informativniislamskičasopis
0

Opsada Taifa

Nakon Bitke na Hunejnu i pretrpljenog poraza, pripadnici plemena Sekif i Hevazin razbježali su se: jedna grupa, na čelu sa vojskovođom Malikom b. Avfom, pobjegla je u Taif i tu se dobro utvrdili i pripremili za eventualno opsadno stanje; drugi dio pobjegao je u mjesto zvano Evtas, a treći dio pobjegao je u mjesto Nahla.

Za onima koji su pobjegli u Evtas i Nahlu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je odrede da ih napadnu, a lično je predvodio skupinu koja je krenula na Taif, te je ovaj grad stavio pod opsadu. Tokom opsade Taifa, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio je nova oružja koja prije nije koristio. Od tih oružja su: katapult; debbaba – dobro zaštićena pokretna kućica koja se koristila da zaštiti vojnike od neprijateljskih strijela i drugih borbenih sredstava, tokom prilaska zidovima utvrđenja, bodljikavi kočići – to je odbrambeno sredstvo koje se sastoji od dva unakrsno postavljena bodljikava kočića učvršćena u zemlju tako da bodljikavi dio bude na površini i pravi ozljede na kopitima konja i stopalima vojnika onemogućavajući im brzo kretanje.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je proglas taifskim robovima da će svako od njih ko napusti utvrdu i priđe muslimanima postati slobodan. Dvadeset tri roba izašla su, među njima i Ebu Bekra es-Sekafi, radijallahu anhu, te su primili islam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao im je slobodu i nije ih vratio Sekifu nakon što su primili islam.

Obustava opsade i povratak u Dža’ranu

Nakon nešto više od deset dana opsade, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao se sa ashabima o nastavku opsade. Nevfel b. Muavija ed-Dejli rekao je: “Oni su poput lisice stjerane u rupu: ako nastaviš opsadu, pobijedit ćeš ih, a ako se povučeš, ništa ti neće naštetiti.” Nakon savjetovanja, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Omeru b. Hattabu da pozove vojsku na pokret. Ljudi se uzbuniše i rekoše: “Zar ćemo otići prije nego što osvojimo Taif!?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ostanite do sutra i borite se.” Ujutro su muslimani otpočeli borbu te su mnogi ranjeni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Sutra ćemo se, ako Bog da, vratiti.” To je obradovalo muslimane te su se počeli spremati, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehivao se.

Ashabi su osjećali ljutnju zbog povlačenja, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Recite: ‘Gospodaru našem se vraćamo, Njemu se kajemo, Njega obožavamo i Njega hvalimo.’” Rečeno je: “Allahov Poslaniče, dovi Allahu protiv Sekifa!”, a on zamoli: “Allahu moj, uputi Sekif i dovedi ih!”

Plijen je sredstvo za pridobijanje srca

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio je da dijeljenjem plijena pridobije srca novih muslimana, onih koji su amnestirani u Meki i beduina, te je poglavarima Kurejša, Gatafana i Temima dao ogromna blaga i svaki od njih dobijao je po stotinu deva. Među njima su Ebu Sufjan b. Harb, Suhejl b. Amr, Hakim b. Hizam, Safvan b. Umejja, Ujejna b. Hisn el-Fezari, Akrea b. Habis, Muavija i Jezid, sinovi Ebu Sufjanovi, i Kajs b. Adi.

Cilj ovog davanja jeste da njihova srca umjesto dunjaluka počnu voljeti islam, kao što kaže Enes b. Malik, radijallahu anhu: “Neki čovjek primio bi islam samo iz ljubavi prema dunjaluku, ali ubrzo nakon primanja islama, islam bi mu postajao draži od dunjaluka i svega što je na njemu.”

Ovo davanje utjecalo je na mlade ensarije, jer i oni su ljudi, i počeli su o tome pričati. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, radio je na uklanjanju napetosti objašnjavajući im mudrost takve podjele plijena. Obratio se ensarijama apelirajući na njihov iman, razum i emocije.

Čitajući o ovom veličanstvenom događaju, musliman ne može a da ne zaplače. Kada je Sa’d ušao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, nekim ensarijama teško je u duši zbog tvog načina podjele plijena. Podijelio si svome narodu. Dao si ogromne poklone arapskim plemenima, dok ovim ensarijama ništa nisi dao.” “A gdje si ti u tome, Sa’de?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On reče: “Allahov Poslaniče, ja sam samo jedan čovjek u svom narodu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Sakupi mi svoj narod u ovaj ograđeni prostor.”

Kada su se okupili, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao je pred njih, zahvalio se Allahu kako samo Njemu dolikuje, a zatim rekao: “O ensarije, šta čujem da govorite o meni i da vam je teško u duši!? Zar niste bili u zabludi, pa vas je Allah uputio posredstvom mene?! Zar niste bili sirotinja, pa vam je Allah sa mnom dao obilje? I zar niste bili neprijatelji, pa vas je Allah ujedinio?” Oni rekoše: “Allah i Njegov Poslanik najpouzdaniji su i najbolji!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je: “Zar mi nećete odgovoriti?!” “A čime da ti odgovorimo, Allahov Poslaniče?!”, začuđeno će ensarije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je: “Ako biste htjeli, mogli biste reći, i to bi bila istina: ‘Došao si kod nas kada su te drugi u laž ugonili, ali mi smo ti povjerovali, došao si bez podrške, pa smo te mi pomogli, došao si prognan i mi smo ti utočište pružili, došao si siromašan pa smo te odjenuli!’ O ensarije, zar vam je teško što sam nešto od ovog dunjaluka podijelio nekim ljudima da bih pridobio njihova srca za islam, a vas sam prepustio vašem imanu? Zar ne biste bili zadovoljni, o ensarije, da se ljudi vrate s ovcama i devama, a da se vi vratite sa Allahovim Poslanikom? Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, ono s čime biste se vi vratili bolje je od onoga s čime će se oni vratiti! I da nije hidžre, ja bih bio ensarija! Kada bi svi ljudi krenuli jednim putem ili jednom dolinom, a ensarije drugim putem ili dolinom, ja bih krenuo onim putem ili dolinom kojom su pošle ensarije, jer oni su mome srcu bliži od drugih ljudi! Allahu moj, smiluj se ensarijama i djeci ensarija i djeci njihove djece!” Ensarije zaplakaše, suze im natopiše brade, i rekoše: “Zadovoljni smo da nama pripadne Allahov Poslanik.” Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je, a oni se raziđoše.

Valja napomenuti da nisu sve ensarije govorili ove riječi, nego je to bio stav mladih ensarija. Dokaz za to jeste predaja koju prenosi Enes b. Malik, radijallahu anhu.

Beduin koji je rekao: “Ovom se podjelom ne želi Allahovo zadovoljstvo!”

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje: “Nakon Bitke na Hunejnu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom dijeljenja dao je nekim ljudima prednost nad drugima. Dao je Akrei b. Habisu stotinu deva, Ujejni isto toliko, a i drugim arapskim velikodostojnicima dijelio je mnogo, dajući pri dijeljenju prednost jednima nad drugima, pa je neki čovjek rekao: ‘Allaha mi, ovo je nepravedno i ovom se podjelom ne želi Allahovo zadovoljstvo.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha, obavijestit ću o ovome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’” Ebu Musa kazuje: “Kada sam ga obavijestio, lice mu je pocrvenjelo, i rekao je: ‘Pa ko je pravedan ako nisu pravedni Allah i Njegov Poslanik?!’ Potom je rekao: ‘Neka se Allah smiluje Musau, uznemiravan je više od ovoga, ali je strpljivo podnosio!' Rekao sam: ‘Ja sa njim više nikada neću razgovarati.’”

Odnos prema plemenu Hevazin nakon što su primili islam

U mjesto Dža’rana Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla je delegacija plemena Hevazin. Došli su kao muslimani pa rekoše: “Allahov Poslaniče, kao što vidiš, pogodila nas je velika nevoija. Učini nam dobro, Allah i tebi učinio dobro!” Njihov govornik Zuhejr b. Surd Ebu Surd ustao je i rekao: “Allahov Poslaniče, među porobljenima se nalaze tvoje tetke i dojilje koje su te odgajale. Da nas je od Ibn Ebu Šemra i Nu’mana b. Munzira snašlo ono što nas je snašlo od tebe, nadali bismo se od njih dvojice da nam se smiluju i vrate nam naše porodice; a ti si Allahov poslanik i najbolji skrbnik.” Nakon što je saslušao delegaciju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: “Jesu li vam draže vaše žene i djeca ili vaši imeci?” Rekoše: “Tražiš da izaberemo između svojih porodica i imetaka. Nama su draže naše žene i djeca.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: “Ono što je pripalo meni i Benu Abdulmuttalibu, vratit ćemo vam. Nakon što klanjam s ljudima namaz, vi ustanite i recite: ‘Tražimo od Allahovog Poslanika da se za nas zauzme kod muslimana, i od muslimana da se zauzmu kod Allahovog Poslanika, da nam vrate naše žene i djecu!’ Tada ću ja ustati i dati vam, te ću zamoliti muslimane da vam i oni daju.” I nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio ljude na podne-namazu, oni ustadoše i rekoše kako ih je naputio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ono što je pripalo meni i Benu Abdulmuttalibu, mi vam vraćamo!” Tada muhadžiri rekoše: “Ono što je pripalo nama, pripada Allahovom Poslaniku!” Zatim ustadoše ensarije i rekoše: “Ono što je pripalo nama, pripada Allahovom Poslaniku!” Akrea b. Habis reče: “Ali, Benu Temim i ja ne damo ono što nam je pripalo.” Tada ustade Ujejna i reče:  “Ni ja ni Benu Fezara ne damo svoje.” Abbas b. Mirdas reče: “Ne damo ni ja ni Benu Selim.” Tada ustadoše ljudi iz plemena Selim i rekoše: “Naprotiv, ono što je pripalo nama, to pripada Allahovom Poslaniku!” Abbas b. Mirdas reče ljudima iz svoga plemena: “Zar me omalovažavate?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ko želi zadržati svoje pravo, neka vrati ovim ljudima njihove žene i djecu, a mi ćemo im kao naknadu dati šest dijelova iz prvog sljedećeg plijena.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao se što je pleme Hevazin primilo islam, pitao ih je o njihovom vođi Maliku b. Avfu. Rekoše mu da se sklonio u Taif kod plemena Sekif. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im da mu poruče da će mu vratiti njegovu porodicu i imetak, i još mu na to pokloniti stotinu deva, ako dođe i primi islam. Malik je došao i primio islam, te mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao počast i postavio za poglavara njegovog i nekih okolnih plemena.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio je sistem upravljanja područjima koja su priključena islamskoj državi, postavio je Utaba b. Usejda za upravnika Meke, a Muaza b. Džebela za učitelja i odgajatelja. Malika b. Avfa postavio je za poglavara plemena Hevazin. Nakon svega toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je umru i vratio se u Medinu.

Pouke, poruke i propisi

●  Milost i dobrota Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto nije uspio osvojiti Taif tokom opsade, ashabi su tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da uputi dovu Allahu, dželle šanuhu, da ih kazni i uništi, ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Allaha, dželle šanuhu, da stanovnike Taifa uputi na Pravi put. Iako su stanovnici Taifa bili veliki neprijatelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mnogo zla su mu učinili, on je odabrao da uputi dovu za njih da postanu muslimani, što pokazuje da je bio izuzetno milostiv i dobroćudan, spreman da oprosti najteže nepravde koje su mu nanesene. Allah je uslišao njegovu dovu, pa su stanovnici Taifa ubrzo došli kod njega kao muslimani.

●  Mudrost obilnog darivanja imetkom onih koje treba učvrstiti u islamu. Ljudi su obično zahvalni onome ko ih daruje i veoma brzo zavole onoga ko im čini dobro, a vrlo često ljudi koji nisu čvrste vjere stvari posmatraju kroz prizmu ovosvjetske koristi, pa se u tome krije mudrost stavljanja naglaska na posebno darivanje onih koje treba učvrstiti u islamu. Također, u konkretnom slučaju Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, darivanja nakon Bitke na Hunejnu, mudrost je i u tome što su posebno obilno darivani poglavari i utjecajni ljudi u plemenima, a ondašnje društvo bilo je plemensko društvo u kojem se vođi plemena vjerovalo i njegovo mišljenje se slijedilo, tako da je učvršćivanje ovih ljudi u islamu značilo pridobijanje čitavih plemenskih zajednica.

●  Strpljivost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je pokazao prema beduinima koji su ga uznemiravali pokazujući nepoštovanje, treba biti uzor daijama i svim muslimanima u stjecanju i usavršavanju osobina strpljivosti i dobroćudnosti prema neupućenim osobama koje ih omalovažavaju.

●  Opasnost zastranjivanja u vjeri. Kroz primjer beduina koji je prigovorio da Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, podjela nije pravedna, vidimo koliko je pretjerivanje/nastranost u vjeri opasno. Ovaj je beduin zahtijevao pravdu – onako kako je on svojim nerazumijevajem vjere poimao pravdu – pa je skrenuo s Pravog puta, težeći, zapravo, da postigne dobro.

●  Pružanje utjehe onima koji su izgubili nešto od imetka. Iz govora Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je održao ensarijama, uzima se propis da je dozvoljeno obratiti se ljudima koji su izgubili nešto od dunjaluka, ili kojima je promaklo da steknu nešto od ovosvjetskih dobara, da im se obrati riječima kojima će ih utješiti i pomoći im da odagnaju tjeskobu koju zbog toga osjećaju.

●  Cilj džihada jest dostavljanje islama ljudima, a ne crpljenje bogatstava drugih naroda, kao što je bio cilj kolonizacijskih sila. Dokaz za to jeste Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, obećanje Maliku b. Avfu da će mu, ako dođe i primi islam, vratiti porodicu i sav imetak, i još ga nagraditi sa stotinu deva iz ratnog plijena.

●  Preneseno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Osmanu b. Ebu Asu, kojeg je postavio za poglavara Taifa, da sagradi mesdžid na mjestu gdje su bili postavljeni njihovi idoli. Iz ovog se uzima propis da je dozvoljeno adaptiranje crkava, sinagoga, idolopokloničkih hramova, u mesdžide.

17. Novembar 2016 | Abdullah Nasup | Sira | 75

Komentari: Nema komentara

Komentirajte