informativniislamskičasopis
0

Osnovne odlike misli i vjerskog dokazivanja u paganstvu

Pokuđeno slijeđenje je slijeđenje samo zbog prihvatanja onoga što zastupa onaj koji se slijedi, bez obzira na ispravnost ili neispravnost. Slijepo slijeđenje je slučaj svakog velikog čovjeka koji ima pristalice. Zato, kada je našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen Kur’an časni, usprotivili su mu se riječima: “I još kažu: ‘Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!’” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 31) Njihovi velikani spriječili su ih da vjeruju u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Postavili su mu uvjet da otjera siromahe i slabašne kako bi veliki zadobili moć i vlast. Zato Uzvišeni kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28)

Razmišljanje i razmatranje su jedna od specifičnosti čovjeka kojom ga je Allah Uzvišeni odlikovao i dao mu prednost nad ostalim stvorenjima. Allah je Svojim robovima dao blagodat razmišljanja i promatranja, kao što su sluh, vid i srce. Allah Uzvišeni kaže: “Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (Prijevod značenja En-Nahl, 78) Svaki čovjek ima ove specifičnosti. Ljudi ih općenito koriste za različite životne aktivnosti, iako se razlikuju po opsegu njihove upotrebe, lošem i dobrom postupanju, te njihovom korištenju u onome što Allah voli i čime je zadovoljan ili u onome što Ga rasrđuje. U nastavku ćemo dati osnovne odlike misli i argumentiranja u paganstvu (džahilijjetu). Kada se rob okrene i počne zapadati u tamu mnogoboštva, njegova idejna i naučna mjerila postaju nesigurna i iskrivljena. Najbolji dokaz za to jeste postupak predislamskih paganskih Arapa prema svojim bogovima. Uzvišeni Allah kaže: “Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?” (Prijevod značenja El-Mulk, 22) Tekstovi Kur’ana i sunneta pojašnjavaju mnogobrojne osobenosti paganske misli i argumentiranja, ne samo kod predislamskih Arapa, već kod svih sljedbenika neistine i zablude.

Zanemarivanje čula

Allah, azze ve dželle,  podario je čovjeku čula koja ga pomažu da promatra i razmišlja, te da istinski spozna Allaha, azze ve dželle. Međutim, mnogobošci su svoja čula dokinuli i nisu ih upotrebljavali u zadovoljstvu Allaha Uzvišenog. Allah, azze ve dželle, kaže: “I reći će: ‘Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!’” (prijevod značenja El-Mulk, 10); “Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude stvorili; oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (Prijevod značenja El-E‘araf, 179)

Oslanjanje na bajke i legende

Nakon što su mnogobošci isključili svoje razume i zanemarili svoja čula, nužno su se morali osloniti na proširena praznovjerja i legende. Kod njih se rasprostranilo obožavanje kamenja, kipova i drveća. Njihova zabluda i poniranje dostigli su stepen koji navodi Ebu Redža’ el-Ataridi, radijallahu anhu: “Obožavali smo kamen. Kada bismo našli bolji od njega, prethodni bismo bacili, a taj uzeli. Kada ne bismo našli kamen, sabrali bismo hrpu zemlje, pa bismo doveli ovcu i na tu hrpu namuzli mlijeka, a onda bismo oko toga kružili (tavafili).” (El-Buhari, 8/90, br. 4376) Zbog ovoga je bezumlje vladalo paganskom mišlju. Shvatanja su se iskrivila, a nestalo je naučne tematičnosti. Legende su, u mnogim vjerovanjima i praktičnim stavovima, bile dominantne i uređivale su društvene odnose ljudi. Kao rezultat toga bilo je:

●  Pribjegavanje vradžbini (sihr) i astrologiji. Vračari i astrolozi, kako u prošlosti tako i danas, imaju veliku ulogu u oblikovanju i utjecaju na paganske umove. Zato Allah Uzvišeni kaže: “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!’ (Prijevod značenja El-Bekare, 102)

●  Veličanje džinna i šejtana. Paganski su se Arapi bojali džinna i šejtana. Veličali su ih i njima prinosili žtrve. Kada bi se neki čovjek našao u dolini, rekao bi: “Utječem se gospodaru ove doline od zla luđaka iz njegovog naroda, pa bi on kod njega konačio.” Zato je Uzvišeni rekao: “I bilo je ljudi koji su pomoć od džinna tražili, pa su im tako obijest povećali.” (Prijevod značenja El-Džinn, 6)

●  Padanje pod utjecaj lošeg predviđanja i pesimizma. Od Muavije b. El-Hakema, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Rekao sam: ‘Allahov  Poslaniče, u paganstvu smo radili neke stvari – išli smo prorocima. Rekao je: ‘Nemojte ići prorocima.’ Rekao sam: ‘Predviđali smo zlo.’ On reče: ‘To je nešto što neko od vas nađe u svojoj duši, ali neka vas to ne odvraća.’ Rekao sam: ‘Neki ljudi od nas predskazuju.’ Reče: ‘Jedan od vjerovjesnika je predskazivao, pa čije predskazivanje bude u saglasnosti sa njegovim, ispravno je predvidio.’” (Muslim, 4/1748, br. 5379)

Zadržavanje u svijetu materijalizma

Pogledi i razmišljanja pagana i sljedbenika zablude ograničeni su na osjetilne i materijalne činjenice. Njihovi minimizirani umovi nisu spoznali više stvari. Uzvišeni kaže: “I govore: ‘Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš; ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš; ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš; ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.’ Reci: ‘Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo čovjek, poslanik?’” (Prijevod značenja El-Isra’, 90-93) I Uzvišeni kaže: “I kada ste uglas rekli: ‘O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!’ (prijevod značenja El-Bekare, 55) i Uzvišeni kaže: “A kada učenici rekoše: ‘O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?’ – on reče: ‘Bojte se Allaha ako ste vjernici.’” (Prijevod značenja El-Maide, 112) Ovdje se potvrđuje da sljedbenici neistine ne prelaze svijet materijalnog, i povrh toga, zanemaruju svoja čula. Vidjeli smo da oni od svojih potencijala upotrebljavaju onoliko koliko upotrebljava maloljetno dijete koje je uvjereno samo u ono što može okom vidjeti i rukama dohvatiti. Ovo je okorjeli materijalizam na razini glupavosti, a iznad njega se pametni uzdižu.

Odbijanje vidljivih dokaza zbog slijepog slijeđenja

Pokuđeno slijeđenje je slijeđenje samo zbog prihvatanja onoga što zastupa onaj koji se slijedi, bez obzira na ispravnost ili neispravnost. Slijepo slijeđenje je slučaj svakog velikog čovjeka koji ima pristalice. Zato, kada je našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen Kur’an časni, usprotivili su mu se riječima: “I još kažu: ‘Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!’” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 31) Njihovi velikani spriječili su ih da vjeruju u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Postavili su mu uvjet da otjera siromahe i slabašne kako bi veliki zadobili moć i vlast. Zato Uzvišeni kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28) Kur’an ukazuje na tri vrste pokuđenog slijeđenja:

  Veličanje tradicije očeva i djedova. Mušrici su odbijali poziv Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenjem svojih očeva i udaljavanjem od istine. “Neki će reći: Oni čak govore: ‘Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na pravom putu.’ I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: ‘Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.’”  (Prijevod značenja Ez-Zuhurf, 22-23) Uzvišeni kaže: “A kada im se rekne: ‘Slijedite Allahovu Objavu!’ – oni odgovaraju: ‘Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje.’ Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na pravom putu bili?!” (Prijevod značenja El-Bekare, 170)

●  Slijeđenje učenjaka i pobožnjaka. Uzvišeni kaže: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 31) Njihovo uzimanje za bogove pored Allaha, azze ve dželle, ogleda se u pokornosti njima u zabrani dozvoljenog i dozvoli zabranjenog.

●  Slijeđenje poglavara, kraljeva i velikana. Uzvišeni kaže: “Na Dan kad se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!’ I govorit će: ‘Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!’” (Prijevod značenja El-Ahzab, 66-68) Rezultati slijeđenja su: oslanjanje pagana na običaje i društvenu tradiciju koju ljudi prenose iz generacije u generaciju. To vodi u slijepo slijeđenje i ustezanje razuma od istraživanja i razmatranja. Zato, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa tevhidom, ljudima je to bilo čudno, pa su, negirajući, rekli:  “Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” (Prijevod značenja Sad, 5)

Slijeđenje strasti

Pohota ima veliku ulogu u paganskoj misli. Ona se uzima za boga i obožava mimo Allaha Uzvišenog, kao što On, azze ve dželle, kaže: “Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabudi ostavio.“ (Prijevod značenja El-Džasije, 23) Slijeđenje strasti spriječilo je mušrike da se odazovu istini. Uzvišeni kaže:  “Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.” (Prijevod značenja El-Kasas, 50) Kada strast vlada, razum se začahuri, prolazi za razmišljanje su zakrčeni, a jasni dokazi gube svoju vrijednost, jer strast sve odbacuje i udaljava se. Čovjek postaje njenim zarobljenikom. Pred njim se miješaju putevi i pravci, a putevi istine i upute ostaju zamračeni za njega. Istinu je rekao Ahmed Ševki: “Kada vidiš da strast vlada u jednom narodu, znaj da je tamo nestalo razuma.”

Slijeđenje neutemeljenih mišljenja

Kada kod pagana nestane mjerila naučne misli, onda počnu ponirati i vezati se za neutemeljena mišljenja i nagađanja koja nisu zasnovana na pravilima niti su donesena na osnovu argumenata, već su to samo primjeri mašte i fikcija. Uzvišeni kaže:  “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore” (prijevod značenja El-En‘am, 116); “Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade” (prijevod značenja Junus, 36). Kada se mišljenje zasnuje na nagađanjima i fikcijama, neosporan rezultat je zabluda i zastranjivanje. Neka nas Allah toga sačuva!

(Izvor: knjiga “Menhedž prihvatanja i dokazivanja šerijatskih tekstova između ehlis-sunneta i novotara u vjeri”, autor Ahmed b. Abdur-Rahman es-Suvejjan)

7. Mart 2013 | Enes Julardžija, prof. | Akida | 53

Komentari: Nema komentara

Komentirajte