informativniislamskičasopis
0

Pedagoške metode odgoja adolescenata (drugi dio)

Pohvalno je povesti adolescenta u posjetu u posjetu bolnicama, zatvorima, mezarjima, jer ove posjete djeluju na ublažavanje agresivnosti i povećavaju svijest o značenju pouka iz života drugih ljudi i naroda, na što ukazuju i riječi Uzvišenog: “Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (En-Nur, 2) Imam El-Kurtubi (u. 671. h.g), Allah mu se smilovao, u svome Tefsiru spominje da javno izvršavanje šerijatske sankcije djeluje poučno na ljude i udaljava ih od činjenja grijeha, jer svojim očima vide konačan završetak onih koji zapadnu u grijeh, a u istom trenutku sebe stavljaju u poziciju onih koji se sankcioniraju, što ih sprečava da sami zapadnu u grijeh.“

U prošlom broju pojasnili smo prvih šest korisnih metoda uspješnog odgoja i ophođenja sa adolescentima, a u ovome broju navodimo ostale korisne metode odgoja adolescenata.

Sedma preporuka

Razvijanje osjećaja odgovornosti kod adolescenta. Na značaj prakticiranja ove metode ukazuje predaja od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, koji kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ''Svi ste vi čuvari i svako od vas je odgovoran za ono što čuva. Vođa je čuvar i on je odgovoran za svoje podanike. Čovjek je u svojoj porodici čuvar i odgovoran je za svoje ukućane. Žena je čuvar u kući svoga muža i odgovorna je za ono što čuva. Sluga je čuvar imetka svoga gazde i odgovoran je za ono što čuva.“ Ibn Omer kaže: ''Čuo sam ove riječi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mislim da je Allahov Vjerovjesnik još rekao: ''Čovjek čuva imetak svoga oca i odgovoran je za ono što čuva. Svi ste vi čuvari (i) odgovorni ste za ono to čuvate.“ (Muttefekun alejhi) Na ovaj način osoba u pubertetu podstiče se na činjenje dobrovoljnih djela. O tome Allahov Poslanik, salallahu alehi ve sellem, kaže: ''Svaki musliman koji zasadi drvo, ili posije usjev, pa sa njega budu jele ptice, ljudi ili životinje, imat će za to nagradu sadake.“ (Muttefekun alejhi) Također, adolescenta možemo podsticati da zarađuje i sebe izdržava. O tome Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Da neko od vas nakupi zavežljaj suhog granja i stavi ga na svoja leđa, pa ga proda, bolje mu je nego da traži od nekoga čoveka koji mu može dati, a i ne dati.“ (Muttefekun alejhi) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu pojasnio je važnost samostalnosti kako bi se spriječila ambicioznost prema onome što drugi posjeduju, te kako bi se povećalo samopouzdanje. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na više je mjesta nastojao pojasniti da za vlastitu zaradu čovjek biva nagrađen. El-Mikdad b. Madijekrib, Allah bio sa njime zadovoljan, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Nema ljepše zarade za čovjeka od one koju stekne vlastitim rukama. Sve što čovjek utroši na sebe, na svoju porodicu, djecu i slugu smatra se sadakom.“ (Prenose Ahmed i Ibn Madže, hadis je sahih. Vidjeti: Sahihu Džami'a od Albanija, br. hadisa 5660) Ebu Musa el-Eš'ari, Allah bio sa njime zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Svaki čovjek je dužan dati sadaku.“ Upitaše: ''A šta ako nema?“ Reče: ''Neka radi i zaradi za sebe i da može dati sadaku.“ Upitaše: ''A šta ako ne može, ili ako to ne učini?“ Reče: ''Neka pomogne onome ko je u potrebi.“ Rekoše: ''Ako to ne učini?“ ''Neka naređuje dobro“. odgovori. Upitaše: ''Ako i to ne učini?“ ''Neka se onda suzdrži od činjenja zla, jer i to je sadaka“, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muttefekun alejhi) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije se zadovoljio samo ovim, već je podsticao bogate ashabe da pomažu siromašne, i to ne davanjem sadake, već omogućavanjem prilika za zaradu i traženje opskrbe. Od Džabira b. Abdullaha, Allah bio sa njime zadovoljan, prenosi da je rekao: ''Neki bogati ljudi iz reda ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali su viška zemlje, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ko ima viška zemlje, neka je zasije, ili neka dadne da je zasije njegov brat.“' (Prenosi Muslim) Ovakvo shvatanje duboko se ukorijenilo kod Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba. Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, kaže: ''Prezirem da vidim čovjeka besposlena – niti radi za dunjaluk niti za ahiret.“ (Hiljetul-evlija) Prenosi se od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, da je rekao: ''Vidim čovjeka pa me zadivi, a onda upitam da li ima neko zanimanje, pa mi odgovore: 'Ne', a onda on postane bezvrijedan u mojim očima.“ (Ed-Dejnuri, ''El-Mudžalese vel-dževahirul-ilm“, 2517)

Osma preporuka

Kao što postojanje uzora, adolescentu predstavlja poticaj za činjenje dobra, isto tako ukazivanje i upozoravanje na ružne završetke onih koji čine nered i zabranjena djela ostavlja veliki utjecaj na adolescenta i djeluje preventivno u sferi suzdržavanja od činjenja zla. Uzvišeni Allah upotrijebio je ovaj metod u Svojoj Knjizi na mnogim mjestima: "O tim naseljima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili, ali oni nisu povjerovali zato što ni prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapečati" (El-E'araf, 101); "Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne“ (Taha, 128); ''Reci: 'Na Dan pobjede, kada nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i kada im se nimalo vremena neće dati“ (Es-Sedžde, 29); "Ti opominji ljude Danom kada će im kazna doći, kad će oni koji su zulum činili – govoriti: 'Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike!’ – a zar se prije niste zaklinjali da nećete na onaj svijet? I nastanili ste se bili u kućama onih koji su prema sebi zulum učinili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili i primjere smo vam navodili" (Ibrahim, 44-45); “Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skončali oni prije njih – a ahiret je zaista bolji za one koji se budu Allaha bojali – zar se nećete opametiti!" (Jusuf, 109); "Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti, i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti; ali oči nisu slijepe, već srca u grudima" (El-Hadždž, 46); "Zašto oni ne putuju po Zemlji, pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jači i više su tragova na Zemlji ostavili, i ništa im nije koristilo ono što su stekli" (Gafir, 82); "Zašto oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio kraj onih prije njih? Njih je Allah uništio, a i nevjernicima tako pripada" (Muhammed, 10). Uzvišeni Allah, opisujući stanje židova iz plemena Benu Nadir i upozoravajući vjernike da ne završe kao što su završili oni, jer su se uzoholili i udaljili od Allahovog spomena, kaže: ''On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da će otići, a oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allaha odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi uviđavni!" (El-Hašr, 2) Shodno tome, pohvalno je povesti adolescenta u posjetu u posjetu bolnicama, zatvorima, mezarjima, jer ove posjete djeluju na ublažavanje agresivnosti i povećavaju svijest o značenju pouka iz života drugih ljudi i naroda, na što ukazuju i riječi Uzvišenog: "Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!" (En-Nur, 2) Imam El-Kurtubi (u. 671. h.g), Allah mu se smilovao, u svome Tefsiru spominje da javno izvršavanje šerijatske sankcije djeluje poučno na ljude i udaljava ih od činjenja grijeha, jer svojim očima vide konačan završetak onih koji zapadnu u grijeh, a u istom trenutku sebe stavljaju u poziciju onih koji se sankcioniraju, što ih sprečava da sami zapadnu u grijeh.“

Deveta preporuka

Potrebno je opraštati i prelaziti preko propusta. Adolescent neće biti sankcioniran ukoliko pogriješi prvi put, već je potrebno razumjeti njegove motive i najljepše se prema njemu ophoditi. Pogledajmo šta je rekao ashab Ebu Mahzure, Allah bio sa njime zadovoljan, kazujući o postupku Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj okolnosti: ''Krenuo sam u društvu deseterice mladića zajedno sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je tada bio najmrži čovjek. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, mujezin zaučio je ezan i čuli smo njegov glas. Ustali smo da i mi učimo ezan ismijavajući se. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je glas, pa je rekao: 'Dovedite mi te mladiće.“ Rekao im je: 'Učite ezan.“ Počeli su da uče, a jedan je od njih ušutio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Da. To je ovaj čiji sam glas čuo.“ Potom me je pozvao kada sam završio ezan i dao mi jednu kesu u kojoj je bilo nešto srebra. Zatim je stavio svoju ruku na moje čelo, a zatim njome dvaput prešao preko moga lica. Zatim je prošao ispred mene i prešao rukom preko moga boka. Potom je ruka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došla do moga pupka. Nakon toga je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: 'Allah te blagoslovio.' Rekoh: 'Allahov Poslaniče,  naredi da ja učim ezan u Mekki.' Reče: 'Već sam to odredio.' Sva mržnja koju sam prije gajio prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nestala je i pretvorila se u ljubav. Nakon toga, otišao sam Attabu b. Usejdu koji je bio namjesnik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Mekki i učio sam kod njega ezan za namaz prema naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Prenosi Ahmed, 15376 i 15380) Ova predaja potvrđuje da je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak bio primjer riječi Uzvišenog: "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Fussilet, 34)

Deseta preporuka

Adolescente je potrebno upozoravati na pretjerivanje u vjeri i ekstremizam, jer prelazak granice u vjeri jedan je od uvoda u zabludu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oštro je upozoravao na to. Pretjerivanje u vjeri kod ovakvih ima različite stepene, pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, različito ophodio prema njima, shodno veličini pretjerivanja.

●  Prvi stepen je pretjerivanje u izvršavanju obreda i izbjegavanje olakšica. U pogledu pretjerivanja u izvršavanju obreda, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upućivao je ljude koji su pretjerivali da umanje obrede, jer nedavanje odmora tijelu na kraju vodi u slabljenje i neistrajnost. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''O ljudi, prihvatite djela koja možete podnijeti, jer Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi, a najdraža djela Njemu su ona koja su stalna, makar bila malena.“ (Muttefekun alejhi) Od Abdullaha b. Amra b. El-Asa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: ''Postio sam tokom cijele godine i učio Kur'an svake noći. Jednog dana Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao me i rekao mi: 'Doznao sam da ti postiš tokom cijele godine i učiš Kur'an tokom cijele noći?' Rekoh: 'Jeste, Allahov Vjerovjesniče, ali ja time samo želim dobro.' Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, na to reče: 'Dovoljno ti je da u svakom mjesecu postiš tri dana.' Rekoh: 'Allahov Vjerovjesniče, ja mogu više od toga', ali on mi reče: 'Tvoja supruga kod tebe ima svoje pravo, tvoji gosti kod tebe imaju pravo, tvoje tijelo ima kod tebe svoje pravo. Posti post Davuda, Allahovog vjerovjesnika, alejhis-selam, jer je on bio najpobožniji čovjek.' Upitah ga: 'Allahov Vjerovjesniče, a kakav je Davudov post?' Poslanik mi reče: 'Postio je jedan dan, a drugi dan ne bi postio. Uči Kur'an čineći hatmu svakog mjeseca.' Rekoh: 'Allahov Poslaniče, ja mogu više od toga', a on reče: 'Prouči ga onda svakih dvadeset dana.' Rekoh: 'Allahov Vjerovjesnče, ja mogu više od toga.' Reče mi: 'Prouči ga onda svakih deset dana.' Rekoh: 'Allahov Vjerovjesniče, ja mogu i više od toga.' Reče: 'Prouči ga za sedam dana i nemoj manje od toga. Tvoja supruga kod tebe ima svoje pravo, tvoji gosti imaju kod tebe pravo, tvoje tijelo kod tebe ima pravo.' Potom sam ja sebi otežavao, pa mi je otežano... Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: 'Šta znaš, možda će se tvoj život odužiti?', pa evo dođoh u situaciju o kojoj mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: Sada kada sam ostario poželim da sam prihvatio olakšicu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Muttefekun alejhi) Od Aiše, supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah bio sa njome zadovoljan, prenosi se da je rekla: ''Došla sam kod Huvejle es-Sulemije koja je bila supruga Osmana b. Maz'una. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je kako ona izgleda nesređeno. Rekao je: 'Aiša, kako je Huvejla samo nesređena.' Rekla sam: 'Allahov Poslaniče, ona je žena bez muža. On posti danju, a noću klanja, pa kao da i nema muža! Zato je i ona samu sebe zapostavila.' Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, poslao je potom po Osmana b. Maz'una i kada je došao, rekao mu je: 'Osmane, jesi li to odstupio od moga sunneta?' Osman reče: 'Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja primjenjujem tvoj sunnet!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ja klanjam, a i spavam noću, postim, a i prekidam post, a i imam odnos sa ženama. Boj se Allaha, Osmane! Tvoja porodica kod tebe ima svoje pravo, tvoji gosti kod tebe imaju svoje pravo, ti sam kod sebe imaš svoje pravo. Zato, i posti i prekidaj post,  klanjaj a i spavaj.“' (Prenosi Ahmed, 26308. hadis sahih, vidjeti: Medžemu Zevaid od Hajsemija)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da za osobu koja javno prakticira mnogo obreda postoji bojazan da će zapasti u pretvaranje i samozadivljenost i tako propasti. Od Burejde el-Eslemija, Allah bio sa njime zadovoljan, prenosi se da je rekao: ''Jednoga dana izašao sam iz kuće radi neke potrebe i na putu sretoh Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. On me uzeo za ruku i nastavili smo zajedno ići. Kada smo došli do čovjeka koji je klanjao i dugo bio na ruku'u i sedždi, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, me upita: 'Šta misliš, da li se ovaj pretvara?' Rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Poslanik je tada pustio moju ruku, a zatim sastavio svoje ruke, pa ih počeo podizati i govoriti: 'Držite se upute umjerenosti, držite se upute umjerenosti, držite se upute umjerenosti! Jer onaj ko se bude s vjerom natjecao, ona će ga savladati.“ (Prenosi Ahmed, 22963, hadis sahih, vidjeti: Medžemu Zevaid od Hajsemija) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, često je ponavljao ove riječi. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik rekao: ''Ova vjera je lahka i niko se sa njom neće uhvatiti ukoštac a da ga ona neće nadvladati.“ (Prenosi El-Buhari) Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Čuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer oni koji su bili prije vas propali su zbog pretjerivanja u vjeri.“ (Prenosi Ahmed, 1851, hadis sahih, vidjeti: Sahihu Džami'a od Albanija, br. hadisa 2680)

●  Drugi stepen pretjerivanja je slijeđenje pravca u robovanju Allahu kojeg ni sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisao, pa se tako pretjeruje u obredima, jer dotične osobe nisu zadovoljne onim što je navedeno u šerijatu. Naznake ovog pretjerivanja pojavile su se još za doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on žestoko osudio one koji su to činili, pojašnjavajući da je to zabluda i da Allah od čovjeka prima samo one ibadete koje je On propisao. Od Enesa b. Malika, radijallahu anhum, prenosi se da je rekao: ''Trojica ljudi došli su u kuće Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga pitajući za Vjerovjesnikove ibadete. Kada su o njima obaviješteni, izgledao je kao da su ih smatrali mizernim. Potom rekoše: 'Šta smo mi u odnosu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su njemu oprošteni i prijašnji i budući grijesi?!' Jedan od njih reče: 'Ja ću svake noći stalno klanjati.' Drugi reče: 'Ja ću postiti tokom cijele godine i nikada neću prekidati post.' Treći reče: 'Ja ću izbjegavati žene i nikada se neću ženiti.“ Kada je za to čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: ''Jeste li vi oni koji su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja se od vas najviše bojim Allaha i najbolje se držim Njegovih propisa, ali ja postim i prekidam post, klanjam a i spavam, a i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta, meni ne pripada.“ (Prenosi El-Buhari) Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to se ne prihvata.“ (Muttefekun alejhi)

●  Treći stepen pretjerivanja je i najopasniji i teško ga je obuzdati, jer označava pobunu protiv vjerovjesničkih uputa i prelazak preko njih, te formiranje ružnog mišljenja o pripadnicima vjere i učenjacima, izdizanje nad njima i neprihvatanje njihovih savjeta. Tako ovakvi ljudi za sebe misle da su bliži Allahu i da su bolji od svih svojih savremenika, te da ih svi trebaju slijediti. Čudno je da se ova kategorija ljudi pojavila još u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, želeći čak njega uputiti na ono što je ispravno. El-Buhari i Muslim od Ebu Seida el-Hudrija, te također Muslim od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, prenose da kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na El-Dži'rani (mjesto u blizini Mekke), vraćajući se iz pohoda na Hunejn, u Bilalovoj odjeći bilo je nešto srebra, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao je nešto od toga i dijelio ljudima. Potom je došao Zul-Huvejsira, čovjek iz plemena Benu Temim, i rekao: ''Allahov Poslaniče, budi pravedan!“ Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, reče: ''Teško ti se! A ko je pravedan ako ja nisam? Propao si i izgubio  ukoliko nisam pravedan.“ Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, reče: ''Allahov Poslaniče, pusti me da ubijem ovog munafika.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Bože sačuvaj, pa da ljudi pričaju da ja ubijam svoje ashabe.“ Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''On ima svoje istomišljenike. Kada jedan od vas sa njima bude klanjao namaz svoj namaz će potcjenjivati gledajući na njihov i svoj post će potcjenjivati gledajući na njihov post. Oni uče Kur'an, ali on ne prelazi njihove ključne kosti. Oni izlaze iz vjere kao što strijela velikom brzinom prođe kroz ulov.“ (Muttefekun alejhi) Ko dođe do ovoga stepena, više mu nema lijeka, jer ne sluša dokaze i začepio je svoje oči i uši. Zato je potrebno nadgledati one koji ovako postupaju kako bi se njihova šteta ograničila i kako bi se spriječilo širenje njihovih destruktivnih ideja na druge. Često pobornici novotarija pribjegavaju tajnovitosti prilikom širenja svoga poziva. Na to je upozorio Omer b. Abdulaziz, radijallahu anhu, rekavši: ''Vidio sam ljude koji se sašaptavaju oko svoje vjere ne iznoseći to u javnost. Znaj da oni sigurno hoće uspostaviti neku zabludu.“ (Hiljetul-evlija)

Zaključak

Ebu El-Atahijje (u. 211. h.g) rekao je: ''Mladost, slobodno vrijeme i materijalna situiranost uveliko upropaštavaju čovjeka.“ Dakle, ovim riječima Ebu El-Atahije je općenitom smislu naveo elemente koji vode u kolaps. Prepotentnost omladine i njihova hiperaktivnost dovoljni su da odu u kolaps i zapadnu u zabranjeno. Ako se tome pridoda da omladina ne snosi nikakvu odgovornost i da često u svojim rukama ima imetak, pa ukoliko ih Allah ne sačuva i porodica ih dobro ne odgoji, uz punu ljubav, brižnost i stalni nadzor, sigurno će zapasti u ponore strasti i lahko se odazvati motivima koji vode u nered i propast. Zato ne smijemo zaboraviti da odgoj predstavlja jednu potpunu građevinu i da će posvećivanje pažnje adolescentima i ispravan odgoj u ovom periodu, sa Allahovom dozvolom, očuvati nas stabilnima pred vjetrometinama ovog života. Činjenje dobra i bogobojaznost veoma su važan faktor za čuvanje porodice od zastranjivanja, kao što stoji u riječima Uzvišenog Allaha u suri El-Kehf: ''Što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!" (El-Kehf, 80-82) Uzvišeni Allah je usmrtio dijete kojem je bilo određeno da će zastraniti i podario dobrim roditeljima drugo dobro dijete kao naknadu za izgubljeno i nagradu za njihovu ispravnost. Također, Hidr je putovao i izgladnio, pa je i pored svoje gladi izgradio zid, čuvajući tako imetak dobrog čovjeka iz samilosti prema njemu i njegovom potomstvu. Ovo je također i potvrda Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova za put: ''Ti si Nasljednik u porodici.“ (Prenosi Muslim) Svakako, ova činjenica je uveliko isprobana. Dobri ljudi, naši prethodnici znali su za nju. Od njih je i Omer b. Abdulaziz kojem je na samrti došao Mesleme b. Abdulmelik, njegov amidžić i daidža njegovih sinova, pa je rekao: ''Vođo vjernika, ti svojoj djeci nisi davao da jedu od ovog imetka i ostavljaš ih siromašnima bez ičega, pa što ih ne bi meni oporučio, ili nekome poput mene iz tvoje familije?“ Omer reče: ''Uspravite me da sjednem“, a potom reče: ''Na tvoje riječi 'da nisam davao svojoj djeci da jedu od ovog imetka', kažem: Tako mi Allaha, ja im nisam uskraćivao njihovo pravo, a nisam im ni dao ono što ne zaslužuju! Također na tvoje riječi 'što ih ne bi meni oporučio, ili nekome poput mene iz tvoje familije', kažem: Opunomoćenik i staratelj kojem ih ja ostavljam je Allah koji je objavio Knjigu i koji je Zaštitnik dobrih. Moji sinovi imaju dva izbora: ili će se bojati Allaha, pa će im Allah dati izlaz iz svake situacije, ili će činiti grijehe, a ja neću da ih davanjem imetka podržavam u nepokornosti Allahu.“ (Hiljetul-evlija) Očevici stanja njegovih sinova poslije su govorili: ''Vidjeli smo sinove Omera b. Abdulaziza kako prevoze tovare na osamdeset konja na Allahovom putu. Neki sinovi Sulejmana b. Abdulmelika, bez obzira na mnoštvo imetka koji im je otac ostavio, posuđivali su i tražili imetak od sinova Omera b. Abdulaziza. Omer je svoju djecu dao Allahu na zaštitu, a Sulejman i drugi su svoju djecu prepustili onome što su im i ostavili, pa su tu zaostavštinu upropastili i imetke potrošili na strasti svoje djece.“ (El-Bidaje ven-nihaje) Zato, stalni osjećaj Allahovog nadzora i bogobojaznost su prvo oružje porodice, a i društva, u borbi protiv zastranjivanja omladine. Nezamislivo je da će uspjeti porodica u kojoj se djeca nisu odgajala na principima bogobojaznosti: ''Onaj ko nešto izgubi, ne može to ni drugima dati.“

Piše: Dr. Rašid Su'ud el-Umejri (Vanredni profesor na Odsjeku islamskog prava i metodologije islamskog prava, Šerijatski fakultet, Univerzitet u Kuvajtu)

26. Maj 2011 | Da'va | 42

Komentari: Nema komentara

Komentirajte