informativniislamskičasopis
0

Oslobođenje Meke

Ključevi Kabe bili su u Osmana b. Talhe prije nego što je primio islam, pa je Alija htio da njemu pripadnu ključevi i napajanje hadžija. Prije nego što je učinio hidžru, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je od Osmana b. Talhe ključeve od Kabe, ali ga je Osman na grub način odbio i izvrijeđao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu je rekao: “Osmane, jednog ćeš dana vidjeti ove ključeve u mojoj ruci. Tada ću ih dati kome ja hoću”, a Osman je uzvratio: “Taj dan će biti propast i poniženje za Kurejšije!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ne! Bit će to za njih uspjeh i ponos.” Njegove riječi ostale su Osmanu u sjećanju i sada je mislio da će Poslanik ključeve dati nekome drugom, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ključeve njemu i rekao: “Danas je dan dobročinstva i odanosti. Uzmite ključeve Kabe, zauvijek će ostati u vašoj porodici, ko vam ih oduzme, nasilnik je!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je muhadžire pod komandom Zubejra b. Avvama, naredivši mu da uđe u Meku iz pravca Kedaa, a da svoju zastavu postavi u mjestu El-Hadžun i da se ne miče odatle dok mu ne dođe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Halida je poslao na čelu plemena Kudaa i Sulejm i drugih, i naredio mu da uđe u Meku s donje strane i da zabode svoju zastavu kod prvih kuća. Sa‘da b. Ubadu poslao je na čelu ensarija kao svoju prethodnicu i naredio im da nikoga ne napadaju osim u samoodbrani.

Mnogobošci nisu imali snage da se odupru vojsci koja je ulazila u Meku, tako da je svaka jedinica zaposjela zadate tačke ne nailazeći na otpor, osim na strani sa koje je dolazio Halid, gdje se, u mjestu zvanom El-Handema, okupila grupa ljutih Kurejšija, riješenih da se bore, među kojima bijahu i Safvan b. Umejja, Ikrima b. Ebu Džehl, Suhejl b. Amr i drugi. Halid je izdao naredbu za napad i nakon nekoliko trenutaka ta slabašna grupa bila je poražena te su se razbježali.

Poslanik ulazi u Meku skrušeno i ponizno, a ne kao oholi osvajač

Prilikom ulaska u Meku, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na glavi je nosio crni turban i nije bio odjeven u ihrame. Ušao je pognute glave iz poštovanja prema Allahu i učio je suru El-Feth iskazujući zahvalnost na datoj pobjedi i oprostu grijeha i veličanstvenoj podršci.

Dok je ulazio u Meku, politički i duhovni centar Arabijskog poluotoka, kao oslobodilac, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je vođen principima pravde, jednakosti, skrušenosti i pokornosti Allahu. U petak ujutro, 20. ramazana 8. h. g., ušao je u Meku postavivši na jahalicu iza sebe Usamu b. Zejda, sina svoga oslobođenog roba, a ne sina nekog iz porodice Benu Hašim ili sina nekog kurejšijskog velikodostojnika, iako ih je bilo mnogo.

Kada su se ljudi umirili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prišao je Kabi oko koje je bilo tri stotine i šezdeset kipova, pa ih je počeo obarati lukom koji je nosio u ruci, izgovarajući pri tome: “Došla je istina, a nestalo je laži! Laž, doista, nestaje!”

Kipovi su padali na tlo u tom divnom prizoru Allahove pomoći i potpore Svome Poslaniku, koji je ova lažna božanstva jedva uspijevao dotaći štapom, a ona bi već padala, lomeći se u komadiće. U unutrašnjosti Kabe pronašao je slike i kipove pa je naredio da se unište odbijajući da uđe u unutrašnjost Kabe dok se ne iznesu. Na jednoj od slika bili su prikazani Ibrahim i Ismail, alejhimas-selam, koji su u rukama držali strelice za gatanje, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah ubio mnogobošce! Znaju da oni nikada nisu koristili ove strelice!” Nakon toga, ušao je u Kabu, proučio tekbire u njenim uglovima i klanjao.

Ključevi Kabe bili su u Osmana b. Talhe prije nego što je primio islam, pa je Alija htio da njemu pripadnu ključevi i napajanje hadžija.

Prije nego što je učinio hidžru, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je od Osmana b. Talhe ključeve od Kabe, ali ga je Osman na grub način odbio i izvrijeđao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu je rekao: “Osmane, jednog ćeš dana vidjeti ove ključeve u mojoj ruci. Tada ću ih dati kome ja hoću”, a Osman je uzvratio: “Taj dan će biti propast i poniženje za Kurejšije!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ne! Bit će to za njih uspjeh i ponos.” Njegove riječi ostale su Osmanu u sjećanju i sada je mislio da će Poslanik ključeve dati nekome drugom, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ključeve njemu i rekao: “Danas je dan dobročinstva i odanosti. Uzmite ključeve Kabe, zauvijek će ostati u vašoj porodici, ko vam ih oduzme, nasilnik je!”

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Bilalu da se popne na Kabu i prouči ezan za namaz. Bilal se popeo i počeo učiti ezan, a Mekelije su slušali ovaj njima novi poziv; izgledali su kao da sanjaju. Riječi ezana odzvanjale su i sijale strah u srcima šejtana, kojima nije preostalo ništa drugo nego da pobjegnu ili postanu vjernici. Mekom je odzvanjalo: “Allahu ekber, Allahu ekber!”

Bio je to glas Bilala koji je nekoć, stenjući ispod stijene, šaputao: “Allah je jedan! Jedan! Jedan!” Sada se njegov glas razlijegao iznad Kabe dok je učio: “La illahe illallah, Muhammedu resulullah!”, a svi ostali skrušeno su šutjeli i slušali.

Objava opće amnestije

Svi stanovnici Meke amnestirani su unatoč nasilju koje su učinili prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom pozivu, i uprkos tome što je muslimanska vojska bila u stanju potpuno ih istrijebiti. Opća amnestija objavljena je dok su, okupljeni oko Kabe, čekali šta će presuditi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih je upitao: “Šta mislite šta ću danas uraditi s vama?” Okupljeni rekoše: “Učinit ćeš dobro, ti si plemeniti brat, sin plemenitog brata!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: “Ja vas danas neću koriti. Neka vam Allah oprosti!”

Ova opća amnestija značila je da su njihovi životi pošteđeni, da neće biti porobljeni i da im neće biti oduzeta ni pokretna ni nepokretna imovina, niti će im se nametnuti porez na zemlju koju posjeduju. Zbog njene svetosti, Meka se neće tretirati poput drugih mjesta osvojenih silom, jer je Meka mjesto obreda i sveto mjesto Uzvišenog Gospodara, stoga većina učenjaka iz prijašnjih i potonjih generacija smatra da nije dozvoljeno prodavati ili iznajmljivati mekansku zemlju. Meka je prebivalište svih stanovnika koji u njoj žive i oni se mogu koristiti onim što im je potrebno od te zemlje, a što prevazilazi njihove potrebe, služi za obezbjeđenje boravka hadžijama, onima koji obavljaju umru i putnicima. Međutim, dokazi su slabi i temelje se na mursel i mevkuf predajama. S druge strane, dio učenjaka, oslanjajući se na vrlo jake dokaze, smatra da je dozvoljeno prodavanje i iznajmljivanje zemljišta u Meki.

Pored ovog lijepog oprosta, postojala je i beskompromisna odlučnost kojom se moraju odlikovati mudre vođe. Zato je odluka o općem oprostu izuzela više od deset osoba za koje je naređeno da budu ubijeni, makar pronađeni kako se drže za pokrivač Kabe, jer su počinili velike zločine prema Allahu, Poslaniku i islamu, a postojala je i bojazan da izazovu smutnju nakon oslobođenja.

Neki od njih su ubijeni, a neki su primili islam i došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao pokajnici i on im je oprostio, te su kasnije bili dobri muslimani.

Vjerovjesnikov govor na dan oslobođenja  Meke

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao je da su njegovi saveznici, pleme Huzaa, ubili nekog mušrika iz plemena Huzejl na dan oslobođenja Meke i to zato što je taj u pagansko doba ubio nekog čovjeka iz njihovog plemena. To ga je razljutilo te je stao ispred ljudi i održao govor u kojem je rekao: “O ljudi! Allah je Meku učinio svetom od dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i ona je sveta po Allahovoj odredbi do Sudnjeg dana. Čovjeku koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da u njoj prolijeva krv ili odsiječe stablo. To nije bilo dozvoljeno nikome prije mene niti će biti dozvoljeno ikome poslije, a ni meni nije dozvoljeno osim u ovome trenutku, i to kao kazna njenim stanovnicima, a zatim je ponovo postala sveta kao jučer! Neka prisutni prenese odsutnome! A ako vam neko kaže: ‘Allahov Poslanik je ubio u njoj’, recite: ‘Allah je to dozvolio njemu, ali ne i vama!’

O Huzaa, prestanite ubijati! Ubili ste čovjeka za kojeg ću isplatiti krvarinu, ali ko nakon ovoga ubije nekoga, porodica ubijenog ima izbor ili da traži smrt ubice ili da prihvati krvarinu!”

Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, opći oprost Mekelijama, zatim i oprost nekima od onih koji su bili osuđeni na smrt, ganuo je Mekelije pa su kolektivno primili islam. Muškarci i žene, slobodni i robovi, ušli su u Allahovu vjeru dobrovoljno, vlastitim izborom, a nakon što je Meka ušla u okrilje islama, ljudi sa svih strana počeli su ulaziti u islam u skupinama.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je zakletvu od svih, i od muškaraca i od žena, i od odraslih i od djece. Prvo je uzeo zakletvu od muškaraca. Popeo se na brdo Saffa, a ljudi su mu prilazili i davali zakletvu da će prakticirati islam i pokoravati se Allahu i Poslaniku onoliko koliko mogu.

Nakon što je uzeo zakletvu od muškaraca, uzeo je zakletvu i od žena, među kojima je bila i Hind bint Utba, koja se krila pod nikabom. Od žena je uzeo zakletvu da neće širk činiti, da neće krasti, ni blud činiti, ni djecu svoju ubijati, i da neće potvoru činiti, i da neće odbijati poslušnost u dobru. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “...i da nećete krasti”, Hind reče: “Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek i ne daje mi onoliko koliko je dovoljno meni i mojoj djeci. Mogu li uzeti iz njegovog imetka a da on ne zna za to?” Poslanik je odgovorio: “Uzmi iz njegovog imetka onoliko koliko je dovoljno tebi i djeci, prema običaju.” Kada je rekao: “...i da nećete blud činiti”, Hind reče: “A zar slobodna žena može počiniti blud?!” Kada ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prepoznao, rekao je: “A zar ti nisi Hind bint Utba?”, na što je ona rekla: “Jesam. Oprosti mi ono što je bilo, Allah tebi oprostio!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je zakletvu od žena ne rukujući se s njima, jer on nikad nije dotaknuo drugu ženu, osim svoje supruge ili rođakinje s kojom mu je bilo zabranjeno stupiti u brak. Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Tako mi Allaha, Poslanikova ruka nikada nije dotaknula ruku neke žene (kojoj nije bio mahrem)!” U drugoj verziji navodi se: “Primao je zakletvu od žena samo riječima i govorio je: ‘Ono što kažem jednoj ženi isto je kao da kažem stotini žena!’”

Pouke, poruke i propisi

●  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u Meku ponizno i skrušeno. Ovo je lekcija muslimanskim vođama da pobjede ne proslavljaju oholeći se, nego da budu svjesni kako im je to blagodat od Allaha, pa da slave pobjedu veličajući Ga i zahvaljujući Mu na toj blagodati. To je moral dobrog muslimana.

●  Ulazeći u Meku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je Kur’an, a to pokazuje da je svaki trenutak koristio za činjenje ibadeta. Nama ovaj primjer treba biti podsticaj da i mi vodimo računa da svoje vrijeme iskorištavamo u činjenju dobra, naročito u učenju i slušanju Kur’ana.

●  Prvo što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uradio u Meki bilo je rušenje idola. To nam kazuje koliko je u islamu važan tevhid.

●  Iz slučaja Hinde bint Utba učimo da je supruzi, ako muž škrtari i uskraćuje imetak za porodične potrebe, dozvoljeno da iz njegovog imetka uzme onoliko koliko joj je potrebno da podmiri te potrebe.

●  Najznačajniji plod oslobođenja Meke jeste što su ljudi počeli u skupinama, po čitava plemena, primati islam.

18. Maj 2016 | Abdullah Nasup | Sira | 72

Komentari: Nema komentara

Komentirajte