informativniislamskičasopis
0

Negativnosti prilikom da’ve

Samodopadljivost i oholost također, čine čovjeku pogled kraćim. Tako se onaj kod koga se pojave ovi opasni simptomi koji upućuju na bolesno srce uzdiže nad ostalim i osjeća previše važnim da primi od drugog savjet i da se okoristi od njegovog iskustva. Ne priznaje nešto kao istinu osim ako se slaže sa njegovim prohtjevima. Tako ne izvlači zaključke iz životnih lekcija koje su drugi već na svojoj koži osjetili. Kaže Allah, ‘azze ve dželle: “A nad svakim znalcem ima još znaniji.” (Prijevod značenja Jusuf, 76.) I opet, ima ljudi koji ni od kog ne primaju savjet, a ma baš ni od kog, misleći da su oni sve najbolje shvatili.

Prilikom pozivanja u Allahovu vjeru nekad dođe do negativnosti koje treba da budu uklonjene i kojih treba da se čuva onaj koji poziva kao i onaj kome se čini da'va. Navest ćemo neke stvari koje osporavaju, ugrožavaju ili nekad čak dovode da'vu u pitanje.

Umor

Sa ovim se misli na malaksalost, lijenost ili usporavanje poslije aktiviteta, a nekad dođe i do prestanka aktiviteta. Jedan od razloga za ovaj umor jeste pretjerivanje u vjeri. Onaj ko pretjeruje ne daje svom tijelu dovoljno odmora tako da posle određenog vremena sebe iscrpi i postane nemaran i nehajan. Insan ima određene granice po pitanju energije i ako ih prekorači može da se nađe u lijenosti ili da ostavi aktivnost u potpunosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pretjerivanje: "Dobro se pazite pretjerivanja u vjeri! Zaista one prije vas ništa drugo nije upropastilo osim pretjerivanje u vjeri! (Sahih, Ahmed 1/215, 347.) Znači, onaj koji poziva treba da se zaposli sa onim što može da podnese i treba da postepeno povećava svoj nivo aktiviteta kako bi se sačuvao ove bolesti ili se liječio od nje ako ga je već obuzela. Jedan drugi uzrok umora jeste rasipništvo i pretjerivanje u onom što je dozvoljeno tako da strasti obuzmu čovjeka i rad za vjeru mu postane tegoba. Kaže Allah 'azze ve dželle: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (Prijevod značenja El-E'araf, 31.) I kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Najgora posuda koju čovjek može da napuni je njegov stomak." (Tirmizi, 2387., hasen sahih) Zato da'ija pa i ostali, treba da kontrolišu svoje strasti kako bi sebe obuzdali i suzbili svoje prohtjeve. Ne treba da se ponašamo kao da ta 'posuda' nema dna. Još jedan uzrok umora je ostavljanje zajedničkog rada i preferiranje samostalnog. Teško je ustrajati kao pojedinac jer put je dug i pun prepreka. Kad je da'ija u džem'atu onda ima razne faktore koji će ga održavati u pogledu aktiviteta koji će mu pojačavati volju za radom; ako je u džem'atu neko će ga uhvatiti za rukav ako krene u stranu. Kad nije u džem'atu ko će ga onda podsticati na rad, nasihatiti ako pogriješi, podsjetiti na njegova Gospodara? Kaže Uzvišeni Allah: "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli, - njih čeka patnja velika." (Prijevod značenja Ali 'Imran, 105.) Vidimo da je osnova da ispravan zajednički rad treba da'iju da podstiče na rad i da ga čuva od mnogih zala, pa kako onda razumijeti onog koji se u zajedničkom radu osjeća 'neugodno' i više voli da radi sam, nalazeći u takvom samostalnom radu 'snagu i želju' za radom?! Nepripremljenost za konfrontaciju sa neminovnim problemima i preprekama za neke bude razlog da osjećaju klonulost. Musliman ne smije da očekuje da će mu put biti slobodan od trnja pa da krene na njega nepripremljen. Rekao je Allah subhanehu ve te'ala: "Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo." (Prijevod značenja Muhammed, 31.) Zato treba da bude uporan i strpljiv da bi mogao da podnese iskušenja i ne smije da očekuje da će ga sve na tanjiru čekati. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: 'Kada će već jednom Allahova pomoć!?' Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!" (Prijevod značenja El-Bekare, 214.)

Žurba

Neki od onih koji rade za Islam žele da promjene džem'at ili čitavo društvo u vrlo kratkom vremenu bez uzimanja okolnosti u obzir. Kad se ta promjena ne desi u tom periodu onda ga obuzme očajnost i klonulost. Čovjek stalno mora da ima na umu da mu je Uzvišeni naredio rad i odredio rezultate. Allah ima svoje sunete - zakone u egzistenciji. Možda će njegov rad uroditi plodom u nekoj drugoj generaciji i on treba da se osjeća dovoljno počašćen time što je dao svoj doprinos u pozivanju u ovu časnu vjeru. Od Allahovih zakona je stvaranje nebesa i zemlje u šest vremenskih razdoblja a On je taj koji kaže: "I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: 'Budi!' – i ono bude." (Prijevod značenja Jasin, 82.) Pa zašto onda insan da požuruje ono što je Allah već odredio i zašto nekad nije zadovoljan sa izostajanjem rezultata onda kad ih očekuje? Zašto se ova žurba i prenagljenost pojavljivaju? Jedan od razloga jeste priroda čovjeka. Kaže Allah Uzvišeni: "Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!" (Prijevod značenja El-Enbija, 37.) Dodatni hamas i temperament mogu da pojačaju ovu pojavu i nekad mogu da obuzmu insana tako da bude više štete nego koristi od njegovog rada. Tako da čovjek, a posebno da'ija, mora da sabura kao što mu je naređeno: "I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način." (Prijevod značenja El-Muzzemmil, 10.) I u drugom ajetu stoji: "Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite!" (Prijevod značenja El-Furkan, 20.) Da'va ogromnu štetu trpi ako nema prikladnog radnog programa koji će usmjeravati snage i kapacitete tamo gdje treba. A zar nije tako da će duša čovjeka zabaviti besposlicama ako on nju ne zaposli sa korisnim djelima? Svaki džem'at i svaka halka treba da imaju jedan program po kojem se radi. Program treba da bude koristan i realan. Treba da budu postavljeni ciljevi koji treba da budu ostvareni. I bolje je da program bude skroman ali izvršiv nego da bude vrlo ambiciozan a vrlo teško ili nikako ostvariv.

Suženi vidici

Sa ovim se misli na ograničeno razmišljanje i skučen pogled koji ne prevazilazi prostor i vrijeme u kojem se insan nalazi. Okolina u kojoj se čovjek nalazi od malih nogu ima velik utjecaj na razvoj ove osobine. Nekad čovjek odraste u okolini koja ne daje pažnje razvijanju razmišljanja i talenata. Isto tako i društvo sa onima koji imaju kratak pogled ima velik utjecaj na insana pa onda i on svakoj situaciji na isti način prilazi ne uzimajući različite okolnosti u obzir. Nekad i insan sam sebe dovede u situaciju da mu se horizonti suže, na primjer ako se izoluje zato što ne može da nađe neku sredinu između odvojenosti i društvenog života. Na ovaj način takva osoba gubi u pogledu iskustva s narodom a ovo iskustvo je vrlo bitno. Da'ija mora da bude fleksibilan i da iskoristi svoje iskustvo u ophođenju s ljudima, jer svaka situacija zahtjeva drugi pristup. Kad radi zajedno sa drugima na polju da've onda se može okoristiti od njihovog iskustva. Nema sumnje da čovjeka koji se odvojio od džem'ata šejtan više vreba, kao što stoji u predaji u kojoj Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Dobro se držite džem'ata! I dobro se čuvajte razjedinjenosti! Jer zaista je šejtan sa jednim, a od dvojice je dalje, ko želi džennetsko izobilje nek se čvrsto drži džemata! (Tirmizi, hasen sahih 2172.) Samodopadljivost i oholost također, čine čovjeku pogled kraćim. Tako da se onaj kod koga se pojave ovi opasni simptomi koji upućuju na bolesno srce uzdiže nad ostalim i osjeća previše važnim da primi od drugog savjet i da se okoristi od njegovog iskustva. Ne priznaje nešto kao istinu osim ako se slaže sa njegovim prohtjevima. Tako ne izvlači zaključke iz životnih lekcija koje su drugi već na svojoj koži osjetili. Kaže Allah, 'azze ve dželle: "A nad svakim znalcem ima još znaniji." (Prijevod značenja Jusuf, 76.) I opet, ima ljudi koji ni od kog ne primaju savjet, a ma baš ni od kog, misleći da su oni sve najbolje shvatili. I naši stariji su nekad znali reći da 'pametan uči od tuđih grešaka'. I kad smo već kod starijih, kako god malo ili veliko njihovo obrazovanje i znanje bilo, dunjalučko ili vjersko, njihovo životno iskustvo često sadrži vrlo skupe lekcije koje se ne uče po školama. A šta je tek sa vrijednošću iskustva sijedih šejhova koji su svoj život proveli u traženju znanja i radu sa ljudima?! Oholost je vrlo opasna. Kaže Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Neće ući u Džennet onaj ko bude imao ma koliko trun oholosti u svom srcu." (Muslim) Da nas Allah sačuva te opake bolesti.

Gubljenje vremena

Nekad čovjek ne uskladi svoje obaveze i slobodno vrijeme pa se pozabavi nevažnim stvarima ili previše daje vremena manje važnim stvarima a ostavlja prioritete. Kaže Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Imaju dvije blagodati u koje se mnogi ljudi varaju, to su zdravlje i slobodno vrijeme." (Buharija 6412.) Isto tako grijesi budu uzrok gubljenja vrijemena. Činjenjem grijeha čovjek gubi bereket u vremenu. Proveo je dio vremena u grijehu i da bi musibet bio veći, ti grijesi budu uzrok da se posle teže pozabavi dobrim djelima, oni insana odvraćaju od hajrata. Zato čovjek treba da svoja djela stalno obračunava: koliko sam danas uradio dobrih a koliko loših dijela, i treba da se čisti istigfarom i dobrim djelima kako bi povećao bereket u vremenu. Pa kaže Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, navodeći primjer djela kojim se povećava bereket: "Ko želi da mu se poveća opskrba ili produži život neka održava rodbinsku vezu! (Buharija, 5985.) Zato svaki musliman i muslimanka, a pogotovo da'ije, treba da iskorištavaju svoje slobodno vreme prije nego dođe smrtni čas. Da nas Allah učini od onih koji svoje vreme iskorištavaju kako treba. Amin!

9. Januar 2010 | Hasan Stranjac, prof. | Da'va | 34

Komentari: Nema komentara

Komentirajte