informativniislamskičasopis
0

Negativnosti prilikom da've (drugi dio)

Traženje vlasti i vođstva u Islamu je nešto pokuđeno i zabranjeno. Pogledajmo kako Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, odgovara Ebu Zerru, radijallahu ‘anhu, koji ga je pitao da ga postavi kao namjesnika: “O Ebu Zerr! Ti si zaista slab a to je emanet! I na Sudnjem Danu će to biti poniženje i razlog za žaljenje osim za onog ko taj emanet preuzme i ispuni onako kako treba!” (Muslim) I rekao je: “Tako mi Allaha, mi kao namjesnika ne postavljamo nikog ko to traži ili za tim žudi.” (Buharija) U jednoj drugoj predaji Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže Abdurrahmanu b. Semre, radijallahu ‘anhu: “O Abdurrahmane! Nemoj tražiti vlast! Ako ti vlast bude data nakon što si je tražio onda ti je ona prepuštena, a ako ti vlast bude data bez toga da si je tražio onda ćeš u njoj biti potpomognut.” (Buharija)

Prilikom pozivanja u Allahovu vjeru nekad dođe do negativnosti koje treba da budu uklonjene i kojih treba da se čuva onaj koji poziva kao i onaj kome se čini da'va. Nastavit ćemo u ovom broju sa navođenjem nekih stvari koje osporavaju, ugrožavaju ili nekad čak dovode da'vu u pitanje.  

Samoobmana i oholost 

Ovim se misli na divljenje samom sebi što nekad može da dovede do toga da ta osoba ismijava i omalovažava druge i njihov rad. Kako čovjek dospije do ove osobine? Jedan od razloga jeste zapostavljanje samoobračunavanja i nadzora svog ličnog stanja pa se bolest kojoj je nefs sklon proširi. Zato čovjek uvijek treba svoje stanje da ispitiva kako bi bio svjestan svojih propusta pa će se manje drugima baviti. I treba da bude svjestan da Allahu nije skriveno ono što duše kriju i treba da bude svjestan toga da oholost može da upropasti njegovo dijelo. Također oni koji imaju odgojnu funkciju moraju druge da savjetuju kako bi se oni bolje pazili ovih opakih osobina i kako bi ih lakše odstranili. Samoobračunavanje bude još teže kad čovjek samo gleda svoja dobra djela, a ne gleda svoje greške. I da bi belaj bio veći, tuđe dobre osobine ne vidi a loše vidi. Isto jedan od razloga za ove osobine jeste prekomjerno bavljenje sa sporednim i čudnim meselama (pitanjima) ili sa instrumentalnim naukama (nauke koje su sredstvo za proučavanje šerijatskih nauka, kao gramatika arapskog jezika ilii stilistika itd.). Prevelikim udubljenjem u sporedne stvari čovjek može da zapostavi rad u vrijeme kad se drugi bave sa radom i osnovnim meselama pa misli da drugi ne znaju ništa od ovih 'čudnih' mesela pa počne da se osjeća važnim jer on te stvari zna u detalje. Zato nas je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, podučio dovi: "Allahu moj, Tebi se utječem od znanja koje nije korisno i od srca koje nije ponizno i od duše koja ne može da se zasiti i od dove na koju se ne odazivaš!" (Muslim, 4/2088, 73.) Nekad čovjek vidi nekog koga smatra kao uzorom, a taj uzor u slabijem stanju nego inače pa može da pomisli zbog ličnog slabog razumijevanja ili lošeg odgoja da je bolji od njega, ali svako ima svoje lošije trenutke ili je taj njegov uzor radio po nekoj propisanoj olakšici i zato ne treba srljati sa osudama.  

Slijeđenje strasti 

Ovo znači slijeđenje prohtijeva duše ili slijeđenje osjećaja bez uključivanja mozga ili bez vraćanja na šerijatske propise ili bez uzimanja posljedica u razmatranje. Nekad ova pojava ima svoje korijene u djetinjstvu kada dijete ne bude naviknuto da kontroliše svoje žudnje i kada roditelji svoju ljubav previše prema njemu iskazuju na takav način tako da ta ljubav prekrije razvijanje kontrolisanja prohtjeva. I nije čudno kad dijete kojem su uvjek udovoljavali kad odraste ima samo jednu brigu a to jest da bude po njegovom ili zemlja gori. Dijete treba navikavati da ne može uvjek biti po njegovom, a odrastao čovjek treba da se bori protiv svog nefsa i da mu ne dozvoli da ga obuzme i upravlja njime. Druženje sa onima koji slijede svoje strasti bez sumnje može povećati ovu pojavu. Na ovo upozorava El-Hasen: "Nemojte sjediti sa sljedbenicima svojih strasti i nemojte se s njima raspravljati i ne uzimajte od njih znanje!" (Predaja je vjerodostojna, Ed-Darimij 1\121, 401.) Na ostalima je da na lijep način ukažu osobi na ovu osobinu u nasihate ga da se čuva iste i njenih posljedica. Ova socijalna korektura je vrlo važna u odgoju društva. 

Jaka želja za vođstvom i upravljanjem 

Sa ovim se misli na povezanost srca sa traženjem vlasti i vođstvom. Neko tu želju ispoljava vidljivo, a neko je ne ispoljava nego je taji nebi li nekad postala stvarnost. Mi, u kakvoj situaciji se nalazimo, ne bismo trebali tako teške termine kao što su 'emir' i 'emirstvo' nikako spominjati kada govorimo o funkcijama koje sadrže koordiniranje rada džemata, uvezivanje raznih komisija itd, sa svim poštivanjem prema braći koji obavljaju ove emanete jer i ti emaneti zahtjevaju mnoge napore i strpljenje. Znači treba da se koriste termini poput koordinatora ili predsjednika udruženja. Pa kad neko leti za ovakvom pozicijom koordinatora, šta bi radio da se dočepa pravog emirstva i vlasti u kojoj nema nepokornosti vladaru osim ako naređuje na nepokornost prema Allahu, 'azze ve dželle? Šta je stanovište Islama po pitanju ovog domena ljudske ličnosti, domena želje za vlasti i dominancijom, koji se prostire od jedne krajnosti a to jest ogromna želja za dominacijom i megalomanija pa do druge krajnosti koja se odražava u ´ovisnom poremećaju ličnosti' kada neko svaku sitnicu u svom privatnom životu i van njega prepušta nekom drugom da odlučuje o njoj? Traženje vlasti i vođstva u Islamu je nešto pokuđeno i zabranjeno. Pogledajmo kako Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, odgovara Ebu Zerru, radijallahu 'anhu, koji ga je pitao da ga postavi kao namjesnika: "O Ebu Zerr! Ti si zaista slab a to je emanet! I na Sudnjem Danu će to biti poniženje i razlog za žaljenje osim za onog ko taj emanet preuzme i ispuni onako kako treba!" (Muslim 3/1457, 16, Poglavlje o pokuđenosti traženja vlasti bez potrebe) I rekao je sallallahu 'alejhi ve selleme: "Tako mi Allaha, mi kao namjesnika ne postavljamo nikog ko to traži ili za tim žudi." (Bilježi ga Buharija, kao što to stoji u Fethul-Bari, Knjiga propisa, Poglavlje o pokuđenosti žudnje za vlasti 13/155, 7149, i bilježi ga takođe Muslim 3/1456, 14.) U jednoj drugoj predaji Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže Abdurrahmanu b. Semre, radijallahu 'anhu: "O Abdurrahmane! Nemoj tražiti vlast! Ako ti vlast bude data nakon što si je tražio onda ti je ona prepuštena, a ako ti vlast bude data bez toga da si je tražio onda ćeš u njoj biti potpomognut." (Bilježi ga Buharija, kao što to stoji u Fethul-Bari 11/608, 6622, i Muslim 3/1456, 13.) Iz ovih vjerodostojnih predaja primjećuje se odgoj Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, po pitanju ove pojave. Oštro je upozoravao časne ashabe da ne žude za vlašću, znajući da se u pohlepi za vlast krije ogromno zlo, a zar povijest nije jasan dokaz za pogubnost te pohlepnosti za nekom stolicom? Dok su u Endelusu gradovi jedan po jedan padali u ruke neprijatelja, namjesnici gradova koji još nisu bili pali, po svaku cijenu, držali su se za svoje stolice, kao čovjek koji se drži za nešto da ga jaka bujica ne odnese iako sam ne sumnja da će ga ta bujica nadvladati i odnijeti u propast prije ili kasnije. Međutim, ima situacija kad neko može da preuzme inicijativu bez da to bude pokuđeno ili zabranjeno. Kao što je bio slučaj sa Jusufom, 'alejhisselam, kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Postavi me: - reče – "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan." (Prijevod značenja Jusuf, 55.) Jusuf, 'alejhisselam, je ovo zatražio jer je vidio da na toj poziciji nema neko ko će to obavljati kako treba, a on sam jest prikladan za taj posao samo što ga nisu poznavali mještani pa je bio prinuđen da sam sebe predloži za tu funkciju. Ima mnogo drugih situacija gdje bi neko trebao da preuzme inicijativu ako vidi da stvari ne idu kako treba, a ima argumenata da je sposoban za to i da on može da preuzme taj emanet i ako mu je namjera ispravna, a to jest popravljanje stanja i uzdizanje Allahove riječi. 

Koji su razlozi za traženje vlasti? 

Jedan od razloga jeste želja čovjeka da se oslobodi vladanja nekog drugog. Neke osobe ne mogu da podnesu da neko ima iznad njih. Ovakva osoba treba da se navikava na poniznost prema muslimanima i pokornost prema onom prema kome to treba. Jedan drugi razlog jeste povezanost sa dunjalukom na način koji ga navodi na to da ga se domogne bilo kako, halalom ili haramom. Ovakva osoba treba da uzme pouku iz ajeta i hadisa koji govore o ništavnosti dunjaluka kad se uporedi sa ahiretom i treba da se ugleda na ispravne generacije i njihov pristup traženju vlasti i pozicija. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije odredio halifu i poslije njegove smrti ashabi radijallahu 'anhum su se složili na tome da halifa bude Ebu Bekr, radijallahu 'anhu, iako je ovaj časni ashab bio kao kandidate predložio Omera i Ebu Ubejdu, radijallahu 'anhuma, ali Omer to nije mogao primiti znajući za ugled kojeg je Ebu Bekr imao kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i znajući da je Ebu Bekr najpreči za to. (Nazarat fi tarihil-hulefair-rašidin, Hilmij Abdul-Mun'im Sabir) Evo vidimo dva najbolja ashaba kako su  prvenstveno bježali od hilafeta, ali kad im je to bilo povjereno onda su se maksimalno zalagali da to ispunjavaju dostojno i nisu bježali od svoje odgovornosti. Također, jedan od razloga jeste zanemarivanje posljedica koje su vezane za ovakve emanete. A posljedice bivanja na čelu nečega su ogromne, da bude gladan dok su drugi siti, da razbija glavu o problemima dok drugi spavaju, da se umara dok drugi odmaraju, da se žrtvuje za njih u žestini, a da njima daje prednost nad sobom u miru, kao što je to radio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Kaže El-Beraa, radijallahu 'anhu: "Tako mi Allaha, kad bi se bitka rasplamsala mi bismo se iza njega krili i hrabri među nama bi bili od onih koji se iza njega kriju (misleći na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem).“ (Muslim, 3/1401.) Od posljedica nemara i lijenosti po pitanju ovih emaneta jeste širenje nereda i batila, a na ahiretu od posljedica može da bude vezanje u okove i bacanje u vatru. Pa zato onaj koji hrli ovim pozicijama nadajući se rahatluku i uživanju neka dobro razmisli o posljedicama ako ne ispuni emanet kako treba jer mogao bi se na Sudnjem Danu naći u nezgodnoj situaciji.

Molimo Allaha da budemo od onih koji se odgovorno ponašaju prema svojim emanetima i da popravi stanje ummeta i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika i miljenika, njegovu porodicu i sve ashabe.

14. Mart 2010 | Hasan Stranjac, prof. | Da'va | 35

Komentari: Nema komentara

Komentirajte