informativniislamskičasopis
0

Običaji muslimana na dan Bajrama

Muslimani imaju dva praznika – Ramazanski i Kurbanski bajram, kako je to jasno naznačio Poslanik u svom hadisu. Bajram je dan radosti i veselja na što ukazuju i primjer kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, Na dan Bajrama posjetio svoju kćerku Aišu, radijallahu anha, i kod nje zatekao dvije sluškinje koje su pjevale. Čuvši to, Ebu Bekr ukori Aišu i upita: “Zar pjesma u kući Allahovog Poslanika?!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći licem okrenut na drugu stranu, rekao je: “Pusti ih, Ebu Bekre! Svaki narod ima svoj blagdan, a ovo je naš blagdan – bajram.” (Buhari i Muslim) Rekao je Ibn Abidejn: “Ovaj praznik nazvan je Bajram (ar. e‘id, što znači povratak) zbog stvari koje se ponovo vraćaju u normalno stanje, kao što je, naprimjer, mogućnost jedenja tokom dana ili nečega drugog što je bilo zabranjeno u ramazanu.” (Hašijetu Ibnu Abidejn)

Bajramski dani jesu dani radosti i veselja, ali potrebno je razjasniti i za koga su to dani radosti, odnosno ko se istinski veseli u tom danu: Da li oni koji su dočekali ramazan kao dragog im gosta i koji su ga ugostili izvršivši svoje obaveze prema njemu, ili oni koji su to polovično učinili, ili oni za koje je ramazan kao i svaki drugi mjeseci? Svakako da će radost biti srazmjerna učinjenim ibadetima u ramazanu. Svako će se veseliti shodno svojim učinjenim dobrim djelima.

Prvi Poslanikov bajram

Prvi ramazanski bajram Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je u drugoj hidžretskoj godini, nakon što je propisan post, na što ukazuje i hadis u kojem se od Enesa prenosi da je “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu čiji su stanovnici imali dva praznika iz vremena džahilijeta u kojima su se igrali i zabavljali. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ih je: ‘Koja su vam to ta dva dana?’, a oni su odgovorili: ‘Dva dana u kojima smo se zabavljali u vrijeme džahilijeta.’ Na to im Poslanik reče: ‘Allah vam je ih zamijenio sa dva bolja praznika: Kurbanskim i Ramazanskim bajramom.’” (Ebu Davud, hadis je sahih. Vidjeti: Albani, Sahihul-Džamia) Ovaj hadis ukazuje na to da muslimani imaju samo dva šerijatom prihvatljiva i dozvoljena praznika i da su svi drugi praznici neispravni i muslimanu nije dozvoljeno da učestvuje u njima, čak i u slučaju da nose prefiks vjerski. Kada su u pitanju bajramski običaji koji se preporučuju muslimanima, neki od njih jesu sljedeći:

Kupanje prije odlaska na bajram-namaz

Pohvalno je da se musliman okupa prije odlaska na bajram-namaz i ovo je uopćeno mišljenje islamskih pravnika. U ovom danu muslimani se okupljaju u većem broju nego u danu petka u kojem je džuma-namaz i za koju je preporučljivo kupanje. Poznato je da su kupanje prije odlaska na bajram-namaz prakticirali Ibn Omer, Alija, Hasan el-Basri, Alkama i mnogi drugi iz prve dvije generacije muslimana. Vrijeme kupanja, shodno mišljenju većine uleme, počinje poslije izlaska sunca u bajramskom danu, zato što je bajram-namaz ujutro i vrijeme kupanja treba biti blizu njega, ali ako bi se neko okupao i prije, ne bi bilo smetnje u tome.

Odijevanje lijepe odjeće i mirisanje

Na dan Bajrama pohvalno je da se musliman lijepo obuče i namiriše. Ibn Omer, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je njegov otac Omer, Allah bio zadovoljan njime, na pijaci kupio svileni ogrtač i donio ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši mu: “O, Božiji Poslaniče, uzmi ovo, kako bi se uljepšao na Bajram, a i kasnije kada ti izaslanici budu dolazili.” Rekao mu je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem: “To je odjeća onoga kome ne pripada udio na ahiretu.” (Buhari) Rekao je Ibn Redžeb, Alah mu se smilovao: “Hadis ukazuje da je uljepšavanje na Bajramu bilo uobičajeno kod njih.” Ibn Omer je za Bajram oblačio najljepšu odjeću. (Bejheki) Naravno, sve ovo vrijedi uz uvjet da se i muškarci i žene moraju pridržavati šerijatskih normi u oblačenju, a isto tako pohvalnost mirisanja ne odnosi se na žene. Oblačenje lijepe odjeće i mirisanje nije posebno određeno za one koji prisustvuju bajram-namazu, već obuhvata i one koji mu ne prisustvuju, jer je to od edeba bajramskog dana, a ne namaza. Cilj oblačenja lijepe odjeće i korištenja mirisa jeste ispoljavanje ljepote ukrasa i radosti.

Pojesti nešto prije odlaska na ramazanski bajram-namaz

Islamskih učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je pohvalno nešto pojesti prije odlaska na ramazanski bajram-namaz, a najbolje je da to budu datule, kao što je to bila praksa Poslanika, sallallahu alehi ve sellem, i njegovih drugova. Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, ne bi poranio na dan Ramazanskog bajrama sve dok ne bih pojeo datule i to neparni broj (Buhari). Ukoliko čovjek nema datula, onda može biti bilo koja druga hrana. Islamski učenjaci spomenuli su neke mudrosti jedenja prije odlaska na ramazanski bajram-namaz, kao naprimjer da se time ispoljava razlika između bajrama u kojem je zabranjen post i ramazana u kojem je zabranjeno jelo.

Podijeliti sadekatul-fitr

Prije bajram-namaza pohvalno je podijeliti sadekatul-fitr. Rekao je Ebu Seid el-Hudri, Allah bio zadovoljan njime: “Na dan Ramazanskog bajrama udjeljivali smo jedan saa hrane.” (Buhari) Prenosi se od Ibn Omera, Alah bio zadovoljan njime, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se sadekatul-fitr udijeli prije odlaska ljudi na bajram-namaz. (Buhari)

Klanjati bajram-namaz

Pohvalno je,  odnosno sunnet je da se bajram-namaz klanja na otvorenom prostoru, na što ukazuje Poslanikova, sallallahu alehi ve sellem, praksa. (Buhari) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao bajram-namaz u svom mesdžidu iako namaz obavljen u njemu ima posebnu vrijednost.

Prisustvovanje žena bajram-namazu

Sunnet je da žene izađu na prostor na kojem se obavlja bajram-namaz. Od Ummu Atije el-Ensarije, Allah bio zadovoljan njome, prenosi se da je rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da za Ramazanski i Kurbanski bajram izađemo (na musallu). Mogle su izlaziti i one koje su imale hajz. One bi se udaljile od mjesta gdje se klanja i bile bi iza ljudi, te bi donosile tekbire. Prisustovale bi dobru i dovi muslimana.” Ummu Atija kazuje da je pitala Poslanika, sallallahu alehi ve sellem: “O, Vjerovjesniče, neka od nas nema ogrtača (pa kako će izaći)?”, a on je odgovorio: “Neka je obuče njena sestra sa jednim od svojih džilbaba – ogrtača.” (Buhari i Muslim) I muškarcima i ženama kao primjer uzoritog ponašanja u ovom danu možemo navesti primjer Hasana b. Ebu Sinana koji je, kada ga je supruga po povratku s bajram-namaza, upitala: “Koliko si prelijepih žena danas vidio?”, odgovorio: “Tako mi Allaha, od kada sam izašao od tebe, pa sve dok ti se nisam vratio, nisam gledao nigdje osim u svoj kažiprst.”

Pješke otići na bajram-namaz i vratiti se kući

Pohvalno je da se na bajram-namaz odlazi pješke, kako je to radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Madža, hadis je sahih; vidjeti: Albani, Sahihul-Džamia) Odlazak u džamiju pješke ljepši je i bliži skromnosti, ali nema smetnje ni da se koristi prijevozno stedstvo. Isto tako, pohvalno je na bajram-namaz otići jednim putem, a kući se vratiti drugim putem. (Buhari)

Donošenje tekbira

Rekao je Uzvišeni Allah: “…da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekara, 185) Imam Begavi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Od sunneta je donošenje tekbira u noćima dva Bajrama, u mjestu boravka i na putu, u kućama, u mesdžidima, na pijacama, na sabahu, i na prostoru u kojem se klanja, dok ne dođe imam.” Ibn Omer, Allah bio zadovoljan njime, rano bi odlazio na musallu, odmah poslije izlaska sunca, i sve dok ne bi došao do musalle donosio bi tekbire, a zatim bi nastavio donositi tekbire na musalli. Kada bi imam sjeo na minber, prestao bi. (Hakim i Bejheki, a hadis je sahih; vidjeti: Albani, Irvaul-galil). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u danima dva Bajrama izlazio bi (iz kuće prema musalli) učeći tehlil (tj. la ilahe illallah) i tekbir povišenim glasom. (Bejheki, hadis je hasen. Vidjeti: Albani, Sahihul-Džamia)

Bajram-namaz

Klanjanje bajram-namaza je farz-kifaje – kolektivna obaveza, što  ako ga klanja grupa muslimana, obaveza njegovog obavljanja spada sa drugih muslimana. Međutim, postoji i drugo mišljenje koje zastupaju hanefijski učenajci i koje je odabrao Ibn Tejmija, a to da je klanjanje bajram-namaza vadžib i stroga obaveza svakog pojedinca. Bajram-namaz počinje od kada se uzdigne sunce dužine koplja i traje sve do zevala, tj. kada sunce bude na polovici neba. Za bajram-namaz nije propisano učenje ni ezana ni ikameta. (Buhari) Klanjaju se dva uobičajena rekata, s tim da se na prvom rekatu, prije učenja El-Fatihe, izgovara sedam tekbira, a na drugom rekatu uči se pet tekbira. (Ebu Davud, hadis je hasen. Vidjeti: Albani, Irvaul-galil) Hanefijski učenjaci zastupaju mišljenje da se na prvom rekatu, prije učenja El-Fatihe, izgovaraju tri tekbira, a na drugom rekatu, poslije učenja El-Fatihe, donose tri tekbira. (Kasani, Bedaius-sanai) Znači, ashabi su se razišli u pogledu broja tekbira kod bajram-namaza. Prilikom bajramskih tekbira ne dižu se ruke, kako to smatra Albani u djelu Irvaul-galil. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je da na prvom rekatu uči suru El-E‘ala, a na drugom suru Kâf (Muslim), ili na prvom rekatu suru El-Kamer, a na drugom suru Kaf ili obrnuto (Muslim).

Bajramska hutba

Hutba na bajram-namazu drži se poslije klanjanja bajram-namaza, što je sunnet o kojem nas je obavijestio Ibn Abbas, Allah bio zadovoljan njime: “Prisustovao sam bajram-namazima sa Poslanikom, Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, i svi su klanjali (namaz) prije hutbe.” (Buhari) Onome koji prisustvuje bajram-namazu pripada izbor da sluša hutbu ili da se udalji, a nikako da priča i druge ometa. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Mi držimo hutbu, a onaj ko voli da sjedi zbog hutbe, neka sjedi, a ko voli da ide, neka ide.” (Ebu Davud i Hakim, hadis je sahih. Vidjeti: Albani, Sahihul-Džamia)

Čestitanje Bajrama

Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije prenesen način čestitanja Bajrama, osim što je preneseno da su pojedini sahabi, kada bi se sreli na Bajram, čestitali jedni drugima riječima: “Tekabelallahu mina ve minkum!”, što znači: “Allah primio i od nas i od vas!” (Hadis je hasen, kako ga je naveo Ibn Hadžer u Fethul-Bariju) Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, rekao je: “Čestitanje Bajrama je dozvoljeno, ali ne postoji određena forma (čestitanja). Čestitanje koje je već postalo uobičajeno dozvoljeno je, s tim da u njemu ne bude grijeha.” (Fetava Erkanul-islam, pitanje br. 329)

Način proslavljanja Bajrama

Bajram je praznik islama i muslimana, naročito postača. Kako da se ne vesele kada su proveli ramazan u pokornosti Allahu, nadajući se da to bude samo radi Njega i da ih nagradi za to! Bajramski dani jesu dani veselja i radosti, kako je to spomenuo imam Muslim, Allah mu se smilovao, dajući jednom od poglavlja svog Sahiha naslov “Olakšica u igri u kojoj nema nepokornosti u danima Bajrama”. Na ovo također ukazuje i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa. Rekla je Aiša, Allah bio zadovoljan njome: “Zaklonio me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam posmatrala Habešije koji su se (kopljima) igrali u mesdžidu. (Vidjevši ih), Omer b. Hattab ih je ukorio, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Pusti ih! Naša je majka iz Benu Erfide.’” (Buhari) O tome se govori i u slučaju kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, na dan Bajrama posjetio svoju kćerku Aišu, radijallahu anha, i kod nje zatekao dvije sluškinje koje su pjevale. Čuvši to, Ebu Bekr ukori Aišu i upita: “Zar pjesma u kući Allahovog Poslanika?!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći licem okrenut na drugu stranu, rekao je: “Pusti ih, Ebu Bekre! Svaki narod ima svoj blagdan, a ovo je naš blagdan – bajram.”  (Buhari i Muslim) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Ovaj hadis obiluje mnogim koristima, a jedna od njih ogleda se u tome što je u ovim danima dozvoljeno da se porodice opuste različitim vrstama zabave koje ih dovode do duševnog i tjelesnog oduška poslije obaveznosti posta i ostalih ibadeta. Ispoljavanje radosti u prazničnim danima jedan je od simbola vjere (Fethul-Bari). Međutim, hadis ne ukazuje na to da je haram pjevanje dozvoljeno, kako to neki žele prikazati. Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Hadis koji je spomenut u ovom poglavlju sufije uzimaju kao dokaz da je dozvoljeno pjevati i slušati pjesme koje se izvode uz pratnju muzičkih instrumenata i koje izvode profesionalni pjevači. Kao odgovor na ovo mišljenje dovoljno je navesti jasne riječi Aiše u hadisu koji se navodi u sljedećem poglavlju: ‘I njih dvije nisu bile pjevačice’ (Buhari).”

14. Juli 2014 | mr. Osman Smajlović, prof. | Ahlak | 61

Komentari: Nema komentara

Komentirajte