informativniislamskičasopis
0

Oružje za masovno oživljenje

Da bi bio nazvan „vehabijom“ dovoljno je da redovno obavljaš  namaz, što je jedan od pet temelja islama, i da uz to, ako si muškarac, primjeniš vjersku obavezu puštanja brade ili ako si žena da primjeniš obavezu islamskog odijevanja. Ako to slučajno popratiš još nekim vjerskim propisom, poput nerukovanja osobom suprotnog spola koja ti nije mahrem, niko neće sumnjati u tvoj vehabizam. Ako ne vjeruješ, primjeni pa ćeš se uvjeriti! Dakle, ispravno ime za vehabiju bi bilo „musliman“, jer biti musliman znači biti predan Allahu, a ta predanost se očituje upravo u izvršavanju Njegovih naredbi i ostavljanju Njegovih zabrana. Zar ne bi u jednoj demokratskoj zemlji koja garantuje građanima slobodu vjere i mišljenja trebao i onaj ko se naziva „vehabijom“ imati pravo na ispoljavanje svoje vjere, ukoliko drugima nikakvo nasilje ne čini??? Pitamo se, a odgovor nam je jasan, jer nas je opet Allah obavijestio: „Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju.“(Prijevod značenja Et-Tevbe, 10.) 

Davno je narod kazao: „Pošteno pa u zatvor!“ Dovoljno je da budeš nepoželjan to što si normalan, naravno, ako živiš u sredini u kojoj mnogi ne vide šumu od drveća. Tok događaja u našoj Bosni naspram onog što se, kod izdajica vjere i naroda, rado naziva „vehabizam“ ne iznenađuje one koji čitaju Allahovu Knjigu. Allah nas obavještava da su i drevni nevjernici proganjali vjernike iako nisu imali drugog razloga osim to što su oni ljudi koji se čiste:„Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!" (Prijevod značenja En-Neml, 56.) Jusuf, 'alejhisselam, je nekoliko godina proveo u zatvoru samo zato što je odbio počiniti zinaluk sa suprugom čovjeka koji je prema njemu lijepo postupao: „Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu.“ (Prijevod značenja Jusuf, 35.) Ko su „vehabije“ za kojima se digla tolika hajka??? Da bi bio nazvan „vehabijom“ dovoljno je da redovno obavljaš namaz, što je jedan od pet temelja islama, i da uz to, ako si muškarac, primjeniš vjersku obavezu puštanja brade ili ako si žena da primjeniš obavezu islamskog odijevanja. Ako to slučajno popratiš još nekim vjerskim propisom, poput nerukovanja osobom suprotnog spola koja ti nije mahrem, niko neće sumnjati u tvoj vehabizam. Ako ne vjeruješ, primjeni pa ćeš se uvjeriti! Dakle, ispravno ime za vehabiju bi bilo „musliman“, jer biti musliman znači biti predan Allahu, a ta predanost se očituje upravo u izvršavanju Njegovih naredbi i ostavljanju Njegovih zabrana. Zar ne bi u jednoj demokratskoj zemlji koja garantuje građanima slobodu vjere i mišljenja trebao i onaj ko se naziva „vehabijom“ imati pravo na ispoljavanje svoje vjere, ukoliko drugima nikakvo nasilje ne čini??? Pitamo se, a odgovor nam je jasan, jer nas je opet Allah obavijestio: „Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 10.) Neumjesno je vjernike u bilo kojem kontekstu uspoređivati sa sektašima ili kakvim manijacima, ali je toliko uočljivo da bilo kakva neobična društvena pojava, makar bila i nastrana, može proći. Međutim, kada je prava vjera u pitanju onda se to nikako ne može tolerisati. Kada je vjernik u pitanju, konvencije i ljudska prava jednostavno padaju u vodu. Svako onaj ko pojavu „vehabizma“, odnosno ozbiljnijeg prakticiranja islama, tretira negativnom i želi je iskorijeniti neka samo uradi jednu od dvije stvari i problem je riješen:

Prvo:

 „Vehabije“ nikako ne mogu ukapirati, iako je to sav „normalan“ svijet lahko ukapirao, da savršeno uređene stvari nastaju slučajno, same po sebi ili pod utjecajem nerazumnih i neživih sila. Da bi to oni lakše shvatili ne traži se od vas da im pokažete kako se dešava da slučajno nastane jedan kompleksan organizam kao što je ljudski, to je svakako previše zahtjevno i nerealno potraživanje, zadovoljit će se time da im vi kao najintiligentinije stvorenje koje hoda licem Zemlje pokažete kako stvarate jednu običnu mušicu. Dakle, ne traži se da se stvaranje desi samo po sebi pod utjecajem neživih sila, kao što vi vjerujete da se desilo, niti se traži da stvorite nešto kompleksne građe kao što je čovjek, nego se samo traži da upotrebite neživu materiju i proizvedite samo jednu živu mušicu!

Drugo:

 Te „vehabije“ vjeruju da je časni Kur'an od Allaha Stvoritelja Svemogućeg, od vas se samo traži da donesete od Allaha veću uputu i noviju objavu od Kur'ana, „vehabije“ će je prvi slijediti, jer oni vjeruju da je Božija objava najpreča da se slijedi.

Uspijete li to, riješili ste problem „vehabizma“. Ako pak, ne uspijete trebali biste priznati poraz ili barem puštati iskrene da se pokoravaju svom Stvoritelju. Istinska vjera zahtjeva dosljedno slijeđenje Kur'ana, posljednje Božije objave, i Sunneta, uputa i smjernica posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je došao sa nebrojenim dokazima istinitosti svoje poslanice. Ako ih ti, zbog svog neznanja, krivog shvatanja ili oholosti, ne prihvataš, „vehabija“ ima pravo da ih prihvati i da svoj život prema njima uredi, polazeći od riječi Uzvišenog: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.) Zatim, onaj ko istinski slijedi Allahovu vjeru odgaja se i poučava najplemenitijoj ćudi i najljepšem moralu:

●  Njegov Gospodar ga uči da ne krši sklopljene ugovore: „O vjernici, ispunjavajte ugovore!“ (Prijevod značenja El-Ma'ide, 1.)

●  Uči ga da od neprijatelja koji želi primirje to prihvati: „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ (Prijevod značenja El-Anfal, 61.)

●  Uči ga da bude pravedan čak i prema onom koga mrzi: „Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ (Prijevod značenja El-Ma'ide, 8.)

●  Uči ga milosti i plemenitosti čak i kada je i sam u potrebi i to prema onima od kojih se ne nada da će bilo kakvu ovosvjetsku koristi steći, uči ga da udjeli čak i zarobljeniku: „I hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu i siročetu i sužnju.“ (Prijevod značenja Ed-Dehr, 8.)

●  Uči ga da lijepo postupa prema svojim roditeljima i to na način koji ni najmaštovitijim Zapadnjacima ni na um ne pada: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“ (Prijevod značenja El-Isra', 23.)

●  Uči ga da se lijepo odnosi prema svojoj supruzi: „S njima lijepo živite! A ako ih budete prezirali, moguće je da je baš u onome što prezirete Allah veliko dobro dao.“ (Prijevod značenja En-Nisa', 19.)

●  Uči ga skromnosti i dobročinstvu: „A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.“ (Prijevod značenja En-Nisa', 36.)

●  Uči ga da bespravno ne uzima tuđi imetak: „Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 188.)

●  Uči ga da ne zakida tuđe pravo i da istinu govori pa i kada biva na štetu najbližih: „I da krivo na litru i na kantaru ne mjerite - Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo - i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika.“ (Prijevod značenja El-An'am, 152.)

Zar nije za jedno društvo okorjelo u suhom materijalizmu i teškom neznaboštvu, daleko od ovih visokih plemenitih ćudi, neprocijenjiva vrijednost da se u njemu pojave nosioci ovakvih ideja??? Nosioci takvih ideja ne trebaju oružje za masovno uništenje kakvo pravi teroristi posjeduju, a istovremeno to drugima zabranjuju. Nosioci takvih ideja, u stvari, posjeduju oružje za masovno oživljenje, jer vjera u Allaha je život i svjetlo: „Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oživjeli i svjetlo mu dali pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?“(Prijevod značenja El-An'am, 122.) Onaj Koji nas je prvi put stvorio to će ponovo učiniti nakon naše smrti i tada će svima jasno biti, ali:„Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!" (Prijevod značenja Ja-sin, 26-27.)

14. Mart 2010 | dr. Hakija Kanurić | 35

Komentari: Nema komentara

Komentirajte