informativniislamskičasopis
0

Njima neće naškoditi što ih niko nije poznavao

Imam Ibn Kesir bilježi jedan događaj koji se desio za vrijeme Omerovog, radijallahu anhu, hilafeta, kada je Saib b. Ekra kao vjesnik došao obradovati halifu velikom pobjedom muslimanske vojske u Bitki Nehavend, koju islamski historičari nazivaju Pobjedom svih pobjeda. Saib tada reče: “Raduj se, o vođo pravovjernih! Raduj se pobjedi kojom je Allah uzvisio islam i njegove sljedbenike, a ponizio kufr i njegove sljedbenike!” Omer, radijallahu anhu, nakon što se zahvali Uzvišenom Allahu, upita: “Da li te je Nu’man poslao?” Saib mu odgovori: “On je poginuo kao šehid, o vođo pravovjernih!” Omer, radijallahu anhu, tada zaplaka, pa upita Saiba za ostale koji su poginuli. Saib mu poče nabrajati mnoga imena poznata Omeru, radijallahu anhu, a kada sa njima završi, reče: “I još mnogi drugi, o vođo pravovjernih, koje ti nisi poznavao!” Omer, radijallahu anhu, uplakan, tada reče: “Njima neće naškoditi to što ih halifa nije poznavao, bitno je da njih Allah zna. Njih je Allah počastio šehadetom, a oni nisu poginuli radi toga da bi ih Omer poznavao!” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje)


Nakon jedne od bitaka, Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe, radijallahu anhum: “Koga ste sve izgubili?” Oni su tada počeli nabrajati imena šehida. Nakon toga, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, opet je upitao da li su još nekoga izgubili, a oni su nabrojali još neka imena, kojih su se prisjetili, a nisu ih naveli prvi put, pa je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, opet ponovio isto pitanje po treći put, nakon čega su ashabi odgovorili da nisu izgubili više nikoga od prethodno nabrojanih šehida. Tada Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve selem, reče: “Ali ja jesam izgubio još nekoga. Izgubio sam Džulejbiba. Idite i nađite njegovo tijelo!” Nakon potrage našli su ga među tijelima sedmerice mušrika koje je Džulejbib, radijallahu anhu, ubio prije nego što su oni ubili njega. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, stade nad njegovim tijelom i ponosno reče: “Ubio je sedmericu prije nego što je pao kao šehid. On je moj, a i ja sam njegov! On je moj i ja sam njegov!” (Muslim)

Stranice islamske historije pune su ovakvih primjera onih koji su shvatili da cilj svakog njihovog ibadeta jeste Allahovo zadovoljstvo, a ne zadovoljstvo ljudi, da Allah zna o onome što su učinili u Njegovo ime, a ne da ljudi znaju za to. Historija je zabilježila njihove podvige, ali mnoga od tih imena ostala su samo u Allahovom znanju, dok ih historija i ljudi nisu znali, niti zabilježili.

Jedan od najupečatljivijih takvih događaja zabilježio je imam Ibn Kesir koji se desio za vrijeme Omerovog, radijallahu anhu, hilafeta, kada je Saib b. Ekra kao vjesnik došao obradovati halifu velikom pobjedom muslimanske vojske u Bitki Nehavend, koju islamski historičari nazivaju Pobjedom svih pobjeda.

Saib tada reče: “Raduj se, o vođo pravovjernih! Raduj se pobjedi kojom je Allah uzvisio islam i njegove sljedbenike, a ponizio kufr i njegove sljedbenike!”

Omer, radijallahu anhu, nakon što se zahvali Uzvišenom Allahu, upita: “Da li te je Nu’man poslao?” Saib mu odgovori: “On je poginuo kao šehid, o vođo pravovjernih!” Omer, radijallahu anhu, tada zaplaka, pa upita Saiba za ostale koji su poginuli. Saib mu poče nabrajati mnoga imena poznata Omeru, radijallahu anhu, a kada sa njima završi, reče: “I još mnogi drugi, o vođo pravovjernih, koje ti nisi poznavao!”

Omer, radijallahu anhu, uplakan, tada reče: “Njima neće naškoditi to što ih halifa nije poznavao, bitno je da njih Allah zna. Njih je Allah počastio šehadetom, a oni nisu poginuli radi toga da bi ih Omer poznavao!” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje)

Ebu Bekr, sin ashaba Ebu Musaa el-Eš’arija, radijallahu anhu, kazuje o događaju kojem je i sam svjedočio, kada je njegov otac usred bitke uzviknuo: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista su džennetska vrata ispod sjenki sablji!’” Ebu Bekr b. Ebu Musa el-Eš’ari kazuje:Tada mome ocu priđe jedan borac, pa ga upita: ‘O Ebu Musa, da li si ti to čuo direktno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!’ Ebu Musa mu odgovori: ‘Da!’ Ovaj čovjek vrati se u svoje borbene redove, među svoje drugove, poselami se sa njima, izvadi sablju iz korica, slomi korice (znak da ne želi da se vraća živ iz borbe), potom ode u središte borbe, gdje postignu šehadet.” (Muslim)

Nijedna knjiga koja govori o historiji ratova i bitki u islamu nije navela ime ovog čovjeka. A da li će ta činjenica umanjiti njegovu vrijednost kod Uzvišenog Allaha?!

Njemu nije bilo bitno da njegovo ime ostane ubilježeno u knjigama koje će čitati ljudi, njemu je bilo bitno da se njegov podvig ubilježi u Knjigu koja će mu biti data pred Gospodarom svjetova na Sudnjemu danu.

Da li će naškoditi čovjeku iz porodice faraona – kojeg Uzvišeni u Kur’anu nazva najljepšim imenom “jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove” (El-Mu’min, 28), a čije su riječi utjecale na faraona da u datom trenutku ne ubije Musaa, alejhis-selam – to što njegovo ime ostade nezabilježeno kod ljudi?!

Da li je historija zabilježila ime čovjeka koji je halifi Mu’tesimu prenio vapaje muslimanke iz kršćansko-bizantijskog zatvora u Amuriji (današnja Turska), čiji je jako emotivan govor izazvao reakciju halife, koji je odmah opremio vojsku, koja je napala taj grad, oslobodila ga, i oslobodila zarobljenu muslimanku?! A da li će to što ljudi ne poznaju njegovo ime imalo umanjiti to što je on prešao veliki put u to vrijeme (iz jugozapadne Turske do Bagdada), ostavivši sve svoje privatne brige i probleme, kako bi pomogao jednoj vjernici kojoj se čini nasilje?!

Ni Salahudin Ejjubi nije mogao vratiti Mesdžidul-aksa, treću džamiju po svetosti u islamu, u ruke muslimana porazivši veliku krstašku vojsku, sačinjenu od vitezova iz današnjih skoro svih zapadnoevropskih zemalja, ni sultan Muhammed El-Fatih, nije mogao osvojiti Konstantinopol bez podviga na hiljade šehida, koji padoše u tim bitkama, a čija imena ostadoše nepoznanica ljudima sve do Sudnjega dana. Ali Onaj Koji je o svemu obaviješten zna njihova imena, i zna za njihova djela, i neće im ni trunku dobrih djela na Sudnjemu danu oduzeti zbog toga što ljudi nisu znali za njihova imena.

Ne postoji džamija na svijetu, islamski univerzitet, medresa, učenjaci, imami vjeroučitelji, kod kojih se ne spomene hadis iz Buharijeve, Muslimove, Ebu Davudove, Nesaijeve, Tirmizijeve ili Ibn Madžine zbirke hadisa. Za učenjake koji su sakupljali ove zbirke znamo i molimo Uzvišenog da ih nagradi obilatom nagradom u Džennetu za svaki hadis koji se prouči ili pročita bilo gdje i bilo kada do Sudnjega dana. Ali isto tako će veliku nagradu za svaki taj hadis od koga su imali koristi svi muslimani do danas imati i mnogi oni čija su imena nama manje poznata, ili uopće nepoznata, a koji su te hadise naučili i sa koljena na koljeno ih prenijeli imamima hadisa koji su ih naučili, a potom prenosili svojim studentima koji su ih svojom rukom zapisivali, i tako sačuvali sunnet od zaborava.

Stoga, dragi brate i cijenjena sestro, prije nego što odlučiš uslikati selfi dok stojiš na Arefatu prilikom hadža, ili dok tavafiš oko Kabe, ili dijeliš sadaku ugroženim muslimanskim porodicama, prije nego što postaviš te slike na svom Facebook ili Instagram profilu, razmisli o svom nijetu. Upitaj sebe prije nego što klikneš na tipku koja će fotografije tvojih ibadeta izložiti drugim ljudima: “Da li ti je bitno da Allah zna za te ibadete ili ljudi?”

Znaj da će i bez tvoga imena na ploči uklesanoj ispred novoizgrađene džamije u tvome mjestu, novac koji si uložio u izgradnju džamije, biti upisan kod Uzvišenog Allaha, i sigurno ćeš ga naći na vagi dobrih djela na Sudnjemu danu.

Znaj da će jetimska dova za onoga koji mu je poslao nepotpisanu kovertu punu novca biti primljena kod Uzvišenog tačno na ime onoga koji ju je poslao, jer On sve zna i sve vidi.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Blago se čovjeku koji uzme uzde svoga konja i krene u borbu, čupave kose i prašnjavih nogu, pa ako bude postavljen na začelje vojske, on se tu časno bori, a ako ga postave naprijed, isto tako se časno bori. Ako zatraži dozvolu za nešto, to mu neće biti dozvoljeno, a ako se zauzme za nešto, to mu neće biti prihvaćeno.” (Buhari)

Čovjek o kojem se govori u ovom hadisu jeste čovjek kojem je nevažno na kojoj se poziciji bori jer on nije u borbu krenuo zbog postizanja ugleda i pozicije ili kako bi se govorilo o njegovoj hrabrosti, nego kako bi postigao Allahovo zadovoljstvo, i najčešće se ovakvi ljudi ne ističu, skromni su i neprimjetni, tako da ih ljudi smatraju nevažnim, a kod Allaha su na odabranom mjestu.

19. Mart 2018 | Adnan Nišić, prof. | 83

Komentari: Nema komentara

Komentirajte