufejla b. Amra da uništi kip Zul-Kiflejn, kip Amra b. Humeme ed-Devsija, te da iz svog plemena povede pojačanje i da sa pojačanjem dođe u Taif. Tufejl b. Amr izvršio je naređenja, srušio je i zapalio kip Zul-Kiflejn, doveo je sa sobom četiri stotine ljudi iz svog plemena, koji su donijeli katapult i oklopljenu kućicu, kao pojačanje Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Stigli su u Taif četiri dana nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
● Pohod Abdullaha b. Huzafe es-Sehmija. Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu četu u pohod, postavivši im za zapovjednika nekog ensariju i naredivši im da mu se pokoravaju. Tokom pohoda ovaj ensarija se naljutio na njih pa im je rekao: ‘Zar vam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da mi se pokoravate?’ Oni rekoše: ‘Jest.’ On im reče: ‘Naložite vatru.’ Kada su naložili, rekao im je: ‘Sada uđite u nju.’ Neki su htjeli ući, ali ih drugi spriječiše i rekoše: ‘Mi smo pobjegli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se spasimo od Vatre!’ Odvraćali su ih dok se vatra nije ugasila, i njihov zapovjednik se smirio. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obaviješten o tome, rekao je: ‘Da su u nju ušli, ne bi iz nje izašli do Sudnjeg dana! Pokornost je samo u onome što je dobro.’” (Muslim, Sahih)
● Pohod Alije b. Ebu Taliba u Ta’j radi rušenja kipa Fuls. U mjesecu rebiul-ahiru četa pod komandom Alije b. Ebu Taliba izašla je sa zadatkom da unište kip Fuls, kojeg je obožavalo pleme Ta’j. Četa je brojala 150 ljudi, svi su bili ensarije, a od toga je njih stotinu jahalo na devama, a pedeset su bili konjanici. Glavna zastava bila im je bijela, a druga je zastava bila crna. Ujutro su napali mahalu Alu-Hatim, u kojoj je živjela rodbina Hatima et-Taija, čuvenog po darežljivosti. Srušili su i razbili kip Fuls i zaplijenili veliko roblje, deve i ovce.
● Pohod Džerira b. Abdullaha el-Bedželija u Zul-Hulsa. Džerir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘Hoćeš li me osloboditi Zul-Hulsa?’ Rekao sam: ‘Hoću’, i krenuo sam sa 150 konjanika iz plemena Ahmes. Oni su bili vješti konjanici, a ja nisam. Spomenuo sam to Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on me udario rukom u prsa tako jako da sam vidio tragove njegove ruke na prsima, pa je proučio dovu: ‘Allahu moj, učini ga postojanim, i učini da bude od upućenih i koji na Pravi put upućuju!’ Poslije toga više nikada nisam spao s konja.”
Zul-Hulsa je naziv hrama u Jemenu koji je pripadao plemenima Hušam i Bedžila, u njemu se nalazio kip kojeg su nazivali Ka’ba. Džerir je otišao u to mjesto, razbio kipa i zapalio ga. Kada je Džerir stigao na to mjesto, zatekao je čovjeka koji gata pomoću strelica. Njemu ljudi rekoše: “Ovdje je izaslanik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ako te uhvati, odrubit će ti glavu.” I dok je on gatao tim strelicama, pojavio se Džerir i rekao mu: “Ili slomi te strelice i posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, ili ću ti odrubiti glavu!” Čovjek je slomio svoje strelice i primio islam, a Džerir je poslao jednog čovjeka iz plemena Ahmes, zvanog Ebu Ertat, da obavijesti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome. Čovjek je došao i rekao: “Allahov Poslaniče, tako mi Onoga koji te postao sa Istinom, potpuno smo uništili kipa!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je pet puta zaredom da Allah dadne bereket plemenu Ahmes u njihovim ljudima i konjima.
Adijj b. Hatim prima islam
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio se veoma lijepo prema Adijjevoj sestri koja je postala muslimansko roblje. Ukazane su joj počasti, a potom joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osigurao sve što je potrebno da bi bezbjedno stigla u Šam. Pošto je stigla svome bratu u Šam, počela ga je ohrabrivati da ode kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je poslušao njen savjet i otišao u Medinu. Ebu Ubejda b. Huzejfa kazuje kako je Adijj primio islam:
“Slušao sam hadise koje su drugi prenosili od Adijja b. Hatima, pa sam rekao samome sebi: ‘Evo Adijja sada u Kufi. Zašto ne bih otišao i lično slušao hadise od njega?’ Tako sam mu otišao i rekao: ‘Slušao sam hadise koje od tebe prenose drugi, pa sam poželio da lično slušam hadise od tebe.’ On reče: ‘Kada je Allah, dželle šanuhu, poslao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pobjegao sam od njega na kraj islamske države na granicu sa Bizantijom. Ubrzo sam zamrzio to mjesto u koje sam se doselio više nego što sam mrzio ono iz kojeg sam otišao, te rekoh sebi: ‘Otići ću tom čovjeku, ako bude iskren, saslušat ću ga, a ako bude lažov, meni neće naškoditi.’ Otišao sam mu i čim sam se pojavio, muslimani mi iskazaše poštovanje i počeše vikati: ‘Stigao je Adijj b. Hatim! Stigao je Adijj b. Hatim!’ – čini mi se da je to rekao tri puta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘O Adijj b. Hatime, primi islam, bit ćeš spašen!’ Rekao sam: ‘Ja već imam vjeru!’ On mi ponovo reče: ‘O Adijj b. Hatime, primi islam, bit ćeš spašen! Rekao sam: ‘Ja već imam vjeru.’ On ponovo reče: ‘O Adijj b. Hatime, primi islam, bit ćeš spašen!’, a ja sam opet odgovorio: ‘Ja već imam vjeru.’ Tada mi on reče: ‘Ja poznajem tvoju vjeru bolje od tebe!’ ‘Poznaješ moju vjeru bolje od mene!?’, rekao sam. Kazao je: ‘Da. Zar ti nisi poglavar svoga plemena?’ ‘Jesam’, rekoh. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘U tvojoj vjeri nije dozvoljeno da poglavar uzme četvrtinu ratnog plijena.’ Potvrdio sam to što je rekao, a on nastavi: ‘I znam da te od primanja islama sprečava to što vidiš kako su se ljudi sa svih strana urotili protiv nas. Znaš li gdje je Hira?’ Rekoh: ‘Čuo sam za nju, ali nikad nisam bio tamo.’
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nije daleko dan kada će žena slobodno iz Hire putovati na hadž! I blaga Kisre, sina Hurmuzovog, samo što nisu dospjela u muslimanske ruke!’ Upitao sam: ‘Kisre, sina Hurmuzovog?!’ Rekao je: ‘Kisre, sina Hurmuzovog!’, ponovivši to tri puta. ‘I nije daleko dan kada će čovjek tražiti nekoga da mu da zekat, ali neće naći nikoga kome je on potreban!’” Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, rekao je: “Vidio sam ostvarenje dva od spomenutih predznaka, a i treći će se, tako mi Allaha, desiti, jer tako me je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.”
U drugoj verziji navodi se da je Adijj rekao: “Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu. Zatekao sam ga u njegovom mesdžidu, poselamio ga, a on je upitao: ‘Ko si ti?’ Rekao sam: ‘Adijj b. Hatim.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i poveo me svojoj kući. Tako mi Allaha, vodio me je svojoj kući kad ga je zaustavila neka slabašna starica, te je dugo stajao s njom slušajući njene probleme. Rekao sam sebi: ‘Boga mi, ovaj nije kralj.’ Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poveo me svojoj kući, i kada smo ušli, ponudio mi je kožni naslonjač ispunjen palminim vlaknom i rekao: ‘Sjedi na ovo!’ Rekoh: ‘Ne, nego sjedi ti.’ On reče: ‘Ne, nego ti sjedi!’ Tako sam ja sjeo na naslonjač, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na zemlju, pa sam rekao u sebi: ‘Allaha mi, kraljevi ne postupaju ovako!’”
Pouke, poruke i propisi
● Islam strogo zabranjuje pronevjeru. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Koji god službenik, kojem smo odredili platu, uzme nešto mimo plate, to je pronevjera.”
● Vladarima i zapovjednicima dozvoljeno je pokoravati se samo u onome što je dobro, a vladarima i zapovjednicima nije dozvoljeno da kažnjavaju bez opravdanog razloga, niti da pretjeruju u kažnjavanju. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da su u nju (vatru) ušli, ne bi iz nje izašli do Sudnjeg dana! Pokornost je samo u onome što je dobro.” (Muslim, Sahih)
● Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je pravi potez upućujući Adijju kritiku što krši propise svoje vjere vezano za uzimanje četvrtine ratnog plijena od strane poglavara. To što je znao o njegovoj vjeri ono što drugi ljudi nisu znali, uvjerilo je Adijja da je Muhammed Allahov poslanik.
● Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio da je Adijj uvjeren u njegovo poslanstvo, počeo je govoriti o onome što sprečava neke ljude da prime islam iako su svjesni da je to Pravi put, poput slabosti muslimana, malog prostora kojim vladaju, siromaštva, te mu je ukazao na to da će Perzija pasti u muslimanske ruke i da će sigurnost zavladati velikim područjem, i da će muslimani imati toliko imetka da neće biti nikoga kome je potreban zekat.
● Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je potpomognut u svojoj davi jer je bio poznavalac bolesti i lijeka za duše, i svakom čovjeku obraćao se shodno njegovom znanju, ideologiji i emocijama. Zato je ostavljao veliki utisak na poglavare plemena te su ljudi u grupama ulazili u islam.
● U Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, načinu života i govora, Adijj je prepoznao znakove iskrenog vjerovjesništva. To je bio razlog što je primio islam, a istovremeno to je utjecalo na jačanje ubjeđenja i odricanje od ovosvjetskih užitaka i raskoši na koje je bio navikao kao poglavar svoga naroda.
