informativniislamskičasopis
0

O Muslimani, Gaza gori!!!

Djeca svaki dan gledaju kako im porodice ginu od izraelskih granata kupljenih od strane Amerike i ispaljenih pod šutnjom Arapa i ostalih muslimana. Teško li se njima, a i nama ostalima! Kako ćemo odgovoriti svome Gospodaru na Danu proživljenja za ono što smo uradili i što radimo ovome ummetu, kako smo ga doveli do poniženja i prezrenosti?! Gdje su organizacije za ljudska prava?! Gdje su učenjaci i da'ije?! Zar sinovi Gaze nisu od ljudskog roda?! Zar među milijardom muslimana nema jednog Mu'tesima?! O muslimani cijelog svijeta! O vi koji posjedujete imetak, znanje, glas, pero, odluku! Mi smo odgovorni za ono što se dešava na palestinskoj zemlji.
Nakon završene posjete američkog predsjednika Buša Izraelu, javili su se pokazatelji razloga ove posjete. Gaza mora da se izbriše sa karte! Gaza je pod opsadom, stalnim zvucima granata, bez električne energije, hrane, vode i lijekova. Gradskoj bolnici isključena je, također, struja kako bi bolesni i ranjeni umrli. Grad je postao grobnica muslimana. Na televizijskim ekranima gledamo uplakane bebe. Plaču jer su aparati za kisik u bolnici prestali da rade. Gledamo djecu kako u strašnim mrklim i hladnim noćima hodaju ulicama. Nemaju više od deset godina. Slušaju granate i skrivaju se. U ručicama im je svijeća i lampa. Traže gdje bi mogli da natoče gasa i vrate se svojim kućama, ili bolje rečeno, ruševinama. Djevojčica, sva uplakana, pita jednog od novinara: „Zar Arapi i drugi muslimani ne znaju kako živimo?“ Kažem: „Da, djevojčice! Arapi i drugi muslimani znaju, ali ne osjećaju. Ako im se i pokrenu osjećaji, to ostaje samo na osjećajima, oni se dalje ne pokreću!“ Razmislite poštovani čitaoci, brate i sestro, da se neko od nas rodio tamo, u Gazi. Zar to nije bilo moguće?! Je li to mi odabiremo gdje ćemo biti rođeni i ko će nam biti roditelji?! Zamisli da si od stanovnika Gaze i da imaš malu dječicu. Hrana ti je dovoljna samo za današnji dan, sutra je nemaš. Hladno je. Nema lijekova. Nema električne energije. Telefonske veze prekinute. Slušaš kako izraelske granate ruše zgrade i kuće. Ne znaš hoće li ova sljedeća granata pasti na tvoju kuću, usmrtiti tvoju dječicu, ili na kuću tvoga komšije pa usmrtiti njega i njegovu porodicu! Strah! Glad! Hladnoća! Tvoj sinčić te pita: „Baba, zbog čega nam ovo rade?“ Šta ćeš mu odgovoriti?! Zamisli majko da tvoj najstariji sin ode u mrkloj noći da potraži parče hrane za svoju mlađu braću i sestre, pa zakasni nekoliko sati. Nema ga zadugo. Tvoj strah i briga porastu. Čuješ kola hitne pomoći. Izlaziš iz kuće i zatvaraš vrata za sobom kako tvoja mala dječica ne bi izašla i susrela se sa opasnošću. Ja Rabb! Gdje je veća opasnost?! Odnosno, zar ovdje ima neko sigurno mjesto?! Dolaziš pred kola hitne pomoći, pred kojima su se već ljudi okupili. Guraš jednog, drugog, trećeg. Probijaš se kroz okupljene ljude govoreći u sebi: „Gospodaru moj, sačuvaj mi moga sina. Samo da ne bude on!“ Dolaziš pred otvorena vrata kola hitne pomoći i u njima zatičeš tijelo prekriveno platnom koje je već dobro poprimilo boju krvi. Kao da ispod platna izviruje odjeća moga sina! Ne, nije to moj sin! Trebaš da otkriješ platno s lica i uvjeriš se o kome se radi, međutim, ne možeš da se pomjeriš. Noge su ti se odsjekle. Skupljaš snagu i povlačiš platno s lica ubijene osobe. Oči ti suze. Moj sin! Slast moga oka! Moj sin! Više ga nema. U ruci, grčevito stisnutoj, nalazio se hljeb kojim je htio nahraniti svoju braću i sestre. Zbog čega je ubijen?! Koji je njegov grijeh?! Ovo je samo nešto od onoga što se dešava svaki dan u Gazi. Djeca svaki dan gledaju kako im porodice ginu od izraelskih granata kupljenih od strane Amerike i ispaljenih pod šutnjom Arapa i ostalih muslimana. Teško li se njima, a i nama ostalima! Kako ćemo odgovoriti svome Gospodaru na Danu proživljenja za ono što smo uradili i što radimo ovome ummetu, kako smo ga doveli do poniženja i prezrenosti?! Gdje su organizacije za ljudska prava?! Gdje su učenjaci i da'ije?! Zar sinovi Gaze nisu od ljudskog roda?! Zar među milijardom muslimana nema jednog Mu'tesima?! O muslimani cijelog svijeta! O vi koji posjedujete imetak, znanje, glas, pero, odluku! Mi smo odgovorni za ono što se dešava na palestinskoj zemlji. Muslimani su poput jednog tijela. Kada se jedan njegov organ razboli, cijelo tijelo osjeća nesanicu i groznicu! Allaha molimo da pomogne našu braću u Palestini, da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja cionista i njihovih pomagača – munafika na svakom mjestu! Gospodaru naš, uzvisi islam i njegove sljedbenike a ponizi širk i njegove pobornike.
30. April 2008 | 24

Komentari: Nema komentara

Komentirajte